1

                            Poslovni broj 78 Gž-950/2021-2

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

          Poslovni broj 78 Gž-950/2021-2

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz N., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u N., …, protiv tuženika maloljetnog Z. K. iz N. …, OIB: …, kojega zastupa zakonska zastupnica, majka K. M. iz N. …, koju zastupa punomoćnik Ž. D., odvjetnik u P., …, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-89/20-6 od 2. veljače 2021., dana 13. srpnja 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tužitelja K. K. iz N., … kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-89/20-6 od 2. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba koju je radi utvrđenja tužitelj podnio u ovom predmetu (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 937,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske odluke žalbu je podnio tužitelj pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/9.9, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje ili da ga ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva utvrditi da je P. banci Z. d.d. i A. banci d.d. na ime dugova po kreditu pokojnog prednika, oca stranaka, platio 152.599,79 kn i u vezi s tim da je tuženik kao nasljednik odgovoran za jednu polovinu toga iznosa, za 76.300,00 kn.

5. Sud prvoga stupnja tužbu je odbacio pozivom na čl. 187. st. 1. ZPP-a. U bitnome obrazlaže da se tužbom zahtjeva utvrđenje činjenice da je tužitelj platio dug ostavitelja i da tuženik odgovara za polovinu toga duga, a da se tužbom kakva je predmetna ne može zahtijevati utvrđenje postojanja ili nepostojanja neke činjenice, uz što da ne postoji niti pravni interes tužitelja, jer da zaštitu svojih prava tužitelj može ostvariti kroz kondemnatorni zahtjeva prema tuženiku.

6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj sud nije našao da bi u postupku pred sudom prvoga stupnja bila počinjena neka od povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona, a nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. st. 1. ZPP-a.

7. Nadalje, utvrđenje da je tužitelj na ime duga ostavitelja platio iznos od 152.599,79 kn i prema shvaćanju ovoga suda predstavlja zahtjev za utvrđenje činjenice, a isto predstavlja i zahtjev za utvrđenje da tuženik kao nasljednik solidarno odgovara za polovinu toga iznosa, kako to pravilno navodi i sud prvoga stupnja.

8. Uz to pravilan je i zaključak suda prvoga stupnja da za podnošenje tužbe kakva je predmetna nedostaje i druga pretpostavka, postojanje pravnog interesa. Ovo jer, kako pravilno navodi i sud prvoga stupnja, tužitelj svoju tražbinu može ostvariti kroz kondemnatorni zahtjev na isplatu, time da isti, s obzirom da tvrdi da ima dospjelu tražbinu, može postaviti odmah i time prekinuti tijek zastare, neovisno od činjenice da ostavinski postupak nije dovršen. Ovo jer u skladu s čl. 139. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Dakle, kada je jedan nasljednik podmirio neki dug ostavitelja u cijelosti ili dijelom on ima pravo od ostalih nasljednika kondmenatornim zahtjevom tražiti isplatu onog dijela koji bi oni inače bili dužni platiti, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva.

9. Žalitelj ne obrazlaže zbog čega bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna pa se, s obzirom na čl. 365. st. 2. ZPP-a, istu ima smatrati pravilnom.

10. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 13. srpnja 2021.

                                                                                                                 S u d a c:

                                                                                                           Jadranka Matić