REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-1025/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i Ane
Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MTG d.o.o. Cestica, Malo Gradišće
16a, OIB 79061330069, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetniku iz
Varaždina, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg
3a, Rijeka, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnice - odvjetnice iz
Odvjetničkog društva Maćešić i Partneri iz Rijeke, radi uspostave ranijeg stanja
odnosno naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj P-527/2017-26 od 13. prosinca 2019., u sjednici vijeća
održanoj 12. srpnja 2021.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-527/2017-26 od 13. prosinca 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženik je dužan uspostaviti stanje koje je bilo
prije nastanka štete na način da tužitelju vrati u vlasništvo nekretninu upisanu u zk.ul.
1131, poduložak 5, k.č. 2765 k.o. Matulji te izdati tabularnu ispravu valjanu za
uknjižbu prava vlasništva koju će u protivnosti zamijeniti presuda (točka I. izreke) i
tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 107.500,00 kn (točka II.
izreke).

2. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne
primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu
ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbiti
žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

Poslovni broj: 52 Pž-1025/2020-4 2

5. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom
čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 –
pročišćeni tekst i 25/13), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8.,

9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog
prava.

6. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je zbog
pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud propustio pravilno i potpuno utvrditi
odlučne činjenice i u obrazloženju dati jasne i valjane razloge o tome, te se zbog toga
ne može utvrditi pravilnost primjene odredbi čl. 58. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne
novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08;
dalje: OZ) i čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) koje je odredbe materijalnog prava primijenio
odlučujući o tužiteljevom zahtjevu za uspostavu stanja kakvo je bilo prije nastanka
štete na način da mu vrati u vlasništvo nekretninu nad kojom je provedena ovrha radi
namirenja tuženikove tražbine i tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu koju će u
protivnosti zamijeniti pobijana presuda.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik vrati vlasništvo nekretnine
na koju je upravljen tužbeni zahtjev na koji bi se način uspostavilo stanje kakvo je
bilo prije pokretanja ovršnog postupka radi namirenja tuženikove tražbine i da mu u
tu svrhu izda valjanu tabularnu ispravu. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da
je tuženik pokrenuo ovršni postupak na temelju ovršne isprave te je nadležni sud
donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-438/2011 od 4. srpnja 2011. i u ovršnom
postupku nekretnina je prodana tuženiku na javnoj dražbi 26. svibnja 2013. i
doneseno rješenje o dosudi. Klauzula ovršnosti na ovršnoj ispravi – Ugovoru o
okvirnom zaduženju pravomoćno je ukinuta 23. veljače 2016. Sud u razlozima
obrazloženja navodi da je uvidom u isprave u spisu zaključio da je tuženik dužan
uspostaviti stanje kakvo je bilo prije pokretanja ovršnog postupka jer je to uvijek
moguće i da u konkretnoj situaciji valja odlučiti primjenom odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a
jer je ovršna isprava ukinuta. Slijedom toga, sud zaključuje da je otpala osnova pa je
tuženik dužan prema odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO-a vratiti nekretninu koja je predmet
postupka.

8. Obrazloženje pobijane presude je nejasno, nerazumljivo i protivno
ispravama koje se nalaze u spisu i sadržaj i značaj kojih prvostupanjski sud nije
analizirao i ocijenio u skladu s materijalnim pravom koje bi trebalo primijeniti
odlučujući o zahtjevu. Između ostalog prvostupanjski je sud pribavio spis ovršnog
predmeta koji je započeo pod oznakom poslovni broj Ovr-438/11 i vodio se kod
Općinskog suda u Opatiji (sadašnja oznaka poslovni broj Ovr-5390/15). Na ročištu
održanom 29. listopada 2019. na kojem je zaključena glavna rasprava prvostupanjski
sud je donio rješenje da se vrši uvid u navedeni spis, ali je nejasno što je sud utvrdio
uvidom u spis. O tome što se događalo u navedenom ovršnom predmetu moguće je
djelomično razabrati uvidom u podneske i odluke u tom spisu, ali se čini da to nije
dovoljno, a u svakom slučaju iz isprava koje se nalaze za sada ne proizlazi pravilnost
pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Poslovni broj: 52 Pž-1025/2020-4 3

9. Ono što se može zaključiti uvidom u isprave spisa ovršnog predmeta
upućuje da je tuženikov dužnik treća osoba Dedico d.o.o. Rijeka s kojom pravnom
osobom je tuženik imao sklopljen kredit i u zemljišnim knjigama gdje se nalazi
nekretnina koja je predmet postupka upisano založno pravo radi osiguranja novčane
tražbine. Tužitelj je nekretninu kupio od tuženikovog dužnika s kojim je imao poslovni
odnos i u kojem je nastalo potraživanje prema dužniku te je isplata cijene obavljena
na način da je izjavljen prijeboj međusobnih tražbina. Te tvrdnje je iznio i tužitelj u
prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 36.-38. spisa) navodeći da žalbu podnosi zbog
žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 46. st. 1. t. 7., 9., 10. OZ-a, ali nije naveo
da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi predstavlja ovršnu ispravu.
Tek kad je nakon provedene dražbe doneseno rješenje o dosudi 17. svibnja 2013.
koje je postalo pravomoćno 22. rujna 2014. (list 41.-44. spisa), čini se da se tužitelj
aktivirao u ovršnom postupku i podnio prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti kojeg
je nadležni sud 28. srpnja 2014. odbio, a drugostupanjski sud prihvatio i preinačio
odluku kojom je odbijen zahtjev za ukidanje potvrde ovršnosti (list 53.-54. spisa).
Prvostupanjski sud, iako je izvršio uvid u spis ovršnog predmeta, nije kronološki i
sadržajno naveo što se događalo u tom spisu pa se ne može ispitati kad je tužitelj
podnio prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti na ovršnu ispravu.

