1                                            3 P-299/2020-17

 

 

          

   Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

  Osijek, Zagrebačka 2                                                      Poslovni broj: 3 P-299/2020-17                                   

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja N. P., Ž., M. G. 38/a, OIB: … kojeg zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik iz Ž. protiv tuženika C. B. d.d., Z., R.F. M. 9, OIB: … kojeg zastupa punomoćnica I. G. L. odvjetnica iz O. društva R. i kolege j.t.d. Z.,P. u S. B., nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. lipnja 2021. u nazočnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu presude održanog  dana 12. srpnja 2021. 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Utvrđuje se da su ništetne:

 

- odredba Ugovora o kreditu po programu „G.” broj 2200134709 od 28. 10. 2011. sklopljenog između tužitelja N. P., Ž., M. G. 38/a, OIB: … kao korisnika kredita i tuženika C. B. d.d., Z., R.F. M. 9, OIB: … kao kreditora u članku 15. koja glasi:

„Korisnik kredita je ovlašten, kako cjelokupni iznos kredita, tako i dio istog, vratiti Kreditoru prije ugovorenih rokova uz pisanu najavu unaprijed, s time da je u tom slučaju dužan uplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, prema pisanoj obavijesti Kreditora.”

 

- odredba Ugovora o kreditu po Programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 29. 10. 2013. sklopljenog između tužitelja N. P., Ž., M. G. 38/a, OIB: … kao korisnika kredita i tuženika C. B. d.d., Z., R.F. M. 9, OIB: … kao kreditora u članku 15. koja glasi:

„Korisnik kredita je ovlašten, kako cjelokupni iznos kredita, tako i dio istog, vratiti Kreditoru prije ugovorenih rokova uz pisanu najavu unaprijed, s time da je u tom slučaju dužan uplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, prema pisanoj obavijesti Kreditora.” i

 

- odredba Ugovora o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 06. 11.2018. sklopljenog između tužitelja N. P., Ž., M. G. 38/a,OIB: … kao korisnika kredita i tuženika C. B. d.d.,Z., R.F. M. 9, OIB: … kao kreditora u članku 7. stavak 5. koja glasi: „Za prijevremenu otplatu kredita Kreditor obračunava i naplaćuje naknadu prema važećoj Odluci o naknadama Kreditora.” što je tuženik dužan priznati.

 

II. Nalaže se tuženiku C. B. d.d., Z., R.F. M. 9, OIB:… da isplati tužitelju N. P., Ž., M. G. 38/a, OIB: … iznos od 344.778,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25.veljače 2020. do 31. lipnja 2020. po stopi od 8,11%., od 1. srpnja 2020. do 31.  prosinca 2020. po stopi od 7,89 % godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% i od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi od 7,61 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku C. B. d.d., Z., R.F. M. 9, OIB:… da tužitelju N. P., Ž., M. G. 38/a, OIB:…. naknadi troškove parničnog postupka 35.047,78 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje i od 1. srpnja 2021 do isplate po stopi od 5,61% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

 

              2. U tužbi navodi da je tužitelj bio korisnik 3 kredita tuženika i to. Ugovora o kreditu po programu „Gospodarstvo” broj 2200134709 od 28. listopada 2011., Ugovora o kreditu po Programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 29. listopada  2013. i Ugovora o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 6.  studenog 2018.

 

              3. Dodaje da je u čl. 15. Ugovora o kreditu  po programu „Gospodarstvo” broj 2200134709 od 28. listopada 2011. navedeno da je korisnik kredita  ovlašten, kako cjelokupni iznos kredita, tako i dio istog, vratiti kreditoru prije ugovorenih rokova uz pisanu najavu unaprijed, s time da je u tom slučaju dužan uplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, prema pisanoj obavijesti Kreditora, te da je tužitelj uz suglasnost tuženika kredit prijevremeno vratio, a na temelju ove odredbe ugovora tuženik je obračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 17.878,83 kn što iznosi 2% od visine preostalog iznosa kredita.

