Poslovni broj: 7 Pž-2684/2021-2

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-2684/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja J. S., vl. obrta „R. K.“, OIB ..., R., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d. u R., protiv tuženika OPĆINA L., OIB ..., L., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u U., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-325/2018-175 od 21. travnja 2021., 12. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-325/2018-175 od 21. travnja 2021. u dijelu:

- točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. L. L. iz R. poslovni broj Ovrv-51/2010 od 12. ožujka 2010. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 376.670,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2009. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 7.226,51 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2010. do isplate,  - točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60.571,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2021. do isplate.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-325/2018-175 od 21. travnja 2021. u preostalom dijelu točaka I. i II. izreke i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. L. L. iz R. poslovni broj Ovrv-51/2010 od 12. ožujka 2010. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 20.979,00 kn (dvadesettisućadevetsto- sedamdesetdevet kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2009. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.677,97 kn (pettisućašestosedamdesetsedam kuna i devedesetsedam lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2010. do isplate, a koje zakonske zatezne kamate do 30. lipnja 2011. teku po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Odbija se u preostalom dijelu koji iznosi 8.217,14 kn tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredite odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 8.413,24 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. L. L. iz R. poslovni broj Ovrv-51/2010 od 12. ožujka 2010. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 397.649,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2009. do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 12.904,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2010. do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 68.788,82 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (točka II. izreke).

 

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ing. grad. A. B. kojeg je ocijenio stručnim i objektivnim navodeći da potpuno i vjerodostojno prikazuje način na koji je vještak došao do dobivenih rezultata glede vrijednosti izvršenih radova, premda je tuženik tijekom postupka isticao da vještak nije provodio nikakva mjerenja te je i sam vještak naveo da se na određenim dijelovima nije moglo provesti mjerenje, već bi se ono moglo provesti arhitektonskim vještačenjem. Imajući u vidu takvu ocjenu prvostupanjskog suda glede provedenog građevinskog vještačenja, tuženik smatra da nije jasno kako i zašto je prvostupanjski sud onda prihvatio tuženikov prijedlog za provođenjem novog vještačenja po drugom vještaku građevinske struke i na taj način uzrokovao nove troškove. Novo vještačenje po građevinskom vještaku N. Č., spec. ing. sedif., nije do kraja provedeno te je vještak konstatirao da je provedeni očevid bio manjkav i da nisu pregledani svi izvršeni radovi, odnosno da postoji osnova za dopunom nakon što se sa strankama pregledaju radovi koji su bili predmetom ugovora. Vještak ni na koji način nije obavijestio prvostupanjski sud o problemima sa strankama, premda sud ima mogućnost odrediti očevid na licu mjesta i provođenje vještačenja uz nazočnost suda. Tuženik smatra da okolnost što je imenovao V. D. za nadzornog inženjera ne znači da ovjerena građevinska knjiga odgovara stvarnom stanju te ističe da su u nazočnosti predstavnika tužiteljice D. F., Nadzornog inženjera V. D. i ranijeg zakonskog zastupnika tuženika N. M., izvršena mjerenja utvrđena zapisnikom od 20. ožujka 2009. iz kojih jasno proizlazi da je količina izvedenih radova daleko manja od količine radova navedenih u građevinskoj knjizi. Predstavnik tužiteljice D. F. nije imao primjedbi na izvršena mjerenja konstatirana u zapisnik od 20. ožujka 2009., a okolnost što tužiteljica nije potpisala zapisnik ne otklanja činjenicu da količina izvedenih radova ne odgovara stanju iz građevinske knjige. Navedena činjenica bi se mogla utvrditi kada bi se u cijelosti izvršilo građevinsko vještačenje, a na što je ukazivao i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju poslovni broj Pž-440/2016 od 6. studenog 2018. Predlaže žalbenom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelja obvezati na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 12.187,50 kn.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku proveo novo građevinsko vještačenje sukladno uputi žalbenog suda iz ukidnog rješenja, te da je prvostupanjski sud vrlo detaljno obrazložio utvrđenja vještaka N. Č. kojem je povjereno novo vještačenje. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Potražuje troškove odgovora na žalbu u iznosu od 8.413,24 kn.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda djelomično nepravilna i nezakonita jer je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

6. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-440/2016 od 6. studenog 2018. je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-24/2015 od 11. prosinca 2015. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. L. L. iz R. poslovni broj Ovrv-51/2010 od 12. ožujka 2010. u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 397.649,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, te u točki III. izreke, i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s uputom prvostupanjskom sudu da ocijeni je li VI. privremena situacija ujedno i okončana situacija, i s tim u svezi da po potrebi provede novo građevinsko vještačenje ukoliko se na temelju provedenog vještačenja ne bi mogla utvrditi vrijednost izvedenih, a neplaćenih radova po predmetnoj situaciji, te da ocijeni ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa koji je tuženik zadržao u visini od 10% po vrijednosti svake privremene situacije (I. – V.) na ime otklanjanja eventualnih nedostataka.

