Broj: Kž 528/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Ratka Šćekića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01. i 105/04. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 4. rujna 2018. broj Kv I-223/2018. (K-1/2004-544), u sjednici održanoj 11. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog D. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 81/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) odbačen je zahtjev osuđenog D. Č. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom što je čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 28. svibnja 2004. broj K-1/2004. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2005. broj I Kž-903/2004. i od 6. srpnja 2005. broj III Kž-4/2005., kojom je D. Č. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavaka 2. i 3. KZ/97. i na temelju članka 173. stavka 3. KZ/97. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i pet godina.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud bio dužan u postupku tzv. prave obnove kaznenog postupka primijeniti odredbu članka 190. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.) jer ne propisuje kaznu dugotrajnog zatvora što je čini blažom od odredbe članka 173. stavka 3. KZ/97. na temelju koje je on osuđen i time doveden u nepovoljan položaj u odnosu na osobe osuđene primjenom KZ/11. zbog čega da je prvostupanjskim rješenjem počinjena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08. odbacio zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnesenog iz osnove u članku 501. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. ZKP/08. jer činjenice i dokazi koje je osuđenik predložio u zahtjevu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova. Naime, člankom 3. stavkom 1. KZ/11. određeno je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. To znači da izmjene Kaznenog zakona koje su stupile na snagu nakon pravomoćnosti presude, a na što upire u žalbi osuđenik, ne mogu biti osnova za obnovu kaznenog postupka radi primjene blažih zakonskih odredbi. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio relevantne procesne odredbe na temelju kojih je s pravom odbacio zahtjev osuđenika za obnovu postupka jer za to nisu ispunjeni uvjeti pa nije ostvarena citirana postupovna povreda koja bi utjecala na pobijano rješenje, a kako to tvrdi osuđenik.

Jednako tako, nije u pravu osuđenik da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Naime, pri ocjeni okolnosti odlučnih za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. ZKP/08. treba poći od materijalnopravnih odredbi zakona utvrđenih pravomoćnom presudom, a to je ovdje pravna oznaka kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. KZ/97., koja se u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka više ne može izmijeniti. Stoga, suprotno tvrdnji žalbe, primjeni blažeg zakona u smislu članka 3. stavka 2. KZ/11., u ovom stadiju postupka nema mjesta.

Osuđenik u žalbi ponavlja navode iz zahtjeva za obnovu kaznenog postupku tvrdeći da je pravomoćna presuda na temelju koje je on osuđen donesena na temelju lažne isprave (izvješće Interpola) te da je rezultat počinjenih kaznenih djela državnog odvjetnika i suca koja su postupali u kaznenom postupku u kojem je on osuđen. Međutim, okolnosti iz točaka 1. i 2. stavka 1. članka 501. ZKP/08. da bi dovele do obnove kaznenog postupka moraju biti dokazane pravomoćnim presudama, a to u konkretnom slučaju osuđenik nije dokazao. Zato ni ti žalbeni navodi nisu osnovani.

Isto tako, po ocjeni ovoga suda nema osnova za obnovu kaznenog postupka niti na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, osuđenik ističe da je inkriminirani događaj „najobičnija izmišljotina‟ i da on nije organizator kaznenog djela zbog kojeg je osuđen, polemizirajući sa zaključcima iz pravomoćne presude. Svrha obnove postupka nije preocjena utvrđenog činjeničnog stanja i izvedenih dokaza, već postojanje novih dokaza i činjenica koje nisu postojale i koje su same za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladne za oslobođenje osuđene osobe ili njezinu osudu po blažem zakonu, a što u zahtjevu osuđenika za obnovu postupka nije slučaj, niti se žalbenim navodima to dovodi u sumnju.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenika nije povrijeđen Kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2018.