 

              4. Nadalje, navodi da je u čl. 15. Ugovora o kreditu po Programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 29. listopada  2013. navedeno da je korisnik kredita  ovlašten, kako cjelokupni iznos kredita, tako i dio istog, vratiti Kreditoru prije ugovorenih rokova uz pisanu najavu unaprijed, s time da je u tom slučaju dužan uplatiti naknadu za prijevremeni povrat kredita utvrđenu sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR, odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge Kreditora, prema pisanoj obavijesti Kreditora, te da je tužitelj uz suglasnost tuženika kredit prijevremeno vratio, a na temelju ove odredbe ugovora tuženik je obračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 301.719,49 kn što iznosi 2% od visine preostalog iznosa kredita.

 

              5. Također navodi da je u čl. 7. st. 5  Ugovora o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 6. studenog  2018. navedeno da  za prijevremenu otplatu kredita kreditor obračunava i naplaćuje naknadu prema važećoj Odluci o naknadama kreditora, te da je tužitelj  uz suglasnost tuženika kredit prijevremeno vratio, a na temelju ove odredbe ugovora tuženik je obračunao i naplatio naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 25.179,71 kn što iznosi 2% od visine preostalog iznosa kredita.

 

              6. Tužitelj navodi da su citirane odredbe ugovora kojima je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetne jer su suprotne načelu ravnopravnosti iz čl.  3. Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a te načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a jer je sporno pravo ugovoreno isključivo u korist tuženika, a Ugovor ne sadržava niti jednu odredbu kojom bi ovakva obveza bila podijeljena ravnopravno među strankama, a o navedenim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a niti ugovor sadržava jasne informacije o načinu određivanja sporno naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati odluka koja je vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora ili odluka koja je na snazi u vrijeme prijevremene otplate.

 

              7. Nadalje navodi da je iz priloga navedenih ugovora vidljivo da se radi o sredstvima E. investicijske banke koja su tuženiku plasirana preko HBOR-a, te da niti jedan od navedenih dokumenata ne predviđa, niti propisuje bilo kakvu naknadu za prijevremenu isplatu, kako tuženika, tako niti krajnjeg korisnika, pa bi bilo neprihvatljivo, neprimjereno i nerazumno da tuženik kao platni agent preko kojega se sredstva E. investicijske banke plasiraju krajnjim korisnicima naplaćuje bilo kakvu naknadu za prijevremenu otplatu, kada niti sam tuženik nema takvu obvezu niti prema HBOR-u, niti E. investicijskoj banci.

 

              8. Također navodi da su predmetne ugovorne odredbe suprotne i čl. 1024. ZOO kojom nije propisano pravo tuženika kao banke na bilo kakvu naknadu osim prava na naknadu štete ako ju je pretrpio te da naplaćena visina naknade nije pravedna niti objektivna, niti je jasno koji su to troškovi nastali za tuženika, a koji bi bili izravno povezani sa prijevremenom otplatom, te da osim toga obračun naknade mora biti transparentan i razumljiv kako prije sklapanja ugovora tako i tijekom sklapanja ugovora, a i prilikom same prijevremene otplate.

 

              9. Dodaje da je obračun naknade morao sadržavati na što se odnosi visina troškova prijevremene otplate i ne smije se odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamata koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate, te da plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kreditu zapravo predstavlja nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja njegovog trajanja (neostvarene kamate), ali korisnik kredita u slučaju prijevremene otplate kredita može banci dugovati samo naknadu stvarno pretrpljene štete i posljedično tome se može zaključiti kako ugovaranje naknade u slučaju prijevremene otplate kredita vodi neosnovanom bogaćenju banaka, jer banka naplaćuju uslugu stavljanja novca za raspolaganje, a koju u situaciji prijevremeno otplaćenog iznosa kredita nije izvršila.

 

              10. Također navodi da su navedene odredbe ugovora suprotne su i članku 388. ZOO-a, koji se na ovaj ugovor primjenjuje na temelju članka 14. ZOO-a, jer je određivanje visine naknade ostavljeno samo na volju tuženiku, pa se u tome slučaju smatra da kupac duguje cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena u smislu članka 384. ZOO-a.

