REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3 43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice K. L., iz B., T. S. R. 24, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika O. bolnice B., OIB: …, B., A.
M. 8, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz B., radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave 28. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Z. o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 9. srpnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica 8, B., OIB: …, da tužiteljici K. L., iz B., T. S. R. 24, O.: …, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 736,59 kn bruto
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 18,36 kn od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 47,47 kn od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 4,38 kn od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,

- 2,88 kn od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,

- 77,98 kn od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak pa do isplate,

- 33,38 kn od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak

- 2,94 kn od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak

2 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

- 31,19 kn od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak

- 9,93 kn od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak

- 24,81 kn od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak

- 9,47 kn od 16.03.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak

- 34,05 kn od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak

- 25,03 kn od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak

- 38,79 kn od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 25,13 kn od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 1,00 kn od 16.04.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,

- 3,48 kn od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,

- 1,20 kn od 16.06.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak,

- 31,88 kn od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 27,09 kn od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 30,50 kn od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 23,11 kn od 16.12.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 13,91 kn od 16.03.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 34,56 kn od 16.04.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 29,56 kn od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 21,99 kn od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 81,87 kn od 16.02.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 15,69 kn od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak
i prireza porezu na dohodak,

- 34,95 kn od 16.04.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, u
roku od 15 dana.

3 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

II. Nalaže se tuženiku O. bolnica B., M. ulica 8, B., OIB: … da tužiteljici K. L., iz B., T. S. R. 24, OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu 937,50 kn sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 9. srpnja 2021. kao
dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica K. L., kao radnik podnijela je ovome sudu tužbu 1. veljače

2021., protiv tuženika O. bolnice B., kao poslodavca radi isplate razlike plaće.
U tužbi tvrdi da je u razdoblju od 1. veljače 2016., do 1. veljače 2021. bila zaposlena
kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničar na instrumentiranju prema
ugovoru o radu.

2. Tužiteljica tvrdi da tuženik nije platio tužiteljici dodatak za otežane uvjete rada na
osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom
radu radila u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužiteljici pripada pravo sukladno
odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog
osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (Narodne novine 29/2018,
92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i
nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Nadalje ističe da u navedenom
razdoblju tuženik nije platio tužiteljici dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi za sve određene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada redovnog i prekovremenog
rada radila na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imala odgovornost za živote
i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka
I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 96/15).

3. S obzirom je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore
navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se
utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme
korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

4. Tužiteljica ističe da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez provođenja
financijsko-knjigovodstvenog vještačenja mogla izračunati ukupan iznos bruto plaće,
odnosno dodataka koje potražuje, a isti se iznos svakako ne može obračunati bez
prethodne dostave dokumentacije o obračunima plaće i evidenciji radnog vremena.
Stoga prvenstveno podnosi stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. ZPP i potražuje od tuženika
isplatu iznosa razlike bruto plaće na ime dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi te razliku naknade plaće za godišnji odmor sve za
razdoblje od 1. veljače 2016 do 1. veljače 2021., čiji iznos će postaviti nakon
provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i potražuje parniče troškove sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do
isplate.

4 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

5. No, nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, naknade plaća po
osnovama navedenima u tužbi, evidenciju o radu za tužiteljicu u utuženom razdoblju,
podneskom zaprimljenim kod suda dana 18. svibnja 2021., tužiteljica je podneskom
od 27. svibnja 2021., u skladu s tim neosporenim obračunom, postavila određeni
tužbeni zahtjev radi isplate ukupnog bruto iznosa 736,29 kn sa zakonskim zateznim
kamatama tekućima na pojedine iznose kao su pobliže navedeni pod točkom I. izreke
i potražuje parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (list 221-222).

6. U odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu. Ističe da tužiteljica uz tužbu ne prilaže niti jedan materijalni dokaz
u korist svojih navoda, da nije uz tužbu nije priložio niti ugovor o radu, već i za taj
dokument predlaže pribavljanje istoga od tuženika kao poslodavca, iako bi taj
dokument nesumnjivo trebao biti u posjedu tužiteljice. Ističe da ukoliko je tužiteljica
uistinu bio zaposlenik tuženika, tada tužiteljica treba biti i u posjedu isplatnih lista za
utuženo razdoblje od 1. veljače 2016., do 1. veljače 2021., da se nigdje u tužbi se ne
navodi da tužiteljici kao zaposleniku tuženika ne bi bile uručene platne liste za utuženo
razdoblje.

7. Smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe, jer
bi tužiteljica trebao raspolagati svom dokumentacijom za koju traži od tuženika da ju u
nastavku postupka dostavi, navodi da čl. 186.b. st. 4. ZPP-a propisano je kako se
obveza dostave dokumentacije može naložiti tuženiku u slučaju kada se ne može
postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što tužiteljica dođe do podataka koje joj
tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za
obje stranke.

8. Tuženik nadalje navodi da bi mu se ovakva obveza naložila, smatra da se
prvenstveno je potrebno da budu ispunjene dvije pretpostavke. Prva pretpostavka je
da je riječ o podacima koje je tuženik prema sadržaju građanskopravnog odnosa
dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Ističe, ukoliko
je tužiteljica bio u radnom odnosu kod tuženika tada je zasigurno u posjedu ugovora o
radu, a i isplatnih lista plaća, budući se nigdje ne navodi kako mu iste nisu uručene.
Ističe da je tuženik tužiteljici već uručio svu dokumentaciju koja joj je potrebna za
postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

9. Nadalje, tuženik smatra da mora biti ispunjena i daljnja pretpostavka iz čl.186.b. st.

4. ZPP-a, a to je da tuženik ne želi dati tužiteljici podatke potrebne za postavljanje
određenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nikada od tuženika nije zatražila dostavu bilo
kakve dokumentacije, jer bi mu tuženik, ukoliko takvu dokumentaciju posjeduje,
zasigurno istu stavio na raspolaganje. Tužiteljica ne nudi nikakav dokaz da je od
tuženika zatražio dokumentaciju na koju se poziva i za koju traži da se tuženik
posredstvom suda obveže da ju dostavi, stoga smatra da tužbu treba odbaciti kao
neurednu.

10. Tuženik ne spori kako se Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13.), Dodatkom ovom kolektivnom
ugovoru (Narodne novine 96/15.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i

5 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i
plaće. Tuženik osporava da pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika
tuženik nije poštovao odredbe kolektivnog ugovora i drugih propisa u odnosu na prava
bilo kojeg od svoji zaposlenika počevši od 1. veljače 2016. pa do 1. veljače 2021.
Tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. pa do 1.
veljače 2021.. i to na ime neplaćenih dodataka za posebne uvjete rada, s osnova
iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada, pa tako i
prekovremenom radu. Pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad
regulirano je čl. 47. i čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine 143/13.), odnosno čl. 45. i čl.

51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.). Odredbom čl. 53. st. 5. KU (Narodne novine
143/13.) koji je neizmijenjen odredbom čl. 51. st. 5. KU (Narodne novine 29/18.)
propisano je da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih
sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura.
Slijedom iznijetog tužiteljica nema pravo na dodatak zbog otežanih uvjeta rada i
dodatak s osnova iznimne odgovornosti radnog mjesta, budući da se plaća za vrijeme
dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a što je prekovremeni rad
prema čl. 53. st. 4. KU (Narodne novine 143/13.) i čl. 51. st. 4. (Narodne novine 29/18.),
obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem tužiteljica dežura.

11. Tuženik tvrdi da je pravilno obračunavao i isplaćivao svim zaposlenicima naknadu
za cjelokupni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, te je tuženik svim zaposlenicima
pravilno obračunavao i isplaćivao mjesečne plaće za utuženo razdoblje, a time je
tuženik svim zaposlenicima pravilno obračunao i isplatio i naknade za godišnji odmor.

12. Tuženik ističe da je svim zaposlenicima u spornom razdoblju pravilno obračunavao
i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja pa je
slijedom toga tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, potražuje troškove
postupka.

13. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom
postupka izveo dokaz uvidom u obračune isplaćene plaće, evidencije o radnom
vremenu, izračun razlike plaće i naknade plaće sačinjen po tuženiku.

14. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova
dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. st.1 i 2
Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine broj 143/13 i Kolektivnim ugovorom Narodne novine 29/18) kojima je određeno
da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim
mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak
na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, za dodatak za plaću za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje pacijenta, temeljem odredbe članka 59. KU/2013 kojim
je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi tužitelj ostvaruje
dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada te zahtjev za isplatu razlike
naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju od 1. veljače 2016. pa do 1. veljače 2021.

6 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

17. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 1. veljače

2016. pa do 1. veljače 2021., bila zaposlena kod tuženika i to neprekidno na radnom
mjestu medicinske sestre/tehničar instrumentiranju, a što proizlazi iz navoda stranaka,
obračuna plaće i evidencija radnog vremena. Prema dostavljenom obračunu po
tuženiku obuhvaćeno je razdoblje do 1. travnja 2020.,

18. Prema ocjeni suda, tužiteljici na njenom radnom mjestu u utuženom pripada
dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% od osnovne plaće za
razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019., a od 1. rujna 2019., do 1. travnja

2020., u visini od 28%. Nadalje, po ocjeni suda da je tužiteljici za cijelo utuženo
razdoblje od 1. veljače 2016., do 31. ožujka 2020., kao medicinskoj sestri/tehničar na
instrumentiranju i dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi
i to u spornom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019. u iznosu 4% od
osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019., do 1. travnja 2020., u visini od 8%. od
osnovne plaće. Sve navedeno proizlazi iz čl. 57., čl. 59. Kolektivnog ugovora za
djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13), čl. 4.
Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(Narodne novine, 96/15) i čl. 55. i čl. 57. KU (Narodne novine 29/18, 92/19), a što ni
tuženik ne osporava.

19. Nesporno je da su u evidencijama radnog vremena i obračunima plaća točno
evidentirani svi sati rada tužiteljice kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu, te
da je tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio postotak dodatka za posebne
uvjete rada, kao i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo na
redovni mjesečni fond sati rada, dok joj nije taj dodatak obračunao ni isplatio na
prekovremene sate rada.

20. Nije sporno da je tuženik tužiteljici isplatio naknade plaće za godišnji odmor, no
bilo je sporno postoji li razlika u visini tih naknada za slučaj da se tužiteljici drugačije
obračunaju prosječne plaće na temelju kojih se radi izračun naknade plaće za godišnji
odmor. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi nespornim da je podatak o
radnom mjestu, te postotak i visina dodatka na plaću za posebne uvjete rada i dodatka
za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi vidljiva iz svakog pojedinog obračuna
plaće. Obračuni plaće i evidencije radnog vremena za tužiteljicu dostavljeni su po
tuženiku pa je nesporno da je sva ta dokumentacija vjerodostojna, jer je dostavljena iz
službenih programskih evidencija tuženika O. bolnice B., a koju
vjerodostojnost iste tužiteljica nije osporavala pa proizlazi da je ista nesporna za obje
stranke.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tuženik tužiteljici za cijelo utuženo
razdoblje isplatio sve dodatke na osnovnu plaću za redovne sate rada, sporno je
pripada li tužiteljici dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost
za život i zdravlje ljudi i u odnosu na prekovremene sate rada, te je li tuženik tužiteljici
pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za iskorišteni godišnji odmor, te je bila
sporna i visina potraživanja tužiteljice.

22. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužba tužiteljice nepodobna za raspravljanje , jer je
tužiteljica u tužbi jasno odredila razdoblje od 1. veljače 2016., do 1. veljače 2021.,
(koje u konačnom zahtjevu obuhvaća zaključno ožujak 2020.), jasno odredila osnov
svoga potraživanja tj. utuženi dodaci na plaću na one sate rada za koje joj dodaci nisu

7 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

plaćeni tj. na prekovremene sate rada te razliku plaće za iskorišteni godišnji odmor.
Tužiteljica je u tužbi navela da će zahtjev određeno postaviti nakon dostave
dokumentacije od strane tuženika i nakon provedenog vještačenja, a se sukladno čl.

186.b ZPP-a, što njenu tražbinu čini urednom i odredivom. Kako je tužiteljica određeni
tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP postavila odmah nakon što je zaprimljen
neosporeni obračun sačinjen po tuženicu, to je po ocjeni suda tužba uredna i
postavljena u skladu s odredbama ZPP-a.

23. Odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja
(dalje: KU) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju i to čl. 57. KU NN 143/13 (koji je
u primjeni od 1. prosinca 2013.) uz dodatak KU NN 96/15 odnosno čl. 55. KU NN 29/18,
92/19, koji je bio na snazi do kraja utuženog razdoblja bilo je propisano da radniku u
djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i
poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,
time da je taj dodatak za posebne uvjete rada tužitelju za razdoblje od 1. veljače 2016.
do 31. kolovoza 2019. pripadao u visini 25% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. do

31. ožujka 2020. u visini 28% od osnovne plaće, a što nije između stranaka sporno i
proizlazi iz obračuna plaća kao i obračuna razlike plaće, u kojem je omjeru dodatak i
obračunat na redovan mjesečni fond sati rada, ali ne i na prekovremene sate rada.

24. Nadalje, nesporno je i da je tužiteljici kao medicinskoj sestri/tehničar na
instrumentiranju pripadao dodatak na osnovnu plaću za iznimnu odgovornost za život
i zdravlje ljudi u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 4%
od osnovne plaće (čl. 4. Dodatka I. KU NN 96/15) odnosno čl. 57. KU NN 29/18 i 92/19,
a od 1. rujna do 31. ožujka 2021., u iznosu od 8% od osnovne plaće, te da joj je u tim
postocima za pripadajuća razdoblja taj dodatak obračunat na redovan mjesečni fond
sati rada, ali ne i na prekovremene sata rada.

25. Odredbom čl. 47. KU NN 143/13, čl. 45 KU 29/18 i 92/19, definiran je pojam plaće,
pa tako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom
definirano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova
radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija,
dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Niti iz jedne odredbe
Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne proizlazi da
tužitelju, kojemu nesporno pripada dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za
iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u cijelom utuženom razdoblju, ti dodaci
pripadaju samo u odnosu na ostvarenu redovnu satnicu rada, a ne i na prekovremene
sate rada, niti da bi se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja plaće
po osnovi tih dodataka međusobno isključivali.

26. Tužiteljici pripadaju dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za
život i zdravlje ljudi, jer ukoliko postoje posebni uvjeti rada i takva iznimna odgovornost
za vrijeme redovnih sati rada, isti postoje i za vrijeme prekovremenih sati rada. Isplata
dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na dodatak za posebne uvjete rada i
na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada,
jer tužiteljica i onda kad radi prekovremeno, radi u posebnim uvjetima rada i sa
iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, kao i za vrijeme kada odrađuje
redovne sate rada.

8 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

27. Temeljem čl. 60. ZR NN 149/09, čl. 81. ZR NN 93/14, odnosno čl. 36. st. 2. KU NN
143/13, čl. 34. st. 2. KU NN 29/18, kao i čl. 59. TKU NN 141/12, čl. 58. TKU NN 24/17
i čl. 58. TKU NN 128/17 radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na
naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a
najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca
(uračunavajući sva primanja u naravi i novcu koja predstavljaju naknadu za rad;
odnosno i naknadu plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri
mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje u trajanju do 42 dana.

28. Iz obračuna plaća za tužiteljicu razvidno je da je tuženik tužiteljici obračunavao
dodatak za posebne uvjete rada i dodatak na iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi (ne i na prekovremene sate rada). Upravo iz tih obračuna koji su nesporno
vjerodostojni vidljivo je da su neosnovani navodi tuženika da se utuženi dodaci
obračunavaju na osnovnu plaću bez obzira na odrađene sate rada i da bi ti dodaci bili
nepromjenjivi (jer bi u tom slučaju na obračunima plaće bio po jedan fiksni iznos za
svaku vrstu dodatka za svaki mjesec), već je iz obračuna plaća vidljivo da su ti dodaci
svakog mjeseca obračunati na onoliko redovnih sati koliko ih je odrađeno, dakle po
satima rada (ali niti na jedan prekovremeni sat rada). Nadalje, irelevantno je za odnos
tužiteljice kao radnika i tuženika kao poslodavca, tuženikovo pozivanje na nužnost
obračuna i isplate plaće sukladno parametrima COP-a, jer se radnika ne tiče može li
poslodavac mijenjati obračune plaća, već je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću u
skladu s kolektivnim ugovorom.

29. Prema čl. 5. st. 1. u vezi čl. 7. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11,
82/12, 73/13) važećeg do 7. kolovoza 2014. poslodavac je obvezan u radnom odnosu
radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću. Ako je neko pravo iz radnog
odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom
sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,
primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo. Sadržajno su predmetna prava i obveze
propisani i u čl. 7. st. 1. u vezi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14,
127/17) važećeg u razdoblju od 7. kolovoza 2014. pa nadalje.

30. Da tužiteljica ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi koji se obračunavaju na prekovremene sate rada,
stav je zauzela sudska praksa u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-206/12 od 2.
travnja 2014. iz koje proizlazi da ako tužitelju prema KU ima pravo na određene
dodatke na plaću, dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme,
tako i na plaću za prekovremeni rad. Isti stav zauzet je i u presudama brojnih
Županijskih sudova u RH, pa tako npr. Županijski sud u Zagrebu Gž R-461/18 od 13.
prosinca 2018., Županijski sud u Rijeci Gž R-427/2018 od 18. rujna 2018., Županijski
sud u Splitu broj Gž R-293/2018 od 8. travnja 2019., Županijski sud u Osijeku broj Gž
R-407/2018 od 9. svibnja 2019. Konačno, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog
suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da
zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i
zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom
radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na
uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju
pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

9 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

31. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je izvršio uvid u obračun potraživanja
sačinjen po tuženiku (list 141-142 spisa) kojega su i tužiteljica i tuženik u cijelosti
prihvatili točnim i valjanim, to je tužiteljica postavila određeni tužbeni zahtjev radi isplate
bruto iznosa 736,59 kn na ime dodatka za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost
za život i zdravlje ljudi i na ime naknade plaće za godišnji odmor sa zakonskim
zateznim kamatama kao pod toč. I. izreke presude, kao je i navedeno u podnesku
tužiteljice od 27. svibnja 2021., (list 221-222 spisa), a odustala je od prijedloga za
provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer su se stranke suglasile da
provođenje tih dokaza nije niti potrebno.

32. Iz obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da za slučaj obračuna
dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi te naknadu plaće za godišnji odmor u iznosu 736,59 kn, tuženik tužiteljici nije
isplatio razliku plaće u iznosu od 736,59 kn (list 22-23 spisa). S obzirom da je obračune
plaća i obračun potraživanja dostavio sam tuženik, da tužiteljica nije osporavala
točnost i istinitost svih podataka navedenih u obračunima plaće i točnost sačinjenog
obračuna potraživanja na način da su dodaci za posebne uvjete rada i za iznimnu
odgovornost za život i zdravlje ljudi i naknade plaće za godišnji odmor obračunati za
prekovremene sate rada, to nije bilo potrebe provoditi financijsko-knjigovodstveno
vještačenje.

33. U utuženom razdoblju tužiteljica je ostvarila određeni broj prekovremenih sati rada
navedenih u izračunu razlike plaće za prekovremeni rad u rubrici "prekovremeni" (