- 1 -              Poslovni broj: Usž-976/20-3

 

Poslovni broj: Usž-976/20-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Biserke Kalauz, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. L. iz Z., koju zastupa opunomoćenik M. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektora inspekcijskog nadzora, Službe veterinarske inspekcije, Odjel-veterinarski ured Zagreb, Ispostava Z., Z., radi eutanazije psa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4073/18-10 od 10. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4073/18-10 od 10. prosinca 2019.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženoga, KLASA: UP/I-322-07/18-10/238, URBROJ: 525-10/0789-18-18 od 1. listopada 2018. i za naknadu troška upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika naređeno je tužiteljici provesti mjeru eutanazije psa, imena O., oštenjenog 28. prosinca 2014., muškog spola, pasmine američki stafordski terijer, označenog mikročipom broj: … dana 11. veljače 2015., kastriranog na zahtjev vlasnice 11. travnja 2015., cijepljenog protiv bjesnoće i dehelminiziranog dana 29. ožujka 2018., putem ovlaštene veterinarske organizacije veterinarske ambulantne Š. d.o.o., Z., (točka I. izreke), određeno da će troškove mjere iz točke I. snositi tužiteljica (točka II. izreke), određen rok za izvršenje navedene mjere iz točke I. kao odmah po primitku rješenja tuženoga (točka III. izreke).

3.              Tužiteljica osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je činjenično stanje u sporu ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije izveo ni jedan dokaz koji je predložila tijekom spora čime su povrijeđene ustavne i konvencijske odredbe. Dalje navodi da se obratila instruktorima za pse na Hrvatskom kinološkom savezu radi provođenja testova zahtijevanih prethodnim upravnim rješenjem ali kako zbog nemogućnosti usklađivanja termina za koje nije odgovorna, a naknadno i zbog ozljede psa (ozljeda prednjeg križnog ligamenta) nije uspjela u zadanom roku provesti mjere socijalizacije psa. Smatra kako ne može zbog navedenih objektivnih okolnosti snositi odgovornost jer je poduzela sve što je mogla poduzeti u cilju postupanja po prethodnom rješenju tuženiku od 5. ožujka 2018. Dalje ističe da joj nije bio naređen upis psa u rubriku "opasan pas", te dostava isprave o upisu i cijepljenje psa protiv bjesnoće kao što se to navodi u osporenom rješenju već je u prethodnom rješenju navedeno kako navedenu mjeru treba izvršiti veterinarska ambulanta. U tom dijelu presudu smatra donesenu na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava i odluku o trošku spora. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

4.               Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je osporena presuda pravilna i zakonita te da je sud prvoga stupnja izveo sve relevantne dokaze, dok je dokaze koji nisu relevantni odbio izvesti. Ističe da je predmet ovog spora  ocjena zakonitosti odluke kojim je naređena eutanazija psa. Tužiteljica nije  postupila po prethodnom rješenju kojim su joj naložene mjere za socijalizaciju opasnog psa. Stoga smatra da je sud prvoga stupnja pravilno naveo da tužiteljica u ovom sporu ne može s uspjehom osporavati činjenice koje se odnose na prethodni pravomoćni upravni akt poput činjenice o tome radi li se o opasnom psu te pravilnosti prethodno izrečenih mjera. Ističe da nije točan navod tužiteljice kako u prethodnom rješenju od 5. ožujka 2018., nije bila upozorena na posljedice propuštanja ako u zadanom roku ne izvrši naložene mjere, jer je upravo u obrazloženju tog rješenja navedeno da će ako tužiteljica propusti postupiti po naloženom biti naređena eutanazija psa. Tužiteljica je također propustila svog psa upisati kao opasnog psa u službenu evidenciju (isprava o cijepljenju) sukladno nalogu javnopravnog tijela sadržanom u prethodnom pravomoćnom rješenju od 5. ožujka 2018. a što je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio. Suprotno tvrdnji tužiteljice taj nalog je trebala provesti veterinarska ambulanta Š., ali na inicijativu tužiteljice, a ne samoinicijativno. Stoga predlaže žalbu odbiti a osporenu presudu ocijeniti pravilnom i zakonitom.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i procesnog prava.

