Poslovni broj 77 Gž-1949/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1949/2021-2

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1476/2020-31 od 16. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1476/2020-31 od 16. ožujka 2021., u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV izreke.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 100.626,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. srpnja 2020. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 100.626,46 kn za period od 24. rujna 2015. do 2. srpnja 2020.

U točki III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.968,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2021. pa do isplate.

Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude pod točkama II. i IV. izreke žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti zahtjev tužiteljica za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, za utuženo razdoblje 24. rujna 2015. do 2. srpnja.2020., uz naknadu parničnih troškova te troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

4. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je pravilno utvrdio sljedeće:

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-6046/13 od 5. rujna 2014. naloženo tuženiku isplatiti tada 1. tužiteljici B. M. i 2. tužiteljici Ž. M. iznos od 153.837,21 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2013. do isplate, te im naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.494,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. rujna 2013. godine do isplate; da je točkom II. navedene presude odbijen zahtjev tužiteljica za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos počevši od 15. listopada 2008. do 14. listopada 2013., dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika da mu tužiteljice naknade parnični trošak,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-5046/13 od 26. rujna 2014. ispravljena presuda suda prvog stupnja poslovni broj P-6046/13 od 5. rujna 2014. godine u izreci, stavak prvi, redak četvrti, tako da umjesto datuma „05. rujna 2013. godine“ treba pisati „05. rujna 2014. godine“, a sve iz razloga jer kamata na dosuđeni parnični trošak teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate (greškom u pisanju je suđen parnični trošak godinu dana prije),

- da je povodom žalbe tužiteljica na gore navedenu presudu, Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-7743/14 od 8. rujna 2015. pod točkom I. izreke odbio žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6046/13 od 5. rujna 2014., ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj P-6046/13-15 od 26. rujna 2014., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, dok je pod točkom II. izreke navedene presude odbijen zahtjev tužiteljica za naknadom troška žalbenog postupka,

- da je povodom revizije tužiteljice Ž. M., Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-128/2016 od 22. siječnja 2020. prihvatio reviziju tužiteljice Ž. M. te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7743/14-2 od 8. rujna 2015. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6046/13-11 od 5. rujna 2014., ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj P-5046/13-15 od 26. rujna 2014., "u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (st. I. prvostupanjske presude)", te je predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da je odlučivanje o troškovima postupka povodom revizije ostavio za konačnu odluku,

- da je u obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-128/2016 od 22. siječnja 2020. u bitnome navedeno da odluka o spornom dijelu tužbenog zahtjeva ovisi o tumačenju i primjeni odredbe čl. 1115. ZOO-a prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva; da s obzirom na to da je pravna osnova stjecanja tuženika prestala donošenjem rješenja od 15. listopada 2008., a to rješenje je donijelo tuženikovo tijelo (Grad Z., Gradski ured za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za komunalne poslove i zelenilo, Odsjek za komunalne poslove), po mišljenju Vrhovnog suda RH nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik postao nepošten tek nakon što su tužiteljice podnijele tužbu kojom je pokrenut ovaj parnični postupak, već da je naprotiv, u ovakvoj situaciji jedini logičan i razuman zaključak da je tuženik postao nepošten donošenjem rješenja od 15. listopada 2008., jer je tog dana upravno tijelo tuženika, dakle sam tuženik, donijelo rješenje kojim je prestala obveza tužiteljica,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (list 66 spisa) pokojnu Baricu Makovica, koja je umrla 17. kolovoza 2014., naslijedila njezina kćer – ovdje sada jedina tužiteljica Ž. M.,

- da je podneskom od 3. srpnja 2020. tužiteljica, prema vlastitom navođenju, uredila tužbeni zahtjev potražujući plaćanje zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 153.837,21 kn, a za razdoblje od 15. listopada 2008. do 14. listopada 2013., što za predmetno razdoblje iznosi 100.626,46 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 76.918,60 kn od 18. ožujka 2015. pa do isplate, te sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 76.918,61 kn od 24. rujna 2015. do isplate,

- da je tuženik u podnesku od 13. kolovoza 2020. istaknuo da se ne protivi navedenoj visini obračunate zakonske zatezne kamate od 100.626,46 kn, međutim, smatra da se sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a što bi u konkretnoj situaciji bilo od 3. srpnja 2020. godine, kao dana dostave podneska tužitelja sudu.

