U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R E S U D A

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja M. P., O:.., iz D. B., zastupan po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, protiv tužene B. M., OIB: .., iz Z.,  zastupana po Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. lipnja 2021., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja te tužene i punomoćnika tužene, 13. srpnja 2021. objavio i

p r e s u d i o   j e

I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj M. P., OIB:.., iz D. B. suvlasnik u 1/24 dijela nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela u Slatini, u zk.  ul. 739 k.o. D. B., koje se sastoje od kč.br. 282/1 oranica Buđinci sa 803 čhv, kč.br. 282/2, oranica Buđinci sa 156 čhv i kč.br. 282/3, oranica Buđinci sa 1384 čhv, što je tužena B. M., OIB:…, iz Z., dužna priznati i po pravomoćnosti ove presude, dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na ovim nekretninama.“

 

II              Tužitelj je dužan tužnoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.060,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u iznosu od 700,00 kn.

 

Obrazloženje

1.               Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, u kojoj je naveo da su u zk. ul. br. 739 k.o. D. B. upisane nekretnine kč.br. 282/1 - oranica Buđinci sa 803 čhv, kč.br. 282/2 - oranica Buđinci sa 156 čhv i kč.br. 282/3 - oranica Buđinci sa 1384 čhv, a da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisana tužena. Predmetni upis u zemljišnim knjigama izvršen je temeljem rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini posl. br. Z-5107/2018 od 18. rujna 2018.,

 

 

2

Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

nakon provedenog pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, u kojemu su od strane predlagateljice, ovdje tužene, i od strane saslušanih svjedoka A. B. i I. B., koristeći se činjenicom da ostavinski postupak iza pok. J. P. iz D. B. 134 nije proveden, iznesene neistinite kako je izvanbračni suprug tužene Z. P., koji je preminuo u svibnju mjesecu 2018. godine, a čiji je tužena jedini nasljednik, predmetne nekretnine stekao diobom od svog pokojnog oca, ranije upisanog vlasnika. Pravni prednik tužitelja, ranije upisani vlasnik J. P., bio je oženjen A. P. rođ. P., s kojom je imao osmero djece i to kćerku J. P. udanu P., rođenu 2. siječnja 1923., preminula 13. srpnja 2000., koja je bila udana za S. istovjetnog sa S. P., s kojim je imala djecu J. J. i J. P., sina T. P. rođenoga 30. lipnja 1924., preminulog 24. srpnja 1989., koji je bio oženjen za A. P. rođenu J., s kojom je imao djecu M. P., S. O. i K. G., sina I. P. rođenog 15. lipnja 1929., preminulog 24. svibnja 1992., koji je bio oženjen za Š. P. rođenu L., s kojom je imao djecu A. F. i M. H., kčerku A. P. udanu S., rođenu 5. srpnja 1932., preminulu 19. prosinca 1995., koja je bila udana za S. S., s kojim je imala djecu M. Š. i J. S., kćerku T. P. udanu G., rođenu 7. prosinca 1933., preminulu 5. srpnja 1968., koja je bila udana za O. G., s kojim je imala djecu K. V., O. N. i P. Š., kćerku M. P. udanu D., rođenu 10. svibnja 1936., preminulu 31. prosinca 2015., koja je bila udana za A. D., s kojim je imala djecu I. S., A. B., M. P., L. D. i Z. D., sina A. P. rođenog 16. travnja 1939., preminulog 11. listopada 2008. te sina Z. P. rođenog 28. svibnja 1941., preminulog 28. svibnja 2018. Budući da J. P. za života nije raspolagao ovom svojom imovinom, bilo na način da bi vršio podjelu nekretnina svojoj djeci, bilo da bi bilo kome od svoje djece darovao kakve nekretnine, a da su u pojedinačnom ispravnom postupku, vođenom pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalna služba u Slatini pod br. Z-6769/2018, zatajeni gore navedeni nasljednici kao pravni slijednici ranije upisanog vlasnika J. P., između ostalih i tužitelj kao sin pok. T. P., sina J. P., koji polažu pravo na ove nekretnine, tužitelj smatra da ima interes da se u zemljišnim knjigama izvrši brisanje nezakonitog upisa prava vlasništva tužene na predmetnim nekretninama je stoga predložio da sud presudom naložiti brisanje uknjižbe prava vlasništva tužene na predmetnim nekretninama iz zk. ul. br. 739 k.o. D. B., izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini br. Z-5127/2018 od 18. rujna 2018.

2.              Podneskom od 16. ožujka 2021. (list 97-100) tužitelj je, pozivajući se na ukidbeno rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, br. Gž Zk-202/2020-2 od 14. siječnja 2021., naveo da precizira tužbeni zahtjev, tako da umjesto zahtjeva za brisanjem uknjižbe prava vlasništva tužene na predmetnim nekretninama, sada zahtjeva da sud presudom utvrdi da je suvlasnik u 1/24 dijela navedenih nekretnina te da je tužena dužna to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenom suvlasničkom dijelu u zemljišnim knjigama. U narečenom podnesku tužitelj navodi da je on jedno od troje djece pok. T. P., koji je jedan od osmero djece pok. J. P., slijedom čega polaže pravo na 1/24 dijela suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, jer J. P. za života nije raspolagao predmetnim nekretninama na način da bi između svoje djece izvršio faktičku podjelu istih, niti da bi nekome od djece darovao predmetne nekretnine, a niti da bi s nekim od svoje djece, poglavito ne sa sinom Z. P. (izvanbračnim suprugom tužene), sklapao ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je J. P. sinu Z. P. darovnim ugovorom od 13. prosinca 1982. darovao kč.br. 94/2 i kč.br. 95 iz zk. ul. br. 739 k.o. D. B., sada upisane u zk. ul. br. 832 k.o. D. B., a koje nekretnine su bile predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. siječnja 2004. zaključenog

3

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

između Z. P., kao primatelja uzdržavanja, i tužene, kao davateljice uzdržavanja. Da je J. P. imao namjeru prenijeti sporne nekretnine u vlasništvo svog sina Z. P., onda bi

to zasigurno učinio u pisanom obliku, kao što je to slučaj sa kč.br. 94/2 i kč.br. 95. Osim toga, J. P. je od 1982. godine pa da svoje smrti 1984. godine rijetko kontaktirao sa sinom Z., budući da se nakon svađe s istim preselio kod drugog sina sada pok. A. P.. Za života J. P., a i nakon njegove smrti, predmetne nekretnine obrađivala je obitelj P., i to kako J. P. za svog života, tako i njegovi sinovi Z., A. i T. te njegov unuk M. P., ovdje tužitelj. Da se tužitelj nalazio u posjedu predmetnih nekretnina proizlazi iz činjenice da je tužena pismenom od 10. prosinca 2018. pozvala tužitelja na predaju posjeda ovih nekretnina.

 

2.1              Narečenim podneskom tužitelja tužbeni zahtjev nije, kako to tužitelj neosnovano tvrdi, preciziran već je navedenim podneskom tužba preinačena promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje ZPP), na način da je umjesto kondemnatornog tužbenog zahtjeva za brisanjem uknjižbe prava vlasništva tužene na predmetnim nekretninama, tužitelj preinačenom tužbom postavio deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je suvlasnik predmetnih nekretnina u 1/24 dijela.

