Poslovni broj Gž R-491/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-491/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                         

                                         

              Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice D.T. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik H.M., odvjetnik u Z., protiv tuženika N., specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, I.-G., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik u Z., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-99/2021-7 od 21. svibnja 2021., 12. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-99/2021-7 od 21. svibnja 2021.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, odbijaju se kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku N., specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju, I.-G., OIB: ..., isplatiti tužitelju D.T. iz Z., OIB ..., iznos od 6.316,22 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

485,72 kn od dana 16.02.2016. do ispate

489,65 kn od dana 16.03.2016. do ispate

485,20 kn od dana 16.04.2016. do ispate

492,18 kn od dana 16.05.2016. do ispate

436,44 kn od dana 16.06.2016. do ispate

522,72 kn od dana 16.07.2016. do ispate

486,63 kn od dana 16.08.2016. do ispate

458,05 kn od dana 16.09.2016. do ispate

484,59 kn od dana 16.10.2016. do ispate

486,02 kn od dana 16.11.2016. do ispate

484,59 kn od dana 16.12.2016. do ispate

491,66 kn od dana 16.01.2017. do ispate

485,76 kn od dana 16.02.2017. do ispate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u ovoj pravnoj stvari."

 

              2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekst:  ZPP) s prijedlogom da se preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Navodi u žalbi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude uvažio samo dokazne prijedloge i iznesenu argumentaciju tužiteljice, dok je zanemario dokaze i iznesenu argumentaciju tuženika. Smatra da nije riječ o sporu male vrijednosti, jer je riječ o radnom sporu.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije, a presuda suda prvog stupnja potvrdi, s tim da potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

 

                 4. Žalba nije osnovana.

 

               5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, te navode tužiteljice iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a.

 

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika u konkretnom slučaju riječ je o presudi donesenoj u sporu male vrijednosti (čl. 458. ZPP-a), a takva presuda se ne može pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 2. ZPP-a), tako da žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani.

 

7. Nadalje, odredbom čl. 459. ZPP-a propisano je da se sporom male vrijednosti ne smatraju između ostalih i sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

 

8. Prema tome, sporovi koje radnik pokrene protiv poslodavca radi isplate ovisno o vrijednosti predmeta spora, mogu biti i sporovi male vrijednosti. U konkretnom slučaju tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa manjeg od 10.000,00 kn, pa je evidentno riječ o sporu male vrijednosti (čl. 458. ZPP-a).

 

              9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Nadalje, sve provedene dokaze sud prvog stupnja ocijenio je sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pri čemu je proveo i ocijenio dokaze koje je predložila tužiteljica, ali i tuženik, tako da nije osnovan žalbeni navod tuženika da njegove dokaze sud nije provodio niti da ih je cijenio u postupku, tako da je sud prvog stupnja poštovao načelo jednakosti oružja iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).

 

                   10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.

 

                    11. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je: 

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju temeljem Ugovora o radu od 12. srpnja 20021., kao i Dodatke tom Ugovoru 2002. i 2013.,

- da su Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Vlada RH) i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

 - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. realno je bio veći za 2,8 % u odnosu na ista tromjesečja 2014., 

- da je od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

 

12. Sud stupnja pravilno je zaključio da tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske (riječ je o odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3535/12) iz kojih proizlazi da  izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

 

13. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu njegovu ništetnost.

 

14. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

 

15. Nadalje, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., u daljnjem tekstu: TKU) uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

 

16. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora.

 

17. U utuženom razdoblju bio je na snazi TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

 

18. Sud prvog stupnja valjano je odgovorio i na tvrdnje tuženika da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer da se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu", propisani čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

             

              19. U čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama.

 

20. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da tuženik neosnovano prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III. – IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

 

21. Sukladno naprijed iznesenom, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju (siječanj 2016. do siječnja 2017.), budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto).

 

22. Sud prvog stupnja je pravilno, a na temelju Nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.316,22 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na ime razlike plaće u utuženom razdoblju.

 

          23. Zatezna kamata na pojedinačne iznose glavnice pravilno je dosuđena prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05.,  41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO).

 

24. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo je jasne i određene razloge koji opravdavaju prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju, pa ih stoga prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Osim toga, odluka suda prvog stupnja sukladna je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., koje pravno shvaćanje je obvezujuće i za ovaj žalbeni sud.

 

           25. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). U odgovoru na žalbu punomoćnik tužiteljice je potvrdio da je u sustavu PDV-a, tako da je pravilno sud prvog stupnja dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku uvećane za PDV. po Tbr. 42. Tarife. 

 

26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer ta radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a), a zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP-a). 

 

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Osijek, 12. srpnja 2021.

 

                                                                                    Sutkinja

                                                                                    dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.