- 1 -              Poslovni broj: I Kž-101/2021-14

Poslovni broj: I Kž-101/2021-14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-10/2020-134 od 24. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2021., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženog A. Š. i njegovog branitelja I. S., odvjetnika u R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. Š. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 24. veljače 2021., broj K-10/2020-134, Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog A. Š. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvom iz članka 110. KZ/11., opisanog pod točkom 1. pobijane presude i kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11., opisanog pod točkom 2. pobijane presude, te mu je za djelo iz točke 1. presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina, a za djelo iz točke 2. presude kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa ga je sud za navedena kaznena djela, uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom A. Š. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. listopada 2019. pa nadalje. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom A. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.

 

1.1. Temeljem članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog A. Š. oduzeta je puška s užljebljenom cijevi, proizvođača Zavodi – Kragujevac, M 24/47, cal. 8x57JS, originalnog serijskog broja B330 u kojoj se nalazi jedna čahura s natpisom 8x57 JS i S&B; spremnik u kojem se nalazi jedno streljivo sa istim natpisom; deformirana jezgra zrna streljiva pronađena u unutrašnjosti monitora te 3 komada streljiva također sa natpisima 8x57 JS i S&B te 15 komada streljiva na kojima je vidljiva brojka 1977 i natpis na ćirilićnom pismu PPY, cal. 8257 JS, a što se nalazilo u kutiji s natpisom "7.9 mm Univerzalno zrno M 49", a koja puška, streljivo i čahura postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

1.2. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog A. Š. oduzima se: oružje ručne izrade u obliku kubure namijenjeno za ispaljivanje bojevog lovačkog streljiva cal. 12/70 sa 5 komada streljiva te prikriveno vatreno oružje izrađeno u obliku penkale, namijenjeno za ispaljivanje bojevog malokalibarskog streljiva sa rubnim paljenjem cal. 22 Long Rifle sa jednim streljivom u cijevi.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6., 7., i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženom A. Š. naloženo je da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 kuna, naknadu Kliničkom bolničkom centru R. za analizu krvi i urina u iznosu od 668,80 kuna, naknadu Domu zdravlja PGŽ za presliku zdravstvenog kartona u iznosu od 62,50 kuna, nagradu Medicinskom fakultetu R. za obdukciju u iznosu od 4.000,00 kuna; nagradu Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić i to: za toksikološko vještačenje u iznosu od 2.300,00 kuna, za analizu alkohola u krvi i mokraći u iznosu od 1.500,00 kuna, za DKT pretragu i vještačenje u iznosu od 3.776,00 kuna, za biološko vještačenje u iznosu od 24.200,00 kuna, za balističko vještačenje u iznosu od 9.616,00 kuna, naknadu Klinici za psihijatriju Vrapče za provedbu psihijatrijsko psihološkog vještačenja u iznosu od 3.750,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. N. B. u iznosu od 8.400,00 kuna, nagradu psihologu prof. R. K. u iznosu od 2.313,00 kuna, naknadu stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. D. C. za pristup na očevid u iznosu od 1.500,00 kuna te nagradu za pristup na raspravu i dopunu nalaza i mišljenja u iznosu od 520,00 kuna, nagradu vještaku N. O. u iznosu od 320,00 kuna, nagradu vještaku dr. R. F. u iznosu od 688,00 kuna, dok će se o svim ostalim troškovima za koje su u vrijeme suđenja nedostajali podaci o visini istih donijeti posebno rješenje.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. Š., osobno, te po branitelju I. S., odvjetniku u R..

 

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku za kazneno djelo ubojstva utvrdi stroža kazna i izrekne stroža jedinstvena kazna, te da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni.

 

2.2. Optuženi A. Š. žalio se osobno te po branitelju I. S., pa su žalbe kao takve razmatrane kao jedinstvena optuženikova žalba. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, potpuno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i troškovima, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom "da se žalba optuženika i branitelja odbije u cijelosti kao neosnovana".

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika I. S., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. Š. nisu osnovane.

