U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. V., OIB…, kojeg zastupa punomoćnica M. W., odvjetnica iz Z., protiv tuženika G. P. Z.-O. d.o.o. Z., OIB…, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. svibnja 2021., u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika I. Z., odvjetničkog vježbenika u pisarnici O. društva Š. i P. iz Z., te danom objave presude 9. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

                           

              I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

                "I/Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I. d.d., V., OIB…, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St-..., u odnosu na tražbinu tuženika G. P. Z.-O. d.o.o. Z., OIB…, u iznosu od 5.302,51 kuna, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

                 II/Nalaže se tuženiku G. P. Z.-O. d.o.o. Z., OIB…, da tužitelju I. d.d., V., OIB.., naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana."

 

          II.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku u roku od 8 dana parnični trošak u iznosu od 750,00 kuna.

 

Obrazloženje  

 

 

              1.Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika 20. veljače 2020. podnio tužbu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika, koju je kao vjerovnik osporio u stečajnom postupku koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem St-… nad dužnikom trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju, u kojoj je naveo da je u navedenom stečajnom postupku rješenjem ovoga suda poslovni broj St-... od 4. srpnja 2019. upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti svog osporavanja, da je kao razlog osporavanja predmetne tuženikove tražbine naveo da je tražbina tuženika nastala u odnosu na društvo I. G. d.d. koje je prestalo postojati te da se tražbina odnosi na potraživanje po računima koji su u zastari. Nadalje, tužitelj je naveo da je njegovom pravnom predniku trgovačkom društvu I. d.d. Varaždin, koje je sada u stečaju, pripojeno društvo I. G. d.d., te da je pritom trgovačko društvo I. d.d. Varaždin podijeljeno prijenosom dijela imovine društva, kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društva I. G. d.d. i I. d.d., a da je sukladno planu podjele društva I. d.d., koji je sastavni dio odluke i rješenja o podjeli, pravni odnos, odnosno, tražbina koja je predmet ove parnice prešla na tužitelja, a da je plan podjele društva I. d.d. sastavni dio zapisnika s glavne skupštine društva I. d.d. od 18. travnja 2017., a koji je zapisnik solemniziran od strane javnog bilježnika M. D. iz V. pod poslovnim brojem OU-... te da ima snagu javne isprave. Isto tako tužitelj je naveo da je trgovačko društvo I. d.d. temeljem odredbe čl. 550.g st. 2. Zakona o trgovačkim društvima na stranicama sudskog registra objavilo obavijest da je plan podjele dostavljen sudskom registru ovoga suda te je u sudskom registru objavljeno i rješenje o podjeli, a da posljedica podjele društva I. d.d. nije univerzalna materijalno pravna sukcesija koja dovodi ex lege do procesno pravne sukcesije novog društva ili društva preuzimatelja, a sve u skladu sa pravnim shvaćanjem 28. sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 3. svibnja 2017. Tužitelj je u tužbi još istaknuo da je, u konkretnom slučaju, tražbina tuženika prešla na društvo I. d.d. V., a ne na društvo I. d.d. u stečaju, sve trenutkom podjele upisa I. d.d. V. u sudskom registru te da tuženik nije zatražio osiguranje iz čl. 550.o st. 2. Zakona o trgovačkim društvima u prekluzivnom roku od šest mjeseci te da stoga svoju tražbinu može ostvarivati samo u odnosu na društvo na koje je tražbina prešla. Na kraju je svoje tužbe tužitelj naveo da, u odnosu na osnovu prijave tražbine tuženika, ističe da se radi o računima koji su u zastari s obzirom da je zastarni rok za naplatu računa za isporuku plina tri godine te da ti računi nisu osnovani jer da većina istih nije izdana na pravnog prednika tužitelja I. G. d.d. Z., a oni koji jesu, nisu prijavljeni u postupku predstečajne nagodbe nad predmetnim društvom iz 2013.

 

