Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

-1-

Poslovni broj: 4 UsI-557/2021-4

 

 

             

 

                                                                                             

 

 Poslovni broj: 4 UsI-557/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja V. s. j.d.o.o. V., kojeg zastupa zakonski zastupnik Š. P., protiv tuženika Grada Slatine, Trg sv. Josipa 10, Slatina, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke, 12. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Tužba se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Kod ovoga Suda zaprimljena je 15. svibnja 2021. tužba tužitelja u kojoj navodi kako istu podnosi radi ne donošenja pojedinačne odluke u roku propisanom člankom 122. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP), odnosno tuženikovog neodlučivanja o prigovoru podnesenom 12. travnja 2021.

Iz predmetnog prigovora, priloženog tužbi, proizlazi kako je isti podnesen Gradu Slatini, nakon što je podnio zahtjev za imenovanjem privremenog upravitelja nekretninama na području tog grada, no o kojem prigovoru nije odlučeno u roku propisanom člankom 101. stavkom 2. ZUP-a.

Stoga iz tužbe proizlazi da tužitelj predlaže Sudu naložiti tuženiku donošenje pojedinačne odluke koju je propustio donijeti.

2.              Uvidom u spis tuženika, utvrđeno je da je istome priložen navedeni zahtjev tužitelja podnesen 16. prosinca 2019. Gradu Slatini, Gradonačelniku, kojim zahtjevom je zatraženo imenovanje privremenim upraviteljem nekretninama na području Grada Slatina, na temelju odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV).

               3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi u bitnome da je Grad Slatina osnovao trgovačko društvo, S. k. d.o.o. koje se između ostaloga bavi i upravljanjem i održavanjem stambenih zgrada na području Slatine, a koje obavlja, u slučaju potrebe i poslove prinudnog upravitelja. Stoga Grad Slatina nema potrebe istraživati imaju li sve zgrade ugovorene upravitelje, već po potrebi imenuje prinudnog upravitelja, te je stoga i dan odgovor tužitelju da nema potrebe za uslugama tvrtke koja je udaljena 500 km od potencijalnih stambenih zgrada, a već to dovodi u pitanje ekonomičnost i kvalitetu usluga upravljanja zgradama. U vezi upita, odnosno podneska tužitelja, navodi da se radi o neupravnom postupku, te je na isti odgovoreno dopisom kojim se tuženik očitovao da ne postoji potreba, a koji upit je tužitelj uputio na desetine gradova i općina diljem Republike Hrvatske bez obzira na udaljenost, bez da je dokazao sposobnost, odnosno reference za obavljanje posla upravitelja. Navodi da je je na neupravni upit jednako tako i odgovorio, te predlaže Sudu odbaciti tužbu.

4.              Tužba nije dopuštena.

5.              Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (t. 3.), te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (t. 4.).

6.              Prema članku 2. stavku 1. ZUP-a, upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. U stavku 2. istog članka propisano je da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

7.              Odredbom članka 385. stavka 1. ZV-a propisano je da, ako suvlasnici nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku iz članka 384. tog Zakona, jedinice lokalne samouprave odredit će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove uprave tom nekretninom (prinudni upravitelj).

               8.              Člankom 30. stavkom 1. točkom 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

9.               U konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora povodom predmetne tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.               

10.              Naime, ovdje se ne radi o upravnoj stvari u kojoj javnopravno tijelo odlučuje s aspekta autoritativne ovlasti o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, već se radi o vlasničkim (dakle građanskopravnim) ovlastima iz ZV-a. Odnosno, radi se o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedince lokalne samouprave koje je uređeno odredbama ZV-a (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenjima poslovni broj: Usž-2906/2017 od 23. ožujka 2018., Usž-508/2019 od 3. listopada 2019., Usž-772/2020 od 11. rujna 2020. i Usž-1592/21-2 od 9. lipnja 2021.).

               11.               Stoga, kako odluka o određivanju prinudnog upravitelja nema karakter upravnog akta protiv kojeg bi se mogao pokrenuti upravni spor, nije moguće voditi ni upravni spor zbog ne donošenja odluke o prigovoru povodom zahtjeva o određivanju prinudnog upravitelja.

              12.               Slijedom iznesenoga, a na temelju citirane odredbe članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, tužba tužitelja je odbačena kao nedopuštena i riješeno je kao u izreci.

  

 

U Osijeku 12. srpnja 2021.

 

                                                                                              

                                                                                                            Sutkinja

                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 30. stavak 2. i članka 67. stavak 2. ZUS-a).   

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu