- 1 -              Rev 1200/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1200/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Lj., R. S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., P., S. j.t.d. u Z., protiv tuženice V. U. iz O., koju zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžo-436/14 od 14. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-709/10-32 od 13. siječnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 34.200,00 Eura, što predstavlja protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 15. prosinca 2010. iznos od 253.167,44 kuna, sa zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak od 33.500,00 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 34.200,00 Eura u protuvrijednosti kunama, a koji iznos se odnosi na trošak radova na dijelovima nekretnine za koje tužitelj tvrdi da su zajednički i za koje radove tužitelj tvrdi da su bili nužni.

 

7.U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke suvlasnici zgrade koja se sastoji od dva stana s pomoćnim prostorijama izgrađenoj na grč. 323 k.o. V.,

 

- da je tužitelj vlasnik stana na prvom katu i potkrovlju označenog brojem 2, a tužena stana u prizemlju,

 

- da je Međuvlasničkim ugovorom zaključenim između tadašnjih suvlasnika utvrđen omjer u kojima vlasnici stanova sudjeluju u sredstvima zajedničke pričuve i to tužitelj sa 55%, a tužena sa 45%,

 

- da je Prijedlog zahtjeva za izradu troškovnika zaključen između S. M. i J. U., a vezano za saniranje i uređenje predmetne zgrade, koji posebno ne obvezuje potpisnike, a sastavljen je prije zaključenja Međuvlasničkog ugovora s tim što S. M. u to vrijeme nije ni bila suvlasnica, već je to bila M. M.

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka D. Š. i Z. S. H. proizlazi da je bilo nužno izvesti radove na sanaciji potkrovlja iznad tavanskog prostora jer je krovište u dijelu svoje površine propuštalo pa ga je bilo neophodno sanirati kako bi se spriječio prodor vode i zaustavilo propadanje krovne konstrukcije koja je počela truliti, a svakako je trebalo izvršiti rekonstrukciju cjelokupnog krovišta, dok su radovi na uređenju zida dijelom bili nužni, a dijelom korisni jer se viši dio zida urušavao pa ga je svakako trebalo srušiti i izvesti novi dok se za niži dio zida ne može sa sigurnošću utvrditi da bi se urušio,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Z. S. H. proizlazi da nužni krovopokrivački radovi iznose 352.751,22 kuna, izvedba novog kamenog zida 15.218,63 kuna, kamene kape na zidu 5.192,24 kuna, postavljanje željezne ograde 27.845,25 kuna odnosno ukupno 401.007,33 kuna dok preostali dio u visini od 64.634,42 kuna čini vrijednost korisnih radova,

 

- da je tužitelj u cijelosti skinuo postojeći pokrov i izveo kompletnu novu limariju i novi pokrov od keramičkih ardogrez ploča, no isti se nije pridržavao posebnih uvjeta koji su izdani od strane konzervatorskog odjela,

 

- da je 1. ožujka 1998. zaključen Međuvlasnički ugovor, a tadašnji suvlasnici da su bili M. M. i J. U. kojim ugovorom je bilo ugovoreno da će se o pitanjima korištenja zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta o kućnom redu, uzimanju zajmova i drugim pitanjima koji nisu utvrđeni ugovorom posebno odlučiti u pisanom obliku,

 

- da je točkom 9. citiranom Ugovora ugovoreno pravo prvokupa, a točkom 13. da će se adaptacija i preuređenje zgrade ili nekog od njezinih dijelova provoditi u skladu sa shemom i dogovorom utvrđenim u posebnom privitku br. 3 koji čini sastavni dio tog ugovora,

 

- da privitak 3. Ugovora određuje da prednica tužitelja može adaptirati potkrovlje za poseban stan, a da rekonstrukcija krova pada na teret vlasnika potkrovlja dok prednik tužene može nadograditi prostoriju nad postojećom kuhinjom, a nužno je osigurati nosivost temelja sjeveroistočnog ugla vertikale te može otvoriti zapadni ulaz stana uz izgradnju naznačenog ulaznog prostora. Prednica tuženika mogla je nad prostorom C urediti balkon s tim da izvrši primjereno uređenje podne podloge i ograde te nadogradi prostoriju iznad prostorije B uz uvjet da prozor bude krovni i da pojača temelje odnosno vertikale zgrade te je ugovoreno da će prednica tuženika ulazno stepenište adaptirati u skladu s izvornom arhitekturom zgrade, a u prostoru vanjskog stepeništa može se dodati i ukaz u stan u potkrovlje,

 

- da je pravo prvokupa ugovoreno pa bi tužena eventualno mogla povrijeđeno pravo ostvarivati tužbom za poništenje jer posljedica povrede prava prvokupa nije ništetnost.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 67.st.6., čl. 85. st.4. i čl. 86. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 dalje: ZVDSP) zaključivši da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom dogovorili pravo prednice tužitelja da adaptira potkrovlje, a u kojem slučaju rekonstrukcija krova pada na teret vlasnika potkrovlja-tužitelja dok radovi na izgradnji zida ne predstavljaju zajedničke dijelove jer isti predstavlja zid okućnice, a tijekom postupka nije dokazano da se isti nalazi na nekretnini koju su stranke suvlasnici niti je tužitelj na tu okolnost predložio dokaze.  

 

9.1. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

9.2. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i  na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 8. i čl. 221.a ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da su stranke suvlasnici zida na kojem je tužitelj vršio radove.

             

Međutim, suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

             

Propust da tijekom prvostupanjskog postupka iznese sve za odluku o predmetu spora relevantne činjenice i da tijekom tog postupka predloži i dokaze za utvrđenje te činjenice – sve u smislu odredbi čl. 7. st.1. i čl. 219. st.1. ZPP (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - revident ne može otkloniti tvrdnjom da je time što ta činjenica nije utvrđena počinjena bitna povreda postupka.

 

U odnosu na revizijske navode koji se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da navedene prigovore revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga jer, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Sukladno odredbi čl. 85. st. 4. ZVDSP suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom).

 

Nadalje odredom čl. 375. st. 1., 3. i 4. ZVDSP propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

 

U konkretnom slučaju prednici stranaka potpisali su Međuvlasnički ugovor kojim su između ostalog ugovorili i adaptaciju i preuređenje predmetne nekretnine te na koga od suvlasnika pada obveza financiranja preuređenja pojedinih dijelova nekretnine. Obzirom je predmetnim Međuvlasničkim ugovorom ugovoreno da trošak rekonstrukcije krova pada na teret vlasnika potkrovlja, pri čemu činjenica da tužitelj nije potpisao Međuvlasnički ugovor nije relevantna jer predmetni Međuvlasnički ugovor proizvodi učinke i prema suvlasnicima koji su to pravo stekli nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora sukladno odredbi čl. 375. st. 4. ZVDSP, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

 

Valja napomenuti da suprotno revizijskim navodima predmetne obveze preuzete Međuvlasničkim ugovorom ne spadaju u osobna i neprenosiva prava. Također pogrešno revident smatra da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 dalje ZOO) koje uređuju poslovodstvo bez naloga. Naime, sukladno odredbi čl. 1121. ZOO poslovodstvo bez naloga je obavljanje tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja, dok je u konkretnom slučaju rekonstrukcija krova bila prethodno ugovorena kao obveza tužitelja.

 

11. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.