Broj: Kž 393/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu okrivljenog A. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i drugih  Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 19. rujna 2018. broj Kov-5/2018-4 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenih djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179a. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 124., članka 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. M. po braniteljici, odvjetnici A. B., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog počinjenih bitnih povreda odredaba postupka", s prijedlogom da se "rješenje o određivanju istražnog zatvora ukine, a optuženika odmah pusti na slobodu".

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Naime, osnovana sumnja da je okrivljeni A. M. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku od 18. rujna 2018. broj KMP-DO-1/2018. Time je ispunjen opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud temelji na okolnostima počinjenja terećenih mu kaznenih djela i duljini inkriminiranog razdoblja. Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret ukupno sedam kaznenih djela koja je činio na štetu članova svoje obitelji, supruge i maloljetne djece, pri čemu je svoju kćer Š. M. vukao za kosu, bacao na pod i udarao po glavi vičući i vrijeđajući je, sina I. M. je udario laktom po glavi, suprugu E. M. pred troje maloljetne djece udarao šakama po glavi i tijelu govoreći da će "uzeti sjekiru i sve ih nasjeckati" te je istu u više navrata silovao. Iz opisanog postupanja okrivljenika, za koje je osnovano sumnjiv, proizlazi njegova bešćutnost i upornost, a time i visok stupanj kriminalne volje.

Nadalje, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da okrivljenik boluje od shizoafektivnog poremećaja koji nije u direktnoj vezi s eventualnim počinjenjem predmetnih kaznenih djela. Međutim, ispitivanjem ličnosti okrivljenika dobiveni su rezultati koji ukazuju na paranoidnost, rigidnost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, niži prag tolerancije na frustracije, latentnu agresivnost, poteškoće i površnost u socijalnom funkcioniranju te smanjenu kritičnost uz mogućnost psihotičnih dekompenzacija.

Povezujući sve navedeno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju realnu i predvidivu bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela, prvenstveno na štetu svoje supruge i djece. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., a to je pravilno u pobijanom rješenju zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2018.