Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
Broj: Kž–225/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića, kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr.sc. Svetislava Vujića, kao članova vijeća i Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog B. N. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. travnja 2018., broj : K-167/14-15, u sjednici održanoj 12. listopada 2018.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženika B. N., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, a na temelju članka 479. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje u tekstu: ZKP/08.) po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženika R. M. ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi R. M. i optuženi B. N. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točke 1. i 5. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11, opisano pod toč. I., izreke te presude za koje im je svakom utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te kazneno djelo protiv imovine, teškom krađom iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11, opisano pod toč. II., izreke za koje im je svakom utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa su optuženik R. M. i optuženik B. N. osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci svaki, za koje kazne je određeno da se neće izvršiti ako optuženik R. M. i optuženik B. N. u roku dvije godine ne počine novo kazneno djelo.
Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. .; dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik R. M. i optuženik B. N. dužni su solidarno oštećenom A. M. isplatiti iznos od 87.827,55 kuna, a oštećenom Z. C. d.o.o. isplatiti iznos od 26.104,00 kuna u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presudi.
Temeljem članka 79. stavka 1. KZ/11 od optuženog B. N. oduzima se i trajno uništavaju predmeti oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 13. lipnja 2013.
Temeljem članka 145. stavka 1. točka1. do 6. u svezi članka148. stavka 1. ZKP/08 optuženik R. M. i optuženik B. N. se obvezuju na plaćanje paušalne svote, i to svaki u iznosu od 300,00 kuna po pravomoćnosti presude u roku 15 dana. Temeljem članka 148. stavka 4. ZKP/08 posebno rješenje o visini troškova punomoćnika oštećenika I. B. odvjetnika iz P. donijet će sudac pojedinac kada se ti podaci pribave.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik B. N. putem branitelja M. C., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene tvrdnje optuženika B. N. te predlaže da se njegova žalba kao neosnovana odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj: KŽ-DO-239/2018 od 5. lipnja 2018., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
Žalba je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdilo da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude nerazumljiva, a u pogledu imovinskopravnog zahtjeva i proturječna sama sebi.
Naime, prvostupanjski sud je optuženike proglasio krivim za dva kaznena djela teške krađe te im je za svako od tih kaznenih djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora od po šest mjeseci, a potom primjenom odredbi o stjecaju svakog od njih je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci za koju je odredio da se neće izvršiti ako u roku dvije godine ne počine novo kazneno djelo iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud optuženicima odredio da im se izrečene jedinstvene kazne zatvora neće izvršiti bez da im je uopće na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu. Kazna na koju su optuženici osuđeni neće se izvršiti pod određenim uvjetima tek ako je na tu kaznu primijenjena, odnosno izrečena uvjetna osuda.
Osim izložene, prvostupanjski sud čini i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, na koju ovaj sud drugog stupnja također pazi po službenoj dužnosti, budući da je izreka pobijane presude u pogledu odluke o oduzimanju predmeta nerazumljiva.
Naime, prvostupanjski sud je po članku 79. stavku 1. KZ/11, od optuženog B. N. oduzeo te odredio da se trajno uništavaju „predmeti oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 13.06.2013.“. Međutim, prvostupanjski sud je propustio u izreci presude navesti koji se to predmet ili predmeti oduzimanju od optuženika B. N. čime je pobijana presuda u tom dijelu nerazumljiva. To stoga što se od optuženika mogu oduzeti samo oni predmeti koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela ili su nastali počinjenjem kaznenog djela, uz dodatne uvjete, a to je postojanje opasnosti da će se takav predmet ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela ili kada je radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka ili iz moralnih razloga oduzimanje takvih predmeta prijeko potrebno, pa iz ovako sročene izreke presude nije jasno da li su opće ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje predmeta od optuženika B. N., a uz to je i sama presuda u tom dijelu neizvršiva. Ovo sve i tim prije ako se ima u vidu da iz navedene potvrde „o privremenom oduzimanju predmeta broj … od 13.06.2013.“ proizlazi da su od optuženika B. N. privremeno oduzeti mobiteli koji, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela za koja je ovaj optuženik osuđen, ali i izvedenih dokaza, nisu korišteni prilikom ostvarenja kaznenih djela, a niti su nastali počinjenjem tih djela.
Nadalje, iako je u činjeničnom opisu izreke pobijane presude pod toč. II., navedeno da je trgovačko društvo Z. C. d.o.o., oštećeno za ukupni iznos od 32.250,00 kuna, prvostupanjski sud je optuženike osudio da su na ime imovinskopravnog zahtjeva tom trgovačkom društvu solidarno dužni isplatiti iznos od 26.104,00 kune, pa je nedvojbeno kako je u odnosu na visinu imovinskopravnog zahtjeva izreka presude proturječna sama sebi, a osim toga, u odnosu na takvu odluku o imovinskopravnom zahtjevu presuda nema uopće razloga, a niti se može zaključiti na osnovu čega je sud prvog stupnja došao do tako utvrđene visine imovinskopravnog zahtjeva, s time da se na ovom mjestu ukazuje da u slučaju odluke suda da se kratko obrazloženje unosi u zapisnik o raspravi, onda to obrazloženje, obzirom da su se optuženici o svim točkama optužbe očitovali na način da se smatraju krivim, mora sadržavati podatke iz članka 459. stavka 6. ZKP/08 te kratko obrazloženje razloga izreke presude na što potonje upućuje odredba članka 459. stavka 4. ZKP/08 te posebno odredba 464. stavak 7. ZKP/08 obzirom da i optuženik koji se izjasnio krivim može podnijeti žalbu iz drugih žalbenih osnova, osim iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nadalje u pravu je optuženik B. N. da je ostvarena i daljnja postupovna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 koju on doduše označava samo kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali ta tzv. relativno bitna postupovna povreda proizlazi iz obrazloženja žalbe u kojoj se navodi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 459. stavak 8. ZKP/08 jer je za kazneno djelo za koje je optuženik B. N. osuđen propisana kazna zatvora do osam godina, pa sud zbog tako propisane kazne nije mogao kratko obrazloženje presude unijeti u zapisnik o raspravi te presudu i strankama je dostaviti bez obrazloženja, a što je utjecalo na presudu.