              2.Sud je predmetnu tužbu s prilozima (listovi 1-238 spisa) dostavio tuženiku s pozivom na davanje pisanog odgovora na tužbu te je tuženik 25. lipnja 2020. u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, naveo je da su navodi iz tužbe neutemeljeni, proizvoljni, kontradiktorni i nepotpuni, a da odlučne činjenice nisu dokazane već isključivo predstavljaju proizvoljan stav tužitelja koji nije utemeljen na zakonskim odredbama, pridodao je da je on u stečajnom postupku koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem St-... izvršio prijavu tražbine u ukupnom iznosu od 110.031,08 kuna da se ta prijavljena tražbina odnosi na isporuku plina za više obračunskih mjernih mjesta s obzirom da je stečajni dužnik vlasnik više nekretnina te obveznik plaćanja dugovanja na ime potrošnje plina te da stoga nije jasno na koje se obračunsko mjerno mjesto te na koje se obračunsko razdoblje odnosi osporavanje tužitelja. Tuženik je naveo da stoga poziva tužitelja da se očituje na koje obračune potrošnje plina se odnosi njegovo osporavanje tražbine kako bi se on mogao valjano očitovati, jer u suprotnom navodi tužitelja nisu potpuni i jasni te nisu podobni za raspravljanje, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik je naveo da osporava navode tužitelja da se tražbina tuženika odnosi na potraživanje po računima koji su u zastari, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima kojim je određeno da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno, ugovora kojeg sklope trgovac i osoba javnog prava u prometu robe i usluga te tražbine naknadne za izdatke učinjene u svezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, a kako je on podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku pokrenuo postupak radi ostvarenja predmetne tražbine prije isteka trogodišnjeg roka, to je istaknuti prigovor zastare neosnovan. U svom je odgovoru na tužbu tuženik isto naveo da je trgovačko društvo I. d.d. pripojeno trgovačkom društvu I. d.d. te da stečajni dužnik I. d.d. sukladno Zakonu o trgovačkim društvima preuzima prava i obveze društva, te je istaknuo da je odredbom čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima propisano kako za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do popisa podjele u registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pripojenome društvu dodjeljene suglasno planu podjele pa da stoga stečajni dužnik u svakom slučaju vjerovniku odgovara za utuženo, odnosno, prijavljeno potraživanje, neovisno od toga kako su novoosnovana poduzeća dogovorila plaćanje svojih ranijih dugova, odnosno, nezavisno od toga iz poslovanja kojeg dijela bivšeg poduzeća je predmetna obveza nastala. Tuženik je naveo da u prilog navedenom dostavlja sudsku praksu kojom se potvrđuju gore iznijeti navodi.

 

3.Ovaj je sud tijekom provođenja dokaznog postupka održao ročište za glavnu raspravu 25. svibnja 2021. te je izvršen uvid u : dokumentaciju dostavljenu uz tužbu (listovi 5-238 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu tuženika (listovi 244-251), kao i u spis ovoga suda poslovni broj 4 St-... u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju, te u prijavu tražbine ovdje tuženika u navedenom postupku.

 

4.Na ročištu održanom 25. svibnja 2021. tužitelj je izvršio nadopunu tužbenog zahtjeva gdje je zatražio da se utvrdi da je osnovano njegovo osporavanje u stečajnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-... u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 5.302,51 kuna, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

 

5.U odnosu na tužiteljevu nadopunu tužbenog zahtjeva učinjenog na ročištu održanom 25. svibnja 2021. treba navesti da ista ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje : ZPP-a) jer tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano njegovo osporavanje u stečajnom postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-... u odnosu na tražbinu ovdje tuženika u iznosu od 5.302,51 kuna, a predmetnom nadopunom tužitelj je samo pridodao da naznačuje da se osporava predmetna tražbina tuženika kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Radi navedenog nije došlo do promjene tužbenog zahtjeva već je isti samo usklađen s odredbom čl. 270. Stečajnog zakona (Narodne novine 71/15. i 101/17., dalje:  SZ-a), odnosno, ne radi se o preinaci tužbe, pa za isto nije bio potreban pristanak tuženika.

 

6. Ocjenom provedenih dokaza, i to, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

 

7. Ovaj spor predstavlja parnicu u smislu odredbe čl. 266. st. 2. i st. 4. SZ-a radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku koji se nad trgovačkim društvom I. d.d u stečaju V. kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem St-...

 

8. Uvidom u navedeni spis poslovni broj St-… utvrđeno je:

- da je sud donio rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-… od 4. srpnja 2019., koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-… od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u tom stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika (rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbina utvrđena mu je tražbina i svrstana u drugi viši isplatni red),

- da je tuženiku kao stečajnom vjerovniku drugog višeg isplatnog reda osporena tražbina u iznosu od 5.302,51 kuna od strane stečajnog vjerovnika, ovdje tužitelja, te od strane trgovačkog društva I. G. d.d.,

- da je tužitelj kao osporavatelj pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama upućen na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja.

 

9.Iz prijave tražbine tuženika u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju utvrđeno je da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu, i to, pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-... od 15. rujna 2016., a koje je postalo pravomoćno i ovršno 12. listopada 2016.

 

10. Između parničnih stranaka prethodno navedene činjenice nisu sporne, jer tužitelj iste tijekom postupka nije osporavao, kao što nije sporna niti činjenica da je trgovačko društvo I. d.d. V. (nad kojim je sada u tijeku stečajni postupak koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem St-...) pravni slijednik trgovačkog društva I. G. d.d. Z..