7. Dakle, u ponovljenom postupku predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 397.649,91 kn koji tužitelj potražuje od tuženika po III. privremenoj situaciji (iznos od 2.365,51 kn), po I. – V. privremenoj situaciji na ime povrata zadržanja 10% od vrijednosti izvedenih radova na ime otklanjanja nedostataka (iznos od 170.894,10 kn) te po VI. privremenoj situaciji na ime izvedenih radova (iznos od 224.390,30 kn). Tužitelj temelji svoj zahtjev na Ugovoru o izvođenju građevinskih radova na sanaciji konstrukcije zgrade Općine L., Klasa: 360-01/07-01/08, Ur. broj: 2106/02-02- 01-08-5 od 31. travnja 2008. (dalje u tekstu: Ugovor o izvođenju građevinskih radova) kojim se tužitelj obvezao izvesti za tuženika građevinske radove na rekonstrukciji zgrade općine.

 

8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a žalitelj ne osporava pravilnost tih utvrđenja, da je Ugovorom o izvođenju građevinskih radova ugovoreno da će se konačna vrijednost radova utvrditi na temelju stvarno izvedenih količina i ugovorenih jediničnih cijena, da su ugovorene jedinične cijene fiksne i ne mogu se mijenjati za cijelo vrijeme trajanja obveze izvođača radova (čl. 2.) te da će se isplata izvedenih radova vršiti na temelju privremenih situacija i okončanog obračuna prema stvarno izvedenim količinama i ugovorenoj cijeni, ovjerenih od strane nadzornog inženjera investitora u roku od 30 dana od dana ovjere situacije, odnosno okončanog obračuna, s time da je izvođač radova dužan voditi građevinsku knjigu po uzancima i na obrascima za građevinsku knjigu, a nadzorni inženjer je dužan pregledati i potpisati građevinsku knjigu najkasnije do 5. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Također je utvrdio da je tuženik imenovao V. D. za nadzornog inženjera i da sporna VI. privremena situacija (koja nije ovjerena po nadzornom inženjeru niti po investitoru) predstavlja konačan obračun radova (proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka D. F. i P. S. te tužiteljice J. S., kao i N. M.).

 

9. Pravilno je prvostupanjski sud pri utvrđivanju sporne vrijednosti izvedenih radova uzeo u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske struke ing. grad. A. B., koji je izrađen na temelju izvršenog uviđaja u prisutnosti parničnih stranaka i građevinskog dnevnika vođenom sukladno Ugovoru o izvođenju građevinskih radova, međutim, u suprotnosti je s tim nalazom utvrdio da vrijednost radova izvedenih na rekonstrukciji zgrade Općine iznosi ukupno 2.129.658,52 kn. Naime, građevinski vještak je dopunom nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2015., otklanjajući prigovore stranaka, naveo da vrijednost radova na rekonstrukciji zgrade općine iznosi ukupno 1.724.730,76 kn, odnosno uvećano za PDV od 22% 2.104.171,53 kn, odnosno 25.486,99 kn manje od iznosa koji je prvostupanjski sud utvrdio. Imajući u vidu da je građevinski vještak otklonio prigovore stranaka dopunskim nalazom i mišljenjem i da je na ročištu održanom 8. lipnja 2015. dodatno pojasnio da je nalaz rađen na temelju građevinske knjige koja je dijelom ovjerena po strankama, a u odnosu na stavke koje nisu ovjerene po strankama da je vještak procjenu vršio prema skicama u spisu, to je pravilno trebalo utvrditi da ukupna vrijednost radova na zgradi općine iznosi 2.104.171,53 kn (odnosno ukupna vrijednost radova prema sva tri ugovora da iznosi 2.429.210,82 kn – 2.104.171,53 kn

radova na zgradi općine, 104.243,75 kn na sanaciji kapelice na groblju i vodnog rezervoara u R., te 220.795,54 kn na objektu u J.).

 

10. S tim u svezi se ukazuje da je između stranaka ugovoreno da se mjesečne situacije ispostavljaju isključivo na temelju pregledane i ovjerene građevinske knjige i da je nadzorni inženjer dužan pregledati i ovjeriti nesporni dio situacije do 10. u mjesecu (čl. 3. Ugovora o izvođenju građevinskih radova). Okolnost da je nadzorni inženjer ovjerio i izmjerio radove opisane u građevinskoj knjizi i uputio tužitelja na izvođenje dodatnih radova u dovoljnom stupnju vjerojatnosti dokazuje da su takvi radovi uistinu izvršeni te predstavljaju vjerodostojnu podlogu za izradu vještačkog nalaza. Osim toga, vještak je u prisutnosti obiju stranaka obišao objekt na kojem su vršeni radovi rekonstrukcije te je u svom iskazu naveo da bi za potpuno točan izračun bilo potrebno izvršiti snimak arhitektonskog stanja, a da većinu radova danas nije moguće na taj način provjeriti. Imajući u vidu da je vještak argumentirano odgovorio na primjedbe stranaka i na taj način otklonio nedostatke u nalazu i mišljenju, to je pravilno prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a), a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, zaključio da se na temelju provedenog vještačenja može sa sigurnošću utvrditi da su sporni radovi zaista i izvedeni te takva ocjena prvostupanjskog suda nema nedostataka na koje žalitelj upire u žalbi niti čini presudu nejasnom, odnosno nerazumljivom.

 

11. Pritom nije odlučno što su investitor i nadzorni inženjer u Zapisniku od 2. ožujka 2009. utvrdili da vrijednost izvršenih radova ne premašuje iznos koji je tuženik platio tužitelju na temelju Ugovora o izvođenju radova, budući da takav zapisnik nije ovjeren od strane tužiteljice te u tom dijelu nema učinak priznanja količine i vrijednosti radova konstatiranih u tom zapisniku. Učinak količine i vrste izvedenih radova prema izvođaču stvara građevinska knjiga ovjerena od strane nadzornog inženjera kojeg je imenovao upravo tuženik, odnosno nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke izrađen po nalogu suda, a na tužiteljev prijedlog.

 

12. Imajući u vidu da je između stranaka bila sporna vrijednost radova fakturiranih u VI. privremenoj situaciji za koju je u ponovljenom postupku nesporno utvrđeno da predstavlja konačan obračun radova, dakle razliku između ukupno izvedenih i neplaćenih radova te izvedenih i plaćenih radova, to je ukupnu količinu i vrijednost izvedenih radova bilo moguće utvrditi na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke ing. grad. A. B. koji se već nalazi u spisu. Ovaj sud je u ukidnom rješenju poslovni broj Pž-440/2016 od 6. studenog 2018. uputio prvostupanjski sud da po potrebi, a ukoliko ocijeni da VI. privremena situacija ne predstavlja konačan obračun radova, provede novo građevinsko vještačenje sa svrhom utvrđenja količine i vrijednosti radova fakturiranih upravo tom situacijom. Međutim, kako je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna situacija predstavlja konačan obračun radova, a ne privremenu situaciju kojom se obračunava količina i vrijednost radova izvedenih u određenom razdoblju, to provođenje novog vještačenja nije niti bilo potrebno. S tim u svezi, ukazuje se i na odredbu čl. 61. i 62. Posebnih uzanci o građenju („Službeni list SFRJ“ broj 18/77, 29/78, „Narodne novine“ broj 53/91 i 35/05, dalje: Posebne uzance o građenju) kojom je određeno da se privremenim situacijama obračunava vrijednost radova u toku gradnje, a za razdoblje od mjesec dana, za razliku od konačnog obračuna koji predstavlja vrijednosti ukupno izvedenih i neplaćenih radova. Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je to potrebno radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice (čl. 250. ZPP-a), s time da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP-a). S obzirom na to da je u ponovljenom postupku razjašnjena odlučna činjenica – predstavlja li VI. privremena situacija konačan obračun radova ili ne, a upravo je o toj činjenici ovisila i potreba za provođenjem novog građevinskog vještačenja, to je vrijednost i količinu ukupno izvedenih radova bilo moguće utvrditi na temelju već provedenog građevinskog vještačenja.

 

13. Nastavno na navedeno, a ne ulazeći pritom u osnovanost prihvaćanja tuženikovog dokaznog prijedloga provođenjem novog građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke N. Č., struč. spec. ing. aedif., ocjena je ovoga suda da tuženikovi žalbeni navodi kojim ukazuje na potrebu dopune novog građevinskog vještačenja nisu osnovani. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka N. Č., struč. spec. ing. aedif., na str. 574. – 635. spisa, proizlazi da vještak nije ulazio u prostor zgrade Općine jer na očevid zakazan za 3. rujna 2020. nije pristupio uredno pozvani predstavnik tuženika, dok iz zapisnika s ročišta održanog 11. studenog 2020. proizlazi da je tuženik prigovarao nalazu vještaka prigovorom da nikakva mjerenja nisu izvršena, te se obvezao staviti na raspolaganje vještaku svu potrebnu dokumentaciju i osigurati nazočnost tuženika na licu mjesta potrebnom za mjerenje. Vještak je u sudski spis dostavio dopis (str. 651. spisa) iz sadržaja kojeg proizlazi da je sukladno raspravnom rješenju parničnog suda 13. siječnja 2021. obavijestio stranke o novom terminu održavanja očevida za dan 28. siječnja 2021. u 8,00 sati te da je na zakazani termin pristupio iza 9,00 sati gospodin M. (bivši načelnik tuženika) koji nije bio pripremljen za očevid niti je pripremio potrebnu dokumentaciju, dok gospođa R. M. (sadašnja načelnica tuženika) nije pristupila na zakazani očevid niti iz spisa proizlazi da bi pravovremeno obavijestila imenovanog vještaka o nemogućnosti pristupa na zakazani očevid. Nadalje, iz iskaza imenovanog vještaka s ročišta održanog 11. ožujka 2021. proizlazi je vještak višestruko pokušavao organizirati očevid uz sudjelovanje obje parnične stranke, međutim, gotovo dvije godine od imenovanja je takva organizacija krivnjom stranka bila neuspješna jer se stranke nisu odazvale zbog obaveza ili su otkazale dan prije očevida ili jednostavno nisu došle na zakazani očevid, dok su na dan posljednje zakazanog očevida djelatnice općine informirale vještaka da je načelnica spriječena i da neće biti prisutna, a što je bio razlog zbog kojeg vještak nije mogao provesti potrebna mjerenja, sve imajući u vidu da je između stranka bila sporna kako količina izvedenih radova, tako i činjenica jesu li pojedini od obračunatih radova uopće izvedeni. Odredbom čl. 229. ZPP-a je propisano da kad se treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod treće osobe, kod državnog tijela ili kod poduzeća ili druge pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, na odgovarajući način se trebaju primijeniti odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava od tih tijela ili pravnih osoba (čl. 232. do 234.), dok je odredbom čl. 233. st. 5. ZPP-a propisano da će sud, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravi ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je upravo tuženik, koji je osporavao vjerodostojnost vještačenja provedenog po stalnom sudskom vještaku građevinske struke ing. grad. A. B. prigovorima da građevinska knjiga na temelju koje je ono provedeno (a koja je ovjerena po nadzornom organu kojeg je imenovao tuženik) ne odražava potpuno i istinito količinu i vrijednost izvedenih radova, svojim ponašanjem – propustom da dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenje novog građevinskog vještačenja i sprečavanjem da imenovani vještak uđe u prostorije zgrade općine onemogućio vještaku da izvrši uviđaj i time onemogućio provođenje vještačenja. Budući da je dužnost stranaka da surađuju tijekom postupka, i s tim u svezi da na zahtjev vještaka podnesu isprave i omoguće uviđaj prostorija radi utvrđenja okolnosti važnih za stvaranje mišljenja vještaka (čl. 259. st. 2. ZPP-a), a navedenu dužnost tuženik nije ispunio, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov dokazni prijedlog za dopunom tog vještačenja jer bi se time dopustilo tuženiku da teže zloporabi svoja procesna prava u tijeku parničnog postupka i odugovlači s okončanjem parničnog postupka, a imajući u vidu okolnost da je tuženik svojim ponašanjem osujetio vještaka da provede vještačenje unatoč mnogobrojnim pozivima i onemogućio da se parnični postupak provede u razumnom roku, te time doprinio dužini ovog postupka.

 

14. Slijedom navedenog, budući da vrijednost ukupno izvedenih radova po sva tri ugovora iznosi 2.429.210,82 kn (po Ugovoru o izvođenju građevinskih radova koji je predmet spora u ovoj fazi postupka, te druga dva ugovora o izvođenju radova u R. i J. koja nisu predmet spora u ovoj fazi postupka), zatim utvrđenje prvostupanjskog suda pravilnost kojeg žalitelj nije osporavao da je tuženik platio tužitelju ukupan iznos od 1.935.285,40 kn na ime izvedenih radova po sva tri ugovora i da je pravomoćnom presudom tuženik obvezan platiti tužitelju iznos od 47.504,83 kn, to je pravilno trebalo utvrditi da po Ugovoru o izvođenju građevinskih radova ostaje neplaćen iznos od 446.420,59 kn jer u odnosu na tu vrijednost radova tuženik nije dokazao osnovanost prigovora ispunjenja (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

 

