1

Poslovni broj: UsI-885/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. S. iz T., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojega zastupa A. Š., službena osoba, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 12. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/27, URBROJ: 512-2501-21-2 od 12. veljače 2021., za poništenje rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I 561-01/20-01/901, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 10. prosinca 2020. i priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite MZ P.

Obrazloženje

1.               Osporenim rješenjem Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/27, URBROJ: 512-2501-21-2 od 12. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, U. za lj. p., S. za r. i u. lj. p., S. za p. o., P. o. za p. o. Z., KLASA: UP/I 561-01/20-01/901, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 10. prosinca 2020. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
2.               Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, na raspravi predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati mu status branitelja na temelju pripadnosti odredima Narodne zaštite MZ P.
3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.               Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 5. srpnja 2021.
6.               Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nije ispunjena pretpostavka iz članka 3. stavka 1.b u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17; dalje: ZHB).
7.               Člankom 3. stavkom 1. toč. b. ZHB propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
8.               U smislu članka 3. stavka 2. ZHB, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9.               Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik pravilno zaključio kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. toč. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom.
10.          Iz izjava tužitelja i svjedoka Ž. i M. (pripadnici odreda Narodne zaštite MZ P.), proizlazi da isti nisu sudjelovali u direktnim borbenim akcijama i djelovanjima.
11.          Prema izjavi tužitelja tijekom upravnog postupka, njegove aktivnosti kao pripadnika odreda sastojale su se u obavljanju straža na ulazu/izlazu iz P., zaustavljanju vozila, obavljanju ophodnji po ulicama. Prema navodima tužitelja nije bilo borbenih djelovanja u P. niti je tužitelj opisivao ili konkretno iskazivao o tome da bi sudjelovao u direktnim borbenim akcijama protiv agresora za vrijeme pripadnosti odredu Narodne zaštite MZ P. Na istovjetan način, glede sadržaja aktivnosti pripadnika odreda Narodne zaštite, u bitnome iskazuju svjedoci Ž. i M.
12.          Ocjena je suda da se gore navedene aktivnosti tužitelja kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite MZ P. ne mogu smatrati borbenim djelovanjem, jer nije bilo nikakvog izravnog sukoba s neprijateljem niti je tužitelj u takvom sukobu sudjelovao (tijekom pripadnosti odredu). Također, navedene aktivnosti nisu bile ni u izravnoj vezi s borbenim djelovanjem, primjerice, odlazak ili vraćanje s područja na kojem je bilo stvarnog borbenog djelovanja ili obučavanje za odlazak na takvo područje. Aktivnosti tužitelja su prvenstveno bile pomoćnog i promatračko–operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Kod takvog stanja stvari, ispravan je zaključak tuženika da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
13.          U odnosu na tužbene navode, napominje se da činjenica da je tužitelj bio naoružan, kao i da se naknadno pridružio 17. pukovniji S., ne dovodi u pitanje karakter njegovih aktivnosti dok je bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ P., a koji ne ispunjava kriterije iz članka 3. stavka 2. ZHB. Nadalje, ukazivanje tužitelja na dokumentaciju koja glasi na njegovo ime, koju je preuzela druga osoba (N. M.) i temeljem iste, prema tvrdnjama tužitelja, ostvarila braniteljski status, nisu relevantni, s obzirom da tužitelj ne ispunjava zakonsku pretpostavku koja se tiče karaktera njegovih aktivnosti tijekom pripadanja odredima Narodne zaštite.
14.          Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporena rješenja javnopravnih tijela i odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS).

U Zagrebu 12. srpnja 2021.

              Sudac

Tomislav Krušlin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.