Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 1226/2020-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Z. V. iz J., zastupane po punomoćnici S. B., odvjetnici u R., protiv tuženika-protutužitelja B. d.o.o., Z., zastupanog po punomoćnici I. P. Š., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanju na rad te sudskom raskidu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-559/2017-5 od 1. srpnja 2020., kojom je djelomično preinačena, a djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4391/14-35 od 10. veljače 2017., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice Z. V. se odbija kao neosnovana.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4391/14-35 od 10. veljače 2017. utvrđen je nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 11. lipnja 2014. i Odluka od 7. srpnja 2014. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava protiv te odluke tuženika i naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto voditelja prodavaonice, poslove kojeg radnog mjesta je obavljala do otkaza ugovora o radu, dok je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika kao protutužitelja upravljen na sudski raskid ugovora o radu tužiteljici sklopljen na neodređeno vrijeme 1. kolovoza 2012. i ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka iznos 4.309,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 10. veljače 2017. do isplate.
2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-559/2017-5 od 1. srpnja 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu tužiteljici sklopljen 1. kolovoza 2012. na neodređeno vrijeme, dok je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 11. lipnja 2014. te Odluka tuženika od 7. srpnja 2014. kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice te za njeno vraćanje na rad na radno mjesto voditelja prodavaonice, na kojem radnom mjestu je tužiteljica radila do otkazivanja ugovora o radu, a ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je sadržajno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), pogrešno pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, sve iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen njezin tužbeni zahtjev, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.
5. Revizija nije osnovana.
6. Bez obzira na činjenicu što je postupak u ovoj pravnoj stvari započet prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP), a koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., obzirom na odredbu čl. 117. st. 4. ZID ZPP na ovaj postupak se primjenjuju izmijenjene odredbe ZPP-a koje uređuju pitanje revizije. Zato se o podnesenoj reviziji tužiteljice protiv pobijane presude ima odlučivati primjenom odredbe čl. 382.a ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 68. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
7. Odredbom čl. 382.a st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano je da iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Kako predmet ovog postupka jest pitanje prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, to je ova revizija dopuštena.
8. Polazeći od odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 76. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor u povodu revizije tužiteljice Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. U skladu s citiranom odredbom, bez obzira što tužiteljica kao revizijski razlog navodi bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kod činjenice da su u tom pravcu u reviziji izostali određeno navedeni razlozi, ovaj sud se na takve revizijske prigovore ne može osvrtati.
10. U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 11. lipnja 2014., u odnosu na koju je Odlukom od 7. srpnja 2014. odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice. Tužiteljica naime i dalje smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu data po proteku zakonskog roka od 15 dana propisanog odredbom čl. 108. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), kao i da tuženik, a na kome je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici.
11. Odredbom čl. 108. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno i određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Prema odredbi st. 2. tog čl. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
12. Polazeći od rezultata provedenog postupka i činjeničnih utvrđenja, a prema kojima je tuženik kao poslodavac zbog pritužbi određenog broja radnica podnesenih u svibnju 2014. na neprimjereno postupanje tužiteljice – voditeljice prodavaonice u odnosu na njih kao radnice, proveo postupak radi zaštite dostojanstva radnika sukladno odredbi čl. 65.-65.e Pravilnika o radu tuženika, rezultat kojeg je Odluka od 6. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tužiteljica svojim postupanjem povrijedila dostojanstvo poimenično naznačenim osobama vrijeđajući ih i omalovažavajući ih, a što je kod njih izazvalo strah, a tuženik takvo postupanje tužiteljice ocijenio osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa i razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu te 11. lipnja 2014. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, nameće se zaključak kako je pravilna ocjena iz pobijane presude da je otkaz ugovora o radu tužiteljici dat unutar zakonskog roka od 15 dana, pri čemu je pravilno ocijenjeno da je u konkretnim okolnostima tuženik stvarno saznanje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu stekao tek nakon što je proveden postupak radi zaštite dostojanstva radnika, a to je bilo 9. lipnja 2014.
13. Kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena 11. lipnja 2014., jasno je da je donesena unutar zakonom propisanih 15 dana od saznanja tuženika za činjenicu na kojoj je taj otkaz utemeljen, te je neosnovan prigovor tužiteljice o nepravodobnosti otkaza i već time njegove nedopuštenosti.
14. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice, tuženik je na temelju rezultata provedenog postupka, a radi zaštite dostojanstva radnica u postupku dokazao da je prijavljeno postupanje tužiteljice kao voditeljice prodavaonice prema radnicama koje su u njoj radile, bilo doista neprimjereno i kao takvo ocijenjeno osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, te razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a. Stoga je pravilna ocjena iz pobijane presude da odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici je bila dopuštena, zbog čega je preinačenjem prvostupanjske presude te odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu materijalno pravo pravilno primijenjeno.
15. Revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 71. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
16. Iz stanja spisa predmeta je razvidno da je tužiteljica uz glavni zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu istakla i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev upravljen na sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, o kojem je drugostupanjski sud, a nakon što je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, suprotno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, propustio o njemu odlučiti.
17. Naime prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
18. U skladu s tim, a kod činjenice da je prvostupanjski sud odlučujući o zahtjevu tužiteljice bio prihvatio zahtjev upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nisu ni postojale procesne pretpostavke iz čl. 188. st. 2. ZPP-a da prvostupanjski sud odlučuje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (onom za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete tužiteljici).
19. Naprotiv drugostupanjski sud, a nakon što je preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i njezino vraćanje na rad, trebao je on, postupajući prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a odlučiti i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (onom za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete), a što međutim nije učinio, a koji propust je pokušao ispraviti davanjem u obrazloženju svoje odluke, a vezano za ukidno rješenje o troškovima postupka pogrešnim pravima puta da o tom zahtjevu prvostupanjski sud u nastavku postupka tek treba odlučiti.
20. S tim u vezi potrebno je podsjetiti na odredbu čl. 117. ZR-a, a koja uređuje pitanje sudskog raskida ugovora o radu, prema čijem st. 1. će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete.
21. Iz sadržaja citirane odredbe razvidno je da radnik može zahtijevati sudski raskid ugovora o radu samo ako je sud utvrdio da odluka o otkazu ugovora o radu nije bila dopuštena.
22. Kako je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud utvrdio da odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije bila dopuštena, te takav njezin zahtjev odbio, to je jasno da u ovom slučaju i nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 117. st. 1. ZR-a za traženje sudskog raskida ugovora o radu, a kojeg je tužiteljica postavila kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud o njemu propustio odlučiti.
23. To pak znači da u konkretnim okolnostima takav zahtjev tužiteljice se ukazuje već sam po sebi bespredmetan, te nema ni mjesta o njemu odlučivati u nastavljenom postupku pred prvostupanjskim sudom, a povodom ukidne odluke glede troškova ovog postupka, jer je u tom pravcu pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u obrazloženju drugostupanjske odluke, a povodom ukidnog rješenja odluke o troškovima postupka.
24. Slijedom navedenog reviziju tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.
25. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o reviziji tužiteljice.