 

2.2.              Iako je tužba preinačena nakon što je na pripremnom ročištu od 20. svibnja 2019. prethodni postupak zaključen, i unatoč tome što se tužena protivila ovakvoj preinaci tužbe, sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku tužbe, na način kako je to učinjeno u narečenom podnesku tužitelja, jer smatra da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

 

3.              U odgovoru na tužbu tužena je navela da tužitelj nije ovlašten za podnošenje brisovne tužbe. Tvrdi da je čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih mu je povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. S obzirom na priloge koje je tužitelj priložio uz tužbu (povijesni izvadak iz zemljišne knjige) razvidno je da je kao knjižni prednik tužene upisan J. P. iz D. B. . Kako je pobijanu tužbu podnio M. P., koji nikada nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, isti nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe, o čemu osim gore citiranih zakonskih odredbi nedvojbeno govori sudska praksa ("Na podnošenje brisovne tužbe ovlaštena je osoba koja je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno nezakonitom uknjižbom u korist neke osobe, VSRH Rev-792/95 od 21. ožujka 2001. Pravo na tužbu za brisanje zemljišnoknjižnog prava ima osoba koja je bila upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama", VSH, Rev-1221/85 od 30. rujna 1986.). Tužena ističe da je vlasništvo stekla uknjižbom na temelju sudske odluke pa bi tužitelj, sve da je i aktivno legitimiran, trebao tražiti utvrđenje nevaljanosti odluke na temelju koje je uknjižba izvršena. Osim toga, tužitelju je dobro poznato da se provodio pojedinačni ispravni postupak pa je, ako smatra da polaže neko pravo na predmetnim nekretninama, trebao uložiti pravni lijek (prigovor), što isti nije učinio pa je prekludiran u ostvarivanju svojeg prava. Također je tužitelju bilo dobro poznato da je knjižni prednik tužene J. P. za života izvršio faktičnu diobu svojih

4

                                                                                      Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

nekretnina, što je razvidno iz sudskog spisa br. Z-5107/2018. Kako je tužbu podnijela neovlaštena osoba, tužena je predložila da sud odbaci tužbu i tužbeni zahtjev kao nedopušten, podredno da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

4.              U postupku sud je izveo dokaze čitanjem zk. ul. br. 739 k.o. D. B., rodnih i smrtnih listova Matičnog ureda S. (list 6-38 i list 49), iskaza svjedokinje P. Š. sa zapisnika Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pom-58/2019-2 od 23. rujna 2019., uvidom u ovosudni spis br. Z-5107/2018, čitanjem preslike smrtnog lista Matičnog ureda S. za pok. J. P. (list 101), preslike darovnog ugovora od 13. prosinca 1982. (list 102-103), preslike ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. siječnja 2004. (list 104-105), preslike zk. ul .br. 831 k.o. D. B. (list 106-107), saslušanjem svjedoka I. S., A. B., S. O., J. P., J. S., M. Š., I. B., D. M., J. P., M. P., L. B., I. L., S. G. i N. R. te saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu stranaka.

 

5.              Nije sporno, što je razvidno iz zk. ul. br. 739 k.o. D. B., da su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tužene. Uvidom u ovosudni spis br. Z-5107/2018 utvrđeno je da je uknjižba vlasništva tužene izvršena temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna službe u Slatini posl. br. Z-5107/2018 od 18. rujna 2018., donesenog u pojedinačno zemljišnoknjižno ispravnom postupku. Iz Pl. br. 227 k.o. D. B. (list 5 narečenog spisa) proizlazi da se predmetne nekretnine u katastru vode kao kč. br. 282/1 - oranica Grunt sa 2888 m2, kč.br. 282/2 - oranica  Grunt sa 561 m2 i kč.br. 282/3 – oranica Grunt sa 4977 m2 te da je u vrijeme vođenja navedenog pojedinačnog zk. ispravnog postupka u katastru kao posjednik bio upisan J. P. iz D.. B.., djed tužitelja i ujedno otac izvanbračnog supruga tužene, dok iz neslužbene kopije zk. ul. br. 739 k.o. (list 7 narečenog spisa) proizlazi da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao kč.br. 282/1 - oranica Buđinci sa 803 čhv, kč.br. 282/2 - oranica Buđinci sa 156 čhv i kč.br. 282/3 - oranica Buđinci sa 1384 čhv, a da su u vrijeme pokretanja i vođenja navedenog zk. ispravnog postupka predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo J. P.. Nadalje, narečenom spisu prileži pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice S. N. iz S., br. O-640/2018, UPP/OS- Virovitica 142/2018-4 od 18. lipnja 2018., iz kojeg je razvidno da je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. Z. P., umrlog 28. svibnja 2018., kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu sačinjavaju novčani iznos po osnovi neisplaćene mirovine, novčana sredstva na računu Hrvatske poštanske banke d.d. te traktor marke IMT, reg. oznaka PS 545 K, a da je za jedinog nasljednika temeljem zakona proglašena tužena, kao izvanbračna supruga ostavitelja.

 

6.              Nije sporno da je tužitelj unuk pok. J. P., naime, iz rodnog lista Matičnog ureda S. od 4. siječnja 2019. (list 12) utvrđeno je da je tužitelj sin T. P., za kojeg je iz smrtnog lista Matičnog ureda S. od 4. siječnja 2019. (list 11) utvrđeno da je umro 24. srpnja 1989. te da je bio sin J. P.. Nadalje, nije sporno da je J. P. imao ukupno osmero djece, naime, iz priloženih rodnih i smrtnih listova Matičnog ureda S. (list 6-38) utvrđeno da je J. P. od djece imao kćerke J. (J.) P. udanu P., A. P. udanu S., T. P. udanu G. i M. P. udanu D., te sinove T. P. (otac tužitelja), I. P., A. P. i Z. P. (izvanbračni suprug tužene). Iz priloženih smrtnih listova utvrđeno je da su sva navedena djeca J. P. u međuvremenu umrla i da su umrla poslije njega.

 

 

5

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

7.              Sporno je da li je tužitelj stekao pravo suvlasništva u 1/24 dijela na predmetnim nekretninama i ako je temeljem koje pravne osnove. Cijeneći činjenične

navode preinačene tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je suvlasništvo predmetnih nekretnina u 1/24 dijela stekao nasljeđivanjem iza svog djeda pok. J. P., jer da je jedan od troje djece pok. T. P., koji je bio jedan od osmero djece pok. J. P.. Budući da J. P. za života nije raspolagao predmetnim nekretninama na način da bi između svoje djece izvršio faktičku podjelu istih ili da bi navedenim nekretninama za života raspolagao na način da bi nekome od djece darovao predmetne nekretnine, a niti da bi s nekim od svoje djece sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, tužitelj smatra da mu stoga pripada 1/24 suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina.

 

8.              Sud smatra da je tužbeni zahtjev po preinačenoj tužbi u cijelosti neosnovan. Naime, točno je da su u času smrti pok. J. P. njegovo osmero djece, kao zakonski nasljednici I nasljednog reda, pa dakle i tužiteljev otac, sukladno odredbi 128. st. 1. sukladno odredbi čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu ZVDSP) stekli nasljedno pravo iza pok. J. P. i na sve njih je u času njegove smrti na temelju zakona prešla njegova ostavina na jednake dijelove. Navedeno proizlazi iz citirane zakonske odredbe, kojom je određeno da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, odnosno u času ostaviteljeve smrti, kako to određuje odredba čl. 129. st. 1. Zakon o nasljeđivanju (NN-48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN), kojom je propisano da nasljednik stječe nasljedno pravo u času ostaviteljeve smrti i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Budući da ostavinski postupak iza pok. J. P. nije vođen, a da su predmetne nekretnine, kako je to razvidno iz navedene neslužbene kopije zk. ul. br. 739 k.o. D. B., u času njegove smrti u zemljišnim knjigama bile upisane kao njegovo vlasništvo, uzimajući u obzir da je tužiteljev otac T. P. umro nakon svog oca J. P., koji je prema podacima iz smrtnog lista Matičnog ureda S. (list 49) i preslike smrtnog lista (list 101) umro 5. prosinca 1984., na tužitelja i na njegovu majku A. P. te tužiteljeve sestre S. O. i K. G. u času smrti T. P. po sili zakona je prešla njegova ostavina, ali i dio ostavine pok. J. P. u 1/8 dijela, koji dio bi pripao tužiteljevom ocu da je ostavinski postupak iza pok. J. P. proveden u vrijeme dok je tužiteljev otac bio živ. S obzirom da tužiteljevog oca, osim tužitelja, nasljeđuju i tužiteljeva majka, kao supruga ostavitelja, te njegove dvije sestre, kao kćerke ostavitelja, a da je tužiteljev otac bio jedno od ukupno osmero djece pok. J. P., proizlazi da bi tužitelju pripadalo 1/32 dijela ostavine iza njegovog djeda pok. J. P. (1/8 x 4 = 4/32 : 4 = 1/32), a ne 1/24 dijela kako to tužitelj u preinačenoj tužbi tvrdi.

 

9.              Unatoč navedenim utvrđenjima, neovisno o tome da li tužitelju nasljeđivanjem pripada 1/24 ili 1/32 dijela ostavine iza njegovog djeda, tužbeni zahtjev po preinačenoj tužbi valjalo je u cijelosti odbiti jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 128. st. 3. ZVDSP. Naime, citiranom odredbom određeno je da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu i dalje postojati. Cijeneći provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje sud smatra da je na predmetnim nekretninama tužena stekla pravo vlasništva dosjelošću, jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da se tužena nalazi u poštenom, samostalnom i neposrednom posjedu predmetnih nekretnina duže od

6

 

                                                                                   Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

dvadeset godina, računajući vrijeme posjeda njezinog izvanbračnog supruga. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP samostalni posjednik nekretnine, čiji posjed je barem pošten, stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

 

10.              Da se tužena u neprekidnom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina nalazi više od dvadeset godina, računajući i posjed njezinog izvanbračnog supruga sada pok. Z. P., proizlazi iz iskaza svjedoka A. B., S. O., J. P., M. P., P. Š., L. B., I. L., S. G., N. R., D. M. i I. B. te iz iskaza samih stranaka.    

 

10.1              S. A. B. u bitnom je iskazala da ostavina iza njezinog djeda J. P., oca njezine majke M. P., nije vođena, ali zna da je njezin djed za života zemljište koje je imao u vlasništvu podijelio između svojih sinova T. P., Z. P. i A. P. te njezine majke. Činjenice vezane za ovu podjelu zemljišta su joj poznate jer joj je o toj podijeli govorio i sam djed J. P., a isto tako o podjeli tog zemljišta znala je i njezina majka. Zemljište koje je djed dao T. P., ocu tužitelja, nalazi se odmah uz zemljište koje je dao Z. P., za koje ne može reći koje je površine niti koliko katastarskih čestica obuhvaća to zemljište, no zna da je to zemljište nakon Z. smrti nastavila koristiti, odnosno posjedovati tužena i na tom zemljištu tužitelj nikad ništa nije radio. Nakon smrti J. P. između njegovih nasljednika nije bilo nikakvih sporova vezano za izvršenu podjelu navedenog zemljišta. Zemljište koje je djed dao Z. P. nalazi se na izlazu iz D. B. sa lijeve strane kada se ide prema M., na tom zemljištu nalazi se vikendica koju su gradili njezin suprug I. i njezin ujak I. P., a gradnju je financirao Z. P..

 

10.2              Svjedokinja S. O., sestra tužitelja, u bitnom je iskazala da nitko od zakonskih nasljednika J. P. nakon njegove smrti nije dobio ništa od imovine koju je imao u vlasništvu, no u kući kojoj je isti živio nastavio je nakon njegove smrti živjeti  Z. P., koji je nastavio koristiti, odnosno posjedovati i zemljište koje je J. P. imao u vlasništvu. Koliko joj je poznato nakon smrti J. P. između njegovih nasljednika nije bilo nikakvih sporova u vezi imovine koju je imao u vlasništvu. Nekretnine koje je Z. P. za života posjedovao i koristio nakon njegove smrti nastavila je koristiti tužena. Smatra da joj kao zakonskoj nasljednici djeda J. P., kao i ostalim njegovim potomcima, po zakonu pripada pravo na njegovu imovinu. Ranije nisu pokretali nikakve postupke niti poduzimali kakve radnje vezano za činjenicu da je Z. P. nakon smrti J. P. nastavio koristiti njegove nekretnine. Ovo stoga što je Z. P. tada bio živ i nitko od nasljednika se u to nije htio miješati. Tužitelj joj nikada nije govorio da polaže kakvo pravo na imovinu koju je za života uživao Z. P., tek nakon njegove smrti govorio je o nekakvom gruntu koji se nalazi na kraju D. B., za koji je rekao da je ostao iza njihovog djeda i da je to od pamtivijeka njihovo te da bi bilo šteta da to ode u tuđe ruke.

