Poslovni broj: 37.Gž-1478/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                Poslovni broj:  37. Gž-1478/2021-2

 

 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz T., OIB:…, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d. u Z., protiv tužene R. A. d.d. u Z., OIB:…, koju zastupaju punomoćnici J. G. i I. G., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-354/19-30 od 26. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi  poslovni broj P-354/19-30 od 26. veljače 2021. 

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 918-50-3861323 sklopljenog između tuženika R. A. d.d. Z., OIB:…, kao kreditora i tužitelja D. G. iz P., OIB:…, kao korisnika kredita, zaključenog dana 2. siječnja 2007.g. koji je potvrđen kod javnog bilježnika N. B. dana 4. siječnja 2007.g. pod brojem OU-8/07, a koja

u dijelu čl. 1. glasi „iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 27.625,00 po srednjem tečaju na dan korištenja.“,

u dijelu čl. 2. glasi „redovna kamata…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“

u dijelu čl. 7. glasi „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“,

u dijelu čl. 9. st. 3. glasi „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama…“

i u dijelu čl. 9. st. 4. glasi „Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“.

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB:… isplatiti tužitelju D. G. iz P., OIB:… iznos od 38.668,81 kn i to:

 

- na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope iznos od 9.134,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

 

- na iznos od 92,88 kn od 01.12.2007. godine do isplate

- na iznos od 91,51 kn od 01.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 92,37 kn od 01.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 92,37 kn od 01.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 93,03 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 89,84 kn od 01.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 135,93 kn od 01.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 136,22 kn od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 132,40 kn od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 131,14 kn od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 131,13 kn od 01.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 140,26 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 131,67 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 138,98 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 138,70 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 137,61 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 218,79 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 216,63 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 209,97 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 204,44 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 202,52 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 201,31 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 198,43 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 194,14 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 194,08 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 193,28 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 193,30 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 189,64 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 190,55 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 186,68 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 184,89 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 193,46 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 187,65 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 191,40 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 185,30 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 177,84 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 182,22 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 188,22 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 177,34 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 175,75 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 168,84 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 165,31 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 173,05 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 169,76 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 158,58 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 149,97 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 141,22 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 95,42 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 92,25 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 90,63 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 88,62 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 85,63 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 81,69 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 78,93 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 76,04 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 72,26 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,08 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 65,41 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 61,28 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 58,73 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 55,62 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 51,90 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 47,36 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 44,75 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 41,27 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 37,43 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 33,03 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 29,45 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 26,05 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 22,62 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 19,19 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 15,30 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 11,59 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 7,85 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 4,19 kn od 01.02.2014. godine do isplate

 

- na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita iznos od 29.534,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

 

- na iznos od 57,98 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 86,49 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 106,39 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 116,35 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 58,67 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 65,61 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 34,01 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,38 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 20,79 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 36,84 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 38,43 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 27,71 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 55,94 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 79,32 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 111,42 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 107,71 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 150,39 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 145,99 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 163,90 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 294,83 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 271,92 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 355,91 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 331,69 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 290,39 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 388,89 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 513,76 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 431,97 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 466,06 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 431,64 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 442,59 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 610,29 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 630,67 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 779,64 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 713,20 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 639,79 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 654,39 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 651,28 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 691,75 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 727,63 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 735,16 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 715,67 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 734,24 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 747,96 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 733,53 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 741,50 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 731,52 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 706,15 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 740,14 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 758,35 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 751,49 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 696,71 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 749,71 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 757,60 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 741,68 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 684,65 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 686,67 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 705,16 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 732,78 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 769,71 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 756,32 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 772,27 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 789,89 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 802,17 kn od 01.02.2014. godine do isplate, sve po stopi od pojedinih dospijeća do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., da tužitelju D. G. iz P., OIB:…, u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 10.650,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na taj iznos od 26. veljače 2021. godine pa do isplate."

 

2. Tužena je izjavila žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2020. - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.   

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Činjenice koje ističe žaliteljica nisu odlučne za pravilnost i zakonitost odluke u smislu citirane zakonske odredbe, njima ona opisno osporava pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o vezanosti utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, zbog čega, kako dalje prigovara, nije raspravljen niz njenih argumentiranih prigovora i nisu utvrđene okolnosti zbog kojih osporene ugovorne odredbe nisu ništetne. Također ne postoji proturječnost deklaratornog dijela i kondemnatornog dijela izreke presude jer je posljedično utvrđenoj ništetnosti odredbi o vezanosti iznosa kredita uz valutu CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi naložena isplata primjenom odredbi o pravnim posljedicama ništetnosti ugovora. Kada je riječ o prigovorima protiv nalaza sudskog vještaka, tužena njima nije osporila točnost računskog dijela već se prigovori odnose na osnovanost tražbine o čemu su u obrazloženju presude navedeni valjani razlozi.

 

5. Suprotno tvrdnji žaliteljice, dopustivši tužitelju preinačenje tužbe povišenjem iznosa tužbenog zahtjeva za isplatu nakon provedenog financijskog vještačenja prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredbe iz čl. 190. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP. Naime prema ovoj odredbi sud može iznimno dopustiti preinačenje tužbe do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje to nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom su slučaju ispunjene pretpostavke za dopuštenost preinačenja imajući u vidu da je tek nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog financijskog vještačenja utvrđen točan iznos novčanog potraživanja. Tvrdnja žaliteljice da je tužitelj  prije podnošenja tužbe trebao sam zatražiti izračun tražbine od strane financijskog vještaka ne može se načelno prihvatiti kao valjan argument jer sud i protivna stranka nisu dužni prihvatiti takav dokaz budući da prema odredbi 250. ZPP sud provodi dokaz vještačenjem i njime rukovodi (čl 259. ZPP), protivna stranka može osporavati i pravilnost nalaza kao i usprotiviti se izboru vještaka (čl. 250. st. 2. i st. 3. ZPP). U takvoj procesnoj situaciji tužitelju bi bila ograničena pravna zaštita uskraćivanjem mogućnosti da nakon zakonito provedenog dokaza vještačenjem preinači tužbu povećanjem iznosa tužbenog zahtjeva.  

 

6. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, kao što slijedi iz daljnjeg obrazloženja ove presude te nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja dok se ostali žalbeni navodi sadržajno odnose na  pravilnost primjene materijalnoga prava. 

 

7. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 2. siječnja 2007. ugovor o kreditu u iznosu od 27.625 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbom čl. 2. ugovorena je kamatna stopa na dan sklapanja ugovora u visini od 5,20 %, kao promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. U čl. 7. ugovoren je način otplate kredita u ratama, u čl. 9. st. 3. ugovoreno je da se na sve što nije regulirano tim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora o kreditiranju građana sa svim izmjenama i dopunama, u čl. 9. st. 4. utvrđeno je da je korisnik kredita upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom.

 

8. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su  u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.

 

9. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer omogućuje vjerovniku da jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti niti zbog nepostojanja ikakvih egzaktnih kriterija može provjeriti pravilnost promjene.

 

10. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Pored toga, znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

 

11. Nadalje, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/18 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu pod t. 1., 2., 3., 4., 5. 6. i 7. izreke kojim je utvrđeno da su tužene, među njima i ovdje tužena, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. 

 

12. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003. - dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.  Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

13. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju spornih odredbi predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na ovdje sporni ugovor stranaka o kreditu.

 

14. Naime, iz priloženog ugovora stranaka proizlazi da je riječ upravo o ugovoru čiji je sadržaj tužena unaprijed formulirala i kao takav je ponuđen na potpis tužitelju koji nije mogao utjecati na njegov sadržaja, svakako ne na ovdje sporne odredbe. Stoga, suprotno tvrdnji žaliteljice, postoji objektivni identitet ugovornih odredbi o kojima je suđeno u postupku kolektivne zaštite i ovdje spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu CHF.

 

15. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

16. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 57/2011.), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje i u ovome sporu u kojem je tužba podnesena 11. lipnja 2019. 

 

17. Kako dakle pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka veže sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni  su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost zaključka o ništetnosti, u pitanju su razlozi koje je raspravio i ocijenio sud u postupku kolektivne zaštite.

 

18. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).

 

19. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005. - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

20. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

 

21. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

 

22. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

 

23. Kako je ovdje sporni iznos isplaćen temeljem ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

 

24. Nadalje, prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga u ovom slučaju zastara nije nastupila

 

25. Povećanje iznosa tužbenog zahtjeva nije od utjecaja za nastupanje zastare imajući u vidu da je, obzirom na činjenični i pravni osnov zahtjeva naveden u tužbi, riječ o istoj tražbini. 

 

26. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost spornih ugovornih odredbi i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

 

27. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. 

 

28. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

29. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP). 

 

 

U Zagrebu, 13. srpnja 2021.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća:

                                                                                                           Ksenija Grgić, v.r.