1                            Poslovni broj: K-22/2020-28

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-22/2020-28

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Zorana Kežića, kao predsjednika vijeća, te A. M. i J. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Roso, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljene R. S., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/19, 118/18 i 126/19: dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane i zaključene 8. srpnja 2021., u nazočnosti branitelja okrivljene I. J., odvjetnika u Z. i zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, F. B., te presude objavljene 12. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

OKRIVLJENA: R. S. pok. Z. i V., rođ. V., rođena …. u M., Saveznoj Republici Njemačkoj, državljanka Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, mr. farmacije, udata, bez djece, neosuđivana,

 

k r i v a   j e

 

što je u vremenu od 15. lipnja do kraja kolovoza 1999. u S., prema prethodnom dogovoru i zajednički sa Z. R., R. S. kao vršitelj dužnosti predsjednika Uprave T. B. d.d. S., a Z. R. kao član Nadzornog odbora T. B. d.d. S., u nakani stjecanja neosnovane materijalne dobiti u velikom iznosu Z. R., iako svjesna da je dužna postupati pažnjom dobrog i savjesnog gospodarstvenika, protivno članku 252. Zakona o trgovačkim društvima, prilikom reguliranja međusobnih potraživanja i dugovanja, iz različitih poslova postupila suprotno interesima i na štetu banke, pa je 15. lipnja 1999., a radi realizacije ugovora o prodaji udjela u TD H. Š. d.d., sačinili sa tvrtkom H. T. d.o.o. S. ugovor o prijeboju potraživanja, uvjetujući taj pravni posao obvezom H. T. d.o.o. da kupi od Z. R. 2500 dionica tvrtke N. M. d.d. po njihovoj nominalnoj vrijednosti od 250.000,00 DEM, kojim ugovorom je H. T. d.o.o. svoje obveze prema T. B. d.d. S. po osnovu kupnje dionica TD H. Š. d.d. i ustupljenih joj potraživanja od strane banke u ukupnom iznosu od 7.638.190,80 kuna zatvorila svojim depozitom i ustupljenim potraživanjima osiguranja Z. d.d. i TD J. d.d. u ukupnom iznosu od 7.200.351,38 kuna, uz obvezu da razliku u iznosu od 387.963,58 kuna isplati banci na račun po njenoj uputi, pa s ciljem da podmire kreditna dugovanja Z. R. postupajući u navedenim svojstvima, naložili H. T. d.o.o. da svoju obvezu prema T. B. d.d. po navedenom ugovoru podmire uplatom N. G. B. d.d. u stečaju, što je H. T. d.o.o. i učinila asignacijom društvu L. i. d.o.o. S. i uplatom tog društva iznosa od 349.235,00 kuna N. G. B. d.d. u stečaju na ime povrata kredita Z. R., koju obvezu je preuzela T. B. ugovorom o prijenosu potraživanja, a kojim ugovorom je Z. R. ustupio T. B. d.d. S. pravo potraživanja cjelokupnog iznosa od 523.049,78 DEM prema K. t. i. (K.) d.d. u stečaju, a na ime tog ustupa banka je preuzela obvezu Z. R. koja se odnosi na isplatu kredita N. G. B. d.d. u stečaju u iznosu od 562.500,00 DEM, te sačinili dodatak ugovora o prijenosu potraživanja 26. kolovoza 1999., kojom se obveza Z. R. prema banci u iznosu od 39.450,22 DEM mijenja na način da je sada banka u obvezi prema Z. R. za iznos od 50.526,78 DEM, za koji iznos se zatvaraju njegove obveze po kreditu 310001441, čime je Z. R. pribavila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od tadašnjih 89.977,00 DEM, što po prosječnom srednjem tečaju HNB-a za njemačku marku DEM za 1999. ("Narodne novine", broj 4/00) i to 1 DEM = 3,8757 kuna, predstavlja protuvrijednost iznosa od 348.723,85 kuna, a za koji iznos je oštećena T. B. d.d. S.,

 

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i odnosu povjerenja i na taj način drugoj osobi pribavila imovinsku korist u znatnom iznosu, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu,

 

čime je počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – djelo označeno u članku 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11.

 

Slijedom toga, temeljem odredbe članka 246. stavak 2. KZ/11 okrivljena R. S. se

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj T. B. d.d. S. u stečaju se dosuđuje imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljena R. S. dužna platiti oštećenoj T. B. d.d. S. u stečaju iznos od 348.723,85 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok se u više traženom iznosu oštećena upućuju u parnicu.

 

Temeljem odredbe članak 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljena R. S. je dužna na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 30.761,60 kuna, od čega iznos od 17.088,30 kuna na ime troškova računovodstveno-financijskog vještačenja, iznos od 10.673,30 kuna na ime troškova tumača, te iznos od 3.000,00 kuna na ime paušalne svote.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem DO-K-184/00 od 30. lipnja 2012. protiv okrivljenika Z. R., R. S. i V. R., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. u svezi s st. 3. i 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda RH 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97).

 

U tom predmetu je ovaj sud već donio prvostupanjsku presudu pod brojem K-48/2012 od 13. srpnja 2016. kojom su okrivljenici Z. R. i R. S. proglašeni krivim svaki za po dva kaznena djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to okrivljeni Z. R. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a okrivljena R. S. u trajanju od dvije godine, dok je V. R. oslobođena od optužbe za počinjenje istog kaznenog djela.

 

Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-190/2017-12 od 12. ožujka 2020. obustavljen je, temeljem članka 199. ZKP/08 kazneni postupak protiv okrivljenog Z. R., jer je isti tijekom žalbenog postupka preminuo, dok je djelomičnim prihvaćenjem žalbe okrivljene R. S. prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na djelo iz točke 2. optužnice i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku, dakle u odnosu na kazneno djelo za koje je ovaj sud donio ovu presudu. U odnosu na okrivljenu V. R. potvrđena je presuda ovog suda kojom je u odnosu na tu okrivljenu donesena tzv. "oslobađajuća presuda".

 

Obzirom da je nakon podnošenja optužnice izmijenjen kazneni zakon, tako da je sada na snazi Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101717, 118/18 i 126/19), koji zakon je za okrivljenu R. S. blaži, zamjenica ŽDO-a u Splitu je na raspravi, a prije okončanja dokaznog postupka, izmijenila optužnicu u točki 2. u dijelu pravnog opisa i oznake na način da se okrivljenoj sada stavlja na teret izvršenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u svezi s stavkom 1. KZ/11.

 

Okrivljenoj R. S. rješenjem istražnog suca ovog suda broj II Kio-189/00-4 od 14. prosinca 2000. određen je istražni zatvor, a potom je za njom raspisana međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog. No, unatoč tim mjerama nije se uspjela osigurati njezina nazočnost na raspravi u ovome kaznenom postupku, pa je rješenjem vijeća ovog suda broj Kv-343/14 od 24. rujna 2014., a koje rješenje je postalo pravomoćno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-660/14-4 od 29. prosinca 2014., za tu okrivljenicu određeno suđenje u odsutnosti.

 

Stoga, suprotnu mišljenju obrane, za dostavu odluka i dopisa toj okrivljenici u ovome predmetu jedino se primjenjuje odredba članka 174. stavak 2. ZKP/08, jer se osobi kojoj se sudi u odsutnosti, pa tako i okrivljenoj, ne mogu paralelno dostavljati pismena, na adresi koju je dao branitelj, uz to još u inozemstvu, bez da se rješenje o suđenju u odsutnosti ne stavi izvan snage, što opet predmnijeva svakako dolazak okrivljene na barem jedno ročište rasprave, na kojoj bi sudu dala svoju prebivališnu adresu, uz primitak svih zakonskih upozorenja, među ostalim i onih iz članka 239., članka 272. i 273., članka 404. stavak 3. ZKP/08.

 

Obzirom na navedeno, okrivljena R. S. nije iznijela svoju obranu u postupku. Međutim, ista okrivljenica je tijekom postupka preko branitelja dostavila pisanu obranu uz podnesak zaprimljen kod suda 4. svibnja 2021., kao i pisanu obranu uvrštenu u sudski spis kao Prilog "A" označenu kao "osobni podnesak II. optužene/pisana obrana od 18. ožujka 2015.", a u kojoj obrani okrivljena poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela.

