REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u M., po sucu A. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Stambenog gospodarstva d.o.o. M., T. T. U. 1, M. (OIB: …) zastupanog po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Z. protiv tuženika M. B., M., B. 8 (OIB: …) zastupanog po punomoćniku G. R., odvjetniku iz P., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane dana 16. lipnja 2021. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. P., odvjetnice i punomoćnika tuženika G. R., odvjetnika, dana 12. srpnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika A. P., broj Ovrv-192/15 od 27. srpnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku  isplatiti tužitelju iznos od 3.291,30 kn (tri tisuće dvjesto devedeset jednu kunu i trideset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu za troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), a sve u roku od 8 dana.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi Javnog bilježnika A. B. broj Ovrv-192/15 od 27. srpnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.974,78 kn (tisuću devetsto sedamdeset četiri kune i sedamdeset osam lipa) na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana  izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te u dijelu za iznos od 37,50 kn (trideset sedam kuna i pedeset lipa) na ime ovršnog troška  i u dijelu za iznos od 37,50 kn (trideset sedam kuna i pedeset lipa) na ime predvidivih troškova ovršnog postupka.

              III\ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn (tisuću dvjesto pedeset kuna), a sve u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu (ranije ovršni prijedlog) protiv tuženika M. B. dana 23. srpnja 2015. godine kojim potražuje isplatu iznosa od 5.266,08 kn sa  zakonskom zateznom kamatom od dana utuženja do isplate, kao i trošak ovršnog i parničnog postupka, a sve s osnova neplaćenih doprinosa  za zajedničku pričuvu  zbog čega je i doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-192/15 od 27. srpnja 2015. godine.

          Tijekom postupka tužitelj je uredio tužbu subjektivnom smislu na način da iza riječi upravitelj stoji riječ „zz po ugovoru“, dok u preostalom dijelu ostaje neizmijenjena, te da je dostavio ugovor o upravljanju stambenom zgradom na adresi Š. prolaz S 3/1, Makarska od 01. veljače 1999. godine

Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi dana u kojem ističe prigovor zastare utuženog potraživanja, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, a da je pogrešno naveden ovrhovoditelj, te ne može biti upravitelj zgrade u ime i za račun suvlasnika nego bi mogao biti ovrhovoditelj kao zz suvlasnika , što da nije navedeno ili svaki suvlasnik pojedinačno. Ističe da je neosnovan dio  troška po specifikaciji koji se odnosi na trošak dostave, a predvidivi trošak da nije zakonit, te ističe da tužitelj nije dostavio račune s upozorenjima po ZID OZ. Nadalje, tijekom postupka navodi da nije zaprimio račune za kolovoz 2014. godine pa nadalje, a da su takvi računi nezakoniti, jer da su bez upozorenja. Ističe da nema dokaza da je ugovor o upravljanju stambenom zgradom zaključila većina suvlasnika, niti ima dokaza o kojoj se adresi radi. Ističe i prigovor litispendencije, jer da se za istog dužnika koji ima samo jedan stan u Makarskoj vode dva postupka .

U skladu s čl. 54. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96., 29/99., 173/2003. i 88/2005.) ovaj sud je rješenjem od 19. kolovoza 2015. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave ovog suda broj Ovrv-192/15 ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u karticu stanara (list 3),  presliku ugovora o upravljanju stambenom zgradom (list 17-23), presliku međuvlasničkog ugovora (list 24-32), uvjerenje o prebivalištu tuženika (list 33), presliku odluke da je predstavnik suvlasnika navedene stambene zgrade R. L., a koja je potpisana od strane pet suvlasnika od ukupno šest, a jedan od potpisnika je i tuženik M. B.. i to za stambenu zgradu na adresi B. 8. (list 34) , presliku zapisnika o sastanku suvlasnika zgrade na adresi M., B. S. 3/1 (list 35), , popis suvlasnika  s utvrđenim suvlasničkim dijelovima (list 36), presliku prijedloga za ovrhu u predmetu broj Ovrv724/11 (list 37-38), presliku kartice otvorenih stavki za zgradu  na adresi M., Š. prolaz 3/1 (list 39), pregled potraživanja  Stambenog gospodarstva za broj kartice 123 na adresi zgrade B. 8 (list 41), presliku kartice stanara za zagradu na adresi M., B. 8 (list 50), presliku rješenja o povlačenju tužbe u predmetu ovog suda broj Povrv-351/16 (list 51), presliku rješenja Trgovačkog suda u S. od dana 07. rujna 1998. godine (52), presliku Odluke o osnivanju Trgovačkog društva za organizaciju, održavanje i upravljanje stambenim zgradama objavljenu u Glasniku Grada M., broj 6 od 29. prosinca 1997 godine (list 53), ugovor o upravljanju stambenom zgradom na adresi M., B. 8 (list 54-60), međuvlasnički ugovor (list 61-68), presliku prijave zastupnika (list 76), te izveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u S., Stalne službe u M. broj Povrv-1409/17 (stari broj Povrv-351/16).

Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.

U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem Povrv-3045/15 dana 24. kolovoza 2017. godine donio presudu kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Županijski sud u S. je svojim rješenjem broj Gž-320/2018-2 od 05. travnja 2019. godine  ukinuo prvostupanjsku presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak, a u obrazloženju iste je navedeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari aktivno legitimiran, ali da je pogrešno utvrđenje da je tužitelj prinudni upravitelj predmetne zgrade. naime, u smislu odredbe čl. 7. Odluke prinudni upravitelj imenuje se rješenjem o prinudnoj upravi koje je u konkretnom slučaju nije doneseno odnosno tužitelj nije dokazao da bi bilo doneseni takvo rješenje (teret dokaza te činjenice bio je na tužitelju u smislu odredbe čl. 7 u vezi s čl. 221.a ZPP-a), a neovisno o tom utvrđenju da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o ovlaštenju tužitelja na pokretanje postupka u ovom predmetu, jer iz Ugovora o upravljanju stambenom zgradom sklopljenog 20. kolovoza 2015. godine proizlazi da su ovdje tužitelja suvlasnici stambene zgrade imenovali upraviteljem zgrade neposredno nakon podnošenja tužbe.  Nadalje,  navodi se da prvostupanjski sud u pobijanom dijelu presude nije naveo razloge prigovora tuženika o litispendenciji, vođenju istog postupka radi namirenja dijela predmetne tražbine zbog čega e navedeni dio presude ne može ispitati. Ističe da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka isticao da je između istih stranaka već u tijeku parnični postupak za dio ovdje utužene tražbine i u prilog tim tvrdnjama dostavio rješenje o ovrsi broj Ovrv-188/2014 od 22. travnja 2014. godine iz kojeg bi prethodno navedeno proizlazilo, pa je u ponovnom postupku potrebi provesti postupak kako bi se utvrdila osnovanost tih navoda.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/2003. i 88/2005.), ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, sporna su aktivna legitimacija i pasivna legitimacija tuženika, te je sporno da li je nastupila zastara, da li je tuženik suvlasnik navedene nekretnine ,  da li je sukladno tome dužan plaćati doprinose za zajedničku pričuvu., a tuženik je tijekom postupka istaknuo i prigovor litispendencije.

          Odredbom čl. 226 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) propisano je da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

             Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, a posebno okolnost  da potraživanja s osnova doprinosa za zajedničku pričuvu predstavljaju povremena potraživanja koja dospijevaju mjesečno tj. u kraćim određenim vremenskim razmacima kako propisuje čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, to stoga zastrani rok iznosi tri godine. Obzirom da je iz priložene kartice otvorenih stavki vidljivo da je dospijeće obveze za razdoblje od siječnja 2011. godine do lipnja 2012. godine po najstarijem računu dana 31. siječnja 2011. godine, a za mjesec lipanj 2012. godine dana 30. lipnja 2012. godine, dok je ovršni prijedlog je podnesen dana 23. srpnja 2015. godine, to je utvrđeno da je za navedeno utuženo razdoblje od siječnja 2011. godine do lipnja 2012. godine nastupila zastara navedenog utuženog potraživanja u ukupnom iznosu od 1.974,78 kn, slijedom čega je u navedenom dijelu i ukinut platni nalog , a kako je i navedeno pod točkom II izreke.