15. Odredbom čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti za to određenu cijenu (st. 1.).

 

16. Tužitelj ima pravo, i u tom dijelu je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, na isplatu iznosa od 2.365,51 kn (kojeg potražuje po računu broj 6) na ime izvedenih građevinskih radova po III. privremenoj situaciji jer tuženik nije dokazao da je u tom dijelu osnovan njegov prigovor ispunjenja (čl. 219. st. 1. ZPP-a) niti je osporavao količinu i vrijednost radova iskazanih po toj situaciji, već je u Zapisniku o izvršenoj primopredaji od 20. ožujka 2009., navodeći da vrijednost radova po privremenim situacijama od I. – V. iznosi sveukupno 1.708.941,09 kn (na koliko su situacije i izdane), zapravo učinio nespornim količinu i vrijednost radova obračunatih u tim situacijama. Tužitelj ima pravo i na isplatu iznosa od 224.390,30 kn (kojeg potražuje po računu 8) po spornoj VI. situaciji koja predstavlja konačan obračun jer iz provedenog vještačenja proizlazi da su obračunati radovi zaista i izvršeni, dok tuženik nije dokazao da su u tom dijelu i plaćeni tužitelju kao izvođaču radova.

 

17. Međutim, u odnosu na račun broj 7 koji je tužitelj izdao na iznos od 170.849,10 kn za manje plaćene radove po privremenim situacijama od I. – V. ovaj sud ukazuje da je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na isplatu cijelog tog iznosa djelomično pogrešan.

 

18. Odredbom čl. 5. Ugovora o izvođenju radova je ugovoreno da će investitor zadržati deset (10%) posto ugovorenog iznosa do konačnog obračuna izvedenih radova, bez obzira na do tada stvarno izvedene radove te se taj iznos ne može situirati do okončane situacije (st. 1.). Tom ugovornom odredbom je određeno i da investitor ima pravo zadržati razmjerni dio cijene za otklanjanje nedostataka utvrđenih pri primopredaji radova od strane nadzornog inženjera i komisije investitora (st. 2.).

 

19. U ovoj fazi postupka nije sporno da su privremene situacije od I. – V. izdane na ukupan iznos od 1.708.941,09 kn i da je u trenutku očevida i izrade nalaza i mišljenja vještaka zatečeni nedostaci na pročelju zgrade općine i zgrade koja se drži uz zgradu općine, a koji se manifestiraju u vidu ljuštenja boje pročelja i to cca ¼ - 1/3 površine pročelja, kao i da trošak sanacije pročelja zgrade iznosi ukupno 20.979,00 kn. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, a imajući u vidu da stranke nisu ovjerile i učinile nespornim radove obračunate okončanom situacijom, da je utvrđenjem vrijednosti radova po stalnom sudskom vještaku za tuženika prestalo pravo zadržanja po čl. 5. st. 1. Ugovora o izvođenju radova. Međutim, za tuženika nije prestalo pravo zadržanja po stavku 2. toga članka na ime otklanjanja nedostataka čija procijenjena vrijednost iznosi 20.979,00 kn, a koji u trenutku očevida u ovom postupku nisu bili otklonjeni, slijedom čega je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti neosnovanim i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuti platni nalog.

 

20. Slijedom navedenog, tuženika je pravilno trebalo obvezati na isplatu iznosa od 376.676,91 kn i u tom dijelu primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati platni nalog na snazi zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu koji iznosi 20.979,00 kn ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

21. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev (542.775,43 kn), tužitelj je uspio u sporu s 78%, a tuženik s 22%, pa je prebijanjem uspjeha stranaka u sporu u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka u omjeru od 56%.

 

22. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su tužitelju opravdano nastali ovršni troškovi u visini od 12.904,48 kn, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo održati plati nalog na snazi za razmjerni dio tih troškova od 7.226,51 kn, a u preostalom dijelu koji iznosi 5.677,97 kn ukinuti platni nalog i zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka odbiti kao neosnovan.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio, a žalitelj ne osporava pravilnost takve ocjene, da su tužiteljici opravdano nastali troškovi parničnog postupka u iznosu od 108.163,71 kn, pa je imajući u vidu da tužiteljica ima pravo na naknadu tih troškova u

omjeru od 56%, tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 60.571,68 kn, a u preostalom dijelu koji iznosi 8.217,14 kn (razlika između iznosa koji je dosudio točkom II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud i iznosa kojeg je pravilnom primjenom materijalnom prava trebalo dosuditi) odbiti zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

23. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od

8.413,24 kn jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

24. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 373.a čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

 

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 12. srpnja 2021.

 

Sutkinja

Ružica Omazić, v.r.