 

10.3              Svjedok J. P., brat tužene, iskazao je da mu je poznato da je tužena živjela u izvanbračnoj zajednici sa Z. P. u razdoblju od 1989. pa do njegove smrti. Ima saznanja da je Z. P. za života posjedovao i nesmetano koristio nekretninu površine oko 1 kj, koja se nalazi između mjesta D. B. i M., odnosno 700 m od zadnje kuće mjesta D. B. s lijeve strane. Zna da se radi o nekretninama koje su na terenu predstavljale jedinstveni posjed i da je tu nekretninu Z. P. stekao darovanjem od svog oca J. P.. Prema njegovom saznanju ovo darovanje je izvršeno 70-ih godina prošlog

7

 

                                                                                     Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

stoljeća, na toj nekretnini Z. P. izgradio je jednu manju građevinu i te nekretnine je nesmetano uživao sve do svoje smrti te mu nitko nije osporavao posjed ili vlasništvo

tih nekretnina. Za spomenuto darovanje ne može reći da li je zaključen kakav pisani ugovor o tome, ali zna da je otac Z. P., sada pok. J. P., u vrijeme kada je darovao ovu nekretninu Z. P., tada faktički svoje nekretnine podijelio među svojim zakonskim nasljednicima, odnosno među svojom djecom, tako da je ova nekretnina pripala Z. P.. Predmetnu nekretninu sada uživa tužena i dobro zna da tu nekretninu tužitelj nikada nije posjedovao. Poznato mu je da je J. P. jedno vrijeme živio kod svog sina Z. P., a u vrijeme kada je isti gradio svoju obiteljsku kuću prije Domovinskog rata i to puno prije tog rata, Z. P. i njegov brat T. P. te njihov otac J. P. tada su živjeli kod T. P. jer se kuća J. P. tada gradila. O darovanju predmetne nekretnine Z. P. nije razgovarao sa J. P., ali zna da je u to vrijeme, odnosno u vrijeme darovanja, J. P. govorio kako je svoju zemlju prenio na svoju djecu, pri čemu nije rekao šta je konkretno kome od djece darovao. Ne zna koje godine je sagrađena vikendica o kojoj je govorio ali svakako je to bilo puno prije Domovinskog rata. U vrijeme kada je vikendica građena misli da je J. P. bio živ. Prilikom gradnje vikendice Z. P. je uz tu vikendicu dao da se izbušiti bunar. Nije mu poznato da bi tužitelj tijekom 2018. godine bilo što radio na predmetnoj nekretnini, zna samo da je na toj nekretnini tužitelj srušio jedno stablo višnje, no ništa nije radio da bi tu nekretninu obrađivao. U J. živi od 1971. godine, no u D. B. je dolazio prije dosta često, rekao bi svaki vikend, a od kada je obolio sve je rjeđe dolazio.

 

10.4              Svjedokinja M. P., šogorica tužene, iskazala da joj je poznato da je izvanbračni suprug tužene Z. P. za života imao i koristio nekretnine na kraju sela D. B. te da je te nekretnine nesmetano uživao sve do svoje smrti. Ovo joj je poznato jer se 1975. godine vjenčala sa J. P., bratom tužene, a osim toga na te nekretnine je i osobno dolazila te stoga zna da se radi o nekretninama koje su u naravi dijelom voćnjak, dijelom vinograd, a dijelom zemljište. Nadalje, zna da je na tim nekretninama Z. P. sagradio jedan manji objekt, on je to zvao vikendicom, da je gradnja te vikendice izvršena davno prije Domovinskog rata, a da je predmetne nekretnine Z. P. stekao od svog oca J. P. u vrijeme kada je isti podijelio svoje nekretnine između svoje djece, tako da je ova nekretnina pripala Z. P.. Za ovakvu podjelu nekretnina zna jer joj je o tome govorio Z. P.. Koliko zna Z. P. nitko nikada nije osporavao posjed te nekretnine niti je ikada bilo išta sporno u svezi te nekretnine između njega i njegove braće i sestara. Na tom zemljištu nalazi se jedan bunar kojeg dao izgraditi Z. P.. Predmetnu nekretninu nakon smrti Z. P. posjeduje i uživa tužena. J. P. nije osobno upoznala, nije ga poznavala, a za izvršeno darovanje, odnosno podjelu njegovih nekretnina za njegovog života, osim sa Z. P. nije razgovarala s drugim osobama, odnosno njegovom braćom ili sestrama. Poznato joj je da tužitelj na predmetnim nekretninama nikada ništa nije radio, naime, u razdoblju dok je njen suprug bio još dobrog zdravlja, često su, gotovo svaki mjesec, dolazili u D. B., a od kada se suprug razbolio dolaze možda 2 do 3 puta godišnje, odnosno sve rjeđe od kada se teže razbolio. Nikada joj tužena nije mi govorila da bi ona pozivala tužitelja da joj preda nekretnine u posjed.

 

10.5              Svjedokinja P. Š., unuka J. P., saslušana zamolbeno na zapisnik Općinskog suda u O. posl. br. Pom-58/2019-2 od 23. rujna 2019., u bitnom je navela da njezin djed za života nije raspolagao svojom imovinom na način da bi ju raspodijelio na

8

 

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

svoje nasljednike. Što se tiče predmetnih nekretnina navela je da se radi o oranicama Buđinci, da se jedna nalazi na kraju sela D. B., a druga u polju. Ne zna tko je sada u posjedu navedenih oranica, nekada ih je obrađivao tužitelj, a kasnije tužena, pretpostavlja da ih ona i danas obrađuje. Poznato joj je da je njezin djed bio na dohrani prvo kod sina Z. P., no između njih je bilo puno svađa zbog čega je djed otišao kod drugog sina A. P. i tamo živio otprilike tri godine, odnosno do svoje smrti. Z. P. je nekretnine kojima je za života raspolagao naslijedio od svog oca J. P., pretpostavlja da je te nekretnine nakon njegove smrti nastavila koristiti tužena jer je ostala živjeti u kući. Koliko joj je poznato Z. P. nikada nitko od uže obitelji nije osporavao pravo korištenja nekretnina koje je nastavio koristiti nakon smrti J. P.. Nitko od njih njemu nije osporavao pravo da radi djedove nekretnine jer je živio s njim i zato se oni u to nisu petljali. Iza J. P. nikada nije vođena ostavinska rasprava te smatra da ona i njezine sestre, kao njegove unuke, imaju pravo na dio njegove imovine.

 

10.6              Svjedok L. B. iskazao je da od rođenja živi u D. B. te je poznavao Z. P., a i njegove roditelje. Ima saznanja da je nekretnina na kojoj se nekada nalazila stara obiteljska kuća vl. Z. P. 80-ih godina prošlog stoljeća srušena i da su u to vrijeme njegovi roditelji u selu sebi kupili drugu kuću. Na zemljištu, na mjestu gdje je se nalazila stara srušena kuća Z. P. je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća sagradio vikendicu i sve do svoje smrti isto zemljište nesmetano uživao. Z. P. nitko nikada nije osporavao posjed tih nekretnina i nikada nije čuo da bi između njega i njegove braće i sestara u svezi tih nekretnina bilo nešto sporno. U to vrijeme isti je živio sa svojim roditeljima, nije bio ženjen niti je imao vlastitu djecu. Pored te stare obiteljske kuće roditelja Z. P. nalazila se još jedna kuća koju je sagradio otac tužitelja, i tu kuću je otac tužitelja srušio te u selu kupio kuću također negdje 80-ih godina prošlog stoljeća. Zemljište na kojoj je bila sagrađena ta kuća tužitelj je, nakon što je kuća srušena, nesmetano koristio. Kuća vl.  J. P. i kuća koja je pripadala ocu tužitelja bile su jedna pored druge, a posjed nekretnina bio je vidljiv na terenu, naime, roditelji Z. P. su u to vrijeme imali svoj vinograd, a otac tužitelja svoj vinograd i točno se znalo tko što posjeduje. Ne može reći da li su zemljište na kojem je bila kuća roditelja Z. P. i zemljište na kojem je bila kuća oca tužitelja po površini bilo isto, samo zna da kada se gleda od ulice da je širina tih zemljišta bila prilično jednaka, ali ne može reći da li je po dužini to zemljište bilo isto. Zemljište koje je nakon smrti svojih roditelja Z. P. koristio i posjedovao nastavila je posjedovati njegova izvanbračna supruga. Na toj nekretnini nalazi se vikendica, vinograd, voćnjak i jedan bunar, kojeg je dao sagraditi Z. P., no ne zna da li je to bilo za vrijeme života njegovih roditelja. Vikendica je sada malo zapuštena, vinograd se slabo obrađuje, ali se vidi da netko tamo kosi travu i misli da je radove za kosidbu plaćala tužena sinu od Z. sestre, koji mu je i sam to rekao. U vrijeme kada je stara kuća srušena i sagrađena vikendica J. P. je živio sa sinom Z., s tim da je za vrijeme kada je stara kuća rušena i građena vikendica građena J. P. je jedno vrijeme živo kod drugog sina T. P.. Njemu J. P. nije govorio da bi svoje nekretnine podijelio među svojom djecom. Niti od A. P., također sina J. P., a niti od tužiteljevog oca T. P. nije čuo da bi njihov otac svoje nekretnine podijelio među njima za vrijeme svog života. 