10. Prema odredbi čl. 21. t. 4. OZ-a ovršna isprava je ovršna javnobilježnička
odluka i ovršna javnobilježnička isprava, a prema odredbi čl. 25. OZ-a
javnobilježnička isprava je ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja
uređuju ovršnost takve isprave. Ovršna isprava podobna je za ovrhu prema odredbi
čl. 26. OZ-a, a prema odredbi čl. 33. OZ-a potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu
bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će na prijedlog sud, a tako je bilo u
ovršnom predmetu. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu
(„Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16; dalje: ZJB)
javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na
činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se
na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze,
neposredno provesti prisilna ovrha. Ovršnost javnobilježničkog akta može se pobijati
prema odredbama Ovršnog zakona, a sud će obustaviti ovrhu i kad utvrdi da pri
sastavljanju ili otpravljanju javnobilježničkog akta nisu poštivani uvjeti koji moraju biti
ispunjeni da bi taj akt dobio snagu javne isprave ili postavo ovršan. Iz spisa ne
proizlazi da je ovršni postupak obustavljen odnosno da je sud koji provodi ovršni
postupak odlučio o tome s obzirom na to da je ukinuta potvrda ovršnosti. Naprotiv,
sud je tužitelja uputio pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 21.
rujna 2017. (list 78.-79. spisa) koju je parnicu tužitelj pravomoćno izgubio jer je
odbijen njegov tužbeni zahtjev. Postavlja se isto tako pitanje je li ovršni sud na neki
drugi način kvalificirao žalbu tužitelja kao ovršenika protiv rješenja o ovrsi odnosno
njegov prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti u smislu neke druge zakonske
odredbe čl. 46. st. 1. i st. 5. OZ-a na koje zakonske razloge pazi po službenoj
dužnosti.

11. Kad je prvostupanjski sud o zahtjevu za vraćanje stečenog bez osnove na
utvrđeno činjenično stanje prema odredbi čl. 58. st. 1. OZ-a i čl. 1111. st. 3. ZOO-a
odlučio je pogrešnom primjenom materijalnog prava. Prema odredbi čl. 58. st. 1. OZ
nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti

Poslovni broj: 52 Pž-1025/2020-4 4

od suda da naloži ovrhovoditelju vraćanje onog što je ovrhom dobio ako je ovršna
isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na
drugi način utvrđeno da je bez učinka. Iz spisa ne proizlazi da je sud utvrdio
navedene pretpostavke već je činjenicu ukidanja potvrde ovršnosti identificirao s
ukidanjem ovršne isprave. Ovršna isprava prema sadržaju spisa nije ukinuta niti
preinačena, poništena ili stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez
učinka. Ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi,
utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja
iz iznosa dobivenog prodajom. Postupak ovrhe smatra se dovršenim provedbom
ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, a dovršenje ovrhe provedbom posljednje
ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem. Namirenje vjerovnika je, prema tome,
posljednja faza ovršnog postupka kojeg je pokrenuo tuženik, ali je nepoznato je li
ovrha dovršena jer to sud nije utvrdio uvidom u spis ovršnog predmeta. Osim toga,
nejasno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o zaštiti prava kupca prema
odredbi čl. 102. OZ-a koji jasno propisuje učinak pravomoćnosti rješenja o dosudi
nekretnine. Navedena bi zakonska odredba s obzirom na pravomoćnost rješenja o
dosudi bila u protivnosti s prihvaćenim tužbenim zahtjevom u dijelu koji se odnosi na
uspostavu stanja prije nastanka štete, a prvostupanjski sud svoje pravno shvaćanje
nije u dovoljnoj mjeri razumljivo obrazložio. Nejasno je i nerazumljivo pravno
shvaćanje prvostupanjskog suda o prihvaćanju dijela zahtjeva za izdavanje tabularne
isprave jer nedostaju razlozi prihvaćanja tog zahtjeva. Osnova prema kojoj ovlaštenik
može zahtijevati izdavanje tabularne isprave nalazi se u obveznopravnom odnosu. S
obzirom na tužbene navode i nedostatak obrazloženja kako u činjeničnom dijelu tako
i u nedostatku odredaba materijalnog prava odluku u tom dijelu nije moguće ispitati.

12. Osnovano tuženik ukazuje na nedostatke pobijane presude koji upućuju na ostvarene žalbene razloge.

13. Slijedom navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti prema čl.

369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. U nastavku
postupka sud će raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozoreno, a nakon
provedenog postupka donijeti novu na zakonu osnovanu odluku te u obrazloženju
navesti propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a, a odlučiti će i o troškovima cjelokupnog
postupka.

Zagreb, 12. srpnja 2021.

Predsjednik vijeća

Jagoda Crnokrak