Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 394/2018-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinje kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. F. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika M. F. i T. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. rujna 2018. broj Kv-I-60/2018, o produljenju istražnog zatvora protiv optuženog M. F. i ukidanju istražnog zatvora te određivanja primjene mjera opreza optuženom T. Č., u tijeku postupka, nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba optuženog T. Č. te se preinačuje pobijano rješenje u točki II. 2) 1. na način se na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženiku T. Č. određuje mjera opreza kojom se optuženik obvezuje jednom tjedno i to ponedjeljkom javljati u Policijsku upravu splitsko dalmatinsku, II. Policijsku postaju S. i to načelniku II. Policijske postaje S. ili osobi koju on odredi.

 

II.              U ostalom dijelu žalba optuženog T. Č. te u cijelosti žalba optuženog M. F. odbijaju se kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka, nakon podignute optužnice protiv optuženog M. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te protiv optuženog T. Č., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11, pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. ZKP/08., a u vezi s člankom 133. ZKP/08 protiv optuženika M. F. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. 1) prihvaćen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za ukidanje istražnog zatvora i zamjene istog mjerama opreza te je na temelju članka 129. ZKP/08. protiv optuženika T. Č. ukinut istražni zatvor određen rješenjem suca istrage pod brojem Kir-226/18 od 23. ožujka 2018., te produljen posljednjim rješenjem Kov-Iz-4/18 od 15. lipnja 2018., te je isti odmah pušten na slobodu.

 

Pod točkom II. 2) na temelju članka 98. stavka 2. točkama 3., 4. i 9. ZKP/08. optuženiku T. Č. određene su mjere opreza kojima se pod točkom 1. obvezuje optuženik dva puta tjedno i to ponedjeljkom i četvrtkom i to počevši od 20. rujna 2018., javljati se u Policijsku upravu splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje S. i to načelniku II. Policijske postaje S. ili osobi koju on odredi, pod točkom 2. zabranjeno je optuženiku približavanje žrtvama i to N. V. i I. V. na razdaljinu ispod 10 metara, a pod točkom 3. zabranjeno je optuženiku uhođenje ili uznemiravanje žrtava N. V. i I. V.. Pod točkom 4. određeno je ako se optuženik ne bude pridržavao navedenih mjera da će iste će biti zamijenjene istražnim zatvorom. Pod točkom 5. određeno je da mjere opreza trajat dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude (pravilno: do izvršnosti presude).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. F. po branitelju S. G., odvjetniku iz S., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje, a podredno ukine i uputi na ponovno odlučivanje. Žali se i optuženi T. Č. po branitelju V. G., odvjetniku iz S., također bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukinu mjere opreza koje su određene optuženom T. Č., a podredno da se optuženiku odredi obveza javljanja u policijsku postaju jednom u dva tjedna.

 

Žalba optuženog T. Č. je djelomično osnovana, dok žalba optuženog M. F. nije osnovana.

 

Prvenstveno se ističe da je po ocjeni ovog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere. Također je pravilno utvrdio i da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točkama 3. 4. i 9. ZKP/08.

 

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja da bi optuženi T. Č. počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi T. Č. ponoviti kazneno djelo. Naime, optuženi T. Č. je do sada osuđivan i to zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede, krivotvorenja novca, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari te razbojništva, a osim toga je i prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakona o oružju i Zakona o suzbijanju zloporabe droga, iz čega proizlazi njegova sklonost protupravnom ponašanju. Uz navedeno, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženi T. Č. osoba kod koje je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti i štetna zlouporaba psihoaktivnih tvari, tempore criminis bio je smanjeno ubrojiv u manjem stupnju, a razlozi takvog stanja su nedovoljan unutarnji psihološki kapacitet za adekvatno neutraliziranje frustrirajućih egzogenih čimbenika i kulturološki primjerniji obrazac ponašanja, zbog čega postoji vjerojatnost od počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela.

 

Uz navedeno, a s obzirom na kazneno djelo za koje se tereti optuženi T. Č. te činjenicu da je u istražnom zatvoru do sada proveo skoro šest mjeseci, a što je na njega zasigurno utjecalo da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, i ovaj sud je stava da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može ostvariti i mjerama opreza redovitog javljanja određenoj osobi i državnom tijelu, zabrane približavanja žrtvama te zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtava.

 

Međutim, u pravu je optuženi T. Č. kada u žalbi navodi da za ostvarenje svrhe mjere opreza kojom se optuženik obvezuje javljati u Policijsku upravu splitsko dalmatinsku, II. Policijsku postaju S. i to načelniku II. Policijske postaje S. ili osobi koju on odredi nije potrebno javljanje dvaput tjedno, već se ista svrha po stavu ovog suda može ostvariti i javljanjem jedanput tjedno, zbog čega je u tom dijelu pobijano rješenje preinačeno na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., a kako je to opisano u izreci ovog rješenja.

 

Nije u pravu optuženi T. Č. kada u žalbi navodi da mjere opreza zamjenjuju istražni zatvor, a njemu je istekao maksimalni zakonski rok trajanja istražnog zatvora pa ako se više ne može produljivati istražni zatvor onda ni određivanje mjera opreza koje zamjenjuju istražni zatvor nema svrhu.

 

Naime, istražni zatvor optuženom T. Č. određen je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-226/18 od 23. ožujka 2018. te mu se ima računati od 21. ožujka 2018. Sukladno članku 133. stavku 1. točki 3. ZKP/08. do donošenja nepravomoćne presude optuženiku istražni zatvor maksimalno može trajati do 21. rujna 2018. Kako je pobijanim rješenjem istražni zatvor ukinut i zamijenjen mjerama opreza 19. rujna 2018. to je očito da maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora optuženiku u trenutku ukidanja istražnog zatvora još nisu istekli. S obzirom na to da je člankom 98. stavkom 6. ZKP/08. propisano da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora, a u trenutku ukidanja istražnog zatvora i njegove zamjene mjerama opreza maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora još nisu istekli, pravilno je prvostupanjski sud istražni zatvor zamijenio mjerama opreza.

 

Nadalje, nije u pravu optuženi T. Č. ni kada u žalbi navodi da određivanje mjere opreza zabrane približavanja na razdaljinu ispod 10 metara stvara mogućnost da optuženik namjerno bude isprovociran prilaženjem oštećenika i prikazivanjem da im se optuženik približio. Naime, ovakvi paušalni navodi nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, a u slučaju da se tako nešto i dogodi, žalitelj se upućuje na odredbu članka 101. stavka 3. ZKP/08. kojom je propisano da se osobi različitoj od okrivljenika može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku, a ako ta osoba postupi protivno rješenju kaznit će se novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

 

 

Jednako tako, nije u pravu optuženi T. Č. niti kada u žalbi navodi da određivanje mjera opreza uz nazivanje N. i I. V. žrtvama stvara unaprijed kod svih pravosudnih sudionika u kaznenom postupku predrasudu o krivnji optuženika i prije nego što je suđenje i počelo pa se time dovodi u pitanje pravo optuženika na pravično i pošteno suđenje. Naime, potvrđenom optužnicom utvrđena je osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, pravna priroda mjera opreza upravo je takva da se one određuju u tijeku postupka prije pravomoćnog utvrđenja počinjenja kaznenog djela pa vođenjem kaznenog postupka uz određene mjere opreza te naziranjem osoba prema kojima su kaznena djela počinjena zakonskim terminom, ničime nije narušena pretpostavka optuženikove nevinosti.

 

Nadalje, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora protiv optuženog M. F. iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08, kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu te mjere, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da bi optuženi M. F. počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a koja osnovana sumnja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. F. puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo. Prema podacima u spisu optuženik je do sada u više navrata osuđivan i to dva puta zbog kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari, dva puta zbog teške tjelesne ozljede te zbog kaznenih djela teške krađe, napada na službenu osobu i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, a osim toga je i prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, iz čega proizlazi da je njegovo ponašanje uznapredovalo s obzirom na to da je osnovano sumnjiv da je u konkretnom slučaju počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženi M. F. osoba kod koje je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti i sindrom ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju, a da su razlozi takvog stanja nedovoljan unutarnji psihološki kapacitet za adekvatno neutraliziranje frustrirajućih egzogenih čimbenika i kulturološki primjerniji obrazac ponašanja, zbog čega postoji vjerojatnost od počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela, očito je da i dalje postoji opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu ponoviti kaznenog djelo.

 

Slijedom svega navedenog, nije u pravu optuženi M. F. kada u žalbi navodi da više ne koristi nikakvu terapiju, da je eliminirao sve probleme svoje ovisnosti, da do sada nije bio osuđivan za istovrsno kazneno djelo te da je od samog događaja prošlo šest mjeseci, da su strasti i tenzije nestale pa je svrhu istražnog zatvora moguće ostvariti jednom ili više mjera opreza. Naime, i ovaj sud je stava kako da se s obzirom na sve navedene okolnosti, višestruku kažnjavanost optuženika zbog kaznenih djela s elementima nasilja i osobine ličnosti optuženika svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti mjerama opreza.

 

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženog T. Č. u ostalom dijelu i žalba optuženog M. F. u cijelosti su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane.

 

Zagreb, 12. listopada 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu