Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1              Poslovni broj: 12 UsI-343/2021-4

 

 

                                        

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

                                                                                                      Poslovni broj: 12 UsI-343/2021-4

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz V, koju zastupaju opunomoćenici iz O. u. G. M., L. P. i I. B., odvjetnici u R, protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Z, radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, 12. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, KLASA: UP/I-702-02/20-01/23, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-07 od 8. veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, KLASA: UP/I-702-02/20-01/23, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-21-07 od 8. veljače 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za novčanom naknadom žrtvi kaznenog djela. Tuženik svoju odluku u bitnome obrazlaže činjenicom da je tužiteljica sestra preminule žrtve pa da nije posredna žrtva u smislu članka 5. stavka 5., 6. i 7. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela („Narodne novine“, broj: 80/08 i 27/11, dalje Zakon).

 

2.              Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovome Sudu, u kojoj je u bitnome navela da je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona na njenu štetu. Smatra da iz priložene dokumentacije, kao i članka 5. i 13. Zakona proizlazi da joj je valjalo priznati predmetno pravo jer da je snosila troškove pogreba žrtve kaznenog djela. Tumačenje tuženika drži pogrešnim i neosnovanim. Stoga je tužiteljica predložila u tužbenom zahtjevu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

3.              Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

4.              Nije sporno da je tužiteljica 31. srpnja 2020. podnijela zahtjev za novčanu naknadu kao posredna žrtva kaznenog djela ubojstva brata E. B. počinjenog 2. veljače 2020. od strane A. Ć. Također, nije sporno niti da je tužiteljica snosila troškove pogreba brata u iznosu od 77.277,21 kunu.

 

4.1.              Međutim, sporna je primjena materijalnog prava, odnosno jesu li pravilno primijenjene odredbe članka 5. i 13. Zakona.

 

5.              Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

6.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

 

7.              Prema odredbi članka 5. stavku 1. Zakona pravo na naknadu prema ovom Zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

 

7.1.              Sukladno odredbi članka 5. stavku 5. Zakona kad kazneno djelo iz stavka 3. i 4. ovoga članka prouzroči smrt neposredne žrtve, pravo na naknadu ima posredna žrtva.

 

7.2.              Prema članku 5. stavku 6. Zakona posredna žrtva je bračni drug, izvanbračni drug, dijete, roditelj, posvojenik, posvojitelj, maćeha, očuh, pastorak neposredne žrtve i osoba s kojom je neposredna žrtva živjela u istospolnoj zajednici.

 

7.3.               Sukladno odredbi članka 5. stavku 7. Zakona  posredna žrtva je i djed, baka i unuk, ako je jedan od njih neposredna žrtva, u slučaju kad je između njih postojala trajnija zajednica života, a baka i djed su zamjenjivali roditelje.

 

8.              Dakle, nesporno je da je tužiteljica sestra preminule žrtve kaznenog djela, kao i da je tužiteljica snosila troškove pogreba. Međutim, člankom 5. stavcima 6. i 7. Zakona izričito je propisan krug osoba koje se smatraju posrednim žrtvama kaznenog djela. Tužiteljica se sukladno citiranim odredbama Zakona ne smatra posrednom žrtvom kaznenog djela budući da je sestra preminule žrtve kaznenog djela.

 

8.1. Pozivanje tužiteljice na odredbu članka 13. Zakona nije od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari budući da tužiteljica prvenstveno mora ispunjavati uvjete iz članka 5. stavka 6. i 7. Zakona. Tek po ispunjenju uvjeta iz citiranih odredbi Zakona se može primijeniti odredba članka 13. Zakona koje propisuje da pravo na naknadu uobičajenih pogrebnih troškova, u iznosu od najviše 5.000,00 kuna, ima osoba koja ih je platila.

 

8.2.              Stoga, sagledavajući u cjelini citirane odredbe mjerodavnog materijalnog prava i nesporne činjenice, to je pravilno tuženik odlučio o zahtjevu tužiteljice. To iz razloga što tužiteljica nije posredna žrtva kaznenog djela kojoj bi pripadalo pravo na novčanu naknadu žrtvama kaznenog djela.

 

8.3.              Sukladno prethodnom, a imajući u vidu zakonodavni okvir kojim je uređeno pravo na novčanu naknadu žrtvama kaznenog djela to je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude. 

 

U Rijeci 12. srpnja 2021.

 

                                                                                                                 S u t k i n j a

 

                                                                                            Marija Renner Jakovljević

             

             

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu