- 1 -

Broj:Jž-1979/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. G., zbog prekršaja iz članak 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, broj: 82/08., 125/11., 20/12., 138/12., 69/17.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, podnijete protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 21.Pp J-76/2020 od 10. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,

      p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni M. G. je na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članak 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, dok su troškovi prekršajnog postupka pali na teret proračunskih sredstava, s obrazloženjem da iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlaze obilježja prekršaja iz članak 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova jer nije opisano da bi okrivljenik u konkretnom slučaju svojim postupcima i riječima kumulativno ispunio tri bitna obilježja i to da nije navedeno da je bio cilj prouzročiti strah kod druge osobe bilo stvoriti neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, zatim povrijediti dostojanstvo te osobe, a koja povreda mora biti utemeljena na razlici u spolu u konkretnom slučaju kao i da iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da motiv napada na oštećenicu nije bio utemeljen na razlici u spolu već reakcija na njeno odbijanje da prespava kod nje.

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zadarska, II Policijska postaja Zadar pravodobno je podnijela žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je okrivljenik M. G. bivši dečko oštećene A. Z. na koje nije moguće primijeniti odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji niti se događaj dogodio na javnom mjestu zbog čega se ne mogu primijeniti odredbe Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira, ali da je radnja okrivljenika protupravna budući ju je verbalno napao govoreći joj da će je osramotiti pred kolegama na poslu i fizički ju napao koja nije zadobila vidljive ozljede, slijedom čega se isti nesporno protupravno ponio zbog razlike u spolu smatrajući je inferiornom i osobom nad kojom ima hrabrosti izvršiti fizički napad, te je pri tome najavio da je želi osramotiti i povrijediti njeno dostojanstvo, zbog čega je trebalo provesti prekršajni postupak i izvesti odgovarajuće dokaze.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je pobijana odluka na zakonu osnovana.

4. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenom M. G. optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, II Policijske postaje Zadar, broj: 511-18-08/05-5-17-1/2020 od 20. siječnja 2020. godine stavlja na teret da je dana 12. siječnja 2020. oko 03,00 sati, u mjestu Z., u ul. D. F. xx u obiteljskoj kući narušio dostojanstvo svoje bivše djevojke A. Z., rođ. 26. runa 1988. s kojom je prekinuo prije dva tjedna, na način da je došao u njenu obiteljsku kuću oko 01,40 sati te oko sat vremena mirno razgovarao s istom u dnevnom boravku, nakon što me je A. rekla da ide iz kuće jer mora na posao u 07,00 sat i da je umorna, M. rekao da ga je majka izbacila iz kuće i da nema gdje spavati, a kada mu je A. rekla da ne može ostati kod nje i da su prekinuli oprije dva tjedana M. je počeo vikati verbalno je napavši riječima „vidjet ćeš ti, upamtit ćeš me, osramotit ću te na poslu“ da bi je potom fizički napao zadavši joj nekoliko udaraca sa otvorenim dlanom po licu kao i na stepenicama ispred obiteljske kuće, a nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu, s čime je ujedno prestao sa daljnjim činjenjem prekršaja, te na opisani način kod bivše djevojke A. Z. izazvao osjećaj straha, stvorio neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u spolu, povrijedivši joj tako dostojanstvo čime je počinio prekršaj iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, dok je u navedenoj odredbi propisano da prekršaj čini tko s ciljem prouzročenja straha drugoga ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu, ili spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.

5. Osnovano i pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz objektivnog identiteta optužbe ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, budući da iz činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga prvenstveno ne proizlazi izravna namjera okrivljenika da opisanim ponašanjem prema oštećenoj A. Z. prouzroči strah odnosno stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje zbog njezine razlike u spolu, niti je unutar činjeničnog opisa konstatirano da je došlo povreda dostojanstva oštećene A. Z., a što predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja jer se radi o prekršaju kod kojeg posljedica čini njegovo zakonsko obilježje te se radi o materijalnom prekršaju.

6. Dakle, iz zakonskog opisa proizlazi da se navedeni prekršaj može počiniti samo sa izravnom namjerom propisanom u članku 28. stavku 5. Prekršajnog zakona jer zakonsko obilježje sadržava pojam „s ciljem“ pa je stoga ovlašteni tužitelj u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja trebao izričito navesti da je okrivljeni M. G. u nakani prouzročena straha oštećenoj A. Z. zbog različitosti u spolu istoj izgovorio navedene riječi opisanog neprimjerenog sadržaja te istoj zadao udarce otvorenim dlanom po licu zbog čega joj je povrijedio njezino dostojanstvo.

7. U odredbi članka 25. stavku 1. Prekršajnog zakona je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, dok je u stavku 2. navedeno da se iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, a u konkretnom slučaju kažnjiva odredba članka 31. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova upravo propisuje izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja. Stoga iako je temeljni oblik krivnje u prekršajnom pravu nehaj, osnovano i pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije može počiniti samo sa izravnom namjerom te da je ovlašteni tužitelj propustio navedeni konstitutivni element predmetnog prekršaja opisati u činjeničnom opisu kao i posljedice koje čine zakonsko obilježje.

9. Ovlašteni tužitelj sukladno akuzatornom načelu propisanim u članku 83. i članku 160. stavku 1. Prekršajnog zakona samostalno i neovisno pokreće prekršajni postupak podnošenjem optužnog prijedloga, dok sud nije ovlašten intervenirati u subjektivni i objektivni identitet optužbe u odnosu na njegova bitna konstitutivna obilježja.

10. Stoga je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona pravilno utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, budući da činjenični opis prekršaja u podnesenom optužnom prijedlogu nije u konkretnom slučaju prekršaj budući da se navedeni prekršaj prema zakonskom opisu može počiniti samo sa izravnom namjerom koja nije sadržana u podnesenom optužnom prijedlogu kao niti posljedica koja čini zakonsko obilježje navedenog prekršaja, pa je stoga prvostupanjski sud osnovano na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe jer je vezan objektivnim identitetom optužbe.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 13. srpnja 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.