 

10.7              Svjedok I. L. iskazao je da s obzirom da je u srodstvu s tuženom ima saznanja da je tužena od 1988. ili 1989. godine živjela s Z. P. sve do njegove smrti do prije par

9

 

                                                                                     Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

 

godina. Od tuda mu je poznato da je Z. P., osim obiteljske kuće u D. B., imao jedno zemljište na kojem je sagradio vikendicu, koju je sam sagradio te da mu nitko nikada

nije osporavao posjed tog zemljišta niti je ikada čuo da bi u svezi tog zemljišta bilo nešto sporno. Njegova je pretpostavka da je to zemljište Z. P. ostavio njegov otac. S obzirom da živi u Č., a da je Z. P. umro prije oko dvije godine, ne može sa sigurnošću reći tko je predmetno zemljište nakon njegove smrti nastavio posjedovati, ali se sjeća da mu je jedne prilike tužena rekla kako je tužitelj njezinog zeta spriječio da obradi predmetno zemljište. Naime, govorila je o tome kako je njezin zet došao jednog dana kako bi to zemljište obradio, a da ga je tužitelj spriječio rekavši mu da je to zemljište "pod sudom". Ne zna tko navedenu vikendicu sada koristi niti mu je poznato tko ima ključeve te vikendice. Zadnji puta na predmetnom zemljištu bio je dok je Z. P. bio živ, a nakon njegove smrti tamo više nije dolazio. Nije nikada vidio tužitelja da bi predmetno zemljište obrađivao niti je od drugih osoba čuo da bi on to zemljište obrađivao. Uvijek se govorilo o tome da je to Z. zemljište, barem je on čuo da tako govore drugi mještani. J. P. je vrlo malo poznavao, no od nikoga nije čuo da bi isti za života svoje nekretnine, odnosno zemljište podijelio među svojom djecom.

 

10.8              Svjedok S. G. iskazao je da je rođen u D. B. i cijeli život živi u tom mjestu te je stoga poznavao Z. P. i njegovog oca J. P., a  poznaje i stranke. Od tuda mu je poznato da je Z. P. prije Domovinskog rata koristio i posjedovao nekretninu na kojoj je sagradio jedan građevinski objekt – vikendicu, a koja nekretnina se nalazi na kraju mjestu D. B. i koliko zna tu nekretninu je isti posjedovao i koristio sve do svoje smrti. N. nije čuo od Z. P., niti od drugih osoba, da bi mu netko osporavao posjed i korištenje te nekretnine. Nikada nije čuo da bi otac spomenutog Z. P., sada pok. J. P., za života svoju imovinu, odnosno nekretnine, podijelio svojoj djeci. Nekretnina na kojoj je Z. P. sagradio navedenu građevinu misli da je u to vrijeme bila u vlasništvu J. P., a gradnju tog objekta izveo je i financirao Z. P.. Poznato mu je da je tužena sa Z. P. nešto prije Domovinskog rata započela živjeti i s njim živjela sve do njegove smrti. Nakon smrti Z. P. navedenu nekretninu nitko ne koristi, a isto tako niti navedenu građevinu. Možda je prije par godina vidio da je nešto na navedenoj nekretnini radio i tužitelj M. P., odnosno misli da je orao tu nekretninu, sada ne može reći da li je to bilo još za života Z. P. ili nakon njegove smrti. Nije mu poznato da bi netko drugi za života Z. P., a i nakon njegove smrti koristio navedenu nekretninu osim M. P.. Navedena vikendica, o kojoj je govorio, sada je u takvom stanju da je primijetio da nedostaje dio crijepa, ispred iste  nalazi se nekakvo granje, a iza se nalazi zasađen kukuruz koji je po njegovoj ocjeni posađen ovog proljeća, no nije mu poznato tko je isti zasijao. Tijekom prošle godine nije vidio da bi netko ovu nekretninu koristio. Na spomenutoj nekretnina je nekada bio vinograd, no sada je to sve zaraslo i podivljalo tako da vinograda više ni nema.

 

10.9              Svjedok N. R. iskazao je da cijeli život živi u D. B. i poznaje stranke, isto tako poznavao je pok. Z. P. i njegovog oca J. P. i stoga mu je poznato da je Z. P. na jednom zemljištu na kraju sela D. B. prije Domovinskog rata sagradio jednu vikendicu, koja je sada u zapuštenom stanju i neodržavana. Nije mu poznato da bi J. P. za života svoje nekretnine podijelio među svojom djecom, ali zna da su nekada zajedno u istom kućanstvu, odnosno u jednoj kući, živjeti J. P. i njegovi sinovi Z., T. i T. P.. Pored kuće u kojoj su tada živjeli nakon izvjesnog vremena sagradili su još

10

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

jednu kuću, da bi te kuće porušili, a svatko od njih sebi kupili kuće u selu. Z. P. je sve do svoje smrti živio s tuženom, a na pitanje tko je navedenu vikendicu nakon njegove smrti nastavio koristit naveo je da je tamo znao vidjeti tuženu kako radi nešto oko voćaka, ubire plodove i sl., a tko je obrađivao zemljište koje se nalazi iza vikendice nije mu poznato. Nije nikada čuo da bi netko Z. P. osporavao ili branio da nekretninu na kojoj je sagrađena navedena vikendica koristi ili posjeduje. Što se tiče zemljišta na kojem su se nalazile navedene dvije kuće koje su kasnije porušene, kao oranicu prvo je koristio tužitelj jer je imao traktor, a kasnije je to zemljište koristio, odnosno orao i sijao Z. P.. Što se tiče izgrađene vikendice na tom zemljištu do Domovinskog rata tamo nitko nije dolazio, a nakon rata znali su tamo dolaziti tužena i Z. P.. Tuženu je vidio da dolazi na te nekretnine i ubire plodove voćaka, a zadnji put ju je vidio možda prije par godina. Ne zna da li su nakon što navedene dvije kuće porušene tužitelj, a kasnije i njegov stric Z. P., navedeno zemljište koristili na način da bi obrađivali jedno te isto zemljište ili je svatko od njih obrađivao i koristio drugu površinu, odnosno drugo zemljište.

