Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d. Z.,
O.: …, zastupano po punomoćnici B. I., odvjetnici u
O. G. & P., protiv tuženika R. V. iz S.,
O.: …, zastupan po punomoćniku H. B.,
odvjetniku u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27.
svibnja 2021. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. I., odvjetnice
u S. i punomoćnika tuženika H. B., odvjetnika u S., na ročištu za
objavu dana 9. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik V. R. iz S., O.: …, na ime
regresa, isplatiti tužitelju A.O. d.d., Z., O.:
… iznos od 71.676,00 kn, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče
od 14.05.2016. godine sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje
je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od
01.08.2015.god. do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona
o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom
kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena,
a od 01.08.2015. god. do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2.
Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 08. svibnja 2018. tužitelj je naveo da se
dana 14. kolovoza 1993. dogodila prometna nezgoda koju je prouzrokovao tuženik i
to na način da je upravljajući vozilom A. R. reg. oznake … u
alkoholiziranom stanju izgubio kontrolu nad vozilom udario u zadnji dio parkiranog
vozila marke Tam pri čemu su putnici u njegovom vozilu D. M. i M.
M. pretrpili tjelesne ozljede. Da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja.
Kako je oštečeni M. M. putem svog punomoćnika podnio tužbu za naknadu
štete to je pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu vođen parnični postupka u
kojem je temeljem sudskih odluka tužitelj isplatio naknadu u iznosu od 166.694,64
kn. Kako je za nezgodu i nastank štete iz navedene prometne nezgode odgovoran
tuženik a koko je isti te prigode vozilom upravljao pod utjecajem alkohola od
najmanje 0,92 g/kg u krvi 1,65 g /kg u mokraći, to je slijedom odredbi Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu i uvjet osiguranja od automobilske odgovornosti
tužitelj stekao uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za iznos koji je isplatio
oštećenom i to u visini limita propisanom čl. tri uvjeta. Da je tužitelj tuženika
obavijestio o svom zahtjevu i pozvao ga naknadu isplaćenog iznosa, međutim isti
zahtjevom nije udovoljio pa je i postavljen tužbeni zahtjev kako je to navedeno u
izreci ove presude.
2.U svom odgovoru na tužbu od 24. srpnja 2018. u kojem je naveo da tuženik nije
sudjelovao ni u kojem svojstvu u parničnom predmetu na kojeg se poziva tužitelj pa
da ne može dati decidirano odgovor glede postojanja osnove tužbenog traženja zbog
čega opreza radi spori osnov ovog tužbenog traženja. Isto tako je navedeno da što
se tiče limitirane odgovornosti tuženika a glede iznosa 12 prosječnih plaća u
R. H. tuženik je istakao kako je iz dokumentacije priložene u službu
razvidno da je tužitelj vršio isplate naprijed opisane štete u više navrata i to prvi put
1994. drugi put 2008. te konačno 2016. Da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o
isplatama. Da je prednik tužitelja morao biti svjestan činjenice da je 1994. godine u
trenutku isplate naprijed označenog iznosa stekao pravo na podnošenje regresnog
zahtjeva, te da nije podnio regresni zahtjev prema tuženiku. Da zbog tako
nepoštenog postupanja očito je kako tužitelj glede prava na ostvarivanje visine
limitirane odgovornosti ne može postaviti tužbeno traženje iznad limita koja čini 12
prosječnih plaća u R. H. za mjesec svibanj 1994. pa se i spori visina
tužbenog zahtjeva. S obzirom na izneseno predloženo je odbiti tužbu i tužbeni
zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na snašanje parničnih troškova.
3.Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao uvjete za
osiguranje od automobilske odgovornosti, zapisnik o uviđaju policijske postaje V. od
14 kolovoza 1993. izjava M. M. od 18. travnja 2016., opomena pred tužbu
od 09. veljače 2017. i 14. listopada 2016., spis Općinskog građanskog suda u
Zagrebu pod brojem 45 Pn 2322/10, nalaz i mišljenje specijalizirane ustanove C.
za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja I. V. od 22. srpnja 2020.,
dopuna tog nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2021.
4.Tužbeni zahtjev je osnovan.
5.Pun. parničnih stranaka su popisali trošak.
6.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno
da se zbila prometna nezgoda dana 14. kolovoza 1993. te da je tužitelj bio vozač, da
su putnici u njegovom vozilu D. M. i M. M. pretrpjeli tjelesne ozljede
te da je tuženik upravljao pod utjecajem alkohola.
7.Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i sama koncentracija alkohola u krvi.
8.U svom nalazu i mišljenju od dana 28. srpnja 2020.C. za forenzična ispitivanja,
istraživanja i vještačenja I. V. je naveo:
Između događaja i vađenja uzoraka krvi prošlo je 3,25 sati (3 sata i 25 minuta). U
vrijeme vađenja krvi alkohol je bio u fazi eliminacije iz organizma, a budući da je
početak konzumacije alkoholnog pića započeo nekoliko sati prije događaja i da se
radilo o ukupno velikoj količini alkohola koja je i nakon više od tri sat poslije događaja
se zadržala u krvotoku u znatnoj koncentraciji, pri tomu eventualno zadnje piće nema
utjecaja na konačni izračun. Po tomu se izjava o količini (4 piva) i rasponu vremena
konzumacije okvirno podudara s egzaktno izmjerenom vrijednošću i ostalim
parametrima. Nalaz alkohola u urinu ukazuje da je alkohol konzumiran u vrijeme
prema iskazu, stigao se resorbirati u krvni optok i već djelomično izlučiti kroz bubreg
u mokraćni mjehur u većoj količini, stoga nije nimalo sporno da je imenovani upravo
tako konzumirao alkoholna pića kako je rekao. Takav nalaz u uzorcima opravdava i
naznačene napomene:
mnogostrukim znanstvenim istraživanjima baziranim na egzaktnim mjerenjima
objavljenim u stručnim radovima dokazano je, zbog načina uzimanja krvi kroz
vakuum-luer sustav prema suvremenim protokolima o uzimanju uzoraka, na postoji
nikakav utjecaj dezinfekcije alkoholom na sam uzorak krvi uzet intravenskim putem,
niti takvo uzimanje uzoraka interferira tokom analize sa stvarnom koncentracijom
alkohola u uzorku; uzorci krvi i urina dostavljeni su upravo u takvim monovetama koje
su namijenjene uzorkovanju i transportu biološkog materijala za analizu: svaki
drugačiji stav je neopravdan i ne podudara se sa znanstveno utvrđenim činjenicama
bilješka da uzorci krvi urina nisu bili pravilno pakirani i dostavljeni ne odnosi se
nipošto na kvalitetu samih uzoraka, njihovu podobnost za analizu niti osporava
istovjetnost osobe i uzoraka, monovete su bile uredno zatvorene, nerazlivenog
sadržaja i označene naljepnicom s brojem koja odgovara i naljepnici na omotu u
kojem su dostavljene, i oznaci na omotu s imenom i prezimenom osobe koja
odgovara imenu i prezimenu za Zahtjevu za utvrđivanje stupanja alkoholiziranosti i
na obrascu za liječnički pregled, jedini propust je da istovjetne naljepnice nisu
nalijepljene i na obrazac AUK-2, no postoji liječnička zabilješka, vrijeme uzimanja
uzoraka te potpis i pečat liječnika i ovlaštene ustanove za uzimanje uzoraka i to na
obrascu AUK-2 na kojem se nalazi jasno naznačeno ime i prezime imenovanog.
Dakle ta omaška nema nikakvog utjecaja niti na rezultate analize niti na davanje
mišljenja, na što ukazuju i sve druge okolnosti (izjave imenovanog, evidentna
eliminacija alkohola iz krvotoka, rezultati analize i alkotestiranja i opažanja službenika
policije i liječnika, te mišljenje vještaka Z. K.). Alkotestiranje je izvedeno
onovremenim starim modelom alkotesta kojim se samo semikvantitativno određuje
prisutnost alkohola u izdahu, a koje je potvrdilo da je imenovani bio u stanju pripitosti
(u nalazu: više od 0,50 g/kg apsolutnog alkohola). Prema svemu navedenom
razložno je i opravdano koristiti za izračun metodu retrogradnog proračuna za
koncentraciju alkohola u krvi u vrijeme događaja. Iz svega proizlazi da je u trenutku
prometne nezgode koncentracija apsolutnog alkohola u krvi imenovanog iznosila
najmanje 1,26 g/kg, što znači da je bio pod utjecajem alkohola. Alkohol kao depresor
središnjeg živčanog sustava djeluje na organizam uzrokujući promjene tjelesnih
(senzoričke i motoričke), psihičkih i psihomotoričkih funkcija (emotivne, intelektualne,
kognitivne, odlučivanje i provođenje odluka). Već kod 0,30-0,50 g/kg apsolutnog
alkohola u krvi prema kliničkim istraživanjima utvrđeni su diskretni simptomi
alkoholiziranosti u vidu smanjenja sposobnosti pri testovima percepcije i efikasnosti
motorike. U stanju pripitosni osoba je euforična i pretjerane samouvjerenosti,
poremećaja pažnje, realnog sagledavanja situacije, smanjenja kritičnosti i
mogućnosti ispravne procjene. Smanjuje se sposobnost koncentracije, te u
intelektualnih i kognitivnih sposobnosti, pogotovo za složene intelektualne radnje.
Kod većine ljudi pritom dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, a raste
neutemeljeno samopouzdanje. Negativan utjecaj alkohola na vozačke sposobnosti
uslijed usporenja prijenosa impulsa kroz sva živčana vlakna, na optičkim neuronima
očituje se smanjenom oštrinom vida, smanjenom sposobnošću dubinskog vida,
slabijim uočavanjem udaljenosti između predmeta i predmeta u pokretu, otežanom
fiksacijom na predmet zbog nistagmusa (nehotični pokreti očiju), akomodacija na
svjetlost i tamu i prenošenje svjetlosnih impulsa očnim živcem usporene je, pa slike
postaju mutne, neoštre, slabijeg intenziteta boje, vidno polje (vidni kut) je sužen pa
vozač prekasno uočava detalje prometnice pred sobom, objekte u pokretu i one
pored središnje linije vožnje i ostale promjene u vožnji. Utvrđeno je da se oštrina
dubinskog vida počinje smanjivati već kod koncentracije od 0,3 g/kg apsolutnog
alkohola u krvi, a znatno se reducira već pri koncentraciji oko 1,0 g/kg. Pri tome je
karakteristično ponašanje kriva procjena udaljenosti od objekta, slabije zapažanje
predmeta u pokretu, vožnja brzinom neprilagođenom uvjetima stanja ceste i/ili
meteoroloških prilika, zadržavanje pravca kretanja bez obzira na smjer ceste ili
prepreke na putu ili nesposobnost adekvatne procjene koliko treba skrenuti i
motoričkog izvođenja kutnog okreta prema zavoju ceste ili predmetu na prometnici,
nesposobnost za brze odluke, loša procjena vlastite i tuđe brzine, zanemarivanje,
kršenje i nepoštovanje prometnih propisa, donošenje neispravnih odluka i loša
procjena objektivnih manevarskih mogućnosti o obzirom na konkretnu situaciju i
neprecizno izvođenje samih radnji.kvaliteta sluha i određivanje smjera zvuka je
poremećeno, a zvučni i optički signali u prometu slabije zamjetljivi. Voljni pokreti
mišića su usporeni, nekontrolirani i nekoordinirani. Zbog navedenih senzoričkih i
psihomotoričkih promjena produženo je tzv."reakcijsko vrijeme ili psihička sekunda."
To znači da od opažanja stvarne situacije i opasnosti na cesti, shvaćanja i
razumijevanja detalja percipiranih podataka ispravne i pravodobne odluke i promjeni
u toku vožnje i konačnog izvršenja odgovarajućeg postupka za korekciju u vožnji
protekne daleko više vremena nego kod trijeznog stanja, što rezultira eventualnog
prometnog nezgodom. Vozač je sklon krivim procjenama stanja na kolniku i
donošenju neadekvatnih odluka, spreman je riskirati i tamo gdje bi u trijeznom stanju
bio oprezan i razborit. Također zbog neprimjerenog osjećaja sigurnosti zanemaruje
odgovorno vozačko ponašanje čineći radnje koje nisu primjerene vožnji i zbog
svraćanja pažnje ne zamjećuje i ne reagira kako zahtijeva prometna situacija.
Zbrajajući negativne posljedice alkohola uslijed usporenja svih navedenih funkcija i
dodatno neutemeljenu lažnu sigurnost u ponašanju i odabiru manevra zbog
euforičnog raspoloženja vozačke su sposobnosti uslijed alkoholiziranosti reducirane.
Prosječno reakcijsko vrijeme za trijezna vozačka iznosi oko 0,75 sekundi, a kod
vozača pod utjecajem alkohola od 1,5 i više sekundi. Intenzitet promjena u direktnoj
je korelaciji s koncentracijom alkohola u krvi. Pri koncentraciji apsolutnog alkohola u
krvi od 1,26 g/kg (kategorizacija alkoholiziranosti od 0,50-1,50 g/kg) vozač je pod
utjecajem alkohola i relativno nesposoban za sigurnu vožnju motornim vozilom, a
vjerojatnost nastanka prometne nezgode s posljedicom ozljeda je preko 7 puta veća
nego da je vozač u trijeznom stanju. Prema kliničkim istraživanjima osobe s
koncentracijom od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i višom su apsolutnom
nesposobne za sigurnu vožnju motornim vozilom, to znači da se kod svakog takvog
vozača mogu registrirati neke od bitnih promjena vozačkih sposobnosti. Uz činjenicu
da se radilo o kasnoj noći i očekivanom putu pri čemu je potreban veći oprez,
navodnoj nenaviknutosti na alkohol, konzumacija alkoholnog pića u navedenoj
količini utječe dodatno nepovoljno na okolnosti ponašanja u vožnji. Pri takvom
stupnju alkoholiziranosti promjene ponašanja su vidljive i drugim osobama, kao što je
utvrđeno i od strane policijskog djelatnika i liječnika. Iz svega proizlazi da je stupanj
alkoholiziranosti utjecao na promjenu vozačkih sposobnosti imenovanog i doprinio je
okolnostima nastanka prometne nezgode zbog utjecaja na opažajne kognitivne i
motoričke performanse, kao i na psihološku komponentu opuštajućeg i euforičnog
utjecaja alkohola koje stvara neutemeljeni osjećaj sigurnosti i zanemarivanje
potencijalne opasnosti.
9.U svom nalazu i mišljenju od dana 11. ožujka 2021.C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. je naveo:
Pitanje se odnosi na spomenute članke iz Pravilnika koje se višestruko prenose iz
godine u godinu s manjim izmjenama iz razdoblja kad su se igle, stakleni valjci,
klipovi i prstenasti držači na radnom području uzimali i slagali pincetama iz metalnih
kaseta, obične staklene epruvete za kolekciju uzorka naknadno prinosile distalnom
otvoru igle kad je krv dolazila do direktnog doticaja sa zrakom te je postojala
mogućnost vanjske kontaminacije. Također su se napunjene staklene epruvete
zatvarale običnim gumenim čepom kojeg se dodatno osiguravalo flasterom. Uslijed
tehničke izvedbe mjerenja rezultati analiza interferirali su s tvarima slične
molekularne mase ili dijelova strukture i kemijskim osobina također u to povijesno
doba analitike ručno su se mjerile površine na kromatogramima i izračunavale
koncentracije analita. Osamdesetih godina prošlog stoljeća uvedene su moderne
analitičke metode gdje više nema interferencije niti opasnosti od zagađenja uzoraka
zbog nepravilne uporabe dezinfekcijskog sredstva ili pribora za uzimanje uzoraka.
