Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3914/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M., M., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, S., radi vađenja putničkog broda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-209/19 od 15. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-209/19 od 15. travnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-342-28/19-03/1, URBROJ: 530-04-9-2-19-1 od 29. siječnja 2019. kojim je naloženo Lučkoj upravi S., kao tijelu koje upravlja lučkim područjem luke S. – ribarske luke B., da na trošak i rizik vlasnika J. P. i tužitelja, poduzme hitnu intervenciju vađenja podrtine putničkog broda G. J., koji je potonuo u ribarskoj luci B., na najefikasniji i najbrži mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti morskog okoliša te je premjesti na mjesto koje će sama odrediti uz prethodnu suglasnost Lučke kapetanije S. (točka I. izreke). Određeno je da je Lučka uprava S. navedeni nalog dužna izvršiti najkasnije do 1. ožujka 2019. (točka II. izreke).
2. Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika doneseno na temelju odredbi članaka 840.a, 840.n i 840.s Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13. i 26/15., dalje: PZ) radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).
3. Protiv osporavane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio relevantne činjenice te je pogrešno primijenio pravila sudskog postupka. Smatra da je, pored Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, tuženik u ovom sporu trebala biti i Lučka kapetanija u S., koja nije dostavila odgovor na tužbu, niti brodske knjige i druge isprave. Navodi da je osobno financirao preuređenje cijelog predmetnog broda za turizam te je u nekoliko navrata od navedene lučke kapetanije tražio dostavu brodskih knjiga odnosno zaštitu svog prava vlasništva, propisanu domaćim i međunarodnim pravom. Međutim, brod je neosnovano predan J. P. koji uopće nije bio upisan u registru brodova, niti je tužitelju platio stjecanje prava vlasništva broda. Stoga osporava navedeni njegov upis kao vlasnika broda te u tom smislu iznosi razloge. Smatra da nije obrazloženo zašto je pobijano rješenje tuženika doneseno 10 godina nakon što je Lučka kapetanija u S. imala saznanja što se događa s brodom. Naime, brod je prvi puta potonuo 2003. godine i više nije korišten, te je prebačen u plitko dno B. Stoga zabrana isplovljavanja od 20. srpnja 2009. nije osnovana jer je brod više puta tonuo te je nesposoban za isplovljavanje. Nadalje navodi kako je prvostupanjski sud donio odluku bez zakazivanja ročišta čime je povrijedio pravila sudskog postupka, odnosno smatra da se odluka nije mogla donijeti bez saslušanja stranaka. Predlaže Sudu poništiti pobijanu presudu.
4. Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi nezakonitosti pobijane odluke prvostupanjskog suda na koje upire tužitelj.
8. Tužitelj je tužbu podnio radi ocjene zakonitosti rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije S. od 29. siječnja 2019., pa je stoga donositelj tog rješenja pravilno označen tuženikom obzirom da je člankom 18. ZUS-a propisano kako je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.
9. Nadalje, budući da je u upravnom postupku utvrđeno kako podrtina putničkog broda G. J. predstavlja osobito ozbiljnu opasnost koja bi mogla ugrožavati ili ometati sigurnost plovidbe, te imati velike posljedice na morski okoliš, obalu ili povezane interese te ugrožavati pomorske djelatnosti u obalnom području, kao i druge gospodarske interese koji predstavljaju osnovne izvore prihoda osobama koje se njima bave te ljudske živote i dobrobit obalnog područja, uključujući i očuvanje morskih bogatstava te flore i faune, tuženik je u skladu s odredbama članaka 840.a, 840.n i 840.s PZ-a rješenjem od 29. siječnja 2019., koje je predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu, naložio Lučkoj upravi S. poduzimanje hitne intervencije vađenja podrtine navedenog broda na trošak i rizik vlasnika broda.
10. Ovako utvrđeno činjenično stanje tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, već osporava upis prava vlasništva predmetnog broda u upisnik trgovačkih brodova smatrajući da bi on trebao biti upisan kao vlasnik cijelog broda.
11. Međutim, ovaj žalbeni prigovor nije pravnoodlučan za rješenje ove upravne stvari, već eventualnog postupka u kojem se pred redovnim sudom odlučuje o navedenom pravu vlasništva.
12. Nadalje, u ovom postupku se s uspjehom ne mogu iznositi niti prigovori koji se tiču zakonitosti rješenja Lučke kapetanije S., Odjela za inspekcijske poslove od 20. srpnja 2009. o zabrani isplovljavanja jer to rješenje nije predmet ocjene zakonitosti u ovoj upravnoj stvari.
13. Stoga, a budući da tužitelj naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje u ovom sporu nije valjano osporio, to je osnovano prvostupanjski sud spor riješio bez rasprave primjenom odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a, zaključivši kako tužitelj osporava primjenu prava, a tužitelj u tužbi nije izričito zahtijevao održavanje rasprave.
14. Prema tome, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 9. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.