Poslovni broj 34 Gž-1122/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-1122/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužitelj F. D. /OIB:…/ iz N., kojeg zastupa V. D., odvjetnik u N., protiv tuženika Ž. Š. /OIB:…/ iz N., kojeg zastupa M. Ć., odvjetnica u N., radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-253/2019 od 14. siječnja 2020., u sjednici održanoj 9. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.   Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-253/2019 od 14. siječnja 2020. i sudi:

 

                Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik uznemiravao tužitelja na način da je 23. svibnja 2016. oko 20:30 sati, započeo zemljane radove na iskopu temelja buduće ograde, koji radovi su trajali do oko 23:00 sata, a sastoje se od iskopa kanala širine 35 cm, dubine 50 cm i u dužini od 600 cm i to u krajnjem sjeverozapadnom dijelu nekretnina upisanih u zk.ul. br. 3425 k.o. Novska, označenih kao kč.br. 4¹… kuća sa dvorištem i oranicom u mjestu od 270 čhv (971 m2), koje nekretnine nezakonito posjeduje, a koji kanal se nastavlja pravocrtno u smjeru istoka, u istom gabaritu u odnosu na dubinu i širinu, a u dužini od 1750 cm, pa mu je slijedom utvrđenog čina uznemiravanja naloženo da dio ograde od točke D do točke F iz pregleda površina nalaza mjerničkog vještaka D. J., koji se nalazi na nekretninama tužitelja, da tuženik ukloni i premjesti na pravac od točke D do točke E pregleda površina nalaza istog mjernika, te se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja i naknadu parnični troškova u iznosu od 7.275,00 kn sa zateznim kamatam od 14. siječnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

           II.  Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove predmetne parnice u iznosu od 3. 750,00 kn, u roku od 15 dana.             

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik uznemiravao tužitelja na način da je 23. svibnja 2016. oko 20:30 sati, započeo zemljane radove na iskopu temelja buduće ograde, koji radovi su trajali do oko 23:00 sata, a sastoje se od iskopa kanala širine 35 cm, dubine 50 cm i u dužini od 600 cm i to u krajnjem sjeverozapadnom dijelu nekretnina upisanih u zk.ul. br. 3.. k.o. N., označenih kao kč.br. 483/3 kuća sa dvorištem i oranicom u mjestu od 270 čhv (971 m2), koje nekretnine nezakonito posjeduje, a koji kanal se nastavlja pravocrtno u smjeru istoka, u istom gabaritu u odnosu na dubinu i širinu, a u dužini od 1750 cm, pa mu je slijedom utvrđenog čina uznemiravanja naloženo da dio ograde od točke D do točke F iz pregleda površina nalaza mjerničkog vještaka D. J., koji se nalazi na nekretninama tužitelja, ukloni i premjesti na pravac od točke D do točke E pregleda površina nalaza istog mjernika i naloženo da se suzdrži od ovakvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja (točka 1. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.275,00 kn sa zateznim kamatam od 14. siječnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (točka 2. izreke).

             

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2020., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 981,25 kn.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora jest negatorijski zahtjev na utvrđeno da je tuženik uznemiravao tužitelja na naveden način, za nalaganje tuženiku da dio ograde od točke D do točke F iz pregleda površina nalaza mjerničkog vještaka D. J., koji se nalazi na nekretninama tužitelja, ukloni i premjesti na pravac od točke D do točke E pregleda površina nalaza istog mjernika, da se suzdrži od takvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja ubuduće i za naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama.

 

6. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

 

-          da je između nekretnina stranaka (čk. br. 4¹.. - nekretnina tužitelja, čk.br. 4².. nekretnina tuženika) pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj R1-52/2011 od 16. rujna 2011. utvrđena međa prema posljednjem posjedu (po vještaku u predmetnom postupku označena zelenom bojom i obilježena točkama A, B, C, D i E), koja je različita od međe iz katastarske mape (po vještaku u predmetnom postupku označena crnom bojom i točkama 1., 2. i 3.);

 

-          da je između stranaka prije postupka uređenja međe vođena parnica zbog smetanja posjeda čk. br. 4².. k.o. N. (predmet Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P-791/2010 – rješenje od 31. siječnja 2011.) po tužbi tuženika (Ž. Š.) iz predmetne parnice kao tužitelja, protiv tužitelja (F. D.) iz predmetne parnice kao tuženika, u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev;

 

-          da je između tužitelja i tuženika vođenja i pravomoćno okončana parnica u Općinskom sudu u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-143/2016 (ranije P-1026/2011 i P-143/2016) po tužbi tužitelja (F. D.) protiv tuženih (D. D., S. B. i Ž. Š.)  radi predaje u posjed, u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za predaju u posjed dijela čk. br. 4².., upisane u zk. ul. 1.. k.o. N., za uklanjanje ograde, za utvrđenje da je tužitelj samovlasnik čk. br. 4¹.. k.o. N. i predaju u posjed 83 m2 kojeg čini razlika između međe po posljednjem posjedu i međa po mapi Ureda za katastar u skici mjerenja od 26. rujna 2011. u predmetu R1-52/2011, i zahtjev da se međa između nekretnina upisanih u zk. ul. 3.. k.o. N.,  čk. br. 4¹.. i upisane u zk. ul. 1¹.. k.o. N., čk. br. 1².. k.o N. označi sukladno naprijed zahtjevanom pravu vlasništva (duž međe označene po mjerničkom vještaku T. N., kao pravocrtna linija od točke A do točke B, koje su u baravi ozidani stup ograde do ulice i drveni kolac na krajnjem jugoistočnom dijelu;

 

-          da je u međuvremenu tuženik u cijelosti izgradio drvenu ogradu između ovih nekretnina sa betonskom pasicom, visine od oko 2,10 m, koja se proteže od ulične strane pa do potoka u ukupnoj dužini od 71,38 m;

 

-          da je ograda samo djelomično sagrađena na međnoj liniji koja je uređena u predmetu R1-52/2011 (u dijelu koji je obilježen točkama A, B, C i D.), odnosno da nakon točke D, ograda odstupa od utvrđene međne linije iz predmeta R1-52/2011 (ne pruža se prema točkama D i E, nego prema točkama D i F. - odstupanje prikazano crvenom linijom na skici vještaka i označeno je točkama D, F.).

 

7. Polazeći u bitnome od navedenih činjenica zaključio je sud prvog stupnja da tužitelju prema odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pričišćeni tekst, 91/2017. – Ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) pripada tražena zaštita od uznemiravanja jer da je tuženik s obzirom na način na koji je uređena međa u predmetu R1-52/2011 morao ogradu sagraditi na toj liniji (prema članku 103. ZVDSP-a od trenutka kada je sud među označio međašnim znakovima, smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati), odnosno da tuženik nije dokazao da je u njegovom vlasništvu i dio nekretnine tuženika čk.br. 4¹.. na kojem je sagradio ogradu u točkama D i F, prema skici vještaka mjernika, da je gradnjom dijela ograde u točkama D, F, tuženik uznemirio tužitelja kao vlasnika nekretnine čk.br. 4¹.., zbog čega da ima pravo zahtijevati da to uznemiravanje prestane i uklanjanje dijela ograde obilježene točkama D i F.

 

8. Otklonio je sud prvog stupnja prigovor presuđene stvari jer da je u pravomoćno okončanoj parnici Pu P-601/2019 (P-1026/2011 i P-143/2016), predmet postupka predaja dijela čk. br. 4².. k.o. N.) i utrveđenje samovlasništva na čk. br. 4¹.. k.o. N, i pozivanje tuženika na odluku o smetanju posjeda u predmetu P-791/2010 jer da se radi o činu smetanja prije uređenja međe, u kojem se utvrdivalo posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje vezan za čk. br. 4²..

 

9. Osporavajući zakonitost prvostupanjske presude tuženik ustrajava na prigovoru presuđene stvari (u parnici Pu P-601/2019 /ranije P-143/2016/ na temelju identičnog historijata tužbe traženo utvrđenje prava vlasništva spornog dijela nekretnine, uklanjanje ograde koja je predmet ovog postupka, predaju u posjed spornog dijela nekretnine i uređenje međe prema katastru s kojim zahtjevima je tužitelj pravomoćno odbijen) i tvrdi da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke za pružanje pravne zaštite od uznemiravanja jer da toj zaštiti nema mjesta u slučaju oduzimanja stvari (nije sporno da tužitelj nije u posjedu spornog dijela nekretnine, već tuženik).

 

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobam koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljenja sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.

 

11. Neosnovano je ustrajavanje tuženika na prigovoru presuđene stvari budući da negatorijski zahtjev, kakav je i predmetni, neovisno o tome što proizlazi iz vlasništva, nije identičan vindikacijskom zahtjevu o kojem je vođena i pravomoćno okončana parnica P-143/2016 (ranije P- P-1026/2011 i P-143/2016).

 

12. Međutim, iz u bitnome nespornih činjenica, prvostupanjski je sud pogrešno izveo zaključak o postojanju pretpostavki za pružanje zaštite tužitelju po predmetnom nagatorijskom tužbenom zahtjavu, a nastavno i pogrešno primjenio materijalno pravao kad po istome pružio pravnu zaštitu tužitelju. 