 

7. Neosnovano optuženikova žalba ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koja bi se kao takva ostvarila u proturječju između zaključka prvostupanjskog suda o optuženikovoj smanjenoj ubrojivosti tempore criminis i "stvarnog sadržaja medicinske dokumentacije okrivljenika, odnosno stvarnog sadržaja nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke, a zbog čega je po stajalištu obrane prvostupanjska presuda u tom dijelu opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a". Protivno takvim optuženikovim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama predmetnih inkriminacija, uključujući i optuženikovu ubrojivost u vremenu počinjenja terećenih kaznenih djela, a u obrazloženju presude ti razlozi su izloženi jasno, bez proturječnosti, te su suglasni sadržaju na raspravi izvedenih dokaza. Ovo se prvenstveno odnosi na izvedeni dokaz interdisciplinarnim (psihologijsko-psihijatrijskim) vještačenjem, te čitanjem isprava koje se odnose na optuženikovo zdravstveno stanje. U tom kontekstu je irelevantna optuženikova subjektivna interpretacija sadržaja izvedenih dokaza iz kojih je sud izveo zaključak glede stanja njegove ubrojivosti u vremenu počinjenja kaznenog djela ubojstva opisanog pod točkom 1. pobijane prvostupanjske presude. Drugim riječima, nezadovoljstvo optuženika zaključcima prvostupanjskog suda koji se odnose na ubrojivost optuženika predstavlja argumente za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitnu postupovnu povredu. Naime, iz sadržaja spomenutih dokaza optuženik uzima i prezentira tek dijelove istih, odgovore vještaka na hipotetska pitanja, te na temelju toga neutemeljeno konstruira svoj subjektivni stav o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka.

 

7.1. Istim slijedom valja sagledati i optuženikov žalbeni navod o navodno počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, jer se, prema žalbenim navodima, prvostupanjska presuda ne može ispitati radi načina na koji je raspravni sud ocijenio svjedočki iskaz D. C.. U pitanju su žalbeni navodi koji po svom sadržaju predstavljaju kako pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u žalbi navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

 

7.2. U dijelu žalbenih navoda kojima osporava prihvatljivost ocjene svjedočenja D. C., obrana vidi povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., uz obrazloženje da je u predraspravnoj fazi postupka, tijekom istrage, navedeni svjedok ispitan od državnog odvjetnika bez sudjelovanja obrane u toj dokaznoj radnji, te da je obrana svoje pravo sudjelovanja u ispitivanju tog svjedoka konzumirala tek na raspravi. Time je, po stavu obrane, počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, te je povrijeđeno optuženikovo pravo na pošteno suđenje. Protivno takvom pravnom pristupu obrane, ovaj žalbeni sud ističe kako je pravo na pošteni postupak, pošteno suđenje, kompleksno, višeslojno pravno načelo u osnovi kojega su propisana minimalna prava obrane. Jedno od tih, minimalnih prava je i pravo okrivljenika da ispituje i dade ispitati svjedoka optužbe i da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe (članak 6.1 točka d. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), odnosno, pravo okrivljenika na ispitivanje suokrivljenika, svjedoka i vještaka (članak 64. ZKP/08.). Time što je državni odvjetnik temeljem zakonske ovlasti tijekom istrage proveo dokaznu radnju ispitivanja svjedoka D. C. bez sudjelovanja obrane, nije po ocjeni ovoga suda od utjecaja na pravičnost postupka u cjelini, jer je obrana na raspravi, kao centralnom dijelu postupka, aktivno sudjelovala u izvođenju dokaza ispitivanjem toga svjedoka. Utoliko nije ostvarena postupovna povreda koju ističe optuženikova žalba, niti je dovedena u pitanje pravičnost provedenog postupka, kao takvog. Drugim riječima, konfrontacijsko pravilo, o kojem je ovdje riječ, odnosi se na kazneni postupak kao jedinstvenu cjelinu, pa se i eventualna povreda istog tog prava ima ocjenjivati unutar  tog okvira, a ne kroz primjenu iste klauzule u pojedinim stadijima postupka. Posebno je pitanje ocjene sadržaja iskaza svjedoka D. C., o čemu slijedi obrazloženje u dijelu ove presude glede činjeničnih utvrđenja.

 

7.3. Kao daljnju povredu odredaba kaznenog postupka, i to onu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. optuženik nalazi u nezakonitosti dokaza provedenim vještačenjem, jer su, prema motrištu obrane, vještaci psihijatrijske i psihologijske struke prilikom provođenja svoje ekspertize koristili "…izjave koje je okrivljenik dao tijekom vještačenja, a koje izlaze izvan okvira njegove obrane koju je dao na raspravi pred prvostupanjskim sudom". Već sami optuženikovi žalbeni navodi ukazuju na nužnost diferenciranja onoga što je optuženik iskazivao u postupku u svojoj obrani, a što pod ispunjenjem procesnih uvjeta predstavlja dokaz u postupku, od izjava optuženika koje je dao izvan tako propisanih procesnih uvjeta prilikom provođenja forenzičnog psihologijskog i psihijatrijskog intervjua. Pritom je bitna i svrha optuženikovog iskaza, obrane u postupku i izjave koju daje tijekom forenzične obrane. Obrana će biti jedan od dokaza glede utvrđenja odlučnih činjenica kritičnog događaja, dočim će izjava koju je isti dao psihologu i psihijatru biti jedan od elemenata koji će spomenuti eksperti koristiti prilikom odgovora na pojedina pitanja postavljena u nalogu za vještačenje, pa utoliko te izjave ne predstavljaju optuženikovu obranu, niti su dokaz u postupku. Drugim riječima, optuženikovom izjavom iz forenzičnog intervjua ne utvrđuju se činjenice glede terećenog kaznenog djela. Utoliko niti u konkretnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka nisu rezultat povrede Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, pa ne predstavljaju nezakoniti dokaz, kako to tvrdi žalba. Pritom treba naglasiti da pregled optuženika podrazumijeva i razgovor vještaka s optuženikom, pa navodi optuženika tijekom razgovora sa vještakom (preneseni u nalaz i mišljenje) nisu iskaz optuženika kao dokaz u postupku, već služe isključivo u svrhu stručno medicinske psihijatrijske analize radi ocjene optuženikove ubrojivosti.

 

7.4 Ovaj sud također nalazi kako, protivno navodima žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti načinom na koji je ocjenjena vjerodostojnost iskaza svjedoka D. C., što obrana također vidi kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Naime, ovaj dokaz nije isključivi dokaz ili dokaz na kojem se u odlučujućoj mjeri temelji odluka suda glede kaznenog djela ubojstva. Protivno tome, riječ je tek o jednom od brojnih personalnih i materijalnih dokaza, uključujući i vještačenja, koji su tijekom postupka pribavljeni, na raspravi izvedeni i potom od strane raspravnog suda ocijenjeni. K tome, isti taj dokaz nije analiziran kao izolirani element, već, kako je to navedeno i u pobijanoj odluci, u kontekstu svih drugih izvedenih dokaza. Naime, sadržaj svjedočenja D. C. sud je stavio u korelaciju sa svjedočenjima P., Đ. i F., koji su također iskazivali na okolnosti optuženikovog ponašanja kritičnog dana prije počinjenja kaznenog djela ubojstva. Ocjenom vjerodostojnosti iskaza svjedoka C. na opisani način, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već je udovoljio zakonskoj obvezi ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza (članak 459. stavak 5. ZKP/08.), u konkretnom slučaju na okolnost ponašanja optuženog A. Š..

 

7.5. Budući da istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu ostvarene, niti je ovaj žalbeni sud ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. našao da bi u presudi bile počinjene neke druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

8. Pitanje utvrđenja optuženikove ubrojivosti obrana problematizira i kroz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.). Pritom se prvenstveno dovodi u pitanje dokaz psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno je raspravni sud, koristeći zakonsku ovlast slobodne ocjene dokaza (članak 9. stavak 3. ZKP/08.) prihvatio provedeno vještačenje kao osnovu glede utvrđenja optuženikove ubrojivosti u kritičnom vremenu. S tim u svezi opravdano je odbijen prijedlog obrane glede obnove vještačenja (članak 317. ZKP/08.), jer provedeno vještačenje ne sadrži manjkavosti, nejasnoće, nepotpunosti ili proturječnosti, koje nedostatke bi trebalo otklanjati novim vještačenjem. U tom kontekstu ispravno prvostupanjski sud naglašava činjenicu da je interdisciplinarno, psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje povjereno Klinici za psihijatriju Vrapče, Zavodu za forenzičku psihijatriju, te da je isto uključivalo pregled sudskog spisa, optuženikove medicinske dokumentacije, te višekratni intervju sa optuženikom, da bi u završnoj fazi slučaj bio prikazan na zajedničkom sastanku forenzičkog tima na kojem je usuglašeno konačno mišljenje. Stoga je neprihvatljivo i neutemeljeno inzistiranje obrane glede primjene psihometrijskih i kliničkih instrumenata za procjenu posttraumatskog stresnog poremećaja koje počiva isključivo na primjeni tzv. Hardvardskog upitnika, a da pritom podaci spisa ne dovode jednovremeno u sumnju valjanost primijenjene metodologije u procjeni nepostojanja optuženikovog posttraumatskog stresnog poremećaja tempore criminis. Ovo tim prije što je vještačenje imalo i svoju dopunu, dakle, riječ je o dinamičnom pristupu u pribavljanju toga dokaza, gdje su vještaci uzimali u obzir i utvrđivali i novonastale okolnosti koje su našli relevantnima za donošenje svojih stručnih zaključaka. Pritom svakako treba na umu imati i činjenicu da ocjena optuženikove ubrojivosti kao rezultat provedenog vještačenja ima potporu i u sadržaju drugih na raspravi izvedenih dokaza. Riječ je o svjedočkim iskazima očevidaca optuženikovog ponašanja neposredno prije i poslije počinjenog kaznenog djela ubojstva (svjedoci A. P., S. Đ., D. F.), koji su iskazivali o njegovom uobičajenom ponašanju prije počinjenog kaznenog djela ubojstva kao "uobičajenom", "normalnom", "bez depresije" i optuženikovoj smislenoj aktivnosti nakon počinjenja toga kaznenog djela (svjedokinja D. F.). Nije manje relevantno ni to da je i sam optuženik u svojoj obrani koju je iznio uskrativši odgovarati na eventualna pitanja, te kroz primjedbe prilikom izvođenja drugih dokaza, u biti smisleno reproducirao tijek kritičnog događaja. Stoga ovaj žalbeni sud nalazi kako je ispravno raspravni sud ocijenio i vjerodostojnost iskazivanja svjedoka D. C., što problematizira obrana, a u kontekstu izmjene sadržaja njegovog iskaza na raspravi u odnosu na verziju iz istrage, posebno u svjetlu njegovog odgovora na poziv suda da to objasni, kada kaže "…ali ja već gubim pamćenje, ne znam što je bilo jučer a znam ono što je bilo prije 40 godina", pri čemu je sud za svoj zaključak po tom pitanju naveo jasne i potpune razloge.

 

8.1. Radi svega izloženog opravdano je prvostupanjski sud otklonio kao nevjerodostojan i potrebama obrane prilagođen iskaz optuženika, te je, protivno navodima žalbe, na temelju pravilne ocjene optuženikove obrane, iskaza ispitanih svjedoka, pročitane medicinske dokumentacije i provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, savjesnom i kritičnom analizom i ocjenom izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice predmetnih kaznenih djela i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakon. U obrazloženju prvostupanjske presude za svoja utvrđenja sud je iznio relevantne, jasne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.2. Posljedično takvim činjeničnim utvrđenjima, a protivno žalbenim navodima optuženika, izostala je i povreda kaznenog zakona iz članka 469. točka 2. ZKP/08., na koju neosnovano ukazuje žalba (tzv. posredna povreda kaznenog zakona), a koja se odnosi na optuženikovu ubrojivost u vremenu počinjenja kaznenog djela ubojstva i primjenu odgovarajućih normi kaznenog materijalnog zakonodavstva, s tim u svezi.

 

9. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženog A. Š. ovaj žalbeni sud nalazi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i valorizirao sve okolnosti relevantne u procesu individualizacije pojedinačnih, a potom i izricanja jedinstvene kazne optuženom A. Š., sve temeljem odredbe članka 47. KZ/11., koje okolnosti utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti). Stoga izostaje potreba njihove ponovne ocjene, revalorizacije, na što pledira žalba državnog odvjetnika, koji smatra kako su olakotne okolnosti konkretnog slučaja precijenjene, a otegotne podcijenjene, slijedom čega bi se utvrđena pojedinačna za kazneno djelo ubojstva i jedinstvena kazna ukazivali neadekvatno blagima. Štoviše, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečene pojedinačne i jedinstvena kazna u dostatnoj mjeri zrcali društvenu osudu počinjenih kaznenih djela, te je realno očekivati da će kao takva ostvariti svrhu kako posebne (specijalne), tako i opće (generalne) prevencije, što je zahtjev zakonske odredbe iz članka 51. KZ/11. (svrha kažnjavanja). U tom kontekstu neosnovano državni odvjetnik žalbom potencira ulogu i status žrtve V. Š. glede njezinih obiteljskih aktivnosti (optuženiku bliska osoba – 25 godina bračne zajednice, doprinos skrbi o optuženikovoj djeci i unuci), jer je riječ o okolnostima koje je prvostupanjski sud jasno naveo u obrazloženju svoje odluke o kazni kao otegotne. Isti je slučaj i sa samim načinom počinjenja kaznenog djela ubojstva iz točke 1. pobijane presude, koje je sud uzeo otegotnim radi iznenadnosti optuženikovog činjenja, koje je žrtvu lišilo mogućnosti bilo kakve obrane. U aspektu odmjeravanja kazne pravno je neodlučna okolnost uporabe vrste ubojitog sredstva, na što pledira žalba državnog odvjetnika kroz tezu da je okrivljenik prilikom počinjenja ubojstva koristio oružje veće razorne moći (puška) u uvjetima kada je raspolagao i oružjem manje razorne snage (prikriveno vatreno oružje ručne izrade, tzv. penkala), pri čemu je sud ispaljenje "…u glavu streljiva velike razorne moći" cijenio otegotnim u okviru načina počinjenja kaznenog djela ubojstva. Isto se odnosi i na životnu dob žrtve koja je u vremenu stradavanja imala 47 godina. Zaključno, u okvirima slobode izbora načina obrane, optuženik  je izabrao modus iznošenja obrane uz jednovremenu uskratu odgovora na eventualno postavljena pitanja, pa kako takva njegova obrana ne sadržava stav optuženika glede posljedice počinjenih djela, posljedično nije imala refleksije u kontekstu olakotnih, odnosno otegotnih okolnosti u prvostupanjskoj presudi.

 

9.1. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni neosnovano napada i optuženi A. Š., kada žalbenim navodima potvrđuje da je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne olakotne okolnosti konkretnog slučaja (optuženikova životna dob - 70 godina, dosadašnja neosuđivanost, obiteljske prilike koje se tiču skrbi nad bolesnom djecom iz ranijeg braka i unukom, optuženikovo narušeno zdravlje i smanjene ubrojivosti tempore criminis). Naime, sve navedene okolnosti sud je nakon utvrđenja i po ocjeni ovog žalbenog suda adekvatno valorizirao. Jedina olakotna okolnost koju prvostupanjski sud nije izrijekom naveo u obrazloženju svoje odluke o kazni, a na što ukazuje žalba optuženika, jeste njegovo sudioništvo u Domovinskom ratu. Međutim, riječ je o okolnosti koja je posredno cijenjena prilikom utvrđenja smanjene ubrojivosti optuženika kod počinjenja kaznenog djela ubojstva iz točke 1. izreke pobijane presude, jer je sud prilikom analize dokaza psihijatrijsko-psihološkog vještačenja, navodio i utvrđeno vrijeme sudjelovanja optuženika u Domovinskom ratu. Iz tih podataka slijedi kako je optuženi Š. u Domovinskom ratu sudjelovao 3 mjeseca i 5 dana (od .... do ...), što uključuje i vrijeme koje je proveo na bolničkom liječenju radi psihijatrijskog liječenja u trajanju od 24 dana (od 21. ... do 17. ožujka ...). Takvo stanje stvari i po ocjeni ovog suda ne daje dovoljnu podlogu glede utvrđenja navedene formalne okolnosti sudioništva u Domovinskom ratu kao olakotne.