 

10.10              Svjedok D. M., sin tužene, iskazao je da mu je poznato da je njegov očuh Z. P. nakraju sela D. B. koristio i imao u posjedu nekretnine na kojima je sagrađena vikendica, uz koju se nalazi vinograd i oranica  te nešto stabala voćaka. Ove nekretnine je njegov očuh vjerojatno naslijedio od svog oca, a te nekretnine je nakon smrti njegovog očuha nastavila koristiti njegova majka. Nikada nije čuo da bi netko tuženoj ili Z. P. osporavao posjed ili protiv njih vodio spor vezano za posjed navedenih nekretnina. Nema saznanja da bi otac Z. P. za života izvršio diobu svoje imovine. Neposredno pored ove nekretnine na kojoj se nalazi vikendica tužitelj ima svoje nekretnine, no nije mu poznato na koji način je iste stekao. Koliko je njemu poznato tužitelj u posljednjih 30 godina nije polagao nikakvo pravo na zemljištu na kojem se nalazi navedena vikendica.

 

10.11              Svjedok I. B., suprug sestrične tužitelja, u bitnom je naveo da poznaje stranke od 1984. godine i poznato mu je da su ostali srodnici njegove supruge govorili o tome da je zemlje pok. J. P. podijeljena na način da je dio zemlje dobio otac tužitelja, dio zemlje  je dobio Z. P., a dio njegova punica M. D.. Zemlje koja je na taj način podijeljena nikada nije prepisana u zemljišne knjige, niti je iza J. P. vođena ostavinska rasprava. Na zemlji koju je dobio Z. P., koja se nalazi na izlazu iz D. B. sa lijeve strane ceste kada se ide iz Č., 1986. ili 1987. godine sagrađena je vikendica, na čijoj izgradnji je osobno izveo radove na zidanju, a vikendicu je dao sagraditi Z. P.. Neposredno pred tih nekretnina nalazi se nekretnine koje je podjelom dobio otac tužitelja T. P., nikada nije čuo da bi te nekretnine isti stekao kupnjo, već je navedenom podjelom. Poznato mu je da predmetne nekretnine sada koristi i posjeduje tužena. Nakon smrti J. P. nitko od njegovih nasljednika nije postavio pitanje korištenja i posjedovanja nekretnina koje je J. P. podijelio za života i svi njegovi nasljednici su znali da je nakon smrti Z. P. predmetne nekretnine nastavila koristiti tužena. Nasljednici J. P. su znali da je isti za života podijelio svoju imovinu da je ta podjela izvršena na temelju usmenog dogovora. Osobno nije čuo od J. P. da bi govorio da je podijelio svoju imovinu na način kako je to naprijed naveo, no njegovi nasljednici su znali za izvršenu diobu, pa su tako primjerice to znali A. P., I. P., A. P., J. P.. Na pitanje iz kojeg razloga između nasljednika J. P. u svezi predmetnih nekretnina sve do smrti Z. P. nije bilo ništa sporno, naveo je da se nakon njegove smrti pričalo da su ostali nasljednici znali govoriti „ne damo Zagorki ništa“, pri čemu

11

                                                                                     Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

su mislili na tuženu. Prije smrti Z. P. tužitelj na predmetnim nekretninama nije ništa radio, no čuo je da je nakon što je proveden zk. ispravni postupak tužitelj poorao predmetne nekretnine. U vrijeme smrti J. P. je živio sa sinom A., a zajednički su ga sahranili A. i Z.. Tužitelj je znao, isto kao i oni, pomoći J. P. na način da su mu znali donijeti hranu i sl., ali smatra da ga tužitelj nije dohranio.

 

11.              Sud prihvaća iskaze naprijed navedenih svjedoka jer su uvjerljivi, logični, okolnosni i međusobno suglasni u svim butnim dijelovima te nisu u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz drugih dokaza provedenih u postupku. Iz iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je da je nakon smrti J. P. 1984. godine predmetne nekretnine nastavio koristiti Z. P., izvanbračni suprug tužene, koji je s njim živio u istom kućanstvu i brinuo se o njemu sve do tri godine prije smrti, kada je J. P. otišao kod svog drugog sina A.. Nadalje, utvrđeno je da je nakon smrti Z. P. 1918. godine predmetne nekretnine nastavila koristiti i posjedovati tužena kao njegova izvanbračna supruga te da se ista i danas nalazi u posjedu. S obzirom na navedeno utvrđeno je da se u neposrednom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina tužena nalazi, računajući i vrijeme dosjedanja njezinog izvanbračnog supruga, više trideset godina te da nitko od nasljednika pok. J. P., a niti netko treći, nikada nije osporavao ili branio posjed predmetnih nekretnina. Nadalje, nesporno je iz iskaza navedenih svjedoka utvrđeno da je na predmetnim nekretninama Z. P. 80-ih godina prošlog stoljeća sagradio  vikendicu te na istim nekretninama imao vinograd i zasađene voćke, a dio nekretnina je korišten kao oranica. Sve te činjenice bile su poznate, odnosno zasigurno nisu mogle ostati nepoznate, ostalim zakonskim nasljednicima pok. J. P., odnosno njegovoj djeci, no nitko od njih posjed i korištenje predmetnih nekretnina Z. P. nikada nije osporio. S obzirom na tu činjenicu, cijeneći pri tome dužinu vremena posjedovanja predmetnih nekretnina od strane Z. P., odnosno od 1984. godine kada je umro J. P. pa do 2018. godine kada je isti umro, dakle ukupno 34 godine, te cijeneći da je na navedenim nekretninama Z. P. još 80-ih godina prošlog stoljeća sagradio vikendicu te na istima zasadio vinograd i stabla voćki, a preostali dio koristio kao ranicu, proizlazi da je predmetne nekretnine Z. P. posjedovao i njima upravljao kao svojim vlasništvom, što ukazuje da je njegov posjed predmetnih nekretnina sve vrijeme bio pošten. Slijedom navedenog bez relevantnog značaja činjenica da li je J. P. za života svoju imovinu podijelio između svojih nasljednika i na koji konkretni način je ta podjela izvršena. Ovo tim prije što je odredbom čl. 18. st. 5. ZVDSP određeno da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Dakle, radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci, primjenom koje se posjed tužene na predmetnih nekretninama ima smatrati poštenim, jer u postupku nije utvrđeno postojanje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužena u vrijeme kada je stekla posjed predmetnih nekretnina nije znala niti imali razloga sumnjati da joj ne pripada pravo na posjed istih, a tužitelj u postupku ničim nije dokazao da bi posjed tužene bio nepošten.