 

Sud je na raspravi 8. travnja 2021. izveo dokaz ispitivanjem sudske vještakinje za računovodstvo i financije S. G. (list 2747-2748 spisa) koja je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja iz svibnja 2015. (list 2226-2248 spisa), dopune svog pisanog nalaza i mišljenja iz travnja 2016. (list 2396-2413 spisa), kao i prilikom ispitivanja na raspravi (list 2377-2379 i 2423-2425 spisa).

 

Temeljem članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 sud je u dokaznom postupku pročitao na raspravi iskaze svjedoka N. D., J. L., B. Z. A., S. Č., K. J., J. B., B. Š., B. B., M. B., A. V., M. R., R. T., D. M., N. D. i B. N.

 

Kako je sud pročitao temeljem citirane zakonske osnove iskaze tih svjedoka, to je u smislu odredbe članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 kao odugovlačeći odbilo prijedlog obrane za ispitivanjem tih svjedoka na raspravi.

 

Temeljem odredbe članka 431. stavka 1. točka 2. ZKP/08 na raspravi je pročitano financijsko knjigovodstveno vještačenje (list 1630-1672 spisa), te dopuna financijsko knjigovodstvenog vještačenja (list 1937-1944 spisa) sačinjeni po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Z. K., koji je u međuvremenu umro.

 

U dokazne svrhe na raspravi je pročitana i brojna dokumentacija i to pregledi zaduženosti obitelji R. i s njima povezanih osoba na dan 30. rujna 1999. (list 27), ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen između T. B. d.d. i Z. R. od 26. srpnja 1996. (list 28-29), ugovor o izdavanju garancije za uredno plaćanje obveza po ugovoru o prodaji udjela u poduzeću K.t.i. reg. br. G 51/95 od 14. rujna 1995. (list 30-31), garancija reg. br. 51/95 od 14. rujna 1995. izdana od strane T. B. d.d. S. (list 32), dodatak garancije reg. br. 51/95/A od 14. prosinca 1995. (33), ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen između T. B. d.d. S. i V. R. od 18. ožujka 1997. (list 34-35), ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen između T.-t. b. d.d. S. i R. S. od 18. ožujka 1997. (list 36-37), ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen između T.-t. b. d.d. S. i R. S. od 5. veljače 1998. (list 38-39), ugovor o dugoročnom kreditu zaključen između T. B. d.d. S. i R. S. od 12. svibnja 1997. (list 40-41), ugovor o dugoročnom kreditu zaključen između T. B. i V. von A. 12. ožujka 1997. (list 42-43), ugovor o dugoročnom kreditu zaključen između T. B. i M.-S. K. od 12. rujna 1997. (list 44-45), ugovor o komisionom kreditu zaključen između T. B. d.d. S. i V. R. od 11. srpnja 1997. (list 46-47), ugovor o kreditu zaključen između P. b. d.d. S. i Z. R. od 28. studenog (list 48-49), garancija izdana od strane T. B. d.d. S. reg. br. 44/97 od 2. prosinca 1997. (list 50), dopis upućen od strane T. B. d.d. S. Z. R. (list 51), izjava o prijeboju - kompenzaciji dužnika T. B. d.d. S. i vjerovnika P. b. d.d. Z. od 16. prosinca 1998. (list 52), ugovor o izdavanju garancije za uredno plaćanje obveza po ugovoru o prijenosu prava vlasništva građevinskog zemljišta u O. D. reg. br. 13/96 od 14. veljače 1996. (list 53-54), garancija reg. br. 13/96 od 14. veljače 1996. (list 55), izvještaj o stanju kredita - plasiranje s danom 16. prosinca 1998. (list 56), izvještaj - stanje kredita po komitentima na dan 17. prosinca 1998. (list 57-60), izvještaj - stanje kredita komitentima na dan 21. siječnja 1999. (list 61-63), rekapitulacija stanja devizne štednje po filijalama na dan 13. ožujka 2000. (list 64-65), rekapitulacija stanja devizne štednje po filijalama na dan 21. siječnja 1999. (list 66-67), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija (list 68-69), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 018023 (list 70), dopis Z. R. od 11. kolovoza 1998. (list 75), dopis U. T. B. d.d. Z. R. od 14. kolovoza 1998. (list 76), račun dobiti i gubitaka za 1998. (list 77-83), bilanca - stanje na dan 31. ožujka 1999. (list 85-89), odluka Uprave T. B. od 18. ožujka 1999. (list 90), rješenje HNB broj 620-107/98-2 (list 91), stanje negativnog salda na dan 27. srpnja 1999. (list 92), odluka T. B. d.d. S. od 28. rujna 1998. (list 93), dopisi B. B. Z. R. od 16. listopada 1998. i 15. listopada 1998. (list 94-95), ostavka na mjesto člana Uprave B. B. od 20. studenog 1998. (list 96), izjava B. Š. od 15. siječnja 1999. (list 97), dopis B. Š. od 15. siječnja 1999. (list 98), dopis B. Š. od 15. siječnja 1999. Nadzornom odboru (list 98-99), dopis T. B. d.d. S. N. b. H. s odlukom o otkazu ugovora o radu (list 100-103), dopis HNB od 14. travnja 1999. (list 104), dopis HNB od 23. ožujka 2000. sa zapisnikom o obavljenoj kontroli od 21. ožujka 2000. (list 149-153), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, od 21. rujna 1999. XVIII Pž-3380/99-2 (list 155-154), optužni prijedlog podnesen Trgovačkom sudu u Splitu pod brojem DO-P-65/99 od 6. rujna 1999. (list 158-159), zapisnik Trgovačkog suda u Splitu s ročišta za ispitivanje uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom T. B. d.d. S. od 27. srpnja 1999. (list 161-165), dopis Direkcije pravnih poslova HNB-a Uredu ... i izvršnom direktoru Sektora nadzora i kontrole od 14. rujna 1999. (list 164), rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj VII St-86/99 od 10. rujna 1999. (list 165-167), odluka HNB od 16. lipnja 1999. (list 168), rješenje HNB broj Z 605/99 od 2. lipnja 1999. (list 169-170), rješenje Ministarstva financija od 1. veljače 1996. (list 171-173), rješenje Ministarstva financija financijske policije, Postaje za SD županiju od 6. lipnja 1994. (list 174-176), zapisnik o obavljenoj kontroli dijela poslovanja T. B. d.d. S. od strane HNB, Sektora nadzora i kontrole od veljače 2000. (list 177-186), zapisnik o obavljenoj kontroli primjene odluke o obaveznoj rezervi banaka i štedionica kod T. B. d.d. S. od strane HNB, Sektora nadzorne kontrole, Direkcije za izravni nadzor banaka i štedionica od 25. siječnja 1999. (list 191), zapisnik o obavljenoj kontroli primjena odluka o obaveznoj rezervi banaka i štedionica kod T. B. d.d. S. sačinjen od strane HNB, Sektora nadzora i kontrole, Direkcije za izravni nadzor banaka i štedionica od 18. siječnja 1999. (list 195-198), pravni slijed registracija T. B. na Trgovačkom sudu u S. zajedno sa svim promjenama članova Uprave i članova Nadzornog odbora (list 199-320), zapisnik sa glavne skupštine T. B. d.d. S. od 22. prosinca 1999. (list 321-323), zapisnik o ovjeri izmjene teksta Statuta od 11. prosinca 1997. (list 324-325), Statut T. B. d.d. S. (list 326-358), ugovor o prijenosu udjela u vlasništvu tvrtke radi povrata kredita od 10. svibnja 1999. (list 359-364), izvješće o stanju knjige dionica na dan 1. travnja 1999. (list 365), dva dopisa K. J. T. B. od 15. lipnja 1999. (list 366-367), nalog za knjiženje od 25. lipnja 1999. (list 368), ugovor o prodaji udjela u tvrtki H. Š. d.d. od 15. lipnja 1999. (list 369-370), kunski interni nalog za knjiženje od 21. lipnja 1999. (list 371), dva kunska interna naloga za knjiženje od 29. lipnja 1999. (list 372), nalog od 21. lipnja 1999. (list 373), obavijest K. J. od 5. svibnja 1999. (list 374), izvješće Unutarnje kontrole od 14. lipnja 1999. (list 375), dopis B. B. i K. J. ... HNB M. Š. od 1. ožujka 2000. zajedno s četiri članka iz novina (list 378-382), izvješće o stanju knjige dionica 20. kolovoza 1999., 11. travnja 2000. i 24. lipnja 2000. trgovačkog društva H. Š. d.d. N. zajedno sa šest primjeraka ugovora o prijenosu dionica sklopljenih između Z. R. i malih dioničara trgovačkog društva H. Š. d.d. N. (list 383-431), kartica dobavljača odvjetnice S. Č. za 1998., 1999. i 2000. u trgovačkom društvu H. Š. d.d. N. (list 432-434), račun odvjetničkog ureda S. Č. br. 4/98 i 32/99 od 9. veljače 1998. (list 435-438), račun troškova odvjetničkih usluga (list 439-440), izvodi ZAP-a broj 75 i 134 (list 441-442), izjava o prijeboju kompenzaciji broj 3/98 od 1. prosinca 1998. (list 443), ugovor o prijeboju potraživanja između T. B. d.d. S. i H. T. d.o.o. u ZAP-u od 15. lipnja 1999. (list 444-447), konto kartica H. T. S. (list 448), izvod kartice depozita H. T. (list 449-450), ugovor o nenamjensko oročenom kreditu zaključen između T. B. d.d. i deponenta H. T. d.o.o. S. od 8. prosinca 1998. (list 451), ugovor o kratkoročnom kreditu zaključen između T. B. i D. M. od 24. studenog 1997. (list 452-453), aneks ugovora od 25. studenog 1997. (list 454-455), aneks ugovora broj 2 od 24. studenog 1997. s prilozima (list 456-457), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24. studenog 1997. (list 458-466 spisa), ugovor o jamstvu od 24. studenog 1997. (list 467 spisa), aneks ugovora o jamstvu od 1. travnja 1998. (list 468), aneks sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključen između T. B. d.d. i T. M. i M. M. od 27. travnja 1998. (list 469-472), ugovor o reguliranju međusobnih odnosa I. G. d.o.o. i H. T. od 19. srpnja 1999. (list 473-474), aneks ugovora o prijeboju potraživanja između T. B. d.d. S., H. T. d.o.o. S., I. G. d.o.o. O. i T. M. od 12. srpnja 1999. (list 475-477), zapisnik o primopredaji instrumenata osiguranja naplate od 15. studenog 1999. (list 478), predaja osiguranja naplate od 26. srpnja 1999. (list 479), kunski interni nalog o otpisu potraživanja (list 480), konto kreditna kartica T. M. kod T. B. (list 481-483), garancija broj 29/97 od 27. svibnja 1997. (list 484), aktiviranje garancije od 13. kolovoza 1997. (list 485), prijava trgovačkog obrta B. od 1. rujna 1999. (list 486), konto kartica trgovačkog obrata B. kod trgovačkog društva H. T. S. (list 487-488), ugovor o cesiji zaključen između trgovačkog obrta B. H. t. d.o.o. i T. B. d.d. S. od 1. srpnja 1999. (list 489), prijedlog trojne kompenzacije između H. T. d.o.o. trgovačkog obrta B. i T. B. d.d. S. od 23. lipnja 1999. (list 490), stanje kredita po komitentima na dan 13. ožujka 2000. za pravne osobe kod T. B. d.d. S. (list 491-492), prijedlog trojne kompenzacije od 23. ožujka 1999. (list 493), ugovor o cesiji 10011 od 1. listopada 1999. (list 494), ugovor o preuzimanju duga 12011 od 1. prosinca 1999. (list 495), ugovor o uputi - asignaciji od 11. ožujka 1999. (list 496), izjava o prijeboju 9211 (list 497), računi broj 05-9061, 05-9082, 05-6091, 05-9091, 05-9101, 05-8041, 05-9141, 05-12011 (list 498-505), ugovor o cesiji broj 3111 od 1. ožujka 1999. s temeljnicom za knjiženje (list 506-507), ugovor o cesiji broj 29/99 sa izvodom ZAP-a broj 014 (list 508-509), ugovor o cesiji broj 8191 od 19. kolovoza 1999. (list 510-511), izjava o prijeboju 56/99 od 18. listopada 1999. (list 511), konto kartica A. T. d.o.o. S. kod H. T. S. (list 513), ugovor o ustupanju potraživanju od 7. lipnja 1999. (list 514-515), dopis osiguranje Z. d.d. Z. od 20. siječnja 1999. T. B. d.d. S. s obračunom glavnice i kamata (list 517-523), protokol od 6. svibnja 1999. (list 524), ugovor o preuzimanju duga zaključen između J. d.d. S. i J. p. d.o.o. S. i P. – p. d.o.o. S. od 20. srpnja 1999. (list 525), ugovor o cesiji od 26. srpnja 1999. (list 526), uputa J. p. d.o.o. S. od 18. lipnja 1999. (list 527), konto kartica P. – p. d.o.o. S. kod H. T. S. (list 528), prijava tražbine J. p. d.o.o. S. u stečaju od 25. rujna 2000. (list 529), konto kartica J. d.d. S. kod P. – p. d.o.o. S. (list 531-533), konto kartica H. T. kod P. – p. d.o.o. S. (list 534), izjava o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću trgovačko društvo P. – p. d.o.o. S. (list 535-537), ugovor o kupoprodaji dionica tvrtke N. M. d.d. zaključen između Z. R. i H. T. od 15. lipnja 1999. (list 550-551), konto kartica C. b. d.d. Z. računa R. S. kod H. T. (list 552), nalog za prijenos od 23. srpnja 1999. (list 553), izvodi broj 87,76,18 i 15 sa uplatnicama (list 554-559), ugovor o prijenosu potraživanja zaključen između T. B. d.d. S. i Z. R. od 20. svibnja 1999. (list 560-563), dodatak ugovoru o prijenosu potraživanja od 26. kolovoza 1999. (list 564), ugovor o asignaciji (list 568), ugovor zaključen između L. i. d.o.o. i H. T. od 6. srpnja 1999. (list 566), izvadak broj 78 tvrtke L. i. d.o.o. S. (list 567), konto kartica L. i. d.o.o. S. kod H. T. (list 568), temeljnica za knjiženje T. B. o prijenosu dioničkog udjela u K. d.o.o. i preuzimanje obveze prema N. G. B., izvadak i konto evidencije kreditne partije 31601441, ugovor broj 339/96 i 1/97, evidencija pozajmica R. S. danih T. B. d.d. S. (list 569-578), ugovori o djelu zaključeni između T. B. i R. S. zajedno sa temeljnicama za knjiženje T. B. d.d. S. počev od 14. studenog 1998. do 8. rujna 2000. (list 586-681), rješenje Trgovačkog suda u Splitu o otvaranju stečaja nad T. B. d.d. S. broj VII ST-73/00 od 8. rujna 2000. (list 682-683), dokumentacija u svezi odobravanja kredita T. B. trgovačkim društvima (A. & C. d.o.o. S., O. T. S. H. I. d.o.o. S., J. d.o.o. S., H. Š. d.d.) ugovori i temeljnice, ugovori o kupoprodaji nekretnina sklopljeni sa poduzećem za ceste d.d. S., ugovori zaključeni s N. G. B. s nalogom za brisanje prometa prema dnevniku prometa kredita (list 767-884), ugovor o cesiji zaključen između društva N. M. k. Z. d.d. i T. B. d.d. S. od 15. veljače 2000., ugovor o cesiji T. t. b. d.d. i Z. R. od 15. veljače 2000. (list 1267-1268), sporazum zaključen između T. B. d.d. S. i Z. R. od 24. veljače 1997. (list 1269), rješenje Trgovačkog suda u Split od 23. svibnja 2000. broj VII St-73/2000 (list 1270-1271), nalog za knjiženje od 11. srpnja 2000. s original analitičkim karticama (list 1272-1300), prijedlog Trgovačkog suda u Zagrebu od 25. srpnja 2000. (list 1309-1310), izvanparnični prijedlog za imenovanje privremenog upravitelja od 25. rujna 2000. (list 1312-1315), izjava R. S. o njenom postavljanju za člana uprave društva K. t. i. d.d. K. (list 1317), punomoć izdana od strane članova uprave T. t. b. d.d. S. K. J. i B. B. od 18. siječnja 1999. (list 1694), ugovor o kupoprodaji dionica tvrtke N. M. d.d. zaključen između Z. R. i H. T. od 15. lipnja 1999. (list 1730-1731), ugovor o prijeboju potraživanja zaključen između T. B. d.d. S. i H. T. d.o.o. S. od 15. lipnja 1999. (list 1731-1734), ugovor o uputi-asignaciji (list 1735), ugovor o ustupanju potraživanja zaključen između osiguranja Z. d.d. S. i H. T. d.o.o. S. (list 1736-1737), ekspertiza o utvrđenju činjeničnog stanja stambeno-poslovnog objekta na čest. zem. 4544/22 k.o. S. anagrafske oznake M. ulica (list 1764-1794), knjigovodstvene isprave dostavljene od sada pokojnog Z. K. stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo s odgovarajućim dopisom upućenim istražnoj sutkinji (list 1797-1935), kao i dokumentacija dostavljena po branitelju okrivljene R. S., a označena kao Prilozi "A", "B", "C", "D" i "E" spisa, te dokumentacija koju je branitelj te okrivljene R. S. uz pisani podnesak predao na raspravi 29. travnja 2016. (list 2417-2420 spisa).