 

9.2. Isto tako, neutemeljeno optuženik ukazuje na navodno prestrogo utvrđenu kaznu za kazneno djelo iz točke 2. izreke pobijane presude (nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11.), jer je u tom smislu prvostupanjski sud ispravno otegotnim cijenio duljinu nezakonitosti posjeda inkriminiranog oružja, te je odluku o kazni glede ovog kaznenog djela donio temeljem navedene kao otegotne i svih drugih za izbor mjere kazne relevantnih okolnosti. K tome, ovaj žalbeni sud naglašava kako se utvrđena kazna zatvora za ovo kazneno djelo ima promatrati i u svjetlu činjenice da je optuženik nezakonito posjedovao 2 komada oružja, sve u vremenu kada je na snazi Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj 48/18. i 42/20.), koji Zakon omogućava građanima povrat nezakonito posjedovanog oružja bez posljedica u smislu prekršajnog ili kaznenog progona (članak 79. Zakona). Stoga ovu okolnost optuženik u svojoj žalbi navodi u njezinom pogrešnom tumačenju kao olakotnu.

 

10. U osobno podnijetoj žalbi optuženik se žali i zbog odluke suda o troškovima postupka, na način da traži da mu se odobri dulji rok glede ispunjenja dosuđene mu obveze plaćanja istih (članak 467. točka 4. ZKP/08.). Pritom je optuženik naglasio: "…imam dvoje unuka i za njih živim, njima dajem sve što imam". Međutim, prema ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, protivno tome, svoju odluku je utemeljio na činjenicama odlučnim za odluku o troškovima nastalim u provedenom postupku i propisanim zakonskim uvjetima. Naime, žalbi optuženika glede produljenja roka plaćanja dosuđenih mu troškova već je posredno udovoljeno utoliko što se isti imaju platiti u paricijskom roku tek nakon pravomoćnosti kaznene presude. Isto tako, treba ukazati na činjenicu da, bez obzira na odnos optuženika sa dvoje unuka koji isti opisuje kao naglašeno emotivan, optuženik nije u zakonskoj obvezi njihovog uzdržavanja. Utoliko ta činjenica nije pravno relevantna za drugačiju odluku o troškovima postupka, osobito imajući u vidu i optuženikove imovinske prilike utvrđene u postupku (vlasnik kuće, mjesečna mirovinska primanja od 4.820,00 kuna, vlasnik triju terena od po 2000 m2, vlasnik poljoprivrednog zemljišta, vlasnik osobnog automobila).

 

11. Kako žalba optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju predmeta, pobijanu presudu je u tom kontekstu trebalo ispitati i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 478. ZKP/08. Odluka o oduzimanju predmeta – puške s užljebljenom cijevi sa pripadajućim streljivom – od optuženog Š. donesena je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 2. KZ/11. i u skladu sa činjeničnim utvrđenjima da je navedeni optuženik počinio kazneno djelo ubojstva opisano u točki 1. izreke pobijane presude, što je prvostupanjski sud odgovarajuće i obrazložio.

 

11.1. Isto tako, odluka o oduzimanju oružja ručne izrade u obliku kubure utemeljena je na odredbi članka 331.stavak 7. KZ/11., kojom odredbom je oduzimanje oružja propisano kao obvezno kada se dokaže počinjenje kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11., koje je djelo je opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude.

 

11.2. Odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ispravno je izrečena na temelju odredbe članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., te je valjano obrazložena na način da je prvostupanjski sud u svojoj odluci, a protivno žalbenim navodima optuženika po tom pitanju, iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja izveo zaključak da je optuženik djelo ubojstva počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu i jednovremeno utvrdio opasnost da bi optuženik zbog te ovisnosti mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

 

12. Slijedom izloženog, te ne nalazeći postojanje povreda odredaba kaznenog postupka ili povredu zakona na štetu optuženika (članak 476. ZKP/08.), trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu 12. srpnja 2021.