 

6. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a je propisano da na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

 

7. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je glavnica predmetne tražbine konačno plaćena 23. rujna 2015 te da plaćanjem glavnice novčane tražbine nastupa osamostaljenje (prestanak akcesornosti) zateznih kamata pa se iste osamostaljuju kao novčana tražbina. Također navodi da podneskom od 3. srpnja 2020., kojim je postojeća dospjela zatezna kamata uglavničena na (presuđeni) iznos do 100.626,46 kn, tužiteljica nije konstituirala (postavila) nikakav novi zahtjev za plaćanjem zateznih kamata, već je samo kapitalizirala (obračunala) zatezne kamate koje izvorno potražuje od dana podnošenja predmetne tužbe. Stoga tužiteljica smatra da je zahtjev za plaćanjem predmetnih zateznih kamata postavljen (utužen) danom podnošenje tužbe, a ne danom podnošenja podneska kojim je kapitalizirana zatezna kamata (3. srpnja 2020.), slijedom čega je stav tužiteljice da joj od dana podmirenja glavnice 23. rujna 2015. pripada pravo na procesnu kamatu obračunatu na ukupno uglavničenu zateznu kamatu u iznosu od 100.626,46 kn.

 

8.1. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti da tek kada je kamata izračunata i određena, odnosno "uglavničena" te postavljen zahtjev sudu za isplatu takve neisplaćene kamate, može su na nju zahtijevati zatezna kamata (takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Gzz-16/1998-2 od 25. lipnja 1998.).

 

8.2. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 14. listopada 2013. potraživala isplatu zateznih kamata na glavnicu od 153.837,21 kn, koju je tuženik isplatio tužiteljici u cijelosti 23. rujna 2015. Zahtjev za isplatu zateznih kamata na dospjelu i neplaćenu uglavničenu kamatu je tužiteljica postavila upravo podneskom od 3. srpnja 2020. i tek tada je bio poznat točan novčani iznos uglavničene kamate, a do tada je zahtjev bio neodređen. To iz razloga što je svota kamata ovisna o visini glavnice, vremenu kroz koje kamate teku i stopi po kojoj se kamate obračunavaju te ju je potrebno izračunati, a kako bi bila moguća primjena odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a.

 

9. Drugim riječima, tužiteljica je upravo podneskom od 3. srpnja 2020. postavila zahtjev za isplatu zateznih kamata na neisplaćene kamate u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZPP-a, dok je do tada tužiteljica potraživala zakonsku zateznu kamatu na utuženu glavnicu, što predstavlja zahtjev u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a i na koji se primjenjuje odredba čl. 31. st. 1. ZOO-a.

 

10. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice pod točkom II. izreke pobijane presude.

 

11. Također je pravilna odluka o troškovima parničnog postupka donesena u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

 

12. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno dosudio tužiteljici naknadu troška sastava podneska od 3. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. Tarife, jer isti ne predstavlja podnesak iz Tbr 8. t. 1. Tarife (kojim bi se odgovaralo na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili očitovalo na nalaze i mišljenja vještaka).

 

13. U odnosu na žalbene navode da je tužiteljica "svakako zainteresirana platiti sudske pristojbe u korist R. H.", valja odgovoriti da je svoju zainteresiranost mogla pokazati plaćanjem sudske pristojbe u trenutku podnošenja žalbe 22. rujna 2014. te revizije 5. studenoga 2015. pa i kasnije tijekom tih postupaka, što nije učinila te nije platila sudsku pristojbu na žalbu i reviziju, slijedom čega se ne radi o troškovima koji bi bili učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na naknadu kojih bi tužiteljica imala pravo, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a pa je i u tom dijelu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

14. Slijedom navedenoga i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

 

15. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

 

 

U Zagrebu 13. srpnja 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić