- 1 -

Broj: Pž-4782/2020

                                                                                          Broj: Pž-4782/2020

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J.H., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika J.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 31. kolovoza 2020., broj: 32.PpP-793/2020-7, na sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2021.,

p r e s u d i o    j e:

I.              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.H. i pobijana presuda potvrđuje.

II.               Temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljenik J.H. obvezan je naknaditi paušalni iznos troška drugostupanjskog prekršajnog postupka, u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik J.H. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna i zbog prekršaja iz članka 231. stavka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna, pa mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 8.700,00 kuna, a nakon uračunavanja vremena uhićenja preostala mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 8.100,00 kuna.

2. Istom presudom, temeljem članka 58. Stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca, a temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 420,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik J.H. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

4. Žalba okrivljenika je neosnovana.

5. Rješavajući predmet povodom žalbe okrivljenika, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

            6. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je u provedenom postupku prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i valjano obrazložio svoju odluku. U postupku je ispitan okrivljenik, pročitan zapisnik o očevidu, naredba o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, situacijski plan prometne nesreće, zapisnik o alkotestiranju, rješenje Policijske postaje Novi Marof od 7. siječnja 2005. godine, dokumentacija očevida i izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenicama i dokazima iznesenim na glavnoj raspravi savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima. Prvostupanjski sud iznosi nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, daje ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i daje razloge kojima se vodio pri utvrđivanju postoje li prekršaji i krivnja okrivljenika. Prvostupanjski sud je odbacio obranu okrivljenika i valjano obrazložio da je do prometne nesreće došlo uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila kojim se kretao. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola pri utvrđenoj koncentraciji. Kao što sud i obrazlaže, iz zapisnika o alkotestiranju je vidljivo da je okrivljenik imao koncentraciju alkohola od 2,63 g/kg i da je bez primjedaba potpisao zapisnik. Okrivljeni je prilikom upravljanja osobnim automobilom znao da mu je izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, a za obilježje djela prekršaja je irelevantno iz  kojih razloga mu je navedena mjera izrečena. Temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je nesporno utvrdio ostvarenje obilježja djela prekršaja kod okrivljenika.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje pravilno i zakonito utvrdio novčane kazne i izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 4 mjeseca, novčana kazna i zaštitna mjera nisu prestroge i valjano su obrazložene, te ovaj sud smatra da su primjereno odmjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku za prekršaje pod točkom 3/ i 4/, temeljem čl. 37. Prekršajnog zakona izrekao kazne ispod zakonom propisanih. Svrha je zaštitne mjere da se njenom primjenom otklone uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, pa je prvostupanjski sud ispravno okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru jer opravdano postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugrozi sigurnost prometa ponavljanjem djela prekršaja.

8. S obzirom na odredbu članka 138. stavak 2. točku 3. c) Prekršajnog zakona koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, te temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troška drugostupanjskog prekršajnog postupka kao u točki II. izreke ove presude, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

                              U Zagrebu, 9. srpnja 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.