1            Poslovni broj: 3 P-305/2018-74

 

 

 

 

 

                                                       

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

     P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužitelja H. u. za o., OIB: …, M. …, Z., zastupan po OD M&L d.o.o., odvjetnicima iz Z…., protiv tuženika A. T., OIB: …, nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupan po privremenom zastupniku K. G., odvjetniku iz Č., radi plateža regresnog duga, nakon dovršene glavne i javne rasprave 28. svibnja 2021., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja G. G. odvjetnika, te privremenog zastupnika tuženika K. G., odvjetnika, 12. srpnja 2021., u odsutnosti stranaka, objavio je i

 

p r e s u d i o j e:

 

Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku A. T., OIB: …, platiti tužitelju H. u. za o., OIB: …, Martićeva 73, Zagreb, iznos od 13.400,00 kuna (trinaesttisućačetristokuna)sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.4.2014.g. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje povećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 70,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25.4.2014.g. do isplate.

 

II              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.700,00 (osamnaesttisućasedamstokuna) kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. srpnja 2021. do isplate određenoj sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11), te čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 78/15), u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje:

 

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu radi isplate regresnog duga u kojoj navodi:

 

-          da se dana 27. srpnja 2013. u Č., na T. E. K., u blizini kbr. 1. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio tuženik upravljajući neosiguranim osobnim vozilom marke Opel Astra, reg. oznake ČK … kojom prilikom je naletio na pješakinju K. M. koja je prelazila kolnik krećući se obilježenim pješačkim i gurajući bicikl, te je pješakinja K. M. u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede,

-          da se oštećena obratila tužitelju sa odštetnim zahtjevom potražujući naknadu nastale štete, te je tužitelj sa oštećenom sklopio izvansudsku nagodbu te joj je 24. veljače 2014. na račun punomoćnice isplatio iznos od 10.470,00 kuna na ime naknade pretrpjele štete, te iznos od  3.000,00 kuna na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u mirnom postupku,

-          da obzirom da je tuženik prouzročio nastanak štetnog događaja i štete upravljajući neosiguranim i tehnički nepregledanim vozilom isti je postao regresni dužnik tužitelja te mu je dužan isplatiti cjelokupno isplaćeni iznos glavnice, kamata i troškova, a sve sukladno odredbama čl. 29. Zakona o obveznom osiguranjima u prometu,

-          da se tuženik oglušio pozivu na platež regresnog duga tužitelju u mirnom postupku.

 

2. U odgovoru na tužbu prvotno postavljena privremena zastupnica tuženika P. V. navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Osporava osnovanost regresnog zahtjeva tužitelja za isplaćeni iznos neimovinske štete, imovinske štete i troškova zastupanja oštećenoj. Navodi kako tužitelj nije naveo po kojoj osnovi i u kojim iznosima je oštećenoj priznao pravo na imovinsku i neimovinsku štetu. Također osporava postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i tegoba koje oštećena opisuje u odštetnom zahtjevu od 24. veljače 2014., kao i u svom prigovoru. Navodi da nije točno da se tuženik oglušio o poziv na plaćanje duga obzirom da je poziv upućen na pogrešnu adresu a tužitelj nije priložio dostavnicu. Također ističe prigovor zastare potraživanja.

 

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke M. V., K. M., proveo je prometno tehničko vještačenje po vještaku D. P., medicinsko vještačenje po vještaku R. G., kombinirano prometno tehničko i medicinsko vještačenje po istim vještacima, te je izvršio uvid u zapisnik o očevidu na listu 5-7, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola na listu 8, potvrdu na listu 9, nagodbu na listu 10, ponudu za isplatu štete na listu 11, račun na listu 12, zahtjev za naknadu štete na listu 13-15, prigovor na listu 16-18, prijavu ozljede ne listu 20, povijest bolesti na listu 21, Rtg nalaz i mišljenje na listu 22, specijalistički pregled na listu 23, povijest bolesti na listu 24, račune na listu 25-29, te isplatnice do lista 30-31, dopis na listu 32 te listu 33, uvjerenje na listu 34, preslik prekršajnog spisa na listu 39-85, spis MUP na listu 88-106, račune na listu 136-137, u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na listu 138, dopis na listu 147, dopis na listu 148, te u prekršajni spis broj Pp 1 P-3850/13.

 

4. Rješenjem broj P-305/18 od 8. rujna 2020. sud je K. G., odvjetnika iz Č., postavio kao privremenog zastupnika tuženiku jer se tuženik koji nema punomoćnika u R. H. nalazi u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti temeljem odredbe čl. 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP-a, obzirom da je prvotno postavljena privremena zastupnica ovosudnim rješenjem P-305/18 od 8. rujna 2020. razriješena dužnosti.

 

5. Sud je odbio prijedlog privremenog zastupnika tuženika za provođenjem dodatnog vještačenja, obzirom su vještaci dali odgovor na sva pitanja i iste argumentirali.

 

6. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan. Naime, u predmetnom slučaju nije riječ o tražbini iz ugovora o osiguranju nego o tražbini s osnove regresa za koju zakonom nije određen poseban rok zastare pa se na istu sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Predmetna tužba podnesena je 12. prosinca 2018., a tužitelj je s oštećenom sklopio izvansudsku nagodbu te joj 24. travnja 2014. isplatio novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 13.470,00 kn, iz čega jasno proizlazi kako zastarni rok od 5 godina nije protekao te je slijedom toga prigovor zastare neosnovan.

 

7. Nesporno je da je tužitelj oštećenoj isplatio iznos od 13.470,00 kn, kao i da se protiv tuženika provodio prekršajni postupak u svezi konkretnog događaja. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je oštećena pri prometnoj nezgodi gurala bicikl preko pješačkog prijelaza ili se vozila na njemu prelazeći pješački prijelaz pa da bi postojao doprinos oštećene nastanku prometne nezgode zbog te okolnosti.

 

8. Iz zapisnika o očevidu PU m., P. p. Č. od 27. srpnja 2013. slijedi da se prometna nesreća dogodila istog dana u kojoj su sudjelovali tuženik i oštećena.

 

9. Iz presude Prekršajnog suda u Čakovcu broj P-3850/13-5 od 17. veljače 2014. vidljivo je kako je ovdje tuženik A. T. proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a koji se dogodilo na način opisan u tužbi, te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 9.000,00 kn.

 

10. Iz nagodbe sklopljene između tužitelja i oštećene od 10. travnja 2014. radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 27. srpnja 2013. proizlazi da se utvrdila visina neimovinske i imovinske štete u iznosu od 10.470,00 kn te trošak zastupanja odvjetnika u iznosu od 3.000,00 kn, što sveukupno iznosi 13.470,00 kn.

 

11. Iz potvrda o plaćanju razvidno je da je tužitelj oštećenici isplatio 24. travnja 2014. ukupan iznos od 13.470,00 kn.

 

12. Iz dopisa od 6. listopada 2014. vidljivo je kako je tužitelj pozvao tuženika na uplatu regresnog duga u iznosu od 13.470,00 kn na ime predmetnog događaja ali nema dokaza da je isti uručen tuženiku.

 

13. Radi utvrđenja osnovanosti potraživanja u tijeku postupka je provedeno prometno tehničko vještačenje po vještaku P. D., a također i medicinsko vještačenje o vještaku G. R. te kombinirano prometno tehničko - medicinsko vještačenje.

 

14. Iz prometno tehničkog vještačenja po vještaku D. P. slijedi da se vozač osobnog automobila kretao kolničkom trakom lijevom obilježenom prometnom trakom, dok je pješak gurajući bicikl prelazio preko obilježenog pješačkog prijelaza s desna na lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila. Do naleta je došlo prednjim lijevim dijelom osobnog automobila u prednji lijevi dio bicikla i tijelo pješaka u trenutku kada je pješak gurajući bicikl prelazio preko obilježenog pješačkog prijelaza, te je prilikom udara došlo do podizanja bicikla i pješaka na poklopac motora vozila te pada na kolnik. Tehničkim putem nije moguće utvrditi brzinu kretanja vozila, no temeljem oštećenja na vozilima i ozljedama pješaka, brzina kretanja vozila u trenutku naleta procijenjena je na oko 40 km/h, pri čemu tada zaustavi put pri intenzivnom kočenju iznosi 17,13 m uz zaustavno vrijeme od 2,28 sec. U trenutku stupanja pješaka koji gura bicikl na obilježenom pješačkom prijelazu vozač osobnog automobila bio je udaljen oko 35,19 m od mjesta naleta te je mogao sigurno uočiti pješaka koji gura bicikl, te da je pravodobno reagirao kočenjem zaustavio bi svoje vozilo do mjesta naleta. Također, vještak navodi da uzevši u obzir oštećenja na vozilima i ozljede pješaka može zaključiti da se oštećena kretala kao pješak gurajući bicikl.

 

15. Medicinskim vještačenjem vještak R. G. utvrdio je da je oštećena stradala kao pješak pri naletu osobnog vozila, pri čemu je zadobila ozljedu vrata, oguljotine lijevog lakta, lijeve šake, lijevog koljena i natučenje malog prsta lijeve šake, dok su trajne posljedice ostale u vidu ograničenja kretnji malog prsta lijeve šake. Zadobivene ozljede i trajna posljedica u direktnoj su vezi s predmetnim događajem, dok je liječenje trajalo do kraja rujna 2013. kada je stanje postalo definitivno. Prilikom štetnog događaja do završetka liječenja oštećena je imala fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, slabog intenziteta 10 dana, dok se bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ocjenjuju u sklopu umanjenja životne aktivnosti kao bolne senzacije u svakodnevnim aktivnostima, tijekom promjene vremena, tijekom i nakon fizičkih napora. Nadalje, oštećena je pretrpjela primarni strah slabog intenziteta do 15 minuta, sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je do 3 dana (strah u vidu smetnje usnivanja, proživljavanje stresnog događaja anksioznost, zabrinutost, neizvjesnost ishoda liječenja), sekundarni strah slabog intenziteta trajao je do godine dana (strah prilikom sudjelovanja u prometu), dok tuđa pomoć i njega nisu bile potrebne a naruženja nema. Navedene tegobe s obzirom na dob oštećene te njeno zanimanje (kozmetičar) ocjenjuje kao umanjenje životne aktivnosti te duševnu bol zbog iste, ukupno u visini od 4 % u kojem obimu će oštećena morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim aktivnostima zbog ograničenja kretnji i boli u zglobovima malog prsta lijeve ruke a uzevi u obzir da oštećena obavlja kao kozmetičar manualni rad te ne može obavljati poslove kao i ranije.

 

16. Iz prvotnog iskaza svjedoka M. V. proizlazi kako je on u vrijeme predmetne zgode radio kao zaštitar u R… b. te je uočio da je došlo do nezgode u konkretnom slučaju na način da je automobil naletio na biciklisticu koja se na biciklu kretala preko pješačkog prijelaza, nakon čega ju je srušio na tlo, a od mjesta nezgode bio je udaljen nekih 7 metara. Nakon nezgode išao je prevrtjeti kameru koju su imali u banci te je i tamo vidio način nezgode na način da je automobil naletio na biciklisticu koja se pješačkim prijelazom vozila biciklom. Ponovnim ispitivanjem svjedoka isti navodi kako zapravo nije neposredno vidio štetni događaj jer je bio u šalter sali nego ga je vidio naknadnim pregledom snimke koje se uništavaju nakon 15 dana tako da snimke više nema. Inače, kamera je bila postavljena na banci i pokrivala je samo jedan dio pješačkog prijelaza, i to jedan manji dio, ne zna da li početni dio zebre i ne zna do koliko je kamera dopirala, a zbog proteka vremena ne sjeća se da li je oštećena pala na tlo ili na poklopac motora te da li je vidio kontakt automobila sa oštećenom na snimci.

 

17. Oštećena K. M. u svojem iskazu navodi kako je sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi kao pješak prelazeći preko pješačkog prijelaza dok je gurala bicikl. Vidjela je automobil ali mislila je da će stati. Udario ju je bočno u lijevi dio tijela te je završila na poklopcu automobila, nakon čega je pala na tlo. Imala je tjelesne ozljede te je morala ići kod liječnika te na fizikalne terapije i to otprilike na 10 tretmana, te ne zna koliko je sve to koštalo, na liječenje je potrošila 800-1000 kn. Imala je problema i s kralježnicom. Nakon nezgode bicikl je bio oštećen i nije bio u voznom stanju, a vrijedio je oko 100,00 eura, odjeća nije bila oštećena a imala je obuvene starije "starke" te ne zna koliko su bile vrijedne. Nakon nesreće bila je u šoku i strahu, posebno jer se ista dogodila usred dana oko 12 popodne, a bolove poslije nezgode trpjela je 6 mjeseci, s time da još uvijek ima problema s gornjim dijelom kralježnice. Navodi da je s osiguravajućim društvom sklopila nagodbu u iznosu od nekakvih 10.000,00 kn, odnosno 10.470,00 kn. Sigurna je da se kretala pješke kroz pješački prijelaz te je gurala bicikl i nije se vozila na istom.

 

18. Kako bi se otklonile sve nejasnoće sud je u postupku proveo i kombinirano prometno tehničko – medicinsko vještačenje pri kojemu je utvrđeno da je oštećena prilikom stradavanja gurala bicikl preko pješačkog prijelaza.

 

19. Nadalje, neposredno ispitani na ročištu vještaci iskazuju i to vještak R. G. pojašnjava da oštećena nije neophodno morala imati teže ozljede nogu budući da prilikom naleta ako je noga koja je bliže samom vozilu dignuta u zrak prilikom hoda ozljede ne moraju biti dominantne, a u obzir treba uzeti i konstituciju oštećene te naletnu brzinu. Vještak također pojašnjava da je oštećena imala ozljede u području lijevog koljena u situaciji kada je isto bilo odignuto od tla a koja kretnja je mogla biti u hodu. Kontakt je bio između prednjeg dijela vozila i lijeve noge oštećene a u medicinskoj dokumentaciji nisu opisane ozljede desne noge pa vještak zaključuje da ozljede desne noge nije bilo ili su izostavljene u opisu medicinske dokumentacije.

 

20. Vještak D. P. pojašnjava da tragova kočenja u konkretnom slučaju nema, a oštećenja na biciklu i vozilu govore o tome da naletna brzina nije bila velika, a da se oštećena kretala na biciklu situacija bi bila drugačija pa bi tada brzina kretanja oštećene bila veća, slijedom čega bi oštećenja na vozilu i biciklu bila veća i oštećena bi se nalazila na povišenom te bi došlo do nabačaja iste na vjetrobransko staklo dok je ovako oštećena odbačena na poklopac motora.

 

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka te njihove iskaze u cijelosti te iste ocijenjuje kao objektivne, stručne i napravljene u skladu sa stručnim znanjem i iskustvom a vještaci su odgovorili na sva sporna pitanja dok tuženik svojim prigovorima nije ista utvrđenja doveo u sumnju. Tuženik nije dokazao da bi oštećena imala neke druge vrste ozljeda ili da bi zadobila ozljede na drugi način tj. nije dokazao da se oštećena kretala kroz pješački prijelaz vozeći se na biciklu pa pri tome nije od značaja navod medicinskog vještaka kada navodi da ozljede na desnoj dozi nije bilo ili su iste izostavljene. Tu se napominje da ozljeda na desnoj nozi oštećene nije bilo jer se iste ne spominju u medicinskoj dokumentaciji te bi sigurno bile spomenute da ih je bilo, a slijedom čega tuženik nije dokazao da su ozljede na desnoj nozi postojale. Također je paušalan navod tuženika da ne postoji uzročno posljedična veza između štetnog događa i tegoba oštećene obzirom da iz iskaza medicinskog vještaka dr. G. slijedi da su zadobivene ozljede i trajna posljedica u direktnoj vezi sa štetnim događajem.

 

22. Iskaz oštećene sud ocjenjuje kao vjerodostojan budući je ista govorila okolnosno, precizno i uvjerljivo te je njezin iskaz suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok iskaz svjedoka M. V. sud ocjenjuje kao nevjerodostojan budući je isti tokom postupka mijenjao iskaz. Naime, prvo je navodio da je neposredno vidio događaj na način da je oštećena vozila bicikl preko pješačkog prijelaza a da je nakon nezgode išao prevrtjeli kameru te je isto vidio kao i neposredno. Međutim, dodatno saslušan navodi drugačije i to da nije vidio događaj neposredno jer je bio u šalter sali nego je pregledavao snimku i na njoj je oštećena vozila bicikl preko pješačkog prijelaza ali se ne sjeća da li je vidio kontakt vozila i oštećene. Doduše svjedok navodi da se oštećena vozila na biciklu preko pješačkog prijelaza što je utvrdio gledajući snimku međutim također navodi da se ne sjeća zbog proteka vremena da li je oštećena pala na tlo ili poklopac motora a također navodi da je kamera koja je bila postavljena na zgradi banke pokrivala manji dio pješačkog prijelaza ali ne zna do kojeg dijela zebre je ta kamera dopirala.