 

12.              Navedena utvrđenja proizlaze i iz iskaza stranaka. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da je za činjenicu da je tužena pokrenula pojedinačni zk. ispravni postupak u svezi predmetnih nekretnina saznao nakon što je zaprimio opomenu pred tužbu od strane punomoćnice tužene, a zbog toga što je stupio u posjed predmetnih nekretnina. Ovu opomenu je zaprimio nekoliko dana nakon što je u jesen 2018. godine stupio u posjed ovih nekretnina, točnog datuma stupanja u posjed se ne može sjetiti. Ostavinski postupak iza pok. J. P. nikada nije pokrenut iz njemu

12

 

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

nepoznatog razloga. Nakon što je zaprimio navedenu opomenu pred tužbu odustao je od daljnjeg posjeda i korištenja predmetnih nekretnina, tako da pretpostavlja da se u posjedu ovih nekretnina nalazi tužena ili je ovu nekretninu dala nekome u rentu. Odustao je od korištenja ovih nekretnina nakon što je putem računala utvrdio da je tužena upisana kao vlasnica ovih nekretnina, što ga je iznenadilo jer nije znao po kojem osnovu i kada je izvršen ova upis. Nikada tužena, a niti njezin izvanbračni suprug sada pok. Z. P. nisu govorili nikome da bi pokretali postupak radi utvrđena da su predmetne nekretnine isključivo njihovo vlasništvo. Prije nego što je ušao u posjed ovih nekretnina i prije nego što je pokrenut ovaj postupak nitko drugi, osim članova obitelji, nije koristio ove nekretnine. Poznato mu je da  njegovoj djed pok. J. P. nije ove nekretnine ostavio niti izvanbračnom suprugu tužene, a niti tuženoj, zna samo da je prije svoje smrti otišao kod svog drugog sina A. P. jer se navodno nešto nije slagao sa svojim sinom Z., odnosno izvanbračnim suprugom tužene. Nikada J. P. svoju imovinu nije podijelio između svojih nasljednika, odnosno svoje djece. Tvrdi da je u posjed predmetnih nekretnina ušao jer je osjećao da ima pravo na tu zemlju i da je to zemlja njegovog djeda, a nakon što je umro Z. P. smatrao je da ta zemlja pripada njihovoj obitelji. Nakon smrti djeda nije ušao u posjed ovih nekretnina jer je u to vrijeme Z. P. i sve dok djed nije umro isti je radio sa djedom ovu zemlju, te stoga svom stricu Z. P. nije želio oduzimati tu zemlju. Osim toga, jedno vrijeme je i on obrađivao tu zemlju, ali to je bilo davno i to nakon smrti djeda, a u koje vrijeme Z. P. nije imao traktor. Z. P. je predmetu zemlju nakon smrti djeda koristio, odnosno obrađivao zasigurno unazad 15 do 20 godina. Nema saznanja da li je tužena ikada osobno obrađivala predmetnu zemlju, naime, nikada tuženu nije vidio da bi tu zemlju orala. Kada je rekao da je smatrao da ova zemlja pripada članovima njegove obitelji, mislio je kako na svog oca tako i na svoje stričeve Z., A. i druge. Ostavinu iza djeda, on nije pokretao jer je bio njegov nasljednik u drugom koljenu i smatrao je da će tu ostavinu pokrenuti netko od njegove djece pa tako i Z. P..

 

12.1              Tužena je iskazala da je postupak radi sređenja zemljišnoknjižnog stanja u pojedinačnom zk. ispravnom postupku pokrenula nakon smrti svog izvanbračnog supruga Z. P., sina pok. J. P., djeda tužitelja, jer je Z. uvijek govorio da je to njegovo vlasništvo i da on to uživa još od prije nego što je počela živjeti s njim u izvanbračnoj zajednicom. Sa Z. P. je živjela od kraja 1989.  ili početka 1990. pa do njegove smrti 2018. godine i koliko zna nitko nikada njemu nije osporavao pravo da koristi i obrađuje predmetne nekretnine. Nakon smrti njegovog djeda pok. J. P., a i nakon što je umro njezin izvanbračni suprug, njoj se nitko od nasljednika pok. J. P. nije javio niti tražio bilo što u svezi ovih nekretnina. Nikome direktno nije govorila da će kroz zk. ispravni postupak riješiti zemljišnoknjižno stanje ovih nekretnina, međutim, D. B. je malo selo i sve se zna pa tako smatra da su i nasljednici pok. J. P. mogli znati i vjerojatno su znali za ovu njezinu namjeru. U posjedu predmetnih nekretnina danas se ona nalazi, s tim da zemljište obrađuje njezin sin i brat od njezine snahe, kojima nešto i plati za te radove. Tužitelj se prije ovog postupka nikada nije javio niti bilo što potraživao u svezi ovih nekretnina. Da njezin izvanbračni suprug Z. P. nije smatrao da mu je njegov otac J. P. dao ove nekretnine, tada zasigurno na tim nekretninama isti ne bi sagradio kućicu te posadio vinograd i iskopao bunar za vodu. Nitko drugi od zakonskih nasljednika pok. J. P. nikada joj se nije javljao u vezi ovih nekretnina niti bilo šta tražio, niti je netko od njih bilo što u svezi ovih nekretnina potraživao od njezinog izvanbračnog supruga. Čula je da je otac njezinog izvanbračnog supruga

13

                                                                                     Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

sada pok. J. P. za svog života podijelio svoje nekretnine, jer kako bi inače drugi njegovi nasljednici uživali i koristili zemlju koju obrađuju, pa tako i tužitelj, koji je prešutio da i on obrađuje i koristi dio zemlje koju je ranije imao njegov djed J. P. Smatra da nitko od nasljednika J. P. nije pokretao ostavinski postupak iza njegove smrti, niti je imao interesa za pokretanje tog postupka, jer je svatko od njih uživao onu imovinu koju je dobio u podjeli te imovine, odnosno zemlje, koja je izvršena još za života J. P.. Ne može reći koliko dugo je njezin izvanbračni suprug koristio i uživao ove nekretnine, no s obzirom da je s njim živjela u izvanbračnoj zajednici gotovo 30 godina, zasigurno je toliko najmanje koristio ove nekretnine, a da li je i koliko dugo ove nekretnine koristio prije nego što je počela živjeti s njim njoj nije poznato. Nakon njegove smrti ove nekretnine je nastavila koristiti i to čini i danas. Tužitelj nikada nije obrađivao niti radio predmetne nekretnine. Za podjelu nekretnina, odnosno zemlje pok. J. P. još za vrijeme njegovog života čula je od njegove djece, pa tako i od njegove kćerke J., sinova A. i I. i sve druge njegove djece. Predmet nasljeđivanja u ostavinskom postupku iza izvanbračnog supruga je bilo njegovo imanje, sada ne može točno navesti koja konkretno imovina je bila predmet nasljeđivanja, no nakon što joj je od pročitan dio rješenja o nasljeđivanja koji je donesen u ostavinskom postupku iza izvanbračnog supruga, potvrdila je da je točno da je u tom rješenju o nasljeđivanju naznačeno da ostavinsku imovinu sačinjavaju novčani iznosi navedeni u izreci rješenja te traktor marke IMT, no smatra da je predmetom nasljeđivanja bilo i sve ono što se zatekne kod njezinog izvanbračnog supruga u trenutku njegove smrti. Točno je da je sa svojim izvanbračnim suprugom 2004. godine zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a na pitanje da li su predmetom tog ugovora bile i sporne nekretnine, navela je da se ne može sjetiti da li su i te  nekretnine bile predmetom tog ugovora, niti može reći ukoliko te nekretnine nisu bile predmet ugovora zašto nisu naznačene u samom ugovoru.  Na pitanje iz kojeg razloga njezin izvanbračni suprug nije pokrenuo ostavinski postupak iza svog oca J. P., navela da smatra da on to nije učinio jer je vjerovao da papir nije važan, a osim toga svatko od nasljednika njegovog oca je dobio i radio ono što je dobio u podjeli. Na pitanje iz kojeg razloga o pokretanju pojedinačnog zk. ispravnog postupka nije obavijestila žive nasljednike pok. J. P., a koji ne žive u D. B., navela je da ih o tome nije obavijestila jer je smatrala da to nije potrebno.