 

Nadalje, sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 kao neprikladan prijedlog, odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka N. T., S. I., Đ. A. i Ž. V., jer obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela od preko 20 godina do danas, postoji sumnja da bi se utvrđenje važnih činjenica provođenjem tih dokaza moglo učiniti bez velikih poteškoća, odnosno upitno je, obzirom na protek vremena, bi li se te važne činjenice uopće mogle utvrditi, te kao prijedlog kojim se odugovlači postupak temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 za ispitivanjem svjedoka S. Ć., B. Z. A., K. J., J. L. i N. D., jer je izvođenje istih očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje postupka, posebno obzirom na mogućnost skorašnjih materijalnih zapreka u daljnjem vođenju ovog kaznenog postupka, kao i iz razloga jer je sud na raspravi od 8. travnja 2021. pročitao iskaze tih svjedoka S. Ć., B. Z. A., K. J., J. L. i N. D.

 

Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu R. S. (list 2430 spisa).

 

Nakon što stranke nisu imali daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka sud je na raspravi, pročitao podnesak kojeg je okrivljena R. S. putem branitelja priložila za sudski spis kao svoju obranu (Prilog "A" spisa), a označena kao "Osobni podnesak II. optužene/pisana obrana" od 18. ožujka 2015. u kojoj ista u odnosu na predmetno kazneno djelo iz točke 2. optužnice ističe da je kao neovlaštena osoba 15. lipnja 1999. u ime T. B. potpisala dva ugovora s vjerovnikom H. T. d.o.o. i to ugovor o prodaji udjela u tvrtki H. Š. d.d., te ugovor o prijeboju potraživanja. Tvrtka H. T., koja je u vlasništvu M. B., a koju tvrtku zastupa njegova kćerka M. R., da je bila najveći vjerovnik T. B. i to za iznos od 7.200.351,38 kn, te je prijetila stečajem ukoliko se potraživanje ne bi podmirilo kroz isplatu ili prijeboj. Tako je sklopljen ugovor o prijeboju potraživanja između T. B. i H. T. d.o.o. od 15. lipnja 1999. za prije spomenuti iznos od 7.200.351,38 kn na način da su H. T. d.o.o. prodani udjeli u H. Š. d.d. te su ustupljena potraživanja banke koja su bila kvalificirana u kategoriji "E" i kao takva ispunjavala uvjete za otpis. Razlika u iznosu od 387.963,58 kn, koju je nakon prijeboja H. T. trebala platit T. B. ili temeljem asignacije vjerovniku T. B., je bio neophodan uvjet T. B. T. B. je trebala sredstva za plaćanje vlastitog vjerovnika N. G. B. d.d. u stečaju, koja je imala akceptne naloge T. B. i koje je upravo zbog stečaja morala aktivirati. Temeljem predmetnih ugovora da je T. B. pretvorila imovinu u likvidna sredstva, naplatila kredite koji su ispunjavali uvjete za otpis, te isplatila vjerovnika koji je prijetio pokretanjem stečajnog postupka. Zahvaljujući ugovorima od 10. svibnja 1999. i 15. lipnja 1999., te zahvaljujući priljevu izvornih rezervacija u iznosu od 11.505.711,80 kn da je deblokiran račun T. B., te je trgovački sud na ročištu od 7. rujna 1999. odbio zahtjev HNB-a za provođenje stečaja nad T. B. Upravo zbog samosanacije T. B., a unatoč teškim okolnostima, da su takvim razvojem događaja, odnosno zbog izbjegavanja stečaja, bili pohvaljeni od Č. M. iz H.-a, koji je obavljao dužnost direktora Sektora za kontrolu i nadzor banaka. Okrivljena R. S. dalje navodi kako ni ovi prije citirani ugovori nisu naknadno potvrđeni od odgovornih i ovlaštenih osoba, te sukladno čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima da ne proizvode pravne učinke, pa time ni u formalnom smislu da u konkretnom slučaju nema elemenata kaznenih djela. Okrivljena R. S. također postavlja pitanje kako se H. T. u svezi prenijetih dionica tvrtke H. Š. moglo upisati u knjigu dionica. Inače, prije spomenuti ugovor od 15. lipnja 1999. da je unutar banke proveden od strane K. J. kao voditelja računovodstva, koji je bez naloga ovlaštenih osoba potpisao dva kunska interna naloga s naznačenom svrhom "ispravak vrijednosti dionica H. Š. i revalorizacija dionica H. Š.

 

Ista se nadalje brani da između dodatka ugovora od 26. kolovoza 1999. s ugovorom od 15. lipnja 1999. sklopljenog između Z. R. i H. T. d.o.o. u svezi kupoprodaje dionica tvrtke N. M. k. Z., kako joj se to optužnicom stavlja na teret, nema povezanosti, te nema asignacija ili plaćanja, a koja bi imala veze s ugovorom. Ugovor sklopljen 15. lipnja 1999. između Z. R. i H. T. u svezi kupoprodaje dionica tvrtke N. M. je privatni ugovor koji se nije ticao T. B. i koji nema nikakve veze s dodatkom ugovora od 26. kolovoza 1999. Inače, 16. rujna 1996. i 15. siječnja 1997. T. B. zastupana po predsjednici uprave B. Š., kao nalogoprimac potpisuje s nalogodavcem Z. R. dva ugovora o nalogu u iznosu od 1.000.000,00 DEM ukupno, a temeljem čega nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca da za račun nalogodavca sklopi dva ugovora o kreditu osnovom potraživanja banke o javnom dugu RH s N. G. B. i to ugovore broj 333/96 i 1/97. Na dan 20. svibnja 1999. preostali dug Z. R. prema T. B., te T. B. prema N. G. B. u stečaju, iznosi 562.500,00 DM i to temeljem prije spomenutih ugovora. U isto vrijeme i prvooptuženik ima potraživanje prema K. d.d. u stečaju u iznosu od 523.049,78 DM, a koje potraživanje je prijavila T. B. u stečajnom postupku koji se vodi nad K. Potraživanje je bilo osigurano sa založnim pravom na dionice K. 20. siječnja 1999. sklapa se ugovor kojim prvooptuženik ustupa T. B. potraživanje od K. u stečaju u iznosu od 523.049,78 DM, a koje potraživanje je T. B. u međuvremenu od K. u stečaju naplatila, pa T. B. preuzima, umjesto prvooptuženika, dugovanja prema N. b. u visini od 562.500,00 DM. Nakon kompenzacije prvooptuženik duguje T. B. još 39.450,22 DM. Prema čl. 4. prije spomenutog ugovora T. B. će nakon potpisivanja i ovjere ugovora provesti knjigovodstveno zatvaranje tražbine prema prvooptuženiku iz osnova kredita prema N. G. B. za iznos od 523.049,78 DM, tako da će kreditna partija prvooptuženika ostati otvorena za iznos od 39.450,22 DM. 9. srpnja 1999. H. T. (asignacijom društvu L. I. d.o.o. S.) plaća prema ugovoru o kupoprodaji dionica H. Š. d.d. od 15. lipnja 1999. i temeljem naloga T. B., a u ime povrata vlastitog duga T. B. prema N. G. B. u stečaju, 62.500,00 DM za povrat komisionog kredita broj 333/96 i 27.477,00 DM za povrat komisionog kredita broj 1/97, odnosno ukupno 89.977,00 DM. Ovo plaćanje je izvršeno na žiro račun N. G. B., a kako se ne bi aktivirao na ZAP-u deponirani akceptni nalog dužnika T. B. U isto vrijeme računovodstvo T. B. s voditeljem K. J. neopravdano i krivo, bez saznanja okrivljene R. S. i bez naloga ovlaštenih osoba, otvara prema Z. R. kreditnu partiju za spomenuti iznos od 89.977,00 DM iako je dužnik N. G. B. u stečaju bila T. B., a ne više Z. R., koji je ostao samo dužnik prema T. B. u iznosu od 39.450,22 DM. U tom trenutku u T. B. je bilo knjiženo potraživanje prema Z. R. u iznosu od 89.977,00 DM, te je u bazi podataka postojalo neproknjiženo potraživanje od 39.450,22 DM, što znači da je prvooptuženik imao dugovanje prema T. B. u ukupnom iznosu od 129.427,22 DM iako je stvarno bio dužan 39.450,22 DM. Znači, greška koja je trebala biti korigirana, je bila razlika od 89.977,00 DM. Okrivljena R. S. zaključuje kako je 20. svibnja 1999. Z. R. imao dug prema T. B. u iznosu od 39.450,22 DM temeljem ugovora od 20. svibnja 1999. da bi nakon pogrešnog i neopravdanog knjiženja računovodstva banke, te nakon korekcije preko dodatka ugovora od 26. kolovoza 1999., Z. R. imao dugovanje prema T. B. u iznosu od 89.977,00 DM, te potraživanje od banke u iznosu od 50.526,78 DM, što znači da je Z. R. dugovanje prema banci bilo u visini od 39.450,22 DM. Inače, dodatak ugovora od 26. kolovoza 1999. ne predstavlja radnje utuženog kaznenog djela jer je okrivljena R. S. potpisala taj dodatak isključivo iz razloga što je krivo knjiženje računovodstva trebalo biti korigirano kako ne bi nastala situacija da T. B. ošteti Z. R. Slijedom iznijetog da T. B. nije prouzročena nikakva šteta niti je Z. R. pribavljena korist, pa da u opisanim radnjama nema elemenata kaznenog djela navedenog pod točkom 2. optužnice.

 

U obrani okrivljene R. S. koju je branitelj dostavio u pisanom obliku u prilogu podneska branitelja zaprimljenog kod suda 4. svibnja 2021. okrivljene R. S. ističe da nije počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, da isto kazneno djelo uopće niti ne postoji, odnosno da je isto rezultat pogrešnog knjiženja u T. B. U toj obrani ponavlja navode ranije navedene u svojoj obrani od 18. ožujka 2015., zbog čega je nepotrebno ponavljati iste navode u ovom dijelu presude.

 

Sud je okrivljenu R. S. proglasio krivom za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a sve iz sljedećih razloga:

 

Kao što je prije navedeno tijekom rasprave ispitana je kao svjedok stečajna upraviteljica T. B. d.d. u S. u stečaju J. B., te su pročitani iskazi brojnih svjedoka koji su prethodno, za vrijeme istrage, ispitani od strane istražnog suca, a koji svjedoci imaju neposredna saznanja o utuženim kaznenim djelima.

 

Tako svjedokinja J. B. navodi kako je u rujnu 2000. postala stečajna upraviteljica T. B. u stečaju, te joj je kao takvoj poznato da je Z. R. imao određene udjele društva H. Š. Poznato joj je i kako je donesena odluka o imenovanju R. S. za predsjednicu uprave, umjesto dotadašnje predsjednice B. Š. O svemu je obaviještena i HNB, koja je inače provodila kontrolu poslovanja T. B., a o čemu postoji zapisnik od 23. ožujka 2000. U navedenom zapisniku se između ostalog ističe kako je kontrola provođena kroz vrijeme više od godinu dana, te da R. S. nema zakonske uvjete za predsjednicu uprave banke u vidu visoke stručne spreme ekonomskog ili pravnog smjera, kao ni položen stručni ni bankarski ispit. Inače, oni udjeli H. Š., koje je imao Z. R., da su preneseni u T. B., a potom društvu H. T. čime je zatvorena obveza Z. R. prema H. T. Banka je s osnova takve vrste transakcije bilježila gubitak za oko 7.500.000,00 kn. Također joj je poznato kako su zatvoreni krediti banke odobreni V. V. A. i M. S. K. Nije joj poznato jesu li za te kredite postojala kakva sredstva osiguranja. Ovi krediti koji su zatvarani udjelima H. Š. da su klasificirani kao visoko rizični. Pojašnjava kako su dionice koje je T. B. stekla od R. prodane za manji iznos od onoga po kojemu su stečene, ali to ne znači da se radilo o štetnom ugovoru jer je zapravo riječ o riziku tržišta, budući se dionice prodaju po onoj cijeni koja se može dobiti na tržištu. U odnosu na događaj od 15. lipnja 1999. tj. ugovor o prodaji udjela H. H. Š. T.-ni, a poslije toga u svezi potraživanja tvrtke N. M., navodi kako je isti ugovor vidjela, te joj je poznato kako je T. B. tražila u vlasništvo poslovni prostor koji je tvrtka N. M. imala u Z. Odgovarajući na upite branitelja okrivljene R. S. svjedokinja – zakonska zastupnica oštećenika dalje je navela kako nema saznanja kada su podizani krediti, a koji su u konačnici izmireni prodajom udjela H. Š., niti ima saznanja jesu li i koliko puta prethodno prolongirane obveze dužnika po osnovu tih kredita. Inače u stečajnom postupku nisu se pobijale pravne radnje vezane za ugovore o kreditima.

 

Svjedokinja B. Š. kratko je navela da ju je krajem 1998. Z. R. smijenio s mjesta predsjednice uprave T. B. Isti je to učinio odmah nakon što je ona naložila naplatu i vraćanje njegovih plasmana. Naime, dobila je izvanredni otkaz, pa od kraja prosinca 1998. fizički nije bila u banci i nije znala što se događa. Još je navela kako je nakon odlaska iz banke određene strukture upozoravala na nepravilnosti u banci, ali se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti tih svojih upozorenja.

 

Svjedok K. J. je istakao kako je u T. B. sedam godina radio kao referent. Nakon toga jedno je vrijeme vodio računovodstvo, a par mjeseci je bio čak i član uprave banke. Vezano za prijenos dionica kazao je kako je taj događaj "podijelio" banku s tim da je došlo i do razlaza u članstvu uprave. Naime, dio članova uprave to je smatrao štetnim za banku obzirom da je Z. R. svoja dugovanja u banci u iznosu od 12.000.000,00 kuna zatvorio dionicama H. Š., čija je nominalna vrijednost bila upravo u spomenutom iznosu od 12.000.000,00 kuna, dok je tržišna vrijednost tih dionica bila oko 5.000.000,00 kuna. Navedeni svjedok smatra kako je time T. B. oštećena za iznos od nekih 7.000.000,00 kuna. Svjedok još ukazuje kako je predsjednica uprave banke bila B. Š., a nakon nje na to mjesto je došla R. S., inače kćerka Z. R., koja je preuzela vođenje banke, iako je po struci farmaceut, te je radila bez odobrenja HNB-a. Inače, on i kolega B. B. da su uputili jedan dopis HNB, ukazujući na nepravilnosti u T. B., a na koji dopis da nitko nije reagirao. Još navodi kako mu je poznato da je banka odobrila kredite fizičkim osobama V. V. A., M.-S. K., R. S. i Z. R., koji se krediti nisu vraćali gotovim novcem već "papirnato" dionicama H. Š. U navedeno vrijeme u banci je postojao i kreditni odbor kojeg je vodila B. Š. Međutim, nakon što je ista smijenjena kreditni odbor je prestao postojati i sve odluke je donosila R. S.

 

Svjedok B. B. u osnovi navodi kako je u T. B. bio zaposlen u vremenu od 1994. do 1999. i to kao voditelj deviznog poslovanja. Ističe kako je došao u sukob s R. S., pa je u srpnju 1999. dao otkaz. Inače, prije je banku vodila B. Š., ali nakon što je ista dobila otkaz, banku je počela voditi R. S., kćerka Z. R. Međutim, nakon dva mjeseca njenog rada shvatio je kako je ista došla "očistiti tragove" svega onoga što je radio njen otac u banci. Vezano za odnos H. T. i H. Š. s bankom navodi kako mu je poznato da je Z. R. unio dionice H. Š. u banku, a isti dan R. S. je prodala te dionice H. T. za manji iznos od onog iznosa za koji su iste unesene u banku i to za oko 2.000.000,00 kuna manje. O svemu je upoznao mjerodavne u HNB-u ali je izostala reakcija.

 

Svjedokinja N. D. u svom kratkom izlaganju navodi kako je bila referent u Odjelu općih poslova T. B., a nakon toga voditeljica tog odjela. Poznato joj je kako je banka jedno vrijeme bila u blokadi i upravo u trenutku kada je Z. R. dionice H. Š. prenio na banku i kada su te dionice ustupljene H. T., i to po tada optimalnoj cijeni, banka je izišla iz blokade.

 

Svjedokinja J. L. u svom iskazu pred istražnim sucem, a koji je također pročitan na raspravi, navodi kako je ona bila jedna od kreditnih referenata u T. B. u kojoj je radila od osnivanja pa do stečaja banke. U upravi banke bili su B. Š. i Z. R. Koncem 1998. banka je upala u poteškoće, te su postojala potraživanja koja su bila teško naplativa i banka je postala nelikvidna. U odnosu na H. Š. poznato joj je kako su bili ogromni krediti na ime R. S., V. R. i Z. R., a koji su se u banci vodili kao povezane osobe iz razloga što su bili dioničari. Inače, Z. R. je imao udjele i u tvrtki H. Š. kojima je vrijednost bila 12.000.000,00 kuna i koje udjele je on unio u banku. Nakon što je B. Š. smijenjena s mjesta predsjednice uprave na mjesto predsjednice uprave je postavljena R. S. koja je izdala nalog da se s prenesenim udjelima H. Š. u T. B. zatvore ranije spomenuti krediti.

 

Svjedok M. B. navodi kako je on bio direktor TD H., dok je njegova kćerka M. R. bila direktorica društva H. T. Oni su bili komitenti T. B. kod koje su oročili sredstva zbog povoljnijih kamata. Banka je upala u financijske poteškoće, pa nisu uspjeli povratiti glavnicu ni kamate zbog čega je firma, s tim što ne zna je li riječ o društvu H. ili H. T. sklopila ugovor o prijeboju potraživanja s bankom na način da im je ponuđen prostor u ulici R. B. ili dionice H. Š. pa su se oni odlučili za dionice H. Š. Tako je sklopljen ugovor o prijeboju potraživanja između T. B. i H. T. Svjedok je prilikom ispitivanja priložio presliku navedenog ugovora od 15. lipnja 1999. kao i preslik ugovora o asignaciji sklopljen između T. B., H. T., L. i. i N. G. B. Također je priložio i preslik ugovora o ustupu potraživanja između O. Z. i H. T. Još je istakao kako je od T. B. bio uvjet za kupnju dionica društva N. M. što ga je koštalo oko 250.000,00 DEM. Inače, o svemu navedenom dogovarao se s R. S. Također tvrdi kako je on računovodstvu svoje tvrtke izdao nalog radi provjere uplate iznosa od 250.000,00 DEM s tim da ne zna na koji račun je izvršena ta uplata. Moguće je da je isplata izvršena na ime R. S. u C. b. i to vezano za dionice "H. T. ". Na kraju je još naveo kako vrijednost dionica nije bila prava vrijednost, već se radilo o njihovoj nominalnoj vrijednosti, što znači da su dionice preplaćene u odnosu na njihovu realnu vrijednost. Također navodi kako je tvrtka L. i. njegova tvrtka, odnosno obiteljska tvrtka, te da je preko te tvrtke platio određeni iznos N. G. B.

 

Svjedok D. M. ističe kako je u T. B. radio u dva perioda i to od 1993. do 1995. i od 1997. do 1998. Bio je direktor direkcije pravnih poslova. Tako se sjeća da je Z. R. kupio dionice H. Š., te da su dotičnom, kao i članovima njegove obitelji odobravani krediti. Za kredite su davana i osiguranja, pa se tako sjeća da je Z. R. kao osiguranje za kredite dao dvije kuće u P., te udjele u društvima K. i H. Š. Društvo H. T. je bilo komitent banke, ali mu nije poznato ništa vezano za mogući ugovor o prijeboju sklopljen između banke i tog društva, niti mu je poznato jesu li članovi obitelji R. vraćali kredite. Ništa mu nije poznato vezano za ustup N. G. B. kao ni u svezi poslovanja s J. o., O. Z. te J. S. Č., koja je inače odvjetnica u S., ističe kako je ona prije 1999. po posebnoj punomoći radila dva posla za T. B. s tim da joj je punomoć potpisala tadašnja direktorica B. Š. Već tada banka je upala u određene poslovne poteškoće. Navodi kako nikada nije imala generalnu punomoć za vođenje poslova banke obzirom da je banka imala svoje pravnike. Poznato joj je kako je 1998. R. S. došla na praksu u banku jer je završila neku školu u N. zbog čega je trebala u jednom od gospodarskih subjekata RH provesti praksu, a nakon što je to napravljeno ona je u siječnju 1999. postala punomoćnik članova uprave. R. S. nikada nije bila službeno direktorica banke jer nije imala zakonske uvjete za to, budući je završila farmaciju. Stoga je postavljen upit HNB-u radi davanja suglasnosti za imenovanje iste kao vršiteljice dužnosti T. B., a na koji upit HNB nije odgovorila, pa je R. S. prešutno nastavila raditi te poslove. Dakle, ista je od strane HNB-a akceptirana kao v.d., te je kao takva odlazila na sastanke u HNB. Ona je ujedno bila i punomoćnik članova uprave s tim da je banka bila u većinskom vlasništvu njezinog oca. R. S. je provodila mjere koje je naložila HNB. Što se tiče kredita odobrenih tzv. povezanim osobama tražilo se osiguranje tih kredita kroz određenu imovinu, pa je Z. R. čak i prodao kuću u M. i drugu imovinu. R. S. je ujedno periodično izvješćivala HNB o provođenju naloženih mjera. Na koncu navodi kako joj nije poznato da bi R. S. kao v.d. direktorica banke ostvarila bilo kakvu materijalnu korist. Naprotiv misli da je ista imala čak i troškove.

 

Iskazi svjedoka B. N. i R. T. nisu bili od utjecaja za odluku u ovoj kaznenopravnoj stvari, dok svjedoci A. V., M. R. i N. D. navode kako im nisu poznati podaci koji bi se odnosili na utužena kaznena djela.

 

Kao što je prije navedeno sud je tijekom rasprave pročitao financijsko knjigovodstveno vještačenje izrađeno po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Z. K., kao i dopunu tog vještačenja. Kako se navedenog vještaka nije moglo ispitati na raspravi, jer je u međuvremenu umro, to je naloženo i provedeno novo knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije i računovodstvo S. G. kao i dopuna tog vještačenja, s tim da su to novo vještačenje i dopuna vještačenja također pročitani na raspravi, a kao što je na raspravi ispitana i stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo S. G.

 

Obzirom da su vještaci pok. Z. K. i S. G. prilikom izrade vještačenja, odnosno dopune vještačenja, koristili svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, pa tako i onu dokumentaciju koja se spominje u opisima kaznenog djela iz točke 2. izreke presude, s tim da je neprijeporna činjenica kako je navedena dokumentacija doista sačinjena i korištena, te je neprijeporan sadržaj dokumentacije, kao što je neprijeporno da su se poslovni događaji navedeni u toj dokumentaciji i dogodili, zaista nema potrebe u obrazloženju ove presude osvrtati se na ukupan sadržaj te dokumentacije. Naime, dostatno je samo ukazati na sadržaj knjigovodstveno financijskih vještačenja, odnosno dopune tih vještačenja, te sadržaj iskaza knjigovodstveno financijske vještakinje S. G. na raspravi, s tim što će se po potrebi ukazati i na sadržaj pojedinog dokumenta.

 

Nalazi i mišljenja, odnosno zaključci knjigovodstveno financijskih vještaka pok. Z. K. i S. G. u osnovi su istovjetni, a kako je vještakinja S. G. i neposredno ispitana na raspravi, kojom prilikom je istakla kako ostaje kod sadržaja pisanog vještačenja, odnosno dopune vještačenja, to će se u nastavku presude interpretirati sadržaj zaključka navedene vještakinje.