Naime, u pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 jer je pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbu članka 459. stavak 8. ZKP/08, a to je utjecalo na presudu, tj. da je prvostupanjski sud ostvario relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Istina je da žalitelj u žalbi sadržaj takve povrede tretira kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, no iz sadržaja žalbe, kako je navedeno, proizlazi da se optuženik B. N., u suštini, žali zbog ostvarenja bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
Naime, u obrazloženju pobijane presude navedeno je samo to da je sud temeljem članka 459. stavak 8. ZKP/08 u presudi izostavio obrazloženje budući da stranke nisu tražile obrazloženje presude.
Odredbama članka 459. stavka 8. ZKP/08 propisano je da je sud dužan pitati stranke zahtijevaju li pisani otpravak presude s obrazloženjem ako sudi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina kada presudom nije izrečena kazna zatvora ili djelomična uvjetna osuda, pa ako stranke odmah nakon objave presude ne zahtijevaju takav pisani otpravak, sud može kratko obrazloženje unijeti u zapisnik o raspravi koji se uručuje prisutnim strankama, s time da u slučaju unošenja kratkog obrazloženja u zapisnik prijepis presude neće sadržavati obrazloženje, a takva presuda mora se otpremiti najkasnije u roku od tri radna dana. U konkretnom slučaju nesporno je da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje, dok iz zapisnika o raspravi od dana 23. travnja 2018., proizlazi da je prvostupanjski kratko obrazloženje presude unio u taj zapisnik, a sve nakon što su po javno objavljenoj i obrazloženoj presudi te nakon pouke o pravu na žalbu i odgovora na žalbu protiv presude optuženik R. M. i optuženik B. N. na izričit upit suca izjavili da ne zahtijevaju pisani otpravak presude s obrazloženjem.
Međutim osnovano se žalitelj poziva da u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije mogao postupiti po odredbi članka 459. stavka 8. ZKP/08 jer je za kazneno djelo za koje su se teretili optuženici i za koje su u konačnici osuđeni propisana kazna zatvora u trajanju do osam godina. Naime, iz uvoda pobijane presude proizlazi da je sud na optuženike primijenio Kazneni zakon koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 125/11 i 144/12 i koji je i bio na snazi u vrijeme počinjenja djela za koja su optuženici terećeni budući da su optužnicom terećeni, a izrekom presude su tako i osuđeni, da su djelo opisano pod točkom I. izreke , počinili 7. svibnja 2013., a ono pod točkom II. izreke, 16. svibnja 2013. godine. Tim je zakonom za kazneno djelo teške krađe člankom 229. stavkom 1. propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Nema sumnje je da je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 56 od 22. svibnja 2015., odnosno Ispravkom Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je objavljen u Narodnim novinama broj 61 od 3. lipnja 2015., člankom 54., za kazneno djelo za koje su optuženici terećeni sada propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina umjesto od jedne do osam godina, a koje su izmjene evidentno na snagu stupile nakon počinjenih djela, međutim prvostupanjski sud na optuženike nije primijenio taj zakon kako to proizlazi iz uvoda presude, a niti je obrazložio eventualnu primjenu blažeg zakona koji je inače morao primijeniti da bi izbjegao povredu zakona na štetu optuženika. Stoga, kako je za kazneno djelo za koji su terećeni optuženici bila propisana kazna zatvora do osam godina i kako je sud na optuženike primijenio upravo taj Kazneni zakon temeljem kojeg ih je izrekom presude i osudio, to je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbu članka 459. stavka 8. ZKP/08, a što je utjecalo na presudu, zbog čega je prvostupanjski sud na taj način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 koja se ističe u žalbi optuženika B. N..
S obzirom na sve navedeno ostvarena je postupovna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 na koju ukazuje optuženik B. N. u podnesenoj žalbi te bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 koje je utvrdio ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08 zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti. Kako su optuženici B. N. i R. M. optuženi kao supočinitelji, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i u odnosu i na optuženika R. M. kao supočinitelja, zbog nemogućnosti razdvajanja njihove djelatnosti, a u odnosu na potonjeg optuženika koji inače nije podnio žalbu, po službenoj dužnosti primjenom odredaba beneficium cohaesionis iz članka 479. ZKP/08.
U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obrane oba optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranama optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
Slijedom izloženog, primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Puli – Pola 12. listopada 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.