Pristupanje sadržaju
- 1 - I Kž 628/2020-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika L. F. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. srpnja 2020. broj K-4/2020-22, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika L. F. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, optuženik L. F. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju navedenih zakonskih odredaba i uz primjenu članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od tri godine. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 9. prosinca 2019. do 27. srpnja 2020.
2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika L. F. oduzeta je jedna polovica drške metalnog džepnog noža dužine 10,5 cm crne boje, budući da je ista upotrijebljena za počinjenje kaznenog djela te je odlučeno da se navedeni predmet na temelju članka 181. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) ima uništiti.
3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. optuženik L. F. obvezan je na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećeniku K. I. 20.979,00 kuna.
4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 7. optuženik L. F. djelomično je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, dok je na temelju članka 145. stavaka 1. i 2. točke 6. ZKP/08. optuženik obvezan na ime sudskog paušala platiti 2.000,00 kuna.
5. Protiv te je presude žalbu podnio optuženik po branitelju M. B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbi i oslobodi ga optužbe. Podredno se predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje“.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba nije osnovana.
9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik u žalbi smatra „da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, jer o pojedinim odlučnim činjenicama nema razloga, odnosno što o drugim odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i zapisnika o danim izjavama tih svjedoka“. Na takav način optuženik upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. parafrazirajući tekst navedene zakonske odredbe. Međutim, kada obrazlaže ovu bitnu postupovnu povredu, optuženik smatra da prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnoj činjenici, odnosno o podobnosti „noža“ oduzetog od optuženika za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, ispreplićući u pretežitom dijelu navedenu žalbenu osnovu s pravilnošću i potpunošću utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. Premda se u pobijanoj presudi prvostupanjski sud doista nije izričito očitovao o optuženikovoj izjavi na raspravi održanoj 23. srpnja 2020., kada je razgledan predmet koji je oduzet od optuženika (dio drške noža) i kada je optuženik izjavio da je upravo s tim i takvim predmetom oštećeniku zadao udarac, o podobnosti tog predmeta za počinjenje ovog kaznenog djela, zbog te činjenice u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer se i uz taj propust presuda da ispitati.
9.2. Naime, iznoseći obranu kod državnog odvjetnika, optuženik je naveo da je na dijelu drške noža kojeg je predao policiji kada je prijavio počinjenje ovog kaznenog djela ranije bio i dio oštrice od kojih četiri centimetra koji mu je ispao nakon počinjenja djela, a prije dolaska do policije, iz čega jasno proizlazi da je u trenutku kada je optuženik zadao udarac oštećeniku u prsa rukom u kojoj je držao nož, na tom nožu bila oštrica pogodna za zadavanje ozljede kakvu je predmetne zgode zadobio oštećenik.
9.3. Na raspravi održanoj 16. srpnja 2020. optuženik je u pogledu izgleda noža dijelom odstupio od iskaza pred državnim odvjetnikom, premda je i tada naveo da mu je jedan dio noža ispao putem dok se je išao prijaviti kod policije, da bi nakon što je reproducirana snimka optuženikove obrane kod državnog odvjetnika, optuženik izjavio u odnosu na nož uporabljen prilikom počinjenja djela, da je točno ono što je iskazao kod državnog odvjetnika, odnosno da kada je zadao udarac oštećeniku u prsa rukom u kojoj je držao nož, na tom je nožu bila oštrica pogodna za zadavanje ozljede kakvu je predmetne zgode zadobio oštećenik.
9.4. Tek nakon što je na raspravi 23. srpnja 2020. razgledan predmet oduzet od optuženika, optuženik izjavljuje da je upravo s tim predmetom zadao udarac oštećeniku te se je na upit izričito očitovao da on taj predmet naziva nožem, iako se radi o polovini drške, a nožem naziva i oštricu. Točno je da se na ovu izjavu sud u pobijanoj presudi nije izričito osvrnuo, premda taj dio optuženikove obrane reproducira u presudi. No, s obzirom na to da prvostupanjski prihvaća optuženikovu obranu iznesenu kod državnog odvjetnika, dok onu izmijenjenu na raspravi smatra nevjerodostojnom i usmjerenom umanjenju krivnje i kaznenopravne odgovornosti, i bez izričitog referiranja na podobnost drške koja je oduzeta od optuženika za počinjenje ovog kaznenog djela, pobijana se presuda može ispitati jer iz svega navedenog jasno proizlazi da prvostupanjski sud cijeni istinitom optuženikovu prvu obranu kada je predmet kojim je počinio ovo djelo opisao na način da je uz dršku spominjao i dio oštrice koji nije imao vrh i koji mu je dio ispao na putu do policije. Takav je predmet podoban za počinjenje ovog kaznenog djela na način kako je optuženik prvostupanjskom presudom proglašen krivim pa stoga nisu osnovani optuženikovi žalbeni navodi da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a niti su osnovani žalbeni navodi kojima se u odnosu na ovu odlučnu činjenicu dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, ozljeda kakvu je nesporno zadobio oštećenik prilikom sukoba s optuženikom (ubodna rana prsišta), nije mogla nastati od udarca drškom noža.
9.5. Također je u odnosu na ovu činjenicu prvostupanjski sud osnovano odbio dokazni prijedlog obrane za dodatnim ispitivanjem svjedokinje M. P. kao nevažan jer ta svjedokinja nije vidjela trenutak u kojem je optuženik ubo oštećenika pa nije vidjela niti predmet s kojim je došlo do ubadanja, a nož o kojem je iskazivala da ga je viđala ranije kod optuženika, s obzirom na opis kojeg je ona dala (smeđi preklopni nož) očigledno nije nož kojim je počinjeno ovo djelo. Stoga je u odnosu na ovu činjenicu neosnovan i optuženikov žalbeni navod kojim se upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
10. Nije u pravu optuženik niti kada dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela nije postupao u nužnoj obrani.
10.1. Naime, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da u konkretnoj situaciji nije bilo nikakvog niti istodobnog, a niti izravno predstojećeg napada od kojeg bi se optuženik branio napadom na oštećenika. Udarac kojeg je optuženik, prema njegovim navodima, zadobio s leđa od oštećenika i kojom je prilikom ozlijeđen, sam oštećenik ne potvrđuje, svjedokinja M. P. je bila okrenuta leđima pa nije vidjela trenutak fizičkog nasrtaja između optuženika i oštećenika, a iz medicinske dokumentacije za optuženika koji je pregledan odmah nakon događaja, proizlazi da optuženik kritične zgode nije zadobio ozljede. Stoga pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da oštećenik nije udario optuženika.
10.2. Oštećenikovo skidanje jakne nakon izlaska iz automobila i njezino odlaganje na klupu, koje je optuženik percipirao kao izravno predstojeći napad, pravilno prvostupanjski sud, s obzirom na dinamiku događaja, nije ocijenio na način kako to doživljava optuženik.
10.3. Naime, sukobu između optuženika i oštećenika prethodio je verbalni sukob između optuženika i svjedokinje M. P. koji je završio tako da je optuženik navedenoj svjedokinji udario šamar nakon čega se je počeo udaljavati, dok je svjedokinja krenula prema automobilu u kojem se je nalazio oštećenik s kojim je u emotivnoj vezi. Vidjevši ovaj sukob, oštećenik izlazi iz automobila, skinuvši pritom jaknu sa sebe da se ne ošteti i uprlja jer nije bio siguran u reakciju suprotne strane, imajući na umu, kako netom dovršen sukob, tako i sukob između M. P. i optuženika kojem je svjedočio dva tjedna prije kritičnog događaja kada je optuženik verbalno napao M. P. nakon što je ušla u oštećenikov automobil, otvorivši suvozačeva vrata i vičući na ovu svjedokinju. Pritom, s obzirom na to da se je optuženik, prema iskazima svjedoka, a i prema svojoj obrani, nakon udaranja svjedokinje P., počeo udaljavati, bio je okrenut oštećeniku leđima pa ovo skidanje jakne nije mogao vidjeti, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
10.4. Stoga, prilaženje golorukog oštećenika optuženiku, nakon što je oštećenik bio svjedokom u svega dva tjedna drugom sukobu bivšeg dečka svoje djevojke na nju, jer optuženik očito ne prihvaća prekid njihove veze, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje usmjerenim samo na to da zatraži od optuženika da prestane s maltretiranjem njegove djevojke, s time da niti oštećenikovo pružanje ruku nije rezultiralo udaranjem optuženika, nego je u konačnici ublažilo udarac od strane optuženika. Stoga neosnovano sada optuženik u žalbi upire na činjenicu da je oštećenik trenirao borilačke vještine (kick box), a što optuženiku u trenutku sukoba zasigurno nije bilo poznato jer oštećenika ne poznaje od ranije i za to je saznao tek u tijeku ovog postupka. Ova okolnost govori u prilog zaključka suda da je oštećenik samo želio zatražiti od optuženika da prestane maltretirati njegovu djevojku jer osoba koja je vješta u borilačkim vještinama s lakoćom može savladati osobu kojoj prilazi s leđa.
10.5. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani jer nije bilo nikakvog napada na njega. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno i u odnosu na ovu okolnost koja se optuženikovom žalbom dovodi u pitanje. S tim u vezi na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio i kazneni zakon pa u pobijanoj presudi nije došlo niti do povrede kaznenog zakona, koju žalbenu osnovu optuženik također ističe u uvodnom dijelu žalbe, ali je ne obrazlaže.
11. Premda optuženik u uvodnom dijelu žalbe ne ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, ovaj je sud sukladno članku 478. ZKP/08. pobijanu presudu ispitao i u tom dijelu.
11.1. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno optuženiku olakotno cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost, roditeljstvo jednog maloljetnog djeteta, činjenica da je djelo ostalo u pokušaju, smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela te da je oštećenik K. I. u ovom događaju zadobio povrede koje su kvalificirane kao teška tjelesna ozljeda, a zbog koje ne trpi ozbiljnije posljedice. Nasuprot tome, pravilno prvostupanjski sud na optuženikovoj strani nije našao otegotnih okolnosti.
11.2. Imajući, prvenstveno, na umu okolnost da je djelo ostalo u pokušaju te da se je optuženik nakon počinjenog kaznenog djela sam prijavio policiji, uz sve ostale pravilno utvrđene i valjano ocijenjene olakotne okolnosti te izostanak bilo kakvih otegotnih okolnosti na optuženikovoj strani, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdana primjena članka 48. stavaka 1. i 2. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. te da je kazna zatvora od tri godine, koja je znatno blaža od zakonom propisane kazne za ovo djelo, ali ipak nešto stroža od najblaže kazne koja se može izreći za ovo kazneno djelo uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika. Naime, lokalitet ozljeda, uz činjenicu da je do udarca slabog intenziteta došlo i zbog činjenice da je oštećenik pružanjem ruku ublažio jači udarac, ne opravdavaju još blaže optuženikovo kažnjavanje. Stoga je zaključak i ovog suda da upravo kazna zatvora od tri godine može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
11.3. Također je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 79. KZ/11. od optuženika oduzeo predmet kojim je počinjeno ovo kazneno djelo, opisan u izreci prvostupanjske presude, pravilno odlučivši i da se taj predmet po pravomoćnosti presude ima uništiti.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu optuženika L. F. trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
Damir Kos, v.r.