 

Naime, vezano za kazneno djelo koje je bilo ovog kaznenog postupka i za koje je ovaj sud okrivljenu R. S. proglasio krivom, vještakinja za financije i računovodstvo S. G. zaključila je kako se iz osnova više različitih pravnih poslova, međusobnih zatvaranja dužničko-vjerovničkih odnosa koji su vršeni u prvom redu između banke i Z. R., ali su uključeni i ostali subjekti, uglavnom komitenti banke, sve može sažeti kako slijedi:

 

ad.1. Garancija za kupnju dionica društva K. po izdanoj, naplaćenoj garanciji, T. B. potražuje od Z. R. iznos od 523.049,78 ondašnjih DEM. Navedeni iznos je uključen u zatvaranje kredita odobrenih od strane T. B. članovima obitelji Z. R. što je sve opisano u točki 1. optužnice. Po ovom dugu Z. R. prenosi pravo potraživanja od društva K. d.d. na T. B. kojoj je isto pravo priznato tijekom stečajnog postupka u sudskoj nagodbi pred Trgovačkim sudom u Z.

ad.2. T. B. uzima 1.000.000,00 ondašnjih DEM kredita od N. G. B., (dalje u tekstu: NGB) i daje ga komisiono Z. R. Po toj osnovi Banka potražuje od Z. R. dio plasiranog iznosa u visini od 562.500,00 ondašnjih DEM, koja sredstva Z. R. nije vratio.

ad.3. Prijeboj iznosa dugovanja i potraživanja između T. B. i Z. R. navedenih pod ad.1. i ad. 2. rezultira razlikom od 39.450,22 ondašnjih DEM, koji iznos banka potražuje od Z. R..

ad.4. Preuzetu obvezu prema N. u stečaju T. B. je dijelom izvršila upućivanjem svog dužnika da umjesto njoj, iznos od 89.977,00 ondašnjih DEM uplati u korist računa "NGB u stečaju".

ad.5. Z. R. nije mogao svoju obvezu prema N. u stečaju umanjiti za uplaćeni iznos od 89.977,00 DEM jer isti nije uplaćen po uputi kojom se zatvara potraživanje Z. R. nego potraživanje banke. Slijedom toga Dodatak ugovora kojim je utvrđena obveza T. B. prema Z. R. iz ovog pravnog posla u visini od 50.526,78 ondašnjih DEM nije utemeljen. Obzirom da se navedeni Dodatak ugovora od 26. kolovoza 1999. uključuje u poslovnu i knjigovodstvenu dokumentaciju T. B., a nad kojom je otvoren stečajni postupak 8. rujna 2000., iznos plaćanja u kunskoj protuvrijednosti od 349.235,00 kuna predstavlja štetu za T. B., te istovremeno nepripadajuću korist Z. R. koji nije imao pravo raspolagati ovom uplatom.

 

Stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo S. G. u vještvu je još navela kako je vrijeme transakcija navedenih u točki 2. optužnice razdoblje nelikvidnosti banke, a što je zaključiti iz sveukupne dokumentacije materijala spisa. To je rezultiralo različitim načinima nenovčanih zatvaranja bančinih dospjelih obveza "materijalnom" i"financijskom" imovinom, te imovinom u obliku "prava i potraživanja", koja imovina je višekratno korištena u različitim transakcijama, a u istom razdoblju. Time da je poslovanje T. B. često bilo suprotno propisima o bankarskom poslovanju, a odluke u ime banke mogle su donositi osobe od posebnog utjecaja i to većinski dioničari, članovi uprave i članovi nadzornog odbora.

 

U dopuni financijsko knjigovodstvenog vještačenja stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo S. G. odgovorila je na više postavljenih pitanja kojima prije navedeni zaključci vještakinje vezani za kazneno djelo navedeno u točci 2. optužnice, odnosno ovom izrekom presude, nisu dovedeni u pitanje.

 

Kao što je već navedeno stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo S. G. i prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi u potpunosti je ostala pri svojim nalazima i zaključcima iz pisanog vještačenja. Ista je vještakinja višekratno istakla kako je za svoje nalaze i zaključke u vještačenjima, odnosno za nalaze i zaključke usmeno iznijete na raspravi, imala na raspolaganju svu potrebnu dokumentaciju.

 

Ispitana na raspravi 8. travnja 2021., a nakon ukidne odluke višeg suda u odnosu na kazneno djelo koje je bilo predmet ovog kaznenog postupka i shodno uputstvu žalbenog suda u svezi tog kaznenog djela (str. 18. rješenja), te naloga vještakinji od strane predsjednika vijeća da pregledom ovog kaznenog postupka, ali i stečajnog spisa T. B. d.d. u stečaju S. na Trgovačkom sudu u S., vještakinja je navela da i nakon pomnog pregleda jednog i drugog spisa nije pronašla vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju o kreditu Z. R. broj 31000001441, niti je tu dokumentaciju pronašla kod stečajne upraviteljice banke J. B. Upitan od strane predsjednika vijeća branitelj okrivljene je kazao da ne posjeduje primjerak istog ugovora, ni popratnu dokumentaciju u svezi istoga.

 

Ostajući na toj raspravi u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja iz svibnja 2015. (list 2226-2248 spisa), te dopune svog pisanog nalaza i mišljenja iz travnja 2016. (list 2396-2413 spisa), kao i prilikom ispitivanja na raspravi (list 2377-2379 i 2423-2425 spisa) vještakinja je navela da je u svom osnovnom vještvu iz svibnja 2015. na stranici 22. dala svoje viđenje načina rada u banci iz kompletne te dokumentacije, navodeći da je postupak odobravanja kredita propisan u svim bankama, dok je ugovor o kreditu rezultat procesa u kojem postoji druga dokumentacija, a ne samo ugovor.

 

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Z. K. i S. G., ocjenjujući da su nastala kao rezultat profesionalnog, stručnog i sveobuhvatnog rada oba sudska vještaka, a prihvatio je i iskaze svjedoka B. Š., K. J., B. B., N. D. i J. L., ocjenjujući ih vjerodostojnim.

 

Na kraju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve provedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio kako je okrivljena R. S. počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog izrekom ove presude.

 

Kao što je prije navedeno okrivljena R. S. je nedostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i kao takva tijekom cijelog kaznenog postupka nije se pred sudom očitovala o optužbi, odnosno nije u smislu članka 434. ZKP/08 na raspravi iznijela svoju obranu. Ipak, kako je navedeno okrivljena R. S. je preko svog branitelja dostavila pisanu obranu, koja je tijekom rasprave pročitana, a čiji sadržaj je prije interpretiran. Inače, ta okrivljenica je u pisanoj obrani, potvrđujući da su se doista zbili svi poslovni događaji opisani u točki 2. optužnice, odnosno izrekom presude, istakla kako time nije nastupila šteta za T. B., te da nikome nije pribavljena protupravna imovinska korist. Okrivljena R. S. potvrđujući i činjenicu da je faktički obavljala poslove v.d. predsjednice uprave T. B. ujedno navodi kako u formalnom smislu nije bila predsjednica uprave banke, jer nije imala zakonske uvjete za tu poslovnu dužnost, niti ju je HNB kao predsjednicu uprave banke potvrdila. Dakle, okrivljena R. S. u osnovi se brani kako nije počinila utužena kaznena djela. Ista okrivljenica također ističe kako bi u slučaju da su utužena kaznena djela i počinjena, nastupila apsolutna zastara kaznenog progona.

 

Obrana okrivljene R. S. je neuvjerljiva, suprotna je drugim dokazima izvedenim tijekom postupka, te je riječ o neosnovanoj obrani.

 

Prije svega valja kazati kako u ovoj kaznenopravnoj stvari činjenično stanje u osnovi nije prijeporno. Tako je, a kada je u pitanju status okrivljene R. S., u odnosu na kazneno djelo za koje je ovom presudom proglašena krivom, neprijeporna činjenica da je ista u inkriminirano vrijeme faktički obavljala poslove v.d. predsjednice uprave T. B. Naime, na tu činjenicu u svojoj pisanoj obrani više puta ukazuje okrivljena R. S., a koje kazivanje je potkrijepljeno i sadržajem brojne pročitane dokumentacije. To je razvidno iz Odluke Nadzornog odbora T. B. od 13. siječnja 1999. o imenovanju R. S. za predsjednicu uprave banke (list 230 spisa); dopisa Nadzornog odbora T. B., kojeg potpisuju V. R. i dr. Z. R., od 22. siječnja 1999. upućen HNB s traženjem izdavanja suglasnosti za imenovanje R. S. predsjednicom uprave T. B. (list 228 spisa); zapisnika HNB od 21. ožujka 2000. o obavljenoj kontroli poslovanja T. B. (list 204-207 spisa); ugovora o prijenosu udjela u vlasništvu tvrtke radi povrata kredita zaključen 10. svibnja 1999. u M. (list 359-362); zapisnika s Glavne skupštine T. B. od 9. svibnja 1997. u čijem prilogu je i priopćenje o promjeni i sastavu Nadzornog odbora banke (list 298-302 spisa), te više odluka Nadzornog odbora banke i dr.

