Poslovni broj 78 Gž-659/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-659/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice V. L. T. iz Š., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., …, protiv tuženika E. osiguranje d.d. Z., …, OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik R. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri u S., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-61/19 od 4. prosinca 2020., dana 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku pod točkom 1. izreke preko iznosa od 18.700,00 kn do iznosa od 27.700,00 kn (za iznos od 9.000,00 kn), pod točkom 2. izreke preko iznosa od 2.300,00 kn do iznosa od 10.350,00 kn (za iznos od 8.050,00 kn), pod točkom 3. izreke u cijelosti, pod točkom 4. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 1.200,00 kn do iznosa od 24.350,00 kn (za iznos od 23.150,00 kn) te pod točkom 5. izreke u cijelosti i u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje,

 

              II. Ostavljeno je da se o troškovima nastalim strankama u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 27.700,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2019. do isplate (točka 1. izreke), s osnova pretrpljene nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 10.350,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2019. do isplate (točka 2. izreke) i s osnove materijalnih troškova liječenja iznos od 15.084,96 kn sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2019. do isplate (točka 3. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 24.350,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 4. izreke) i nalaženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.853,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2020. do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom 4. izreke u dijelu kojim tužbeni zahtjev nije prihvaćen za iznos od 23.150,00 kn i 5. izreke u dijelu kojim njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko iznosa od 10.853,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama žali se tužiteljice pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s predloženim u žalbi ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

3. Prvostupanjsku presudu pod točkom 1. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 18.700,00 kn, pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 2.300,00 kn, te pod točkama 3. i 5. izreke u cijelosti žalbom pobija tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

 

4. Žalbe su osnovane.

 

5. Tužbom je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 24.700,00 kn s pripadajućim kamatama, naknadu nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći u iznosu od 5.150,00 kn s pripadajućim kamatama, naknadu imovinske štete u iznosu od 17.934,96 kn s pripadajućim kamatama te naknadu troškova parničnog postupka, također s pripadajućim kamatama, a prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je na ročištu održanom 28. siječnja 2020.

 

6. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je, podneskom od 3. rujna 2020., preinačila tužbu na način da zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje sada zahtijeva isplatu 49.200,00 kn (umjesto ranijih 24.700,00 kn), te naknadu nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći u iznosu od 10.350,00 kn (umjesto početno zatraženih 5.150,00 kn), dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev ostao neizmijenjen, kojoj preinaci se tuženik izrijekom usprotivio u podnesku od 18. rujna 2020.

 

7. Točno se u vezi s rečenim u žalbi tuženika navodi da je podneskom od 3. rujna 2020. izvršena preinaka tužbe u smislu čl. 190. ZPP-a, a pravilno se navodi i da sud prvoga stupnja o toj preinaci, unatoč protivljenju tuženika iz podneska od 18. rujna 2020., nije odlučio izrekom posebnog rješenja. Međutim, kada je sud prvoga stupnja sudio na temelju konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tada se ima smatrati da je preinaku i dozvolio, očito ju smatrajući svrsishodnom za konačno i pravilno rješenje spornog odnosa između stranaka.

 

8. Točno je također, kako se navodi u žalbi, da je u Zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. broj Su IV-148/2018 zaključeno da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može se tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Međutim, kako je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Nar. nov. 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba čl. 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovo postupku na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a, to je i po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dozvoliti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

 

9. Sukladno ocjeni ovoga suda drugog stupnja preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom je predmetu bila svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), koji joj bez njezine krivnje nisu bili poznati ranije pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Pri tome valja dodati da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva pa nedopuštanje preinake tužbe, koja je uslijedila ovdje odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takva zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo te ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

 

10. Odlučujući o visini postavljenog tužbenog zahtjeva sud prvoga stupnja pošao je od slijedećih činjenica:

 

              -da je tužiteljica stradala 23. prosinca 2015. kao vozač osobnog automobila u frontalnom sudaru s kamionom i da je zadobila slijedeće povrede: nagnječenje glave, lakši potres mozga, trzajnu povredu vrata, nagnječenje prsišta i prijelom medijalnog maleola tibije (lijevi nožni zglob),

              -da je zbog zadobivenih povreda tužiteljica liječena bolnički, kao i podvrgnuta operativnim zahvatima, a liječena je i ambulantno pod kontrolom kirurga, neurologa i fizijatra te je provela fizikalnu rehabilitaciju,

              -da je zbog svega pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 6 dana (uključujući 2 operacijska zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana i lakog intenziteta u trajanju od 45 dana, dok da su povremeni bolovi trajnog karaktera uračunati u pojačane napore,

              -da su joj tuđa pomoć i njega bili potrebni 120 dana po 4 sata dnevno za vrijeme hoda sa 2 štake, potom 90 dana po 2 sata dnevno za vrijeme hoda sa jednom štakom i to od nestručne osobe zbog obavljanja jednostavnih kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i odlazaka k liječniku,

              -da je kod tužiteljice zaostala naruženost u vidu diskretnog šepanja što da predstavlja naruženost lakog stupnja vidljivu u svim socijalnim situacijama, a ožiljak na lijevom nožnom zglobu da predstavlja naruženost lakog do srednjeg stupnja vidljiv kod nošenja određene odjeće i obuće,

              -da su s kirurške strane zaostale trajne posljedice koje životnu aktivnost tužiteljice smanjuju za 20%, a očituju se u vidu ograničenja pokreta u vratnoj kralješnici u lakom do srednjem stupnju sa oštećenjem vratnih živaca, slabosti lijeve ruke zbog čega da tužiteljica neće moći duže od pola sata voziti automobil, gledati u ekran, neće moći obavljati poslove lijevom rukom iznad razine ramena (vješanje zavjesa, branje visokih plodova), neće moći gledati prema gore i sl., kao i da je zaostalo ograničenje pokreta u lijevom nožnom zglobu u srednjem stupnju uz slabost ligamentarnog sustava, te stanja po Sudeckovoj distrofiji, zbog čega da neće moći duže od 15 minuta stajati na jednom mjestu, penjati se uz ljestve, hodati po plaži, mora nositi odgovarajuću obuću uz uloške,

              -dok da s psihijatrijske stranke proizlazi smanjenje životne aktivnosti od 5% jer da je nakon provedenog liječenja, operativnog zahvata i fizikalne rehabilitacije kod tužiteljice zaostao značajan ispad funkcioniranja, bolovi koji produciraju trajne smetnje i stoga frustracije, koje da značajno narušavaju kvalitetu života,

              -a da objedinjena ocjena smanjenja životne aktivnosti po oba vještaka iznosi 22%,

              -da tužiteljica nije pretrpjela primarni strah jer da je do nesreće došlo nenadano, da je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 6 dana zbog jakih bolova te dvaju operativnih zahvata upitnog ishoda po funkciju hodanja, umjerenog intenziteta u trajanju od mjesec dana zbog bolova srednjeg intenziteta i blagog intenziteta još oko 45 dana tijekom faze fizikalne rehabilitacije i suočavanja s konačnim ishodom liječenja, a da je tijekom perioda od jedne godine tužiteljica trpjela i blage do diskretne strahove povezane s kompromitiranom funkcijom hodanja i opetovanim vraćanjem na korištenje štaka.

 

11. U skladu s tim činjenicama, a pozivom na čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) sud prvoga stupnja ocijenio da je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti osnovan do iznos od 65.000,00 kuna (za činjenicu pretrpljenih fizičkih bolova 18.000,00 kn, straha 15.000,00 kn, smanjenja životne aktivnosti 25.000,00 kn, naruženost 7.000,00 kn) ali je s obzirom na činjenicu da je tuženik po ovom osnovu isplatio iznos od 37.300,00 kuna dosudio tužiteljici daljnjih 27.700,00 kuna, dok je u preostalom dijelu, po ovoj osnovi, za iznos od 21.500,00 kuna tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Pri tome je na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici dosudio zateznu kamatu tekuću od 1. veljače 2019. u skladu s čl. 29. ZOO-a.

 

12. Tužiteljica navodima žalbe ističe da joj nije dosuđen pravičan iznos zatražene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok tuženik pravilnost prvostupanjske presude u ovom dijelu pobija u dijelu koji se odnosi na konačnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti, posebno s obzirom da ustraje u tvrdnji da tužiteljica nije dokazala da je pretrpjela bilo kakve posljedice s psihijatrijske strane gledišta, uz što smatra da sud nije pravilno odredio niti visinu pravičnog iznosa naknade nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.

 

13. U pravu je tuženik kada navodi da presuda ne sadrži valjane razloge vezano uz utvrđeni opseg trajnih posljedica, s posebnim naglaskom na posljedice s psihijatrijske strane gledišta. Ovo jer u situaciji:

 

              -kada u spisu postoji samo jedan nalaz o posjetu tužiteljice psihijatru,

              -kada ni sama tužiteljica u iskazu ne obrazlaže detaljno kako se, u smislu svog psihičkog stanja, nosi sa posljedicama teškog stradavanja nakon završetka liječenja, već samo navodi da povremeno kada treba uzme lijek za smirenje,

              -kada vještak psihijatar u pisanom mišljenju samo navodi neko "psihičko oštećenje" zaostalo kod tužiteljice, ali ne obrazlaže kako ga je ili temeljem čega utvrdio,

              -pri čemu u usmenom obrazloženju ističe neki izvor frustracija kod tužiteljica i za vrijeme boravka na poslu i kod kuće, o čemu nije iskazivala ni sama tužitelja u ovom postupku,

nije moguće ispitati zaključak suda prvoga stupnja da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti i s psihijatrijske strane gledišta jer za to u presudi nema jasnih razloga, a niti je sud odgovorio na prigovore tuženika u ovom dijelu, što dovodi u pitanje i osnovanost odluke suda prvoga stupnja da u odnosu na ovo sporno pitanje ne provodi novo medicinsko vještačenje po prijedlogu tuženika. Kako zbog ovog propusta nije moguće ispitati niti utječe li i u kojem dijelu činjenica smanjenja životne aktivnosti na visinu pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u ovom dijelu to su žalbe stranaka ocijenjene osnovanima.

 

14. Kako naknada neimovinske štete predstavlja jedinstvenu pravičnu novčanu naknade štete koja zavisi od činjenica navedenih u čl. 1100. st. 2. ZOO-a, dakle više se ista ne dosuđuje po pojedinim osnovama, to je zbog nerazumljivosti odluke suda prvoga stupnja na koju je ukazano pod točkom 13. ove drugostupanjske odluke valjalo prvostupanjsku presudu ukinuti i u odnosu na osporeni dosuđujući iznos naknade štete pod točkom 1. izreke, ali i osporeni odbijeni dio zahtjeva pod točkom 4. izreke pobijane presude.

 

15. Ne može se ispitati niti odluka suda prvoga stupnja u dijelu kojim je tužiteljici priznata naknada nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom. Naime, nije sporno u kojem je opsegu ocijenjeno trajanje potrebe za tuđom pomoći po vještaku kirurgu. Međutim kod donošenja odluke o tom zahtjevu sud se ne može, bez valjano obrazloženih razloga, pozvati samo na takvo utvrđenje u koliko iz stanja spisa proizlaze i činjenice koje su tome suprotne. Naime, tužiteljica sama iskazuje da su joj tuđa pomoć i njega nakon svake operacije bile potrebne po dva mjeseca, dakle dva puta po nekih 60-62 dana, dok iz mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici takva pomoć bila potrebna bitno duže, a sud navedeno, unatoč prigovorima tuženika ne uzima u obzir, niti dokaze cijeni u skladu s čl. 8. ZPP-a. Stoga je žalba tuženika osnovana i u ovom dijelu kojim osporava iznos dosuđen po ovom osnovu koji prelazi, uz plaćenih 2.850,00 kn, još daljnjih 2.300,00 kn (točka 17 žalbe).

 

16. Isto tako, sud prvoga stupnja ne daje valjane razloge ni glede odluke o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete vezane uz operativno liječenje u privatnoj klinici. Ovo jer sud obrazlaže da je liječenje tužiteljice u privatnoj bolnici bilo "medicinski inducirano i opravdano". Međutim, sud pri tome ne obrazlaže od kakvog je utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjev u ovom dijelu činjenica da tužiteljica u svom iskazu navodi da je samoinicijativno odlučila otići u kliniku A. i da joj je liječnik koji ju je prvi puta operirao rekao da i on može izvršiti operaciju koju su joj predložili u A., kao i dopunski iskaz vještaka B. iz kojeg proizlazi da je načelno operativni zahvat bilo moguće napraviti i u bolnici u Š.. Dakle sud ne vodi računa da i oštećenik mora voditi računa o tome da ne uzrokuje svojim radnjama štetu veću od one koja je već nastala i ne obrazlaže je li s obzirom na to (ne) osnovan zahtjev tužiteljice u ovom dijelu, čemu je tuženik prigovarao i tijekom postupka, a ponavlja i u žalbi.

 

17. Konačno, presudu suda prvoga stupnja nema razloga niti o (ne) osnovanosti zahtjeva glede drugih troškova liječenja na koje se ukazuje navodima žalbe tužiteljice pa je presudu stoga valjalo ukinuti i u ovom dijelu.

 

18. Kako time zbog povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2 točka 11. toga Zakona pobijanu odluku nije bilo moguće ispitati to je ista ukinuta i predmet je vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

 

19. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer ista zavisi o odluci o glavnoj stvari (čl. 380. točka 3. ZPP-a).

 

20. Odluka o zahtjevima za naknadu troškova nastalih u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U Zagrebu 13. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                                            Sudac:

                                                                                                                                   Jadranka Matić