Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 806/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 806/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d., D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G.1, G.2, P.1 i P.2 d.o.o., Z., protiv tuženika Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Z., OIB: ..., radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1598/2020-2 od 20. travnja 2020., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2440/2018-13 od 21. veljače 2020., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1598/2020-2 od 20. travnja 2020. potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2440/2018-13 od 21. veljače 2020. kojim je određeno da se u toj pravnoj stvari tužba smatra povučenom.

 

2. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 371/2021-2 od 9. ožujka 2021. dopušteno podnošenje revizije.

 

3. Pitanjima zbog kojih je revizija podnesena tužitelj problematizira pravilnost postupanja nižestupanjskih sudova u primjeni odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a, na temelju koje je pobijanim rješenjem određeno da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom, nakon što tužitelj na poziv suda nije u roku od 15 dana predložio nastavak zastalog postupka, u kojem je zastoj postupka bio određen prema odredbi čl. 186.g ZPP-a, a koja je bila na snazi u vrijeme određivanja zastoja.

 

4. Smatrajući da je u donošenju nižestupanjskih rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 186.g i čl. 117. ZPP-a, baš kao i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, predloženo je ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizije tužitelja ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda od 15. svibnja 2019. određen zastoj postupka u trajanju šest mjeseci prema suglasnom prijedlogu obih stranaka, sve na temelju tada važeće odredbe čl. 186.g st. 1. ZPP-a; a koja odredba da je izmijenjena čl. 38. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP), tako da prema izmijenjenoj odredbi čl. 186.g st. 2. ZPP-a zastoj može trajati najduže 60 dana, s tim da na suglasni obrazloženi prijedlog stranaka podnesen prije isteka roka čije se produljenje traži, sud može jednom ovaj rok produžiti za određeno vrijeme, najviše za daljnjih 120 dana, a prema stavku 3. izmijenjenog članka 186.g ZPP-a, ako ni jedna stranka nakon roka iz stavka 2. tog članka na poziv suda ne predloži nastavak postupka u roku od 15 dana, smatra se da je tužba povučena; da su rješenjem prvostupanjskog suda od 20. prosinca 2019. stranke pozvane da predlože nastavak postupka u roku od 15 dana; da niti jedna od stranaka ovog postupka nije predložila njegov nastavak, nakon čega je prvostupanjski sud donio rješenje o povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a, a koje je rješenjem drugostupanjskog suda potvrđeno.

 

9. Osporavajući pravilnost nižestupanjskih rješenja tužitelj pitanjima zbog kojih podnosi reviziju problematizira kako mogućnost primjene izmijenjene odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a na pitanje zastoja postupka, a koji je određen u režimu ranije važeće odredbe čl. 186.g ZPP-a, a koja nije predviđala presumpciju povlačenja tužbe u slučaju ne predlaganja nastavka postupka nakon poziva suda upućenog strankama u tom pravcu, odnosno problematizira pravilnost odluke suda o povlačenju tužbe u smislu čl. 186.g st. 3. ZPP-a, a kada sud u pozivu upućenom strankama da predlože nastavak zastalog postupka nije ih upozorio na posljedice takvog propuštanja.

 

10. Kako je prethodno rečeno, odredbom čl. 38. ZID ZPP izmijenjena je dotadašnja odredba čl. 186.g ZPP-a, a koja je uređivala pitanje zastoja postupka, te je izmijenjenom odredbom čl. 186.g ZPP-a u stavku 3. određeno da ako ni jedna stranka nakon isteka roka iz stavka 2. tog članka (60 dana + 120 dana), a koliko može trajati zastoj postupka (najduže dakle 180 dana = 6 mjeseci) na poziv suda ne predloži nastavak postupka u roku od 15 dana, se smatra da je tužba povučena.

 

11. Prijelaznim i završnim odredbama ZID ZPP i baš odredbom čl. 117. st. 2. ZID ZPP propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, između ostalog i odredba čl. 38. ZID ZPP će se primjenjivati i na sve postupke u tijeku.

 

12. Dakle tom odredbom je izričito određeno da se izmijenjena odredba čl. 186.g ZPP-a primjenjuje na postupke u tijeku, a to dakle znači i da se primjenjuje na ovaj postupak neovisno o tome što je u njemu zastoj postupka bio određen na temelju ranije važeće odredbe čl. 186.g ZPP-a, a što je ujedno i odgovor na drugo u reviziji postavljeno pitanje.

 

13. Prvopostavljenim pitanjem u reviziji tužitelj problematizira pravilnost primjene odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a od strane nižestupanjskih sudova, a na temelju koje odredbe se tužba u ovoj pravnoj stvari ima smatrati povučenom, a kad sud uz poziv strankama da predlože nastavak postupka ih nije upozorio na negativne posljedice takvog ne postupanja.

 

14. Odredba čl. 186.g st. 3. ZPP-a, a koja predviđa posljedicu u vidu smatranog povlačenja tužbe zbog propusta stranaka da po primitku poziva suda predlože nastavak zastalog postupka je sama po sebi jasna i razumljiva i kao takva ne zahtijeva posebno tumačenje, objašnjenje i upozorenje strankama. Odredbe zakona, a koje ostvarivanje prava i obveza stranaka vezuju uz zakonom propisane rokove, a time i nastup posljedica zbog njihovog propuštanja se trebaju poštivati i po njima postupati, pa to vrijedi i za odredbu čl. 186.g st. 3. ZPP-a, tim više kada je stranka zastupana po odvjetniku, pravno kvalificiranoj osobi kao što je to ovdje slučaj.

 

15. Propust stranke da se upozna sa sadržajem važeće izmijenjene zakonske odredbe i po njoj postupa, ima se podvesti pod načelo: nepoznavanje prava ne ispričava (ignoratia legis non excusat).

 

16. Iz sadržaja odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a ne proizlazi obveza suda da u rješenju kojim poziva stranke da predlože nastavak postupka, ih i upozori na posljedice takvog propuštanja.

 

Bespredmetno je konkretnu procesnopravnu situaciju uspoređivati s obvezom suda da prilikom pozivanja stranaka na dostavljanje odgovora na tužbu ih upozori na moguće posljedice propuštanja u smislu donošenja presude zbog ogluhe, obzirom na posljedice koje za stranku ima presuda (presuđena stvar) i posljedice koju za stranku ima povučena tužba (stranka ponovno može podnijeti tužbu).

 

17. Kod nesporne činjenice da je u konkretnom slučaju tužitelju dostavljeno rješenje kojim se poziva da predloži nastavak zastalog postupka, bespredmetno je govoriti da je u donošenju pobijanog rješenja tužitelj bio onemogućen u raspravljanju, pa time nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, a kada je ovo rješenje dostavljeno njegovom punomoćniku.

 

S druge pak strane kako su razlozi iz nižestupanjskih rješenja jasni i razumljivi, nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

18. Konačno potpuno je nejasno u čemu tužitelj nalazi da bi pobijanim rješenjem bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 117. ZPP-a, a kada tužitelj i nije tražio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za traženje nastavka zastalog postupka.

 

19. U skladu s prethodno obrazloženim, odgovor na prvopostavljeno pitanje jest da sud nije u rješenju kojim poziva stranke da predlože nastavak zastalog postupka u smislu odredbe čl. 186.g st. 3. ZPP-a dužan u izreci tog rješenja ujedno i upozoriti stranke na posljedice propuštanja u vidu smatranog povlačenja tužbe.

 

20. Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu