Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                     1                                                   Broj: -5331/2020

                                   

 

REPUBLIKA HRVATSKA

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

 

Zagreb

 

 

 

 

 

                             Broj: -5331/2020

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. F.P., zbog prekršaja iz članka 51. stavak 1. i 5. u svezi s člankom 293. stavak 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.), odlučujući o prigovoru okr. F.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb od 17. siječnja 2018., broj: 511-19-45/4-PPN-8/2018, u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              Djelomično se prihvaća prigovor okr. F.P., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona (Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeniku izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

 

II.              U ostalom dijelu, odbija se prigovor kao neosnovan te se u pobijanom, a

nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III.      Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. F.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. F.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u točki 1.) izreke, počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u svezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna te da je, na način činjenično opisan u točki 2.) izreke, počinio prekršaj iz članka 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna te mu je na temelju članka 30. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okr. F.P. je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 mjeseci.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. F.P. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, dok iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

             

6.              Okrivljenik u prigovoru ističe da je svjestan svoje pogreške, da u prometnoj nesreći nije nikoga ugrozio te da nitko nije ozlijeđen, da ne konzumira često alkohol ali da je kritične zgode bio na rođendanu kod prijatelja, da nije popio puno alkohola, ali pošto rijetko konzumira alkohol da je isti na njega djelovao puno jače nego što bi to bilo normalno. Navodi da je lošijeg imovnog stanja, da se trudi pronaći posao, oduzimanje vozačke dozvole na 12 mjeseci da bi mu još više otežalo situaciju, a osim toga, da još uvijek otplaćuje roditeljima štetu koju je napravio na njihovom vozilu.

 

6.1.              Međutim, razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Prvenstveno treba navesti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 1) izreke, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, dok je za prekršaj činjenično opisan u točki 2) izreke zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana. Prvostupanjsko tijelo je okrivljeniku za prekršaj iz točke 1) izreke, utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu, dok je za prekršaj iz točke 2) izreke utvrdio novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu.

 

6.3.              Cijeneći težinu počinjenih prekršaja, prvenstveno prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na utvrđenu visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,80 g/kg, i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

6.4.              Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u žalbi našle su dovoljno odraza u utvrđenim pojedinačnim odnosno izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, koje su primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.5.              Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije, budući da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjaja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

6.6.              Međutim, imajući na umu da da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, pa se isti smatra primarnim počiniteljem, ovaj sud smatra da je pobijanim prekršajnim nalogom zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju i da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u krećem trajanju.

 

6.7.              Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 5 mjeseca, smatrajući da se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz članka 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, doista u minimalno mogućem iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

 

U Zagrebu, 12. srpnja 2021.

 

 

Zapisničarka:

 

Predsjednica vijeća:

 

 

 

Emina Bašić, v.r.

 

Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Postaji prometne policije Zagreb u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu