1              Poslovni broj: Gž-1247/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1247/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u ostavinskom postupku iza pokojnog V. G., sina I., iz Z., odlučujući o žalbi nasljednika M. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 68 O- 5592/2015-38 od 29. travnja 2021., dana 13. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba nasljednika M. G. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 68 O-5592/2015-38 od 29. travnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.        Pobijanim je rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pok. V. G. (točka I. izreke). Ujedno je upućena Ljubica Herceg u roku od 30 dana pokrenuti postupak protiv M. G., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između ostavitelja i Lj. H., koja je izvanbračna zajednica prestala smrću ostavitelja (točka II. izreke). Također je odlučeno da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka (točka III. izreke). Nadalje, obvezana je Lj. H. izvijestiti ostavinski sud o pokretanju parnice dostavom primjerka tužbe (točka IV. izreke), jer će se u protivnom postupak nastaviti bez obzira na zahtjev uslijed kojeg je bila upućena na parnicu (točka V. izreke).

 

2.        Protiv tog rješenja žalbu podnosi nasljednik M. G. pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te nastavi ostavinski postupak.

 

3.      Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.      Žalba je neosnovana.

 

5.        Iz sadržaja spisa je razvidno da je iza smrti ostavitelja V. G., na nasljeđivanje pozvan njegov zakonski nasljednik sin M. G. U predmetni postupak se kao nasljednica, pored zakonskog nasljednika, prijavila i Lj. H. s tvrdnjom da je živjela u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem. Međutim, zakonski nasljednik ostavitelja osporio je istoj status ostaviteljeve izvanbračne supruge. Stoga je sud prekinuo ostavinski postupak i uputio Lj. H. na parnicu protiv M G. radi utvrđenja da je između nje i ostavitelja postojala izvanbračna zajednica smatrajući da je njezino pravo manje vjerojatno jer ona tvrdi da je određeni odnos postojao. Svoju je odluku sud utemeljio na odredbi članka 222. stavka 1. i 2. točka 1. u vezi s člankom 225. ZN-a.

 

6.      Neutemeljeno žalitelj ukazuje na nepravilnost pobijanog rješenja.

 

7.        Naime, odredbom članka 222. stavka 1. ZN-a propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, uključujući i činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje (stavak 2. točka 1. članka 222. ZN-a).

 

8.        Odredom je članka 225. stavka 1. ZN-a propisano da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

 

9.        U navedenim okolnostima, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja bio je dužan postupiti po odredbi članka 222. ZN-a i odrediti prekid postupka. Naime, iz sadržaja nasljedničkih izjava proizlazi da postoji spor o činjenicama o kojima ovisi nasljedno pravo, u pogledu odnosa nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje (članak 222. stavak 2. točka 1. ZN-a).

 

10.   Stoga je pravilno sud prvog stupnja u primjeni citiranih zakonskih odredbi ocijenio da je pravo Lj. H. manje vjerojatno od prava zakonskog nasljednika. Naime, kad postoji spor o tome je li netko izvanbračni drug ostavitelja ili nije, tada je pravo zakonskih nasljednika na nasljeđivanje vjerojatnije od prava treće osobe koja tvrdi da je nasljednik jer je pravni položaj zakonskog nasljednika izvjestan, dok je pravni položaj trećih osoba kao mogućih nasljednika neizvjestan i svodi se na razinu vjerojatnosti.

 

11.   Na preostale žalbene navode, treba reći da odgovor na pitanje o ispunjenju pretpostavki potrebnih da bi netko imao nasljedno pravo ovisi o činjenicama (činjeničnom stanju) konkretnog slučaja. Kada među sudionicima ostavinskog postupka nisu sporne mjerodavne činjenice, ostavinski sud na temelju  tih činjenica s jedne i nasljednopravnih normi s druge strane, izvodi svoj zaključak o nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti. Međutim, kada su takve činjenice sporne među sudionicima ostavinske rasprave, ostavinskom sudu nedostaje činjenični temelj iz kojeg bi primjenom nasljednopravnih normi izveo svoj zaključak o nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti. Da bi se do njega došlo, potrebno je ukloniti spor o tim činjenicama. To u pravilu nije moguće uraditi u ostavinskom postupku, budući da je to izvanparnični postupak. Stoga ostavinski sud upućuje sudionike ostavinske rasprave na to da međusobna sporna činjenična pitanja riješe u postupku pred za to nadležnim tijelom (ovdje u parnici pred parničnim sudom). Budu li tamo pravomoćno utvrđene do tada sporne mjerodavne činjenice, one će time prestati biti među njima sporne, pa će time biti uklonjena dotadašnja prepreka za odlučivanje u ostavinskom postupku.

 

12.   Slijedom navedenog, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda odredbe iz članka 222. stavak 2. točka 1. ZN-a, koja bi, uz supsidijarnu primjenu odredaba ZPP-a, predstavljala takvu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koja je bila ili mogla biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

 

13.   Kako nisu ispunjeni žalbeni razlozi koje ističe žalitelj u žalbi, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 175. ZN-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Splitu 13. srpnja 2021.