Od ranih 80-tih godina zbog zaštitite od infektivnih bolesti (AIDS, hepatitis i sl.) i
sprečavanja kontaminacije uzoraka prilikom vađenja krvi koriste se primjereni
kompleti sa S-monovetama i kompatibilnim S-iglama ili njihove varijante, ovisno o
specifičnoj namjeni i proizvođaču, pri čemu cijeli komplet radi po principu zatvorenog,
tzv. L.-sistema (sl. 1) dakle cijela metodika vađenja uzorka krvi bazira se na
korištenju zatvorenog sistema za vađenja krvi gdje se čep monovete na uklanja
tokom vađenja. U monovetu ne može ući vanjski zrak ili drugi sadržaj ukoliko se ne
pokretne klip za stvaranje negativnog tlaka koji uvlači krv u spremnik. Lege artis pri
manipulaciji prilikom vađenja krvi obavezno se provjerava potencijalna prisutnost
zraka u kontaktu vena-igla-monoveta, stoga nije moguće da se u monoveti prije
vađenja krvi nalazi zraka iz okolnog prostora, prema tome niti sadržaja zraka
zasićenog alkoholnim parama sa mjesta dezinfekcije i okoline. U samoj igle se nalazi
a priori toliko mali sadržaj zraka da ne može dovesti osobu u opasnost od embolije
jer se ne uštrcava u venu nego u unutrašnjost monovete, no tek onda kad se izvrši
ulazak dijelom igle u ciljanu venu i aspirira u unutrašnjost menovete pod negativnim
tlakom zbog provjere da se igla nalazi u samoj veni, a ne u okolnog tkivu. Dakle, dok
nema negativnog tlaka povlačenja klipa unatrag nije moguć pomak sadržaja igle u
monovetu sve dok se igla ne nađe u samoj veni i pod vakuumom usiše venska krv u
monovetu. To znači da nije moguć kontakt vanjskog sadržaja s kože, alkoholnih niti
drugih isparavanja ni tekućina sa sadržajem usisanim u monovetu zatvorenog
sistema. S obzirom na strukturu površine kože također nije moguć ulaz
dezinfekcijskog alkohola tokom kratkotrajnog kontakta u potkožno tkivo i lokalni
sustav, niti u punktirani uzorak krvi niti u cjelokupni krvni optok. Također se radi o
premalim količinama alkoholnih para da bi mogle utjecati na resorpciju preko
otvorenih sluznica oka, usta i nosa ili udisanje. Sve te činjenice dobro poznaje svaki
zdravstveni djelatnik. Dakle, nije moguće da prilikom dezinfekcije kože, uz vrlo malu
površinu tretirane kože i kratku ekspoziciju alkoholne pare ili tekući alkohol uđe u
sistem za vađenje krvi ili unutarnja tkiva, stoga nema ni utjecaja tog alkohola na
koncentraciju alkohola u uzorku krvi, rezultate mjerenja i konačno mišljenje o stupnju
alkoholiziranosti. Kao što je već navedeno, uzorci krvi i urina dostavljeni su upravo u
monovetama koje su namijenjene uzorkovanju i transportu biološkog materijala za
analizu. U Pravilnicima se spominje način dezinfekcije kao jedna od mjera opreza za
slučaj da se za uzimanje uzoraka nije koristio komplet iz Pravilnika nego obične
epruvete ili drugo posuđe.U nalazu i mišljenju eksplicite je navedeno: "monovete su
bile uredno zatvorene, nerazlivenog sadržaja i označene naljepnicom s brojem koja
odgovara naljepnici na omotu u kojem su dostavljene i označi na omotu s imenom i
prez8imenom osobe koja odgovara imenu i prezimenu na oba obrasca, AUK-1 i
AUK-2, jedini propust je da istovjetne naljepnice nisu nalijepljene i na obrazac AUK-
2…" stoga citat iz prigovora nema uporišta u nalazu vještaka. Naljepnica koja se lijepi
na obrazac AUK-2 je jedna od potvrda da se radi o istovjetnosti uzorka o osobom od
koje je uzorak uzet. Zbog potrebe da se onemogući monipulacija s uzorcima ili
slučajna zamjena uzoraka pri pakiranju određena je višestruka mjera osiguranja
istovjetnosti. U ovom slučaju je bilo evidentno da su imena i prezimena naznačena i
na oba obrasca i na omotu istovjetna, kao što su istovjetni i brojevi koji su se nalazili
na obje monovete i na omotu. Monovete pod upravo tim brojem koji je na omotu
nalazile su se upakirane zajedno s obrascima na kojem je bilo napisano isto ime i
prezime koje je napisano i na omotu. Da je na bilo kojoj od monoveta bila naljepnica
s nekim drugim brojem, ili na omotu neki drugi broj, ili na kojem od obrazaca ime
drugačije od onog na omotu odmah bi djelatnik C. zadužen za otvaranje omota i
pripremu analize načinio zabilješku o propustu i postavio sumnju o istovjetnosti
uzoraka s imenom osobe. U ovom slučaju nije bilo potrebe za takvom intervencijom
jer je očigledno i nepobitno da su obje monovete pod istim brojem pod kojim je i
omot, a cijeli omot sa sadržajem dostavljen je pod istim imenom kako piše i na
obrascima AUK 1 i AUK-2. Već je u gornjem odgovoru navedeno da se ne radi o
apsolutno obaveznim svim mjerama predostrožnosti, nego su one višestruke,a
sukladno konkretnoj situaciji i potrebi poduzimaju se dodatne mjere ukoliko je to
potrebno. Ne radi se isključivo o istovjetnosti brojeva nego i ostalih okolnosti
pakiranja i dostave podataka. Kad postoji ikakva sumnja u istovjetnost uvidom u
svaki pojedinačni slučaj uz konsultaciju s tehničarom i kemičarom. analitičarom
vještak donosi odluku o potrebi dodatnog utvrđenja istovjetnosti uzorka s osobom i
poduzima daljnje korake. Apsolutno podudaranje brojeva je obligatno ako su brojevi
jedini označavatelj osobe, bez imena i prezimena na obrascima. Ako su različiti na
omotu i/ili pojedinom uzorku i/ili AUK -2 to znači da postoji osnovana sumnja u
istovjetnost. Ako su istovjetni brojevi na omotu i uzorcima, a i na omotu i obrascima je
očito da se radi o istoj osobi navedenog imena, i ti uzorci su deponirani u isti omot s
istim brojem i pod istim imenima onda ne postoji nikakva sumnja u istovjetnost.
Vještak tehnički nema i ne mora imati uvid u detalje transporta i nije ovlašten
provjeravati ispravnost djelovanja drugih ovlaštenih tijela. Sve nepravilnosti i
neprikladnosti djelatnik C. zabilježi zbog mogućnosti kontaminacije uslijed
nepravilnog pakiranja, razlijevanja sadržaja i sl. Ako se nakon analize uzoraka
primijeti bilo kakva nepravilnost u smislu kontaminacije, kromatograf pokazuje
pokazuje odstupanja ili se bilježe rezultati tipični za mikrobiološko ili kemijsko
zagađenje i kompletna analiza se ponavlja, uspoređuju se rezultati, pa ako i dalje ima
odstupanja od uobičajene slike nekontaminiranog kromatograma uzorak se
proglašava kontaminiranim i nepodobnim te se takvi rezultati ne prikazuju i ne
tumače kao pogodan analit. U ovom konkretnom slučaju rezultati analize krvi i urina
pokazali su uobičajenu fazu eliminacije alkohola iz organizma, nije bilo pojave
nikakvih znakova kontaminacije, izmjerene vrijednosti bile su u sukladnosti s izjavom
o prethodno konzumiranom piću i protoku vremena na kromatogramu nije bilo
nikakvih ekstremnih ni neobičnih pojava, sve to ukazuje da je transport i deponiranje
uzoraka bilo ispravno te su uzorci bili ispravno dostavljeni i pogodni za analizu. Valja
pri tomu naglasiti da je urin metabolit bubrega i nesumnjivo dokazuje da je alkohol
konzumiran, a i to da je alkohol fiziološki bio u poodmaklog fazi eliminacije iz
organizma. Iz dokumentacije, posebice na obrascima AUK 1, i AUK-2 i AUK -3 jasno
je naznačen datum i vrijeme događaja 14.8.1993 u 3,50 sati, datum i vrijeme vađenja
uzoraka 14.08.1993. u 7,15 sati, datum zaprimanja uzoraka u C. 25.08.1993. a
analiza izvršena 9.9.1993. i može se pratiti vremenski slijed transportiranja uzoraka.
Djelatnici policije educirani su o načinu transporta i deponiranju bioloških uzoraka i
dosadašnja praksa pokazuje da se od takvih naputaka ne odstupa te nije propisana
posebna evidencija do dolaska uzoraka na analizu. Već je navedeno da po svim
pokazateljima uzorci nisu bili kontaminirani stoga u konkretnom slučaju nije bilo
potrebno zatražiti od policijskim djelatnika posebne dodatne podatke.
Pri kojoj temperaturi sukladno propisima se moraju čuvati izuzeti uzorci? Uzeti uzorci pohranjuje se i čuvaju u hladnjaku na temperaturi od +4 stupnja.
10.Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenja C. za kriminalistička
istraživanja i vještačenja I. V. iz kojeg nalaza i mišljenja bi nedvojbneno
proizlazilo da postoji uzročno posljedična veza između konzumiranja alkohola od
strane tuženika i nastanka prometne nezgode.
U svojoj dopuni vještva gore navedena ustanova je u cijelosti otklonila prigovore tuženika.
11.Ova činjenica je bila jedino sporan između parničnih stranaka.
12.Među strankama je nesporno da je se dana 14.08.1993. zbila prometna nezgoda
koju je prouzrokovao tuženika na način da je upravljajući vozilom A. R.
registarske oznake u alkoholiziranom stanju izgubio kontrolu nad vozilom
udario u zadnji dio parkiranog vozila marke TAM pri čemu su putnici u njegovom
vozilu D. M. i M. M. pretrpjeli tjelesne ozljede.
13.Također je nesporno da je sporno vozilo bilo osigurano kod tužitelja. te da je
M. M. temeljem sudskih odluka isplaćen iznos od 166.694,64 kn.
14.Iz spisa Pn 6940/03 Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojem prileži kazneni
spis K 676/94 je razvodno da je također vještak toksikolog B. K. nesporno
utvrdio, uzročno posljedičnu vezu između alkoholiziranosti tuženika i nastanka
nezgode s time da je utvrdio koncentraciju alkohola u krvi upravo koja je odgovarala
iskazu samog vozača odnosno ovdje tuženika u kaznenom postupku koji je priznao
koliko je alkohola popio.
15.Prema mišljenju ovog suda prigovori tuženika na vještvo gore navedene ustanove
nisu osnovani budući je i sam tuženik priznao da je konzumirao alkohol prije
nezgode.
16.Sud je odbio prijedlog pun. tuženika za provođenjem novog toksikološkog
vještačenja iz razloga što u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju gore navedene
ustanove koja je otklonila u svojoj dopuni vještva sve prigovore tuženika.
17.S obzriom na sve izneseno zaključak je ovog suda da je kritične prigode tuženik
upravljao svojim vozilom pod utjecajem alkohola i da je upravo ta konzumacija
alkohola i razlog nastanka prometne nezgode.
18.Prema čl. 3 Općih uvjeta tuženika, tuženik odgovara do visine limita.
19.Tužitelj je i postavio tužbeni zahtjev dio visine limita odnosno do iznosa od 71.676,00 kn.
20.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom jedan.
21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, a isti
troškovi se sastoje od sastava tužbe 100 bodova, pristupa na ročište od 25. rujna
2018., 02.10.2019., 19.12.2019., 28.02.2020., 02.06.2020., 08.02.2021. i 27.05.2021.
svako po 100 bodova, odnosno ukupno 800 bodova, što uz vrijednost boda s
paušalom od 10,00 kn daje iznos od 8.000,00 kn koji iznos je uvećan na ime 25 %
PDV odnosno 2.000,00 kn, te troška pristojbi tužbe 1.067,00 kn, odnosno zbrajajući
te iznose dolazi se do iznosa od 11.067,00 kn koji iznos je određen u izreci ove
presude.
U S., 09. srpnja 2021
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15
dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u
3 primjerka.
DNA:
-pun. tužitelja
-pun. tuženika