 

23. Imajući u vidu sve iznijeto zaključuje se da iskaz svjedoka V. nije vjerodostojan budući da događaj neposredno nije vidio, a snimke događaja nema a što je i sam potvrdio a proizlazi i iz dopisa RBA b. od 4.11.2019.g. dok se bitnih okolnosti oko pada oštećene te do kuda je dopirala razina kamere ne sjeća, dok nalaz i mišljenje kombiniranog vještačenja opovrgava njegove navode da bi se oštećena vozila na biciklu preko pješačkog prijelaza. Osim toga, tu treba nadodati da je i iz presude Prekršajnog suda u Čakovcu broj Pp 1 P-3850/13-5 od 17. veljače 2014. vidljivo kako je ovdje tuženik A. T. proglašen krivim za prekršaj kažnjiv po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a koji se dogodilo na način opisan u tužbi, te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 9.000,00 kn i to na način da je oštećena gurala bicikl. Doduše neposredno ispitan od strane prekršajnog suda tuženik je iskazao da se događaja ne sjeća ali se smatrao krivim za počinjenje prekršaja što također govori u prilog točnosti činjenica koje je i sud utvrdio u tijeku ovog postupka. Doduše ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz prekršajnog postupka ali iste sud može koristiti kao pomoćne činjenice koje potvrđuju utvrđenja iz ovog postupka. Naime, tuženik sigurno ne bi izjavio u prekršajnom postupku da se smatra krivim da tome nije bilo tako i bez obzira na njegovo opisivanje događaja. Tu također valja napomenuti da je tuženik ispitan kao osumnjičenik iskazao da se oštećena prevezla na biciklu međutim kao što je i gore iznijeto činjenica je da je priznao krivnju a što sigurno ne bi učinio da se nije smatrao odgovornim za ono što mu se stavlja na teret a to je između ostalog bila i činjenica da se oštećena kretala pješke kroz pješački prijelaz gurajući bicikl. Sud je i ovako u tijeku ovog postupka utvrdio činjenice koje prvenstveno proizlaze iz empirijskih utvrđenja vještaka koja su logična i racionalna i koja sud prihvaća u cijelosti dok tuženik nije u tijeku postupka dokazao da bi bilo drugačije.

 

24. Iz iznijetog sud utvrđuje da je do štetnog događaja došlo na način da je tuženik upravljajući neosiguranim osobnim automobilom dok se kretao lijevom prometnom trakom, prednjim lijevim dijelom svojeg vozila udario u prednji lijevi dio bicikla i u tijelo pješakinje koja je u tom trenutku prelazila pješački prijelaz pješke gurajući pokraj sebe bicikl, s desna na lijevo, gledajući iz smjera kretanja vozila tuženika, dok je tuženik obzirom na brzinu kretanja od oko 40 km/h mogao sigurno uočiti oštećenu te je mogao pravodobnom reakcijom kočenja zaustaviti vozilo do mjesta naleta te izbjeći prometnu nezgodu, slijedom čega sud zaključuje da je prigovor tuženika glede doprinosa oštećene prometnoj nezgodi radi prelaska pješačkog prijelaza vozeći se na biciklu a ne gurajući ga pored sebe neosnovan, što proizlazi prvenstveno iz provedenog vještačenja koje je sukladno iskazu oštećene dok se iskaz M. V. koji pokrjepljuje navode tuženika, kako je već objašnjeno, ne može smatrati vjerodostojnim. Također, vještaci su otklonili sve nedostatke i sumnje te odgovorili na sve tuženikove prigovore vezane uz težinu i način oštećenja, kao i način pada oštećene pri predmetnom događaju.

 

25. Slijedom iznijetog sud zaključuje da je oštećena u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede koje su u uzročno – posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, te tuženik odgovara tužitelju za štetu uzevši u obzir činjenicu da je nezgodu prouzročilo neregistrirano vozilo što je nesporno temeljem čl. 25. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), prema kojemu oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev H. u. za o., dok prema čl. 29. st. 3. istoga članka H. u. za o. ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

 

26. Nadalje, slijedom svega iznijetog nedvojbeno je kako je oštećenoj povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je nastala neimovinska šteta, budući da svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, objektivno uvijek dovodi do neimovinske štete, čime se u slučaju povrede prava osobnosti utvrđuje pravična novčana naknadu ukoliko to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, a sve u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-a, dok pretrpljeni fizički bolovi, strah i oštećenje tjelesnog zdravlja izazvani štetnom radnjom predstavljaju samo mjerilo težine povrede prava osobnosti koji se uzimaju u obzir pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade.