 

13. Naime, mjerodavnom odredbom članka 167. ZVDSP-a propisano je: da vlasnik može i putem suda zahtijevati da uznemiravanje prestane, ako ga treća osoba bespravno uznemiravana drugi način, a ne oduzimanjem stvari (članak stavak 1.); da vlasnik mora, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo od uznemiravanja, dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, da je na njoj da to dokaže (stavak 2.), što znači da je aktivno legitimiran po negatorijskom zahtjevu vlasnik stvari koji je ujedno i posjednik, kojeg treća osoba uznemirava u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanje stvari. U slučaju kad vlasnik nije posjednik sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, tada isti nema pravo na negatornu zaštitu, već svoje vlasništvo štiti pravom vlasničkom tužbom iz članka 161. ZVDSP-a (pravno shvaćanje iskazano u Rev-1736/2016 od 6. listopada 2020.)

 

14. Prema tome, kako iz navoda o činjenicama na kojima tužitelj temelji predmetni negatorni tužbeni zahtjev i samog tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelj nije posjednik spornog dijela nekretnine (čk. br. 4¹.. k.o. N.) na kojem je tuženik postavio ogradu (od točke D do točke F), to istome ne pripada pravo na negatornu zaštitu, već svoje pravo vlasništva može štiti vlasničkom tužbom iz članka 161. ZVDSP-a, zbog čega se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je za pružanje pravne zaštite tužitelju dovoljno to što se prema odredbi članka 103. ZVDSP-a smatra da od trenutka kad je sud među označio međašnim znacima   postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, odnosno da je u postupku uređenja međe (R1-52/2011), međa uređena prema posljednjem posjedu, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je u njegovom vlasništvu dio čk. br. 4¹.. k.o. N. na kojoj je sagradio ogradu u točkama D i F, prma skici vještaka mjernika i da je gradnjom dijela ograde u točkama D i F tuženik uznemirio tužitelja kao vlasnika nekretnine čk.br. 4¹.. k.o. N.. Osim toga, izgradnjom ograde u točkama D i F, ograda je izgubila svoju samostalnu egzistenciju, tako da dograđivanje u točkma D i F po tuženiku ograda ima novi sadržaj, koji je prerastao u uznemiravanje prava vlasništva oduzimanjem dijela nekretnine, zbog čega tužitelj niti zbog toga ne pripada pravo na zaštitu vlasništva po odredbi članka 167. ZVDSP-a, već po odredbi članka 161. ZVDSP-a.

 

15. Stoga je preinačena prvostupanjska presude tako što je odbijen predmetni negatorijski tužbeni zahtjev, navedenog sadržaja.

 

16. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, valjalo je odlučiti i o troškovima predmetne parnice.

 

17. Pravilima o naknadi parnični troškova propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani i umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice (članak 154. stavak 1. ZPP-a), da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni u vođenju parnice, vodeće računa o okolnostima konkretnog slučaja, pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i tarifama za one troškove koji su tarifama određeni (članak 155. ZPP-a), dok je OT-om određeno da će sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. OT).

 

18. Kako je tužitelj u konačnici izgubio predmetnu parnicu, dužan je naknaditi tuženiku pripadajuće troškove i sam snositi svoje troškove iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu parnični troškova u iznosu od 5.868,75 kn (prvostupanjski postupak - 4.887,50 kn, žalbeni - 981,25 kn).

 

20. Prema odredbi članka 155. ZPP-a u vezi s OT-om i vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 kn (naznačene u tužbi) tuženiku pripdaju troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.750,00 kn (sastava odgovora na tužbu - 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, podneska od 26. veljače 2019. - 6,25 boda /Tbr. 8/3. OT/, 21. listopada 2019. - 6,25 bodova /Tbr. 8/3. OT/, sastav žalbe - zahtijevana 62,5 bodova /Tbr. 10/1. OT/, zastupanje na ročištu 16. rujna 2016., 4. srpnja 2019. od po 25 bodova /Tbr. 9/2. OT/, očevidu - 13. rujna 2019. - 50 bodova /Tbr. 9/7. OT/, 6. prosinca 2019. - 50 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 14. siječnja 2020. na ročištu za objavu presude - 25 bodova /Tbr. 9/3. OT/ ili ukupno 300 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 3.000,00 kn + 750,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 3.750,00 kn), odnosno za prvostupanjski postupak iznos od 2.968,75 kn i za žalbeni iznos od 781,25 kn. 

 

21. Preko iznosa od 2.968,75 kn do iznosa od 4.887,50 kn, zahtjev tuženika za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om. Osim toga, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbe. Nije osnovan niti zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka preko iznosa od 781,25 kn do iznosa od 981,25 kn, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik platio sudsku pristojbu na žalbu.

 

22. Prema tome, tužitelj koji je u konačnci izgubio predmetnu parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 3.750,00 kn (prvostupanjski postupak  2.968,75 kn, žalbeni - 781,25 kn).

 

23. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 373. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 9. srpnja 2021.

 

                        Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.