 

11. Tužitelj, prema navodima iz tužbe osporava tuženikovu tražbinu prijavljenu u stečajni postupak nad trgovačkim društvom I. d.d. Varaždin, osporivši pravnu osnovu (a ne i visinu) tuženikove tražbine, i to, iz razloga što je predmetna tražbina tuženika nastala u odnosu na trgovačko društvo I. G. d.d. koje je prestalo postojati, te da se ta tražbina odnosi na tražbinu po računima koji su u zastari, a da računi nisu osnovani jer da većina istih nije izdana na pravnog prednika tužitelja I. G. d.d. Z., a oni koji i jesu nisu prijavljeni u postupak predstečajne nagodbe nad navedenim društvom iz 2013.

 

              12. U odnosu na pravni stav tužitelja da je predmetna tražbina tuženika nastala u odnosu na društvo I. G. d.d. koje je prestalo postojati jer je predmetno društvo pripojeno pravnom predniku tužitelja trgovačkom društvu I. d.d. V. (sada u stečaju) te da je sukladno planu podjele društva I. d.d. pravni odnos, odnosno, tražbina koja je predmet ove parnice prešla na tužitelja, valja reći da je taj stav neosnovan i to iz razloga što je sud uvidom u sudski registar za trgovačko društvo I. d.d. V., koje je sada u stečaju, utvrdio da je temeljem Plana podjele donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017. te odobrenog od strane skupštine društva 18. travnja 2017. izvršena podjela trgovačkog društva I. d.d. prijenosom dijela imovine toga društva, kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem trgovačkih društava I. G. d.d. i I. d.d. U svezi odgovornosti za obveze društva koje se dijeli relevantna je odredba čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje : ZTD-a) kojom je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinom društvu dodijeljene suglasno planu podjele, a sukladno odredbi čl. 550.n st. 4. ZTD-a vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od ovih društava, odnosno, društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih. Uzimajući u obzir navedene odredbe čl. 550.o ZTD-a i čl. 550.n st. 4. ZTD-a, sud je zaključio da su za predmetnu obvezu prema tuženiku solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli, odnosno, solidarno su odgovorna trgovačko društvo I. d.d., I. G. d.d. i I. d.d., te stoga nije odlučna činjenica da li je tražbina tuženika tijekom statusne promjene podjele s izdvajanjem prešla na ovdje tužitelja, kako on to u tužbi tvrdi, već je odgovornost društava koja su sudjelovala u podjeli ograničena do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele. Također, treba napomenuti da tužitelj, osim navoda da je predmetna obveza prema ovdje tuženiku podjelom trgovačkog društva I. d.d. prenesena na tužitelja nije naveo niti jednu drugu činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak da trgovačko društvo I. d.d. eventualno ne bi, kao društvo koje je sudjelovalo u podjeli, bilo solidarno odgovorno za predmetu obvezu prema tuženiku. FOdredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, pa kako tužitelj vezano za gore navedeno nije istaknuo postojanje spornih činjenica niti je za utvrđenje istih predložio dokaze, sud je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a zaključio da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se mogao donijeti zaključak te utvrditi da trgovačko društvo I. d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.

 

              13.U odnosu na drugi razlog osporavanja tuženikove tražbine, odnosno, pravni stav tužitelja o tome da propuštanje prijave u postupku predstečajne nagodbe nad trgovačkim društvom I. G. d.d. Z. (pravni prednik tužitelja) dovodi do toga da predmetni računi koji čine osnovu prijave tražbine tuženika ne bi bili osnovani, treba navesti da ni taj razlog nije osnovan, a to stoga što je sud, kako je iznijeto, uvidom u prijavu tražbine tuženika u navedenom stečajnom postupku koji se vodi nad trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju utvrdio da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu, i to, kako je navedeno, pravomoćno i ovršno rješenje javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-... od 15. rujna 2016. (pravomoćno i ovršno 12. listopada 2016.). Uvidom u web objave Financijske agencije o predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-... (u kojem se vodio postupak predstečajne nagodbe nad trgovačkim društvom I. G. d.d.) utvrđeno je da je postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12. i 144/12., dalje : ZFPPN) te je u istome sklopljena predstečajna nagodba sukladno odredbi čl. 66. ZFPPN-a. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Stpn-… od 5. rujna 2014. odobrio navedenu sklopljenu predstečajnu nagodbu. Za odluku o pravnom pitanju da li navedena sklopljena predstečajna nagodba utječe na sudbinu ovdje tuženikove tražbine koju je prijavio u stečajni postupak nad trgovačkim društvo I. d.d. na temelju navedene ovršne isprave (rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. poslovni broj Ovrv-...) treba navesti da se predmetna predstečajna nagodba ne odnosi i ne utječe na tu tražbinu tuženika iz razloga što je predmetna tražbina nastala nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe (računi tuženika za isporučeni plin koji su temelj prijave tuženikove tražbine u stečaj nad trgovačkim društvom I. d.d. odnose se na razdoblje u 2016. godini, a kako to proizlazi iz navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 15. rujna 2019. Naime, sukladno odredbi čl. 71. st. 1. ZFPPN-a propisano je da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

              14.Tužiteljev prigovor zastare, također, je neosnovan. Naime, tužitelj je u svojoj tužbi općenito naveo da ističe prigovor zastare jer se radi, kako je naveo, o računima koji su u zastari s obzirom da je zastarni rok za naplatu računa za isporuku plina tri godine. Tužitelj, međutim, nije konkretno i određeno naveo o kojim se to točno računima radi, pa ga je stoga sud na ročištu održanom 25. svibnja 2021. upozorio temeljem odredbe čl. 219. st. 2. ZPP-a na dužnost iz st. 1. čl. 219. ZPP-a, da se određeno očituje na koje se točno račune poziva kada tvrdi da su ti računi tužitelja u zastari te da za isto dostavi dokaze, a punomoćnica tužitelja je na navedeno upozorenje suda navela da ostaje kod gore iznijetih navoda te da nema ništa drugo za pridodati. Odredbom čl. 219. st. 1. i st. 2. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika (st. 1. čl. 219. ZPP-a). Sud može do zaključenja prethodnog postupka, ako ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz st. 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (st. 2. čl. 219. ZPP-a). Također, odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. I tuženik je, kako je navedeno, u svom odgovoru na tužbu naveo da je on u stečajni postupak koji se vodi nad trgovačkim društvom I. d.d. izvršio prijavu tražbine u ukupnom iznosu od 110.031,08 kuna, da se ta tražbina odnosi na isporuku plina za više obračunskih mjernih mjesta kao i na više obračunskih razdoblja, to je pozvao tužitelja da se određeno očituje na koje obračune potrošnje plina se odnosi njegovo osporavanje, kako bi se tuženik mogao valjano očitovati, te je tuženik upravo ukazao na citirane odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Budući da, kako je navedeno, tužitelj nije niti nakon upozorenja suda iznio činjenice, i to konkretno, nije se očitovao koje to točno račune osporava, a radi navodne zastare istih, to je sud u odnosu na tvrdnju tužitelja da su predmetni računi tužitelja u zastari primijenio pravila o teretu dokazivanja, te je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a, a u svezi sa odredbom čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a navedeni prigovor zastare utvrdio neosnovanim. Osim navedenog valja pridodati da je tuženik u svezi predmetne tražbine ishodio, kao što je već navedeno pravomoćno i ovršno rješenje javnog bilježnika M. J. iz Z. od 15. rujna 2015. poslovni broj Ovrv-..., pa je time prekinut tijek zastare te nije prošao niti trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje : ZOO-a), a onda svakako ni desetgodišnji rok zastare iz odredbe čl. 233. ZOO-a, budući da je prijedlog za stečaj nad trgovačkim društvom I. d.d. ovime sudu podnijet 24. strpnja 2016. Ovdje treba pridodati da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Isto tako nedokazan je i neosnovan navod tužitelja da se većina izdanih računa koji čine temelj prijave tražbine tuženika u navedeni stečajni postupak ne odnose na prednika tužitelja trgovačko društvo I. G. d.d., a iz razloga što tužitelj taj navod ničim nije dokazao budući da u prilog navedenom nije dostavio nikakav dokaz, a sud je sasvim suprotno uvidom u prijavu tražbine tuženika u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d., kao i uvidom u rješenje javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-... od 15. rujna 2016. utvrdio da se ti računi upravo odnose na trgovačko društvo I. G. d.d. Zagreb.

 

              15.Temeljem svega navedenog ovaj je sud zaključio da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom I. d.d. u stečaju, V., pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen, a kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

              16.Odluka o naknadi parničnih troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP-a, između ostalog, propisno je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka, jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, te ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove da će se takvi troškovi odmjeriti prema toj tarifi. U konkretnom slučaju, sud je tuženiku kao potreban za vođenje ove parnice priznao zatraženu naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tuženika na ročištu održanom od 25. svibnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. Tarife).             

             

                           

U Varaždinu 9. srpnja 2021.

 

 

                                                                                                                                       Sudac :

 

                                                                                                                            Hugo Wedemeyer

                                                                     

 

 

 

Uputa  o  pravnom  lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem e-Komunikacije ovome sudu i to stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

DNA :

 

Tužitelju, po punomoćniku,

 

Tuženiku, po punomoćniku.