             Odredbom čl. 378. st. 1-5. istog zakona propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom dužni povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju, da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova, da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika, da raspolaže sredstvima pričuve, te da zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima.

           Odredbom  čl. 380. istog zakona propisana je pričuva koju su suvlasnici dužni uplaćivati, a visina pričuve odgovara najmanje visini 0,54 % vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje, te da su zajedničku pričuvu suvlasnici dužni plaćati mjesečno.

  Nadalje, uvidom u Međuvlasnički ugovor  od 21. kolovoza 2015. godine utvrđeno je da su suvlasnici stambene zgrade u M., B. 8 temeljem čl. 375 ZV-a zaključili isti, dok je u čl. 2 istog navedeno da je popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima sadržan u Prilogu 2, koji je sastavni dio ovog ugovora.

            Uvidom u Odluku donesenu na skupu suvlasnika stambene zgrade na adresi B. 8 , M. dana 27. srpnja 2015. godine je utvrđeno da je predstavnik suvlasnika za sve poslove u svezi upravljanja i održavanja zgrade i njenih posebnih dijelova uključujući i ovlaštenje za potpisivanje  ugovora o upravljanju sa tužiteljem (Stambeno gospodarstvo M. d.o.o.) R. L., sa potpisima suvlasnika čiji suvlasnički udio čini više od 50% ukupne vrijednosti površina.

           Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom na adresi B. 8, M. utvrđeno je da su isti sklopili vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici zajedničkih dijelova i uređaja zastupanima po predstavniku suvlasnika  R. L., te Stambeno gospodarstvo M. d.o.o. zastupanog po direktoru M. K. dana 20. kolovoza 2015. godine, a kojim ugovorom  je utvrđeno da su suvlasnici navedene stambene zgrade sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Međuvlasničkom ugovoru donijeli odluku kojom se poslovi upravljanja zgradom povjeravaju Stambenom gospodarstvu M. d.o.o.

          Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, a prije svega okolnost da iz sklopljenih ugovora o upravljanju stambenom zgradom i međuvlasničkog ugovora proizlazi da su isti sklopljeni za stambenu zgradu na adresi M., B. broj 8, a što je i navedeno u samoj tužbi, koja dva navedena ugovora su sklopljena 2015. godine, neposredno nakon podnošenja tužbe, to je iz navedenog i vidljiva aktivna legitimacija tužitelja, a na što ukazuje i odluka Ž. suda u R. broj Gž-320/2018 od 05. travnja 2019. godine (list 94-96 spisa).

           U odnosu na prigovore tuženika  valja istaknuti da su sami suvlasnici temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pozvani na međusobno sklapanje međuvlasničkog ugovora, a temeljem kojeg onda stanari kao suvlasnici odabiru upravitelja, što su isti i učinili sklapanjem međuvlasničkog ugovora, kao i ugovora o upravljanju predmetnom stambenom zgradom neposredno nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

              Imajući u vidu da su suvlasnici zgrade na adresi B. 8, M. čiji  suvlasnički dijelovi premašuju 50 % ukupne vrijednosti svih suvlasničkih dijelova sklopili međuvlasnički ugovor dana 27. srpnja 2015. godine, a tuženik je između ostalih također potpisnik navedenog ugovora, te su sukladno odredbama ZV-a i navedenom Međuvlasničkom ugovoru dana 20. kolovoza 2015. godine sklopili i Ugovor o upravljanju navedenom stambenom zgradom i povjerili upravljanje istom upravo Stambenom gospodarstvu M. d. o. o., to je stoga razvidno da je tužitelj ovlašten obavljati poslove upravljanja zgradom, te je na temelju navedenog imao aktivnu legitimaciju, što je u postupku obrazloženo, a  samim time i pokretati postupke radi naplate doprinosa za zajedničku pričuvu od suvlasnika koji ju ne plaćaju.

            U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije treba istaknuti da tijekom ovog postupka tuženik nije osporio da je vlasnik stana u stambenoj zgradi na adresi M., B. 8, a ujedno i samim uvidom u međuvlasnički ugovor koji je sklopljen dana 27. srpnja 2015. godine  za stambenu zgradu na prethodno navedenoj adresi je utvrđeno da je tuženik potpisnik navedenog ugovora, pa stoga navedeni prigovor nije osnovan.

           U odnosu na istaknuti prigovor litispendencije  treba navesti  da je ovaj sud uvidom u rješenje ovog suda broj Povrv-351 16 utvrdio  da je u navedenom postupku povučena tužba, te da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. B. iz M. broj Ovrv-188/2014 od 22. travnja 2014. godine, a u kojem predmetu je ovdašnji tužitelj protiv ovdašnjeg tuženika tražio isplatu pričuve za razdoblje od siječnja 2011. godine do prosinca 2013. godine i to za stambenu zgradu na adresi M., Š. prolaz 8.

           Nadalje, uvidom u spis ovog suda broj Povrv-1409/2017 (stari broj Povrv-351/19) utvrđeno je da je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu podnijelo Stambeno gospodarstvo d.o.o. protiv ovršenika M. B. dana 12. ožujka 2014. godine  radi isplate iznosa od 3.949,56 kn na ime pričuve za stambeno-poslovni prostor na adresi Š. prolaz 8, M. i to za razdoblje od 01. siječnja 2011. godine do 31. 12. 2013. godine. Podneskom od 18. veljače 2016. godine tužitelj je u navedenom predmetu povukao tužbu, slijedom čega je Općinski sud u S., Stalna služba u M. i donijela rješenje pod brojem Povrv-351/16 od 18. ožujka 2016. godine kojim je utvrđeno da je u predmetnoj pravnoj stvari povučena tužbe, te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. B. iz M. broj Ovr-188/2014 od 22. travnja 2014. godine.

            Kako je upravo uvidom u navedeni spis utvrđeno da je tužitelj Stambeno gospodarstvo d.o.o. povukao tužbu  u odnosu na tuženika M. B. u predmetu broj Povrv-351/16 u postupku koji se vodio, radi isplate iznosa od 3.949,56 kn na ime pričuve za razdoblje od 01. 01. 2011. godine od 31. 12. 2013. godine, dok se u ovom postupku koji se vodi među istim strankama, a utuženo potraživanje se odnosi na isplatu pričuve za razdoblje od 01. 02. 2011. do 31. 12. 2014. godine, to je iz navedenog razvidno da se o istoj pravnoj stvari, među istim strankama istovremeno ne vode dva postupka, pa se slijedom navedenog, istaknuti prigovor litispendencije ukazuje u potpunosti neosnovanim.

           Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika  da tužitelj ne može naplaćivati pričuvu za sebe i svoj račun potrebno je istaknuti da je u ovršnom prijedlogu naveden račun na koji se plaća pričuva, dok je iz primjerka prijave zastupnika Splitske banke (list 76) naveden  broj računa upravitelja koji glasi na ime plaćanja zajedničke pričuve iz kojeg razloga se navedeni prigovor tuženika ukazuje neosnivanim slijedom čega je ovaj sud i došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a visinu kojeg je ovaj sud utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju koju ovaj sud smatra mjerodavnom i vjerodostojnom.

             Zakonske zatezne kamate dosuđene su tužitelju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (narodne novine 35/05) tekućim od dana utuženja tj. 23. srpnja 2015. godine do isplate kako je i navedeno u izreci.

Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te trošak parničnog postupka  i to trošak zastupanja na ročištu dana 26. travnja 2021. godine i dana 16. lipnja 2021. godine, svaka radnja po 500,00 kn prema TBr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose 1.250,00 kn.

Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 koji se odnosi na paušalni trošak javnog bilježnika i dostave obzirom tužitelj nije dokazao postojanje navedenog troška, a ujedno isti nije bio niti neophodan za vođenje ovog postupka, a nije mu priznat niti zatraženi predvidivi trošak koji se odnosi na trošak pravomoćnosti i ovršnosti i trošak ovrhe paušal obzirom navedeni trošak nije niti nastao, a sve to sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku slijedom čega je i odlučeno kao pod točkom II izreke.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Makarskoj, 12. srpnja 2021. godine

 

                                                                                                                                                            Sudac:

                                                                                                                                 

Angela Koštro,v.r.