Broj: Kž 386/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinje kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. R., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 18. travnja 2018. broj Kv I-Us-64/18 (K-Us-7/17-199), o produljenju primjene mjere opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. i dr. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) prema optuženom D. R. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveze redovitog javljanja načelniku nadležne policijske postaje u Puli prema mjestu stanovanja optuženika ili osobi koju načelnik odredi, jedanput mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencija. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženi D. R. upozoren je da će se, u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom. Izvršenje mjere opreza povjereno je Policijskoj upravi istarskoj.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. R., po branitelju P. R., odvjetniku iz R., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se izrečena mjera opreza ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. R. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke. Jednako tako, pravilno je utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno i detaljno obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo, a koje okolnosti su prvenstveno dosadašnja osuđivanost optuženika, s obzirom na to da je isti do sada već osuđivan zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), a za istovrsno kazneno djelo se tereti i u ovom postupku, te zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i dva mjeseca. Kada se uz navedeno uzme u obzir i način počinjenja kaznenog djela za koje se tereti optuženik, a koji ukazuje na organiziranost i međusobnu povezanost svih optuženika unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama te brojnost inkriminiranih radnji i visina ostvarene protupravne imovinske koristi, koje ukazuju na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju članova udruženja pa tako i optuženika te na viši stupanj kriminalne volje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Osim toga, jednako je tako pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da se, s obzirom na protek vremena od počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret te činjenicu da je u istražnom zatvoru već proveo preko godinu dana od kada nije dolazio u sukob s zakonom te da do sada izrečenu mjeru opreza nije kršio, svrha istražnog zatvora i nadalje može ostvariti produljenjem već izrečene mjere opreza.

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da izrečena mjera opreza više nije neophodna jer je zaposlen, po cijele dane radi, u istražnom zatvoru je proveo više od 10 mjeseci, više ne namjerava činiti kaznena djela i do sada je poštovao izrečenu mjeru opreza.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 10. listopada 2018.