7.              Naime, suprotno žalbenim navodima osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17. - dalje: ZUS).

8.               Prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden je sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i upravnom sporu nakon čega je pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano zaključio da su u konkretnoj situaciji nastale okolnosti iz članka 11. stavka 1. točke 17. i članka 95. stavka 2. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine", broj: 102/07.) i članka 6. stavka 1. Pravilnika o opasnim psima ("Narodne novine", broj: 117/08.), a u vezi člankom 5. stavkom 7. istog Pravilnika.

9.              Prema stanju spisa tužiteljici je rješenjem Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, Sektora inspekcijskog nadzora, Službe veterinarske inspekcije KLASA: UP/I-322-07/18-10/238, URBROJ: 525-10/0789-18-1 od 5. ožujka 2018. naređeno provođenje sljedećih mjera: psa imena O. detaljno određenog u izreci tog rješenja, držati i postupati s njim tako da ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebno djece i životinja (točka I. izreke), za navedenog psa provesti test  provjere stupnja socijalizacije za opasne pse sukladno uputi za provjeru socijalizacije psa iz točke 3. Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskog kinološkog saveza (točka II. izreke), također za navedenog psa provesti ispit poslušnosti za psa pratitelja s upućenom provjerom socijalizacije uz obvezno školovanje opasnog psa koje mora proći sa zadovoljavajućom ocjenom sukladno programu Pravilnika sportske radne kinologije  Hrvatskog kinološkog saveza a  koji će se provesti od strane pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost kod Hrvatskog kinološkog saveza (točka III. izreke), te izvršiti upis navedenog psa u Upisnik cijepljenih pasa, mačaka i pitomih vretica – Lysacan u rubriku "opasan pas" te  propisanu ispravu o upisu i cijepljenju pasa protiv bjesnoće u rubriku „XII OSTALO“ upisati: "OPASAN PAS" koji će se provesti od strane nadležne ovlaštene veterinarske organizacije Veterinarske ambulante Š. d.o.o. U izreci rješenja navedeni su rokovi za izvršenje mjera te je rok za izvršenje mjere iz točke I. odmah po primitku rješenja, dok je za izvršenje mjere iz točke II. i III. rok za izvršenje 30 dana od primitka rješenja od 5. ožujka 2018., a rok za mjeru iz točke IV. osam dana od primitka predmetnog rješenja.

11.              Iz očitovanja tuženoga, a što tužiteljica ni ne osporava  proizlazi  da je tužiteljica rješenje od 5. ožujka 2018. primila 26. ožujka 2018. Nadalje, iz spisa proizlazi da je Hrvatski kinološki savez dana 27. ožujka 2018. obavijestio tužiteljicu da se radi provođenja naloženih mjera može obratiti licenciranom aktivisti M. E., a dana 25. rujna 2018., dakle znatno iza proteka roka za izvršenje naloženih mjera  uputio obavijest Ministarstvu poljoprivrede, Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane, da tužiteljica nije izvršila test socijalizacije za predmetnog psa, kao ni određeno obvezno školovanje sukladno naprijed citiranom pravomoćnom rješenju od 5. ožujka 2018. godine.

11.              Tužiteljica u ovom sporu ne osporava da nije izvršila obvezu provjere stupnja socijalizacije za opasne pse te ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije uz obvezno školovanje opasnog psa prema programu Hrvatskog kinološkog saveza sukladno navedenom rješenju, već smatra da postoje opravdane okolnosti zbog kojih navedenu mjeru u određenom roku nije mogla provesti.

12.               Iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi  da tužiteljica u ostavljenom roku za izvršenje mjera iz točke II. i III. (30 dana od primitka rješenja od 5. ožujka 2018.) te mjere iz točke IV. (osam dana od primitka rješenja) nije postupila sukladno nalogu javnopravnog tijela. Tužiteljica navedene mjere nije provela niti do donošenja osporenog rješenja od 1. listopada  2018., a čime je višekratno protekao rok za izvršenje naložene mjere. Nadalje, ovaj Sud primjećuje da je opunomoćenica tužiteljice tijekom spora na raspravni zapisnik od 3. prosinca 2019.  izjavila da nema saznanja je li tužiteljica u međuvremenu pristupila provjeri stupnja socijalizacije školovanja i ispitu poslušnosti psa prema programu Hrvatskog kinološkog saveza za opasne pse. Također, iz spisa neprijeporno proizlazi da se tužiteljica nije obratila tuženiku sa tvrdnjom o prezauzetosti licenciranih aktivista za provođenje testa socijalizacije psa, a time i nemogućnosti udovoljavanju nalogu iz rješenja od 5. ožujka 2018. iako je navedenim rješenjem bila upozorena na posljedice (eutanazija psa) koje će nastupiti ako ne provede naložene mjere radi socijalizacije opasnog psa u ostavljenom roku.

13.               Kraj takvog stanja stvari i prema ocjeni ovog Suda tuženik je pravilno na temelju zakonskog ovlaštenja po službenoj dužnosti donio ovdje osporeno rješenje kojim je naložena eutanazija opasnog psa. Na posljedice nepostupanja po naloženim mjerama tužiteljica je u rješenju kojim su joj mjere naložene bila valjano i pravilno upozorena. Stoga se ne može prihvatiti navod tužiteljice da nije bila upoznata sa posljedicama propuštanja provođenja navedenih mjera. Nadalje ne može se prihvatiti niti navod tužiteljice da joj nije naloženo provođenje upisa u službenu evidenciju odnosno upisnik cijepljenih pasa njenog psa kao „opasnog psa“ jer upravo iz rješenja od 5. ožujka 2018. proizlazi  da je na inicijativu tužiteljice Veterinarske ambulante Š. trebala provesti predmetni upis u službenu evidenciju. Budući da iz stanja spisa nesporno proizlazi  da tužiteljica navedene mjere nije provela ni nakon više od osam mjeseci, iako joj je pravomoćnim rješenjem za provođenje mjera ostavljen rok od osam dana (mjera iz točke 4.) odnosno 30 dana (mjere iz točke 2. i 3.), te da je u postupku donošenja osporenog rješenja bila pozvana od Hrvatskog kinološkog saveza obratiti se licenciranom aktivisti radi provođenja obveze iz pravomoćnog rješenja od 5. ožujka 2018. godine, to su i prema ocjeni ovog Suda nastupile okolnosti iz članka 11. i članku 95. Zakona o zaštiti životinja i članka 5. i 6. Pravilnika o opasnim psima citirane u prvostupanjskoj presudi. Stoga je osporenim rješenjem, Viši veterinarski inspektor Veterinarskog ureda Z. pravilno  izrekao sljedeću strožu mjeru, koja se izriče upravo zbog nepostupanja po prethodnim mjerama odnosno mjeru eutenazije psa.

14.              Sud prvoga stupnja je suprotno tvrdnjama tužiteljice, utvrdio sve odlučne činjenice u ovom sporu, te na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donio osporenu presudu. Prema ocjeni ovog Suda iz stanja spisa proizlazi  nedovoljna angažiranost tužiteljice na provođenju obveze naložene pravomoćnim rješenjem tuženika i to u znatno dužem vremenu od vremena ostavljenog za izvršenje obveze, te s obzirom na protek vremenskog razdoblja između rješenja o određivanju mjera i osporenog rješenja, sud prvoga stupnja nije povrijedio zakon kada je odbio dokazne prijedloge tužiteljice jer isti ne bi mogli dovesti do drugačije odluke u ovoj stvari.

15.               Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, to je sud prvoga stupnja pravilno odbio njen zahtjev za naknadu troška spora sukladno članku 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima.

16.               Slijedom navedenoga, žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti a osporenu presudu ocijeniti pravilnom i zakonitom te je odlučeno na temelju članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima kao u izreci.

 

U Zagrebu 13. srpnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Lidija Vukičević, v.r.