 

27. Naime, po stavu ovog suda, težina povreda i okolnosti slučaja, pri čemu se naročito ima u vidu kod oštećene jačina i trajanje fizičkih bolova, jačina i trajanje straha te trajna posljedica umanjenja životne aktivnosti od 4 % zbog ograničenja kretnji i boli u zglobovima malog prsta lijeve ruke, a što je gore opisano, opravdavaju utvrđenje pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

 

28. Uzevši u obzir rezultate vještačenja, sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđenje pravične novčane naknade nematerijalne štete i pravnom shvaćanju na sjednici Vrhovnog suda 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. u vezi promjena istih, sud smatra da oštećenoj po kriteriju fizičke boli pripada iznos od 4.000,00 kn, po kriteriju straha 3.000,00 kn, te po kriteriju duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti (trajna posljedica ograničenja kretnji malog prsta lijeve šake) 4,000 kn, što ukupno iznosi 12000 kn.

 

29. Tužitelj u tužbi te u tijeku postupka navodi kako je oštećenoj isplatio ukupan iznos od 13.470,00 kn a koji se odnosi na neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 10.470,00 kn od kojih je iznos od 10.000,00 kn isplaćen na ime naknade nematerijalne štete, iznos od 300,00 kn za troškove liječenja, iznos od 100,00 kn na ime uništenog bicikla te na ime uništene odjeće iznos od 70,00 kn, dok je trošak zastupanja po odvjetniku isplaćen u iznosu od 3.000,00 kn.

 

30. S obzirom da je sud utvrdio pravo oštećene na ime pravične novčane naknade u iznosu od 12.000,00 kn, a koji iznos je veći od iznosa koji tužitelj potražuje od tuženika, odnosno od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete, to tužitelj osnovano potražuje od tuženika na ime neimovinske štete iz štetnog događaja iznos od 10.000,00 kuna. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su tjelesno i duševno zdravlje i za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je utvrditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, to  tužitelj sukladno čl. 1046. ZOO osnovano potražuje zatraženi iznos.

 

31. Tužitelj također potražuje i imovinsku štetu u iznosu od 470,00 kn a koji se odnosi na trošak liječenja – 300,00 kn, oduzete odjeće(crna haljina) - 70,00 kn  i uništenog bicikla - 100,00 kn. U tijeku postupka tuženik je isticao da je šteta na biciklu procijenjena na 100 kn, a sa čime se tužitelj složio tako da je taj iznos osnovan tim više što je oštećena u iskazu rekla da joj je u nezgodi bio oštećen bicikl koji je vrijedio oko 100 eur dakle više od traženog. Na ime troškova liječenja joj je isplaćeno 300,00 kn što je osnovano budući da je platila participaciju prema računima na listu 25 i 26 u iznosu od 275,00 i 25,00 kn koji su od 2.10.2013.g. i 16.9.2013.g. a u vezi participacije za fizikalnu terapiju od 12 dana prema potvrdi sa lista 27 dok iz iskaza oštećene slijedi da je polazila fizikalnu terapiju. Iznos od 70,00 kn na ime oduzete haljine nije osnovan obzirom da se oduzeta haljina može vratiti dok iz iskaza oštećene slijedi da joj odjeća nije bila oštećena pa slijedom toga tužitelj nije dokazao da je nastupila ta šteta te je taj iznos neosnovano isplaćen. Naime iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta sa lista 9 razvidno je da je crna haljina oduzeta ali ona se može i tražiti natrag dok se šteta isplaćuje samo kao umanjenje imovine a što u konkretnom nije nastupilo. Oštećena samo navodi da su joj "starke" bile oštećene ali za to isplata nije niti vršena pa je isto irelevantno. Dakle, iz iznijetog se zaključuje da je potraživanje na ime imovinske štete osnovano a koje se odnosi na trošak liječenja u iznosu do 300,00 kn te na ime oštećenog bicikla u iznosu od 100,00 kuna dok je trošak na ime oduzete odjeće(crna haljina) neosnovan te je kao takav odbijen zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Prema čl. 1085. st. 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema st. 3. istog članka ukoliko uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Nebitni su navodi tuženika da li je isti primio dopis kojim je pozvan na platež duga tužitelju obzirom da ta činjenica sam po sebi ništa ne govori budući da je tužitelj podnio u međuvremenu ovu tužbu protiv tuženika.

 

32. Kako već spomenutim čl. 25. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj ima pravo između ostaloga potraživati od tuženika i troškove, to sud utvrđuje da je tužitelj ima pravo na zatraženi trošak u iznosu od 3.000 kn, a na koji iznos je odvjetnica i dostavila račun a i sklopila nagodbu a i tužitelj navodi da se na taj trošak odnosi taj iznos. Trošak je sukladan vps postavljenog zahtjeva od 27.755 kn (l. 17) a odnosi se na sastav zahtjeva i 2 radnje (sastav zahtjev i prigovora te zastupanje pri sklapanju nagodbe) pri čemu svaka radnja prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 107/15 iznosi 1000 kn bez pdv što je svakako iznos veći od 3000 kn koliko je oštećenoj priznato nagodbom.(Tbr. 28. u vezi tbr. 7.1. i 42. Tarife) i na koji iznos je ispostavljen račun. Doduše punomoćnica oštećene u zahtjevu naznačuje za te radnje iznos od 2500 kn što je manje međutim činjenica je da je nagodbom priznat veći iznos a taj je iznos sukladan spomenutoj Tarifi. Stoga su neosnovani navodi da bi taj bio potraživanja tužitelja bo neosnovan. Na taj iznos tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu naredni dan od isplate sukladno čl. 29. ZOO.

 

33.Tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu od 25. travnja 2014.g., odnosno od narednog dana nakon izvršene isplate oštećenoj, što je osnovano. Naime, prema čl. 963. ZOO/05 isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojem osnovu odgovorna za štetu. Kako je isplata izvršena 24.4.2014.g. to je osnovano pravo na isplatu zatezne kamate sukladno čl. 29. ZOO. Tu se još napominje da prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, a kako je zahtjev na isplatu štete predan 28.2.2014.g. dok je liječenje tužiteljice prema navodu vještaka G. završilo  s krajem rujna 2013.g. dok je isplata štete oštećenoj izvršena 24.4.2014.g. to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate. U odnosu na isplatu materijalne štete, zatezna kamata je također osnovana naredni dan od isplate a obzirom da je ta šteta nastala prije dana isplate. Nebitni su navodi tuženika u pogledu dostave poziva na plaćanje duga obzirom da nije u tijeku postupka dokazao da je dug namiro, dok je tužitelj podnio tužbu a dug još uvijek nije namiren. Slijedom toga je nebitno da li je tužitelj uručio tuženiku poziv na platež duga.

 

34. Slijedom toga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan na način označen u izreci presude.

             

              35. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu zahtjeva (manje od 1%) pa se zaključuje da je u cijelosti uspio u postupku. Tuženik mu je dužan naknaditi parnični trošak prema VPS-u od 13.470,00 kn a koji se sukladno čl. 155. ZPP-a, odnosi na  sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7.1 Tarife o nagradama odvjetnika NN br. 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 107/15), zastupanje na ročištu 29.05.2019., 30.07.2019., 29.08.2019., 4.11.2020., 26.03.2021. i 28.5.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama odvjetnika NN br. 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 107/15), sastav podneska od 29.08.2019., 09.01.2020., 08.07.2020. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama odvjetnika NN 148/09, 142/12,103/14, 118/14, 107/15), pripadajući pdv 25% u iznosu od 2.500,00 kuna, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 250,00 kuna, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 500,00 kuna, prometno vještačenje u iznosu od 2.500,00 kuna, predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kuna te trošak oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 450,00 kuna.

 

36. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava podneska od 30.07.2019. i 09.09.2020.g. obzirom da je te okolnosti već trebao obrazložiti u tužbi.

 

37. Ukupni osnovani trošak tužitelja iznosi 18.700,00 kn kojeg se obvezuje platiti tuženik jer je izgubio parnicu, a na koji trošak tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od donošenja presude, tj. od 12. srpnja 2021. pa do isplate.

 

38. Zbog svega iznijetog riješeno je kao u izreci.

 

                                                           Čakovec, 12. srpnja 2021.

 

 

     Sutkinja:

Nataša Miletić

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka

 

O tome obavijest:

1. pun. tužitelja OD M.&L. d.o.o.
2. privremeni zastupnik tuženika K. G., odvjetnik