 

           11. Podredno, za slučaj da sud odbije prvopostavljeni tužbeni tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev kojim predlaže donošenje presude kojom će sud utvrditi da postoji pravo tuženika prema tužitelju na naknadu za prijevremenu naknadu kredita na temelju čl. 15 Ugovora o kreditu po programu „Gospodarstvo” broj 2200134709 od 28. listopada 2011 umjesto iznosa od 17.878,83 kn, iznos od 5.363,64 kn, na temelju čl. 15 Ugovora o kreditu po programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 28. listopada 2013 umjesto iznosa od 301.719,49 kn, iznos od 90.515,85 kn i na temelju članka 7 stavak 5 Ugovora o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 6. studenog 2018. umjesto iznosa od 25.179, 71 kn, iznos od 7.553,91 kn., što je tuženik dužan priznati, te slijedom toga naložiti  tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 241.344,63 kn sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2020. do isplate po stopi koja je jednaka referentnoj stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena i to u roku od 8 dana

 

              12. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da su predmetne odredbe svakog pojedinog Ugovora o kreditu tužitelju bile jasne, lako uočljive i razumljive i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u slučaju prijevremene otplate kredita, te su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazloženi uvjeti ishođenja kredita na koje je tužitelj pristao i podnio zahtjev za kredit.

 

              13. Dodaje da je osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve informacije temeljem kojih je tužitelj mogao donijeti odluku, solemnizacijom predmetnih ugovora kod javnog bilježnika, javni bilježnik je potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju u smislu odredbe čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu.

 

              14. Ističe da u predmetnom slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer je tužitelj bio upoznat sa svim uvjetima kredita, a tuženik je kao kreditor postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja prilikom odobrenja i zaključenja predmetnih kredita.

 

              15. Dodaje da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja ugovornu kaznu jer se u predmetnoj pravnoj stvari ne radi o tome da dužnik nije ispunio svoju obvezu, niti je zakasnio s ispunjenjem, a niti ju je neuredno ispunio, te da je životno i logično da se predmetna naknada obračunava prema odlukama o visini naknada u vrijeme prijevremene otplate kredita budući da u tom trenutku tuženik treba obračunati konačan iznos naknade prema stanju kredita u trenutku sastavljanja pisane obavijesti o iznosu naknade, a tuženik je potpisom predmetnih ugovora pristao na plaćanje navedene naknade te je također svojim potpisom nesporno potvrdio da je upoznat s općim uvjetima poslovanja tuženika, a koji opći uvjeti su javno dostupni te uzevši u obzir da se radi o trgovcu koji je dužan u svom poslovanju postupati pažnjom dobrog stručnjaka sukladno čl. 10. st. 2 ZOO-a, ukoliko tužitelj navedene uvjete nije pročitao isto ga ne opravdava.

 

              16. Navodi da je u čl. 53. Općih uvjeta poslovanja tuženika od 16.prosinca 2010. koji su bili na snazi u trenutku potpisivanja predmetnih ugovora o kreditu propisane obveze klijenata za plaćanje kamata, naknada i troškova, a iste odredbe nisu izmijenjene niti ukinute izmjenama i dopunama Općih uvjeta poslovanja banke od 9. svibnja 2018. te da je također i u čl. 26. Općih uvjeta poslovanja banke s poslovnim subjektima od 17. rujna 2019. koji su bili na snazi u trenutku prijevremene otplate predmetnih kredita, propisana naknada za prijevremeni povrat plasmana.

 

              17. Dodaje da se Općim uvjetima poslovanja ne određuje visina naknada već se samo upućuje na posebne akte tuženika kojima je ista visina određena, a u trenutku prijevremene otplate predmetnih kredita, na snazi je bila tuženikova Odluka o trećoj izmjeni i dopuni Odluke o visini naknada za usluge banke u poslovanju s poslovnim subjektima UZ-114/15. od 28. studenog 2019. čiji je sastavni dio Tarifa naknada za usluge banke u poslovanju s poslovnim subjektima br. T-01/19., te je netočan navod tužitelja da visina naknade nije primjerena jer ne postoji nikakva tablica s točnim ili jasnim kriterijima ili pravnim kriterijima koji bi mogli dati okvir ili smjer provjere te primjerenosti.

 

18. Navodi da iako prema navedenoj Odluci i Tarifi tuženik ima pravo obračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2,5%, tuženik je donio odluku da za sva tri kredita naplati tužitelju naknadu u iznosu od 2%, pa je tako prema Ugovoru o kreditu iz 2011. HBOR tuženiku obračunao naknadu za prijevremenu  otplatu kredita u iznosu od kunske protuvrijednosti 2.702,87 EUR-a što predstavlja 1% od iznosa prijevremeno otplaćene glavnice te je tuženik za prijevremenu otplatu tužitelju s danom prijevremene otplate kredita, 25. veljače 2020. obračunao naknadu u iznosu od 17.875,98 kn ili 2.402,56 EUR-a što predstavlja 2% od iznosa prijevremene otplaćene glavnice od 120.127,79 EUR-a, prema Ugovoru o kreditu iz  2013. HBOR je tuženiku obračunao naknadu za prijevremenu  otplatu kredita u iznosu od kunske protuvrijednosti 32.944,85 EUR-a što predstavlja 1% od iznosa prijevremeno otplaćene glavnice te je tuženik za prijevremenu otplatu tužitelju s danom prijevremene otplate kredita, 25. veljače 2020. obračunao naknadu u iznosu od 301.689,21 kn ili 40.547,51 EUR-a što predstavlja 2% od iznosa prijevremene otplaćene glavnice od 2.027.375,54 EUR-a.

 

19. Dodaje da se po kreditima tužitelja koji su odobreni po programima HBOR-a br. 2200134709 i br. 2200142619, kod prijevremene konačne otplate kredita po Tarifi koja je važila na dan konačne otplate istih, tuženik primjenjuje isti tarifni stavak kao i po kreditu br. 2200158787 koji nije odobren po programu HBOR-a, te ističe da tuženik navedeni tarifni stavak primjenjuje s obzirom na činjenicu da je dana 13. srpnja 2017. prijevremeno otplatio HBOR-u pripadajuće međubankarske kredite po ugovorima zaključenim između tuženika i HBOR-a prilikom čega je HBOR obračunao tuženiku naknadu za prijevremeni povrat kredita u visini 1% od iznosa prijevremeno otplaćene glavnice, a otplatom međubankarskih kredita tuženik više nema kao izvor sredstava u pasivi primljeni kredit HBOR-a te kod prijevremeno otplate kredita br. 2200134709 i br. 2200142619 primjenjuje gore navedenu Tarifu.

 

20. U odnosu na Ugovor o kreditu iz 2018. koji tužitelju nije odobren iz sredstava HBOR-a nego iz vlastitih izvora tuženika, tužitelj je prijevremeno otplatio navedeni kredit dana 25. veljače 2020. te je tuženik za prijevremenu otplatu tužitelju obračunao naknadu u iznosu od 25.179,71 kn što predstavlja 2% od iznosa prijevremeno otplaćene glavnice od 1.258.985,35 kn.

 

21. Ističe da iz svih navedenih akata jasno proizlazi i osnovanost naplate predmetnih naknada te da je tuženik istu pravilno obračunao sukladno predmetnom ugovornom odnosu i svim okolnostima te je štoviše tuženiku obračunata i manja naknada nego što je dužan platiti.

 

22. U odnosu na navode tužitelja kojim se poziva na odredbe čl. 384. i čl. 388. ZOO-a ističe da se navedene zakonske odredbe odnose na ugovore o kupoprodaji pa nema mjesta primjeni istih u ovoj pravnoj stvari.

 

              23. Tužitelj je ostao i dalje kod navoda da su sporne odredbe predmetnih ugovora ništetne u smislu čl. 296. ZOO-a, jer su suprotne načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja, a ovo iz razloga što je iz njihovog sadržaja jasno vidljivo da se visina naknade u slučaju prijevremene otplate kredita plaća prema odluci tuženika, a opći uvjeti poslovanja ne sadržavaju niti visinu naknade za prijevremenu otplatu, niti metodologiju određivanja visine naknade, niti elemente na temelju kojih bi se mogla utvrditi niti odrediti visina naknade.

 

              24. Dodaje da bez obzira što je tužitelj vratio cjelokupni iznos novca koji je tuženik isplatio i to uvećano za ugovornu kamatu, tužitelj kao korisnik kredita mora dodatno još platiti i naknadu za prijevremenu otplatu čija je očito svrha da se kompenzira profit, ugovorna kamata koji je tuženik kao banka mogao ostvarit da nije došlo do prijevremene otplate kredita što nije dopušteno jer u slučaju prijevremene otplate kredita banka prijevremeno primljeni iznos glavnice može dalje ulagati i tako ostvarivati dobit, te da zbog prijevremene otplate kredita banka dobiva istovremeno i veći dio kamata i naknadu za prijevremenu otplatu kredita. 

 

              25. Također ističe da sukladno odredbi čl. 1024. ZOO-a, u slučaju prijevremenog vraćanja kredita kreditor ima pravo samo na naknadu štete ako ju je pretrpio i to samo stvarno pretrpljene štete, a ne izmakle dobiti i nikakva druga prava, a u slučaju prijevremene otplate kredita dužnik vraća unaprijed pozajmljen iznos koji je tako dostupan za sklapanje novog ugovora o kreditu kojim iznosom tuženik može realno i objektivno naknaditi svaki potencijalni trošak odnosno štetu koju bi eventualno trpio takvom otplatom. 

 

26. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: Ugovor o kreditu po Programu "Gospodarstvo" od 28. listopada 2011., prilog I ugovora o kreditu G-40/11 od 17. listopada 2011., prilog II MSF od 4. svibnja 2011., Ugovor o kreditu po programa "Restrukturiranje" od 29. listopada 2013., Ugovor o dugoročnom kreditu u kunama od 6. studenog 2018.,  pismo namjere od l9. veljače 2020., e mail tuženika od 24. veljače 2020., izvod otvorenih stavki na dan 24. veljače 2020., potvrde o izvršenom plaćanju K. bank od 25. veljače 2020.na iznos od 1.288.636,87 kn, na iznos od 917.139,72 kn i 15.503.386,63 kn, O. uvjeti poslovanja C. banke d.d od 16. prosinca 2010., Odluka o III izmjeni i dopuni Odluke o visini naknada za usluge Banke u poslovanju s poslovnim subjektima UZ-116/16 od 28. studenog 2019. s Tarifom 01/19., Opći uvjeti poslovanja banke s poslovnim subjektima od 17. rujna 2019., izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja banke od 9. svibnja 2018.,obračun naknade za partiju kreditu br. 2485003-2200134709 (novi broj partije)  od 2. studenog 2000. na iznos od 2.402,56 EUR-a, obračun naknade za partiju kredita br. 2485003-2200142619 (novi broj partije) od 2. studenog 2020. na iznos od 40.547,51 EUR, Odluka Kreditnog odbora C. banke  broj KO-63/20 od 12. veljače 2020., obračun naknade za partiju kredita br. 2485003-2200158787 (novi broj partije) od 30. listopada 2020. na iznos od 25.179,71 kn, konačni obračun za kreditnu partiju br. 37367 od 13. srpnja 2017. na iznos od 273.283,17 EUR-a, konačni obračun za kreditnu partiju br. 64019 od 13. srpnja 2017. na iznos od 3.332.188,89 EUR-a, Odluka o naknadama za usluge koje obavlja HBOR od siječnja 2010.

 

27. Osim toga je proveden dokazni postupak saslušanjem upravitelja zadruge M. B. kao stranke u postupku i S. A. kao svjedokinje u postupku.

 

         28. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja budući da visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka., kao i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka M. J. i J. Š., zastupnika tuženika budući je na iste okolnosti, obvezu tužitelja na  plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita po predmetnim ugovorima, već saslušao svjedokinju S. A., kao i dokazni prijedlog za saslušanjem Javnog bilježnika K. M. na okolnost solemnizacije predmetnih ugovora o kreditu, jer je taj postupak reguliran odredbama Zakona o javnom bilježništvu i nije od utjecaja za donošenje odluke o ništetnosti ugovora o kreditu.

 

29. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, svakog dokaza pojedinačno te svih dokaza ukupno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

30. Nije sporno tijekom postupka da je tužitelj s tuženikom zaključio 3 ugovora o kreditu i to: Ugovor o kreditu  po programu „Gospodarstvo” broj 2200134709 od 28. listopada 2011. na iznos od 3.600.000,00 kn (480.511,07 EUR-a), Ugovor o kreditu po Programu „Restrukturiranje” broj 2200142619 od 29. listopada 2013. na iznos od 31.000.000,00 kn (4.071.755,36 EUR-a) koji su odobreni iz sredstava HBOR-a i Ugovora o dugoročnom kreditu u kunama broj 2200158787 od 06. studenog  2018. na iznos od 2.000.000,00 kn.

 

31. Također je nesporno da je tužitelj izvršio prijevremenu otplatu navedenih kredita dana 25. veljače 2020. i to:  kredit po ugovoru br. 2200158787 u iznosu od 1.288.636,87 kn, kredit po ugovoru br. 2200134709 u iznosu od 917.139,72 kn i kredit po ugovoru br. 2200142619 u iznosu od 15.503.386,63 kn što je razvidno iz potvrda K. bank o izvršenim plaćanju (list spisa 100 -102) u kojim iznosima je uračunata i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 17.878,83 kn za kredit br. 2200134709,u iznosu od 301.719,49 kn za kredit br. 2200142619 i u iznosu od 25.179,71 kn za kredit br. 2200158787, a što je razvidno iz izvoda otvorenih stavki na dan 24. veljače 2020.  (list spisa 99)

 

32. Sporno je da li su ništetne odredbe čl. 15. Ugovora o kreditu po programu "Gospodarstvu" od 28. listopada 2011. i čl. 15 Ugovora o kreditu po programu "Restrukturiranje" od 29. listopada 2013. kojima je ugovorena naknada za prijevremeni povrat kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge koje obavlja HBOR odnosno sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora prema pisanoj obavijesti kreditora, te odredba čl. 7. st. 5 Ugovora o dugoročnom kreditu od 6. studenog 2018. kojim je ugovoreno da za prijevremenu otplatu kredita kreditor obračunava i naplaćuje naknadu prema važećoj odluci o naknadama kreditora.

 

33. Upravitelj PZ N., M. B. saslušan kao stranka u postupku, svom iskazu navodi da je do prijevremene otplate kredita došlo zbog neodržive situacije daljnjeg međusobnog poslovanja sa tuženikom iz razloga što je tuženiku za svaki slijedeći zahtjev za kredit koji je podnio tužitelj trebalo tri do četiri mjeseca da se tuženik očituje o zahtjevu, da bi na kraju konstatirali da zahtjev nije usvojen, te zbog toga što je omjer hipoteke  bio 5:1 u korist banke, koji je neodrživ i treba se korigirati na što je konstantno upozoravao tuženika, ali nije dobio pozitivan odgovor jer tuženik nije imao za to interesa.

 

34. Nadalje navodi da mu je direktorica poslovnice banke u Ž. rekla da će ukupna naknada za prijevremenu otplatu 3 kredita biti oko 300.000,00 kn,a kasnije je dobio od banke obavijest o konkretnim iznosima po svakom kreditu, i ukupno je bilo oko 340.000,00 ili 350.000,00 kn, da nije  htio pristati na takvu naknadu, ali mu je direktorica rekla da neće dobiti brisovno očitovanje za hipoteku na imovini bez uplate ove naknade slijedom čega nije imao izbora i morao je platiti naknadu da bi hipoteka bila skinuta i da bi mogao dati hipoteku drugoj banci. Dodaje da je u obavijesti banke o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita bio naveden samo pojedinačni iznos naknade za svaki kredit, ali niti jedan iznos nije bio obrazložen te da mu nije bio poznat sadržaj odluke tuženika o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita i način obračuna te naknade, a nakon upita za objašnjenje visine naknade dobio je od referentice odgovor da je to svagdje u bankama isto i identično za prijevremenu otplatu, da se tu nema što raspravljati i da to mora platiti ukoliko želi dobiti brisovno očitovanje.

 

35. Svjedokinja S. A. djelatnica tuženika koja radi na kreditima u svom iskazu navodi. upravitelj tužitelja N. P. u Ž. odnosno njegova financijska direktorica F. J. podnijela e mailom pisani zahtjev za izdavanje pisma namjera za brisanje založnog prava i prijevremenu otplatu 3 dugoročna kredita koji je tužitelj  imao trenutno u C. banci, te je njihov zahtjev proslijeđen na kreditni odjel banke, jer odluku o izdavanju pisma namjere donosi kreditni odbor banke, koji je donio odluku a u odluci je bila sadržana i visina naknade za prijevremenu otplatu dugoročnih kredita koja je bila niža od važeće tarife banke za poslovanje sa poslovnim subjektima. Odlukom banke tužitelju je određena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini od 2% od neotplaćene glavnice kredita, a inače je bila propisana naknada u visini od 2,5% od neotplaćene glavnice kredita prema tarifi banke za poslovanje sa pravnim subjektima.

 

36. Dodaje da je tužitelju dostavljeno pismo namjere da je banka spremna izdati brisovno očitovanje po prijevremenoj otplati kredita u kojem je bio  naveden ukupan iznos kredita koji treba platiti od određenog datuma  navedenog u pismu u koji je bila uključena i naknada za prijevremenu otplatu kredita uz napomenu da se klijent ovdje tužitelj mora javiti u banku radi utvrđivanja točnog iznosa potraživanja. Nakon toga je gđa F. e mailom poslala zahtjev banci da se točno obračuna iznos koji treba tužitelj uplatiti banci za prijevremenu otplatu, a kako bi tužitelj mogao dići novi kredit kod K. banke. Gđi F. je poslan IOS i točno upute na koji broj računa i koji iznos se treba uplatiti a u taj iznos je bila uračunata i naknada za prijevremenu otplatu kredita, te je slijedeći dan 25. veljače 2020. bilo zatvoreno dugovanje tužitelja i tužitelj je dostavio zahtjev za izdavanje brisovnog očitovanja po kojem je tuženik i postupio.

 

37. Nadalje navodi da je kontaktirala s gđom F., koja nije imala prigovore na visinu naknade i K. banka je podmirila dospjelo potraživanje tužitelja, a s gosp. M. nije ni kontaktirala. Upitana da li se odluka kreditnog odbora o visini naknade u konkretnom slučaju dostavila tužitelju, svjedokinja navodi da se odluke kreditnog odbora ne dostavljaju klijentima nego oni u poslovnici provode takvu odluku, a stranci dostavljaju obavijest o visini duga koji je potrebno uplatiti, a čija visina je utvrđena u odluci kreditnog odbora,a upitana da li su odluke C. banke o naknadama za prijevremenu otplatu kredita javno dostupne, svjedokinja odgovara da jesu u poslovnici banke.

 

                      38. Sud je poklonio vjeru iskazu saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka jer su iskazivali logično i uvjerljivo, međutim njihov iskaz nije odlučan za donošenje odluke o tome da li su predmetne ugovorne odredbe kredita koje reguliraju naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ništetne ili ne, jer to predstavlja pravno pitanje u konkretnom slučaju.

 

                    39. Sukladno čl. 1024. st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05.,  41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a), korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, sukladno st. 3 istog članka, u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio, a sukladno st. 4 u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

 

                   40. Da bi tuženik imao pravo na naknadu štete prema  citiranoj zakonskoj odredbi biti ispunjene opće pretpostavke za naknadu ugovorne štete, odnosno da je tužitelj počinio protupravnu štetnu radnju prijevremenom otplatom kredita i da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

 

41. U obračunu naknade za sve tri partije kredita koje je tuženik dostavio tužitelju (list spisa 181, 182 i 188 ) tuženik je naveo iznos osnovice za obračun naknade, stopu naknade i iznos obračunate naknade,a iz izvoda otvorenih stavki na dan 24. veljače 2020 ( list spisa 99 ) je razvidno da osnovica koju je tuženik uzeo za obračun naknade predstavlja iznos prijevremeno otplaćene glavnice. Tuženik nije dokazao u čemu bi se sastojala eventualna šteta koju je pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti da bi pretrpio kreditni ni kamatni rizik sukladno čl. 8. Zakona o kreditnim institucijama (NN br. 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20). Osim navedenog, u slučaju prijevremene otplate kredita dužnik vraća unaprijed kreditirani  iznos koji banka, ovdje tuženik može koristiti za plasman novih kredita i time može realno i objektivno naknaditi svaki eventualni trošak koji bi imao odnosno štetu koju bi eventualno trpio takvom otplatom. 

 

                  42. Isto tako, ukoliko bi se naknada u slučaju prijevremene otplate kredita smatrala ugovornom kaznom u smislu članka 350. stavak 1. ZOO-a također nisu ispunjene pretpostavke za to jer se prijevremeno ispunjenje dužnikovih obveza ne može se smatrati neurednim ispunjenjem i kašnjenjem s ispunjenjem.

 

                   43. Ispunjenje ugovorne odredbe kojom tužitelj kao korisnik kredita plaća tuženiku kao davatelju kredita naknadu zbog prijevremene otplate kredita je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4 ZOO-a i načelom jednake vrijednosti činidaba  iz čl. 7 ZOO-a, jer je naplatom naknade za prijevremenu otplatu tužitelju kao korisniku kredita otežano ispunjenje ugovora prije roka, a koje mu po zakonu pripada.

 

                   44. Slijedom svega navedenog prema stavu ovog suda, odredbe ugovora citirane u izreci presude su ništetne sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a budući je povrijeđeno pravo na teret tužitelja kao korisnika kredita sukladno odredbi čl. 1024. ZOO-a., pa je valjalo presuditi kao u točki I izreke presude.

 

                  45. Sukladno čl. 323 st. 1 ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a sukladno st. 2 istog članka. ugovaratelj koji je sklopio ništetni ugovor odgovoran je za štetu ako nije znao ili ako prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

 

                  46. Na osnovi ništetnog pravnog posla zatezne kamate se plaćaju prema pravilima stjecanja bez osnove propisanih u čl.1115. ZOO-a. sukladno kojem članku, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik nije bio pošteni stjecatelj jer je morao znati da naknada za prijevremenu otplatu kredita nije u skladu s odredbom čl. 1024. ZOO-a

 

                   47.  Slijedom navedenog sud je u točki II  izreke obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 344.778,03 kn na ime ukupno plaćene naknade za prijevremenu otplatu tri kredita  sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja predmetne naknade, odnosno od 25. veljače 2020 do isplate po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a.

 

                    48. Budući je sud usvojio tužbeni zahtjev, o eventualnom tužbenom zahtjevu koji je tužitelj podredno istaknuo, nije odlučivao.

 

              49. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19. u daljnjem tekstu ZPP), pa je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 35.047,78 kn ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.) Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1, Tbr. 9. t. 1 i  Tbr. 42 - za sastav tužbe 6.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 23. ožujka 2021. - 6.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 29. travnja 2021. - 6.250,00 kn s PDV-om, za sastav podneska od 11. svibnja 2021. - 6.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 8. lipnja 2021. - 6.250,00 kn s PDV-om, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.898,89,00 kn i presudu u iznosu od 1.898,89 kn u skladu sa Tarifom sudskih pristojbi Tbr. 1 t. 1 i Tbr. 2 t. 1 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18.)

 

U Osijeku 12. srpnja 2021.

 

ZAPISNIČAR                                                                                              S U D A C

Sanja Ban                                                                                               Gordana Njari

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.