- 1 -              Rev 2099/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2099/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, za Ministarstvo poljoprivrede, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, protiv I-tuženika M. T. iz U., II-tuženika B. R. iz N. B., III-tuženika Lj. K. iz J., IV-tuženika R. D. iz J., V-tužene M. D. iz J., VI-tuženika B. K. iz J., VII-tuženika T. K. iz U., VIII-tuženika V. P. iz U. i IX-tuženika T. M. iz U., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici u B. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3085/14-2 od 21. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-89/13-8 od 28. svibnja 2014., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se preinačuju presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3085/14-2 od 21. travnja 2016. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-89/13-18 od 28. svibnja 2014., u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 200,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

 

„Nalaže se tuženicima B. R., Lj. K., R. D., M. D., B. K., T. K. i T. M. da tužitelju isplati svaki po 200,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2004. do isplate, po stopi za razdoblje od 16. veljače 2004. do 31. prosinca 2007. propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

II. U preostalom dijelu glede merituma spora revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja glede odluke o troškovima postupka odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži II, III, IV, V, VI, VII i IX-tuženiku da solidarno isplate tužitelju iznos od 1.665.142,20 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2004. do isplate (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 74.970,00 kn (toč. II.), te je odlučeno da se smatra da je tužba protiv I i VIII-tuženika u ovom predmetu povučena (toč. III.).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, kao i da se tuženici obvežu tužitelju nadoknaditi cjelokupne troškove postupka.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja samo je djelomično osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tuženici bili članovi Poljoprivredne zadruge M.,

 

- da je tužitelj navedenoj zadruzi na ime poticaja zadrugara za proizvodnju kravljeg mlijeka u razdoblju od siječnja do listopada 2003. isplatio iznos od 1.665.142,00 kn,

 

- da je rješenjem Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije, Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I-320-18/04-15/4, ur.br.: 2158-02/03-9-04-3 od 16. veljače 2004. naloženo Poljoprivrednoj zadruzi M. da isplati tužitelju iznos od 1.665.142,00 kn, a prema kojem rješenju navedena zadruga nije postupila,

 

- da je temeljem navedenog rješenja kao ovršne isprave pokrenut ovršni postupak pod brojem Ovr-659/04 od 27. travnja 2004., koji je bio bezuspješan, te nije došlo do naplate niti u odnosu na novčana sredstva, niti u odnosu na pokretne stvari, pa je taj ovršni postupak obustavljen rješenjem od 15. ožujka 2007.,

 

- da je Ugovorom o osnivanju Poljoprivredne zadruge M. i to u čl. 28. propisano da Zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, a za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari do visine članskog uloga koji imaju u Zadruzi,

 

- da prema čl. 29. istog Ugovora imovinu Zadruge čine ulozi zadrugara i imovina stečena poslovanjem Zadruge,

 

- da je prema čl. 7. i 8. Ugovora određeno da su ulozi zadrugara jednaki i iznose 200,00 kn,

 

- da je temeljem tada važećeg Zakona o udrugama („Narodne novine“, broj 53/91, 36/95, 12/02) u sudski registar nadležnog trgovačkog suda izvršen upis zadrugara osnivača s članskim ulogom od 200,00 kn.

 

8. Obzirom na tako utvrđene činjenice nižestupanjski sudovi odbijaju u cijelosti zahtjev tužitelja Republike Hrvatske i to iz razloga što niti zakonom, niti Ugovorom o osnivanju zadruge nije propisana odgovornost zadrugara za obveze zadruge privatnom imovinom, nego je Ugovorom propisana supsidijarna odgovornost zadrugara do visine i iz članskog uloga od 200,00 kn.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena navedena bitna povreda. Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi su jasno navedeni, te ne postoji proturječnost između provedenih dokaza i navoda u obrazloženju pobijane presude.

 

10. No, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, iz Ugovora o osnivanju Poljoprivredne zadruge M. i to čl. 28. jasno proizlazi da Zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, te da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju i zadrugari do visine članskog uloga koji imaju u Zadruzi.

 

11. Čl. 9. Zakona o zadrugama („Narodne novine“, broj 53/91, 36/95 i 12/02) bilo je propisano da se zadruga osniva ugovorom o osnivanju zadruge, koji sadrži imena i prezimena osnivača i njihove jedinstvene matične brojeve građana, tvrtku i sjedište, predmet poslovanja, oblik i visinu uloga zadrugara. Čl. 22. istog Zakona je dalje bilo određeno da zadruga u pravnom prometu odgovara za svoje obveze svojom imovinom, s time da za obveze koje se ne mogu namiriti iz sredstava zadruge odgovaraju zadrugari, u skladu sa zakonom i pravilima zadruge.

 

12. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da zadrugari za obveze zadruge odgovaraju samo članskim ulogom, budući je samim Ugovorom o osnivanju zadruge jasno propisano da isti odgovaraju za obveze do visine članskog uloga.

 

13. Radi navedenog valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu presudu na način da se obvežu tuženici da tužitelju isplate iznos od 200,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, budući da takva odgovornost tuženika proizlazi iz samog Ugovora. Kod toga isti u toj visini odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo članskim ulogom, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi. Naime, čl. 2. Zakona o zadrugama upućuje na primjenu pravila o ortakluku, a upravo navedena pravila ukazuju da kad svoje obveze zadruga ne može ispuniti, da tada njezine obveze postaju zajedničke obveze svih zadrugara koji za njih odgovaraju razmjerno svojim ulozima i cijelom svojom imovinom (čl. 647. u – ž Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO).

 

14. Odluka o stopi zateznih kamata dosuđenih počev od 1. kolovoza 2015. na iznos od 200,00 kn donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15).

 

15. Stoga je valjalo u tom dijelu preinačiti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

16. Kako odgovornost tuženika za preostali dio utužene obveze ne proizlazi niti iz odredbe čl. 647.a- 647.ž ZOO-a, a niti iz odredbe čl. 94. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15), valjalo je u preostalom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP zbog čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

 

17. Obzirom je tužitelj i nakon preinačenja nižestupanjskih presuda uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, valjalo je na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP u vezi s čl. 393. ZPP odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

18. Ujedno tužitelju sud nije dosudio troškove revizijskog postupka, budući je uspio s neznatnim dijelom zahtjeva na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP, radi čega je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.