- 1 -              Revd 1055/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1055/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici B. P. i S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1381/2020-2 od 1. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5877/2018-33 od 13. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-488/2020-2 od 3. lipnja 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik Z. Z. d.d. Z. (dalje u tekstu: Banka) je podneskom od 20. siječnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1381/2020-2 od 1. prosinca 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.

 

2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog i predložio da revizijski sud odbije prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog je nedopušten.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

5. Pobijanom presudom je odlučeno o restitucijskom tužbenom zahtjevu kojim je tražen povrat preplaćenog iznosa kojeg je korisnik kredita (tužitelj) isplatio Banci po osnovi ugovorenih kamata s promjenjivom kamatnom stopom u Ugovoru o kreditu broj …, sklopljenog između stranaka 25. srpnja 2006. Tužitelju je dosuđen iznos koji je naplaćen obračunom kamata primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci Banke, za koju je sud našao da je ništetna, ali da i bez te odredbe ugovor može ostati na snazi. Prigovor zastare je odbijen. Nižestupanjski sudovi su se u obrazloženju glede prekida zastare i vremenski neograničenog prava na isticanje ništetnosti pozvali na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11, Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018-2 i Rev-1404/2018, te na pravno shvaćanje koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.

 

6. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio dopuštenje revizije i naznačio pravna pitanja koja glase:

 

1. Je li razumljiva presuda Prvostupanjskog suda i Drugostupanjskog suda u kojoj su sudovi pri odlučivanju o žalbi tuženika:

 

- razmatrali dva pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH u pogledu zastare tražbine po osnovi restitucijskih zahtjeva tužitelja koja su predmet spora (pravno shvaćanje iz odluke Rev-2245/17-2 i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 30. siječnja 2020.),

 

- suglasili s oba stajališta Vrhovnog suda koja se uzajamno potiru, iako njihova pojedinačna primjena nužno dovodi do različitog ishoda spora o individualnom restitucijskom tužbenom zahtjevu tužitelja,

 

- u konačnici opredijelili za primjenu pravnog shvaćanja iz odluke Rev-2245/17-2, a da za to nisu dali nikakvo obrazloženje?

 

2. Je li pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH d 30. siječnja 2020. u pogledu zastare restitucijskih zahtjeva zamijenilo, odnosno revidiralo, pravno shvaćanje Vrhovnog suda sadržano u ranijoj odluci Rev-2245/17-2 (i ako jest u kojoj mjeri) po kojem je zastara prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, s pravnim posljedicama koje se nadovezuju na prekid zastare, i njen ponovni tijek u individualnim restitucijskim sporovima potrošača?

 

3. Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan, jesu li Prvostupanjski i Drugostupanjski sud bili dužni primijeniti pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH d 30. siječnja 2020., ili su pak neovisno o tom pravnom shvaćanju pravilno primijenili pravno shvaćanje iz presude Rev-2245/17-27?

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

8. Riječ je o pravnim pitanjima o kojima je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske već odlučivao te je utvrdio da u primjeni Zakona o obveznim odnosima postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih vijeća glede početka tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, te je postupio po odredbi čl. 40. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20 – dalje: ZOO), u svrhu usklađivanja sudske prakse.

 

8.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., o navedenom spornom pitanju zauzeo pravno shvaćanje (1/20), polazeći od odredbe čl. 328. ZOO prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (nema vremenskog ograničenja). Pravno shvaćanje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

8.2. Prema navedenom pravnom shvaćanju početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, nego uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

9. Na opisani način je Vrhovni sud Republike Hrvatske uskladio sudsku praksu, a pobijana presuda se temelji na pravnom shvaćanju koje nije u suprotnosti s navedenim shvaćanjem, pa nema mjesta intervenciji Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dopuštenju revizije.

 

10. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 13. srpnja 2021.