Broj: Kzz 32/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 13. srpnja 2018. br. KZZ-DO-85/2018, podnesenom protiv pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2018. br. Kov-595/17, u sjednici održanoj 10. listopada 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 13. srpnja 2018. br. KZZ-DO-85/2018 kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2018. br. Kov-595/17 na temelju odredbe čl. 356. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) vraćena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1290/17 od 26. listopada 2017. radi dostave pouke o pravima uz optužnicu okrivljeniku i dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika te je određeno da je državni odvjetnik dužan u roku od 8 mjeseci od dostave rješenja donijeti nalog za poduzimanje navedene dokazne radnje.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu od 15. svibnja 2018. br. Kov-595/17 povrijeđen zakon u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. te da se to rješenje ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Splitu na ponovno odlučivanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

              Nije u pravu Glavni državni odvjetnik kada tvrdi da je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer da je izreka pravomoćnog rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

              Iz izreke rješenja proizlazi da je optužno vijeće Općinskog suda u Splitu na temelju čl. 356. st. 1. ZKP/08. vratilo optužnicu državnom odvjetniku radi provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika pa je stoga neosnovan navod podnositelja zahtjeva da iz izreke nije jasno iz kojeg se razloga vraća optužnica, što da ju čini nerazumljivom.

              Naime, pravilno sud u obrazloženju pobijanog rješenja razlog za vraćanje optužnice državnom odvjetniku obrazlaže činjenicom da je dokaznu radnju prvog ispitivanja okrivljenika potrebno provesti budući da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu od 28. studenoga 2017. br. Kov-595/17 odbijen kao neosnovan prijedlog državnog odvjetnika da se okrivljeniku sudi u odsutnosti iz čega proizlazi da se optužnica vraća jer u odnosu na nju postoje nedostaci u prethodnom postupku u smislu čl. 356. st. 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani i daljnji navodi podnositelja zahtjeva da je izreka pobijanog rješenja proturječna razlozima, kao i da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Nadalje, iako je u pravu podnositelj zahtjeva kada navodi da zakonom nije predviđeno da državni odvjetnik dostavlja optužnicu okrivljeniku što bi proizlazilo iz izreke, već da to čini sud, kao i da se u izreci rješenja spominje rok od 8 mjeseci (u obrazloženju ispravno 8 dana) koji čl. 356. st. 3. ZKP/08. ne propisuje, navedeno ne čini izreku rješenja nerazumljivom.

              Međutim, ti razlozi izreku pobijanog rješenja ne čine u toj mjeri proturječnom samoj sebi i razlozima niti su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni da se zbog toga pobijano rješenje ne može ispitati, kako se to pogrešno tvrdi u zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Prema tome, kako Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da je u pobijanom rješenju počinjena povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., trebalo je na temelju čl. 512. ZKP/08. zahtjev za zaštitu zakonitosti odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 10. listopada 2018.