Broj: Kž 380/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje; KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 21. rujna 2018. broj Ov Kov-30/18-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. listopada 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog S. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. F. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju odredbe članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje; ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni S. F. po branitelju D. K., odvjetniku iz I. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor okrivljeniku.

Žalba nije osnovana.

Okrivljenik u žalbi ne osporava postojanje općeg zakonskog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj ne slaže s razlozima koje je prvostupanjski sud utvrdio u odnosu na daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, upirući tako u pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno stavu žalitelja ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da protiv okrivljenika postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

Zaključak o postojanju konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela kod okrivljenog S. F. i ovaj drugostupanjski sud nalazi, prije svega, u činjenici da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva na štetu svojeg sina D. F. na način da ga je nakon kraćeg sukoba uboo u tri navrata mesarskim nožem, dok iz podataka o alkoholiziranosti proizlazi da je kritičnog događaja bio u pripitom stanju. Imajući u vidu nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje psihijatra Zavoda za forenzičku psihijatriju doc. dr. sc. N. B. iz kojeg proizlazi da okrivljenikova ovisnost o alkoholu predstavlja rizični faktor u pravcu počinjenja mogućeg novog agresivnog rizičnog ponašanja te se preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti prema članku 69. KZ/11., navedene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

U odnosu na žalbeni navod kojim se upire kako daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika nije opravdana, s obzirom na odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. kojom je propisano da se istražni zatvor protiv osobe koja je navršila 70 godina života može iznimno odrediti, prvostupanjski sud je pravilno naveo i obrazložio razloge na kojima temelji svoju odluku vezano uz citiranu odredbu, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je i taj žalbeni prigovor neutemeljen.

Imajući na umu sve naprijed navedeno i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opravdana je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 radi otklanjanja realne i predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. listopada 2018.