Pr-486/19

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz D., O.:…, zastupane po punomoćniku L. Z., odvjetniku u
O.D. K. & R. u S., protiv tužene O. D.,
D., O.:…., zastupane po punomoćniku M.
P., odvjetniku u S., radi utvrđivanja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja
na rad, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 28. travnja

2021. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene,
objavljene dne. 09. srpnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz U. o radu na
neodređeno vrijeme od 03. lipnja 2019., Klasa:112-02/19-02/02, Ur. broj:2180-13/01-
19-02, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika, zasnovan na temelju U. o
radu na neodređeno vrijeme od 07. siječnja 2019. Klasa:112-02/19-01/01, Ur.
broj:2180-13/01-19-01 nije prestao.

II Nalaže se tuženiku da u roku 8 (osam) dana vrati tužiteljicu na njezino radno
mjesto na način da joj povjeri obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala temeljem
U. o radu od 07. siječnja 2019. Klasa:112-02/19-01/01, Ur. broj:2180-13/01-19-
01, odnosno do donošenja pobijane O. o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili
da tužiteljici osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

III Dužan je tuženik u roku 8 (osam) dana naknaditi tužiteljici trošak ovog
postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe
pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici troškove parbenog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

2

Pr-486/19

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 15. srpnja 2019. god. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv
tužene radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom i vraćanja na rad. U tužbi se
navodi da je tužiteljica dana 07. siječnja 2019., nakon provedenog javnog natječaja,
sklopila s tuženo ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova
učitelja hrvatskog jezika. Tužena je dana 03. lipnja 2019. donijela pobijanu Odluku o
izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojom je tužiteljici
izvanredno otkazao ugovor o radu s obrazloženjem da je R. S..
prosvjetne inspekcije, P. jedinice u S. zabranjeno O. D. da u njoj
tužiteljica obavlja poslove učitelja hrvatskog jezika i da je tužena protiv predmetnog
rješenja podnijela žalbu, a R. M. znanosti i obrazovanja je ta žalba
odbijena, pa je tužena nakon zatraženih suglasnosti donijela pobijanu O. od 03.
lipnja 2019. godine. Tužiteljica je dne 17. lipnja 2019. u odnosu na tu O.
podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika na koji tužena nije odgovorila. Pobijana
odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme je
nedopuštena i nije zasnovana na odredbama važećeg Zakona o radu, posebno
odredbi čl. 116 st. 2. Naime, zabrana je izrečena zato što tužena prilikom provođenja
natječaja u samom natječaju nije naznačila da uz natječajnu dokumentaciju treba
priložiti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije, niti je to rješenje
zatražila od tužiteljice kada se ista javila na natječaj. Tužena je 21. veljače 2019.
podnijela žalbu na navedeno rješenje Ministarstva, a tužiteljica je istom tijelu
podnijela zahtjev za izdavanje spornog rješenja o priznavanju inozemne stručne
kvalifikacije, te je 19. ožujka 2019. i zaprimila rješenje kojim joj se priznaje inozemna
stručna kvalifikacija za obavljanje poslova i istog dana tužiteljica je tuženici dostavila
navedeno rješenje, te pozvala ravnatelja tužene da napiše dopunu žalbe na rješenje
inspekcije, te dostavi Ministarstvu navedeno rješenje, što ista nije učinila. Kako
tužena nije dostavila dopunu žalbe i nije obavijestila Ministarstvo o prestanku ranije
utvrđene nepravilnosti, navedeno tijelo je dana 13. svibnja 2019. donijelo rješenje
kojim je odbilo ranije podnesenu žalbu tužiteljice. Osim toga, tužena uz O. o
izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici nije dostavila niti rješenje Ministarstva
znanosti i obrazovanja , niti joj je dala na uvid ostalu dokumentaciju na kojoj je
utemeljila pobijanu O. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ujedno je
propustila protiv predmetnog rješenja podnijeti upravnu tužbu, na što ju je tužiteljica
pozvala u zahtjevu za zaštitu prava radnika. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže
donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenim izvanredni otkaz Ugovora o
radu na neodređeno vrijeme od 03. lipnja 2019., Klasa:112-02/19-02/02, Ur.
broj:2180-13/01-19-02, te da radni odnos tužiteljice kod tuženie, zasnovan na temelju
Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07. siječnja 2019. Klasa:112-02/19-01/01,
Ur. broj:2180-13/01-19-01, nije prestao uz obvezivanje tužene da vrati tužiteljicu na
njezino radno mjesto na način da joj povjeri obavljanje poslova koje je tužiteljica
obavljala temeljem U. o radu od 07. siječnja 2019., odnosno do donošenja
pobijane O. o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili da tužiteljici osigura drugo
odgovarajuće radno mjesto, sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim
kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 3.listoapda 2019. god. tuženica je osporila tužbu,
predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova
postupka. Navodi se da je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu sukladno

3

Pr-486/19

odredbi čl. 116.st.1. Zakona o radu budući da je rješenjem S. prosvjetne
inspekcije-P. jedinice S. od 11.veljače 2019.god.zabranjeno tuženici da kod
njega tužiteljica obavlja poslove učitelja hrvatskog jezika, dakle zabranjen joj je rad
kod tužene, što je potvrđeno i drugostupanjskim rješenjem, a što predstavlja drugu
osobito važnu činjenicu iz st.1.čl.116.ZR- a to je pravomoćno i konačno upravno
rješenje prosvjetne inspekcije kojim je utvrđena nezakonitost pri zapošljavanju
tužiteljice i kojim je izrečena mjera zabrane rada tužiteljici. Navodi se da je proveden
postupak savjetovanja prije otkazivanje ugovora o radu tužiteljici i od sindikalnog
povjerenika dobivena je suglasnost, a dobila je i suglasnost školskog odbora za koju
je glasala većina članova sukladno čll. 119.st.8. Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 3.lipnja 2019.god., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 17.lipnja

2019.god., potvrde o primitku pošiljke od 17.lipnja 2019.god., povratnice od 18.lipnja

2019.god., rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja klasa: UP/I-118-02/19-
01/00062, Urbroj: 533-05-19-0004 od 19.ožujka 2019.god., rješenja Ministarstva
znanosti i obrazovanja, S. sektor za inspekcijski nadzor, S. prosvjetne
inspekcije-P. jedinica u S. klasa: UP/I-600-04/19-02/00028, Urbroj: 533-
07-19-0002 od 11.veljače 2019.god., rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja
klasa: UP/I-602-02/19-07/00005, Urbroj: 533-08-19-0002 od 13.svibnja 2019.god.,
žalbe O.Š. D. na rješenje S. prosvjetne inspekcije od

21.veljače 2019.god., dopisa tužene upućenog Ministarstvu znanosti i obrazovanja,
S. prosvjetne inspekcije od 5.travnja 2019.god., prijamne knjige, prethodne
suglasnosti prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zatražene
od strane tužene 22.svibnja 2019.god., suglasnosti sindikalnog povjerenika na
izvanredni otkaz ugovora o radu od 31.svibnja 2019.god., suglasnosti školskog
odbora od 27.svibnja 2019.god., natječaja za popunu radnog mjesta od 19.prosinca

2018.god., spisa Ministarstva znanosti i obrazovanja i obrazovanja, klasa:, UP/I-
600-04/19-02/00028, Urbroj: 533-07-02/1686, saslušanjem svjedoka S.
B. i I. V., te saslušanjem tužiteljice i zz tužene kao parbenih stranaka
pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno,
kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci
iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da je tužiteljica bila zaposlenica tužene na radnom mjestu učiteljice hrvatskog jezika temeljem ugovora o radu od 7.siječnja 2019.god.,

-da je rješenjem Službe prosvjetne inspekcije, Područne jedinice u Splitu, klasa:
UP/I-600-04/19-02/00028, Urbroj: 533-07-19-0002 od 11.veljače 2019.god., od

11.veljače 2019.god. zabranjeno OŠ D. - tuženici da tužiteljica
kod nje obavlja poslove učitelja hrvatskog jezika,

- da se tužena žalila na rješenje S. prosvjetne inspekcije, P. jedinice u
S., a koja žalba je odbijena rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja, klasa:
UP/I-602-02/19-07/00005, Urbroj: 533-08-19-0002 od 13.svibnja 2019.god.,
drugostupanjskim rješenjem,

- -da je tužena odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3.lipnja 2019.god.
otkazala tužiteljici ugovor o radu od 7.siječnja 2019.god., a iz razloga što je tuženoj

4

Pr-486/19

rješenjem prosvjetne inspekcije zabranjeno da tužiteljica u njoj obavlja poslove
učiteljice hrvatskog jezika,

-da se tužena savjetovala sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji se suglasio s odlukom tužene, a dobivena
je i suglasnost Š. odbora na odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici,
- da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika, a na
koji zahtjev tuženik nije odgovorio,

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5.Prijeporno je između parbenih stranaka je li postojao opravdani razlog za
izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a time i je li izvanredni otkaz ugovora o
radu dopušten.

6.Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenim otkaza ugovora
o radu od 7.siječnja 2019.god. te vraćanje tužiteljice na njezino radno mjesto ili da joj
se osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

8. Naime, odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (NN broj
93/14; dalje - ZR-a) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o
radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja
propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške
povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz
uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog
odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno
otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se
izvanredni otkaz temelji. U smislu odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a prije redovitog
ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan
omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije
opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. U konkretnom slučaju, tužiteljica je bila radnica tužene na radnom mjestu učiteljice
hrvatskog jezika temeljem ugovora o radu od 7.siječnja 2019.god. sklopljenog na
neodređeno vrijeme, da bi istoj odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od

3.lipnja 2019.godine tužena otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme od

7.siječnja 2019.godine vezano za radno mjesto učiteljice hrvatskog jezika. Iz
obrazloženja predmetne odluke proizlazi da je rješenjem S. prosvjetne
inspekcije klasa: UP/I-600-04/19-02/00028, Urbroj: 533-07-19-0002 od 11.veljače

2019.god. zabranjeno tuženici da tužiteljica kod nje obavlja poslove učitelja
hrvatskog jezika temeljem ugovora o radu od 7.siječnja 2019.god., da se na to
rješenje tužena žalila Ministarstvu znanosti i obrazovanja, ali je drugostupanjskim
rješenjem žalba odbijena kao neosnovana.

10. Naime, tuženici je pravomoćnim i konačnim rješenjem P. inspekcije
zabranjeno da kod nje tužiteljica obavlja poslove učitelja hrvatskog jezika za koje je
sklopila ugovor o radu, a što po ocjeni ovog suda predstavlja osobito važnu činjenicu
zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog
odnosa nije moguć, kao i opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a
sve u smislu odredbi čl. 116.st.1. ZR. Naime, "neka druga osobito važna činjenica" je

5

Pr-486/19

upravo pravomoćno i konačno upravno rješenje P. inspekcije kojim je
utvrđena nepravilnost i nezakonitost prilikom zapošljavanja tužiteljice i kojim je
izrečena mjera zabrane rada tužiteljici. U takvoj situaciji se osnovna svrha ugovora o
radu ne može ispunjavati pa prema tome nije ni moguć nastavak radnog odnosa. U
smislu odredbi čl. 31. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (NN br. 61/11,
dalje: ZPI) rješenje prosvjetne inspekcije tužena je bila dužna izvršiti što je i učinila
donošenjem sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. S obzirom da je
za pravomoćno i konačno rješenje prosvjetne inspekcije sud vezan, to onda nije
dopušteno ispitivanje njegove zakonitosti.

10.1. Dakle, tužena je imala opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu
tužiteljici, a tvrdnje tužiteljice kako je tužena propustila podnijeti dopunu žalbe
Ministarstvu znanosti i obrazovanja protiv rješenja P. inspekcije i obavijesti
ga o stečenom priznanju inozemne stručne kvalifikacije, te da je propustila podnijeti
upravnu tužbu i ukazati na promijenjene okolnosti ovaj sud smatra neutemeljenim, jer
je tužena Ministarstvu znanosti i obrazovanja dostavila dne 8.travnja 2019.god.
rješenje o priznanju inozemne stručne kvalifikacije za tužiteljicu, što je Ministarstvo
znanosti i obrazovanja imalo u vidu prilikom donošenja odluke o žalbi tužene na
rješenje P. inspekcije, jer je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odluku
donijelo dne 13.svibnja 2019.god. Osim toga, ono što je ovdje bitno je da tužiteljica u
vrijeme zasnivanja radnog odnosa u Š. nije imala rješenje Ministarstva znanosti i
obrazovanja o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije profesor hrvatskog
jezika i književnosti koju je stekla na visokom učilištu S. u M., a kojim bi
istoj bio odobren pristup i rad u profesiji učitelja hrvatskog jezika u osnovnoj školi u
R. H. radi čega je i zabranjeno tuženici da tužiteljica u njoj obavlja
poslove učitelja hrvatskog jezika temeljem ugovora o radu od 7.siječnja 2019.god.

11. Nadalje, tužiteljica, a nakon zaključenja prethodnog postupka, iznosi nove
činjenice i dokaze tvrdeći kako je tuženikov otkaz ugovora o radu tužiteljici nezakonit
i zbog činjenice jer tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu nije postupao
sukladno odredbi čl. 24. Zakona o općem upravnom postupku, a povrijeđene su i
odredbe čl. 45. i 46. Statuta OŠ D. s obzirom da je u postupku
ishođenja suglasnosti na otkaz od Š. odbora potpis zatražen i od supruga
tužiteljice J. B. koji nije smio sudjelovati u postupku davanja suglasnosti
na otkaz tužiteljice kao stranke postupka već je isti odlukom ravnatelja tužene kao
čelnika pravne osobe s javnim ovlastima sukladno čl. 24. Zakona o općem upravnom
postupku morao biti izuzet, a i nije imao valjan broj glasova za suglasnost jer je
suprug tužiteljice doveden u zabludu i nije znao što potpisuje, a koje činjenice i
dokaze sud nije uzeo u obzir jer je tužiteljica iste mogla iznijeti prije zaključenja
prethodnog postupka, a nije, niti je dokazala da ih bez svoje krivnje nije mogla prije
iznijeti.

Međutim, za uzgred navesti je kako su gore navedene tvrdnje tužiteljice
neutemeljene, jer je tužena u konkretnom slučaju postupila sukladno Zakonu o radu,
te Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zatražila je prethodnu
suglasnost prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu od strane sindikalnog
povjerenika s ovlastima R. vijeća dne 27.svibnja 2019.god. (koju suglasnost
je i dobila dne 31.svibnja 2019.god., što proizlazi ne samo iz suglasnosti sindikalnog
povjerenika, već i iz iskaza svjedokinje I. V., sindikalnog povjerenika), kao što
je zatražila i suglasnost od strane Š. odbora na odluku o izvanrednom otkazu

6

Pr-486/19

ugovora o radu (koju suglasnost je i dobila 27.svibnja 2019.god., a koja suglasnost je
pravovaljana u smislu odredbi čl. 119.st.8. Zakona o odgoju i obrazovanju u
osnovanoj i srednjoj školi /NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12,
126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, dalje: ZOOOSŠ, jer je istu potpisala
većina članova /od 7 članova potpisala su četiri člana Š. odbora suglasnost/).
Također navod tužiteljice da je trebala biti sazvana sjednica Š. odbora i da je
odluka o suglasnosti trebala biti donijeta glasovanjem na sjednici u skladu s čl. 53.
Statuta je neutemeljen, jer Š. odbor svoju suglasnost, a u smislu odredbi čl. 114.
ZOOOSŠ treba dati u roku od 10 dana, a nije propisana obveza sazivanja sjednice
Š. odbora. Nadalje, činjenica da je u Š. odboru bio i suprug tužiteljice
samim time ne čini tu suglasnost nevaljalom. Ne mogu se prihvatiti kao osnovane
tvrdnje tužiteljice da je njezin suprug doveden u zabludu, da nije znao što potpisuje,
jer nije logično da bi isti nešto potpisao, a da se prije toga ne bi interesirao o čemu
se radi i da ne bi pročitao ono što potpisuje.

11.1. Dakle, prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu ravnatelj je dužan u
skladu sa zakonskim odredbama izvršiti obvezu savjetovanja odnosno traženja
suglasnosti u pisanom obliku od R. vijeća odnosno sindikalnog povjerenika u
funkciji R. vijeća, te prethodnu suglasnost Š. odbora, što je u
konkretnom slučaju i napravljeno. Sindikalni povjerenik, kao i Š. odbor prihvatili
su namjeru otkazivanja ugovora o radu te su se i suglasili s otkazivanjem ugovora o
radu tužiteljici.

12. Imajući u vidu prednje, ovaj sud je mišljenja kako je tužena dokazala opravdani
razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici pa stoga nije osnovan tužiteljičin
zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom O. tuženika o izvanrednom otkazu
ugovora o radu od 3.lipnja 2019.god.

13. Kako je sud odbio zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o
izvanrednom otkazu ugovora o radu, tako nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za
vraćanjem iste na njezino radno mjesto ili da joj tuženik osigura drugo odgovarajuće
radno mjesto.

14. S obzirom na prednje, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

15. Odluka o parbenom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku („NN“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP) pa
je tuženici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, priznat trošak u skladu s važećom
Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: jednokratna nagrada
za zastupanje u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za 500,00 kn na ime PDV-a, ukupno
iznos od 2.500,00 kn.

U Splitu, 9.srpnja 2021.godine

S U T K I N J A Katica Bojčić Vidović

7

Pr-486/19

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice
-pun. tužene