13.              S. obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je predmetne nekretnine Z. P. neposredno i samostalno koristio i neprekidno posjedovao od 1984. godine pa sve do svoje smrti 2018. godine, što niti tužitelj u svom iskazu ne osporava, naprotiv, naveo je da nakon smrti djeda nije ušao u posjed ovih nekretnina jer je u to vrijeme Z. P. sve dok djed nije umro radio sa djedom ovu zemlju, te stoga svom stricu Z. P. nije želio oduzimati tu zemlju te da je Z. P. predmetu zemlju nakon smrti djeda koristio, odnosno obrađivao zasigurno unazad 15 do 20 godina, te cijeneći utvrđenje da je tužena nakon smrti Z. P., s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici od 1989. godine do njegove smrti, predmetne nekretnine nastavila samostalno koristiti i posjedovati te da se i danas nalazi u posjedu predmetnih nekretnina, iz kojih utvrđenja proizlazi da se u poštenom, neposrednom samostalnom posjedu predmetnih nekretnina tužena neprekidno nalazi, računajući i vrijeme dosjedanja njezinog izvanbračnog supruga, više trideset godina, utvrđeno je da vlasništvo predmetnih nekretnina tužena stekla dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP.

 

14

 

                                                                                      Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

14.              S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, činjenica što predmetnim nekretninama J. P. nije raspolagao darovnim ugovorom od 13. prosinca 1982. (list 102-103), zaključenim sa Z. P. kao daroprimateljem, te činjenica što niti Z. P. predmetnim nekretninama nije raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. siječnja 2004. (list 104-105), zaključenim sa tuženom kao davateljicom uzdržavanja, nije od relevantnog značaja jer navedene činjenice same po sebi ne ukazuju da bi posjed tužene na predmetnim nekretninama bio nepošten.

 

15.              Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka I. S., J. P., J. S. i M. Š. jer navedeni svjedoci, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, nemaju nikakvih saznanja o činjenicama vezanim za posjedovno stanje predmetnih nekretnina nakon smrti pok. J. P.. Naime, svjedokinja I. S. navela je da njezin djed J. P. za života nikada nije dijelio svoju imovinu među svojim zakonskim nasljednicima te da iza njezinog djeda nikada nije vođena ostavina, no nije poznato kako je tužena stekla predmetne nekretnine, nije joj poznato što je bilo sa imovinom pok. J. P. nakon njegove smrti. Svjedok J. P. iskazao je da mu nije poznato tko sada posjeduje nekretnine, odnosno zemljište koje je nekada koristio i posjedovao njegov djed J. P., no  ostavina iza djeda nikada nije bila pokrenuta. Nije mu poznato tko je nakon smrti njegovog ujaka Z. P. nastavio koristiti i uživati nekretnine koje je isti do svoje smrti posjedovao. Djed mu nikada nije govorio tko bi naslijedio njegove nekretnine. Svjedok J. S. iskazao je da mu je poznato da njegov djed J. P. nije ostavio oporuku, koliko zna nikada nije sačinio darovni ugovor kojim bi svoje nekretnine ili dio nekretnina darovao nekom od nasljednika niti je, koliko on zna, trećima na javni način objavio da svoju imovinu ostavlja nekome od svojih nasljednika ili više njih. Nije mu poznato kako to da su, unatoč tome što ostavina iza djeda nije vođena, nekretnine njegovoga djeda nakon njegove smrti nastavili uživati njegovi sinovi A. P. i Z. P.. Njega osobno ta imovina djeda nije nikada zanimala, no ukoliko bi po zakonu imao kakvo pravo na tu imovinu, tog prava se ne bi odrekao, nego bi ga prihvatio. Svjedokinja M. Š. iskazala je da nema nikakvih saznanja o tome da bi njezin djed J. P. za svoga života izvršio diobu imovine koju je imao u vlasništvu. Nema nikakvih saznanja o tome tko je nakon smrti njegove smrti nastavio koristiti, odnosno posjedovati njegovu imovinu, no koliko joj je poznato ostavinski postupak iza njezinog djeda nikada nije bio vođen.

 

16.              S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da je vlasništvo predmetnih nekretnina tužena stekla dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP sud je temeljem citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbe čl. 128. st. 3. ZVDSP, tužbeni zahtjev po preinačenoj tužbi u cijelosti odbio kao neosnovan te presudio kao u izreci.

 

17.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tužitelja da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 5.060,00 kn, i to 500,00 kn na ime nagrade punomoćnika tužene za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), 3.000,00 kn za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 20. svibnja, 17. lipnja, 23. rujna i 5. studenog 2019. te 5. svibnja i 8. lipnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 750,00 kn za sastav žalbe od 16. prosinca 2019. izjavljene protiv presude (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), 100,00 kn za troškove puta tužiteljice radi pristupa na ročište od 5. studenog 2019., 200,00 kn za troškove puta punomoćnika na ročište od 23. rujna 2019., održanog

15

 

                                                                                    Poslovni broj: 18 P-43/2021-40

 

 

kod Općinskog suda u O. radi zamolbenog saslušanja svjedokinje P. Š. (Tbr. 46. st. 3. Tarife), 150,00 kn za troškove svjedoka J. P., 60,00 kn za troškove svjedoka I. L., 100,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi, NN-74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) te 200,00 kn za sudsku pristojbu na žalbu od 16. prosinca 2019. izjavljene protiv presude (Tbr. 3. st. 1. Uredbe o Tarife sudskih pristojbi, NN-53/19).

 

17.1              Sud je odbio zahtjev tužene za naknadom iznosa od 500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za pristup na ročišta za objavu presude od 6. prosinca 2019. i 13. srpnja 2021., jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, odredbom čl. 335. st. 6. ZPP određeno je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, što znači da nazočnost stranaka, odnosno njihovih punomoćnika, na ročištu na kojem se objavljuje presuda nije nužna te se i bez njihove nazočnosti to ročište može održati. Nadalje, sud je odbio zahtjev tužene za naknadom troškova u iznosu od 200,00 kn za sudsku pristojbu na presudu, budući da tužena, sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18), nije obveznik plaćanja pristojbe na presudu, pa stoga navedeni trošak tužena nije niti mogla imati.

 

U Slatini, 13. srpnja 2021.

 

                                                                                                       S u d a c :

                                                                                                      Josip Bočkai

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u tri istovjetna primjeraka. O žalbu odlučuje županijski sud.