 

Iako okrivljena R. S. u pisanoj obrani poriče krivnju za izvršenje predmetnog kaznenog djela, ista u toj obrani ne prijepori radnje i događaje koji se navode u činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke presude i koje priznanje činjenica je objektivizirano sadržajem dokumentacije koja se također navodi u činjeničnom opisu izreke presude, kao i sadržajem knjigovodstveno financijskih vještačenja, odnosno kazivanjem stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije S. G. tijekom rasprave, te svjedoka kojima je sud povjerovao. Uz sve to navedene činjenice su potkrijepljene i iskazima dijela svjedoka, a čija kazivanja su prije interpretirana, te ih nema potrebe ponavljati.

 

Utvrđujući krivnju okrivljene R. S. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 činjenično i pravno opisano izrekom presude, sud je utvrdio kako je u vremenu od 15. lipnja do kraja kolovoza 1999., okrivljena R. S. prema prethodnom dogovoru i zajednički sa svojim ocem, sada pok. Z. R. sklapanjem pravnih poslova navedenih u činjeničnom opisu izreke presude, a što je sve zorno prikazano u točkama ad 1. do ad 5. zaključaka knjigovodstveno financijskog vještačenja sudske vještakinje S. G., sredstvima T. B. otplatili obveze Z. R. kao fizičke osobe prema N. G. B., odnosno umanjili su obveze Z. R. prema toj banci za iznos od 89.977,00 ondašnjih DEM što predstavlja protuvrijednost od 348.723,85 kuna, a prema prosječnom srednjem tečaju HNB-a za njemačku marku DEM za 1999. ("Narodne novine", broj 4/00) i to 1 DEM = 3,8757 kuna. Knjigovodstveno financijska vještakinja eksplicite navodi kako spomenuti iznos, koji je ovaj sud u odnosu na onaj iz vještva umanjio obzirom na ranije navedeni paritet DEM i HRK, za T. B. predstavlja štetu, zbog istovremenog pribavljanja nepripadajuće materijalne dobiti Z. R., a koji zaključak, kao životan i logičan, prihvaća i ovaj sud.

 

Sud je utvrdio kako je okrivljena R. S. pri počinjenju predmetnog kaznenog djela, postupala zajednički i dogovorno sa sada pok. Z. R., te je u smislu odredbe članka 87. stavak 6. KZ/11 nedvojbeno imala status odgovorne osobe.

 

Stoga je ovaj sud utvrdio kako je okrivljena R. S. s namjerom i to u svom izravnom obliku počinila kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, jer je bila svjesna obilježja tog kaznenog djela, odnosno da su sva postupanja koje je poduzela kao v.d. predsjednice Uprave T. B. d.d. S. i koja su opisana činjeničnim opisom djela poduzela da bi Z. R. pribavila nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od 89.977,00 tadašnjih DEM, odnosno u protuvrijednosti 348.723,85 kuna prema prosječnom srednjem tečaju HNB-a za 1999., a za koji je iznos oštećena T. B. d.d. S., te htjela ostvarenje tog posla kojim je Z. R. pribavila imovinsku koristi u znatnom iznosu, na koji način je T. B. d.d. S., u kojoj je bila v.d. predsjednica Uprave i o čijim se imovinskim interesima time bila dužna brinuti, prouzročila znatnu štetu.

 

Kako je okrivljenoj R. S. optužnicom ŽDO u S. broj DO-K-184/00 od 30. lipnja 2012. stavljeno na teret izvršenje, u odnosu na kazneno djelo za koje je ovom presudom proglašena krivom, kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi s st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda RH 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, dalje u tekstu KZ/97), tj. okvalificirano po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a u međuvremenu je donesen i stupio na pravnu snagu novi Kazneni zakon (KZ/11) to je sud sukladno odredbi članka 3. stavak 2. i 3. KZ/11 trebao utvrditi postoji li pravni kontinuitet toga kaznenog djela i bića odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11 te koji je zakon u konkretnom slučaju blaži za počinitelje.

 

Sud je utvrdio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11. Naime, utvrđeno je da je činjenično stanje iz kaznenog djela opisano točkom 2. optužnice moguće odvesti pod biće kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11. Nadalje, iako je za učin kaznenog djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 zapriječena ista kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine do 10 (deset) godina, ovaj sud smatra kako je Kazneni zakon (KZ/11) blaži za počinitelje. Naime, prilikom ocjene koji je zakon blaži valjalo je voditi računa o tome da je nakon donošenja novog Kaznenog zakona (KZ/11) Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske najprije donio pravno shvaćanje (broj Su-IVK-4/12-57) o visini neodređenih vrijednosti znatne imovinske koristi, a koji je kasnije inkorporiran u članku 87. točka 29. KZ/11 kako je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, zbog čega je KZ/11 blaži za počinitelje jer znatna imovinska korist kod kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. KZ/11 postoji tek kada vrijednost imovinske koristi prelazi iznos od 60.000,00 kuna, a ne vrijednost od 30.000,00 kuna koliko je bilo dovoljno za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u svezi sa stavkom 1. KZ/97. Prema tome Kazneni zakon (KZ/11) je blaži zakon jer je po istom zakonu sužen kriminalni okvir, odnosno smanjena je kriminalna količina predmetnih kaznenih djela. Stoga je počinjeno kazneno djelo okrivljenoj R. S. u presudi okvalificirano kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Kako tijekom postupka ubrojivost okrivljene R. S. nije bila upitna, te kako nije utvrđeno da je ista bila u zabludi kako o biću djela, tako i o okolnostima koje isključuju protupravnost i o protupravnosti, to u izočnosti bilo kakvog ispričavajućeg razloga, ovaj je sud okrivljenu R. S. proglasio krivom za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11.

 

Prilikom odlučivanja o kazni, sud je pošao od vrste i težine počinjenog kaznenog djela, te visine zapriječene kazne zatvora za isto, uzimajući u obzir, u smislu članka 47. KZ/11 odrednice odmjeravanja kazne i to stupanj krivnje, svrhu kažnjavanja, a osobito jačinu povrede zaštićenog dobra, odnosno novca klijenata T. B. d.d. S. zbog kojih je ovakvim i sličnim postupanjem okrivljene (istina uz sada pok. Z. R.) ta banka došla u stečaj, na koji način su uskraćena određena prava klijenata i obveze banke prema njima, kao i pobuda iz kojih je kazneno djelo počinjeno (stjecanje nepripadajuće imovinske koristi Z. R.) uz način počinjenja i stupanj povrede dužnosti okrivljene R. S. koja je kao v.d. predsjednice Uprave T. B. d.d. S. odgovorna za savjesno postupanje u radu banke, a ne da postupa protivno članku 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99).

 

Kao olakotnu okolnost sud je utvrdio neosuđivanost na strani okrivljene R. S., dok nekih posebnih otegotnih okolnosti, koje bi djelu davale otežavajući značaj, a koji bi bili izvan zakonskog obilježja kaznenog djela, sud nije našao.

 

Stoga je okrivljenu R. S. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11 1. izreke presude osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Naime, sud je uvjerenja da je ovako izrečena kazna zatvora okrivljenoj u potpunosti primjerena količini njezine kriminalne aktivnosti, te osobi počinitelja. Nadalje, sud smatra kako će se time ostvariti svrha izricanja kazne, kako specijalne prevencije, u smislu budućeg ponašanja okrivljenice i odmaka od kriminogene zone, tako i generalne prevencije, spram drugih da se klone vršenja tih i drugih kaznenih djela.

 

Temeljem odredbe članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 sud je oštećenoj T. B. d.d. S. u stečaju dosudio zatraženi (od strane stečajne upraviteljice na raspravi 8. srpnja 2016.) imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljena R. S. dužna platiti oštećenoj T. B. d.d. S. u stečaju iznos od 348.723,85 kuna, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, dok je u više traženom iznosu oštećena upućena u parnicu.

 

Na kraju, temeljem odredbe članak 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljena R. S. je dužna na ime troškova kaznenog postupka platiti ukupan iznos od 30.761,60 kuna, od čega je iznos od 17.088,30 kuna na ime troškova računovodstveno-financijskog vještačenja, iznos od 10.673,30 kuna na ime troškova tumača, te iznos od 3.000,00 kuna na ime paušalne svote.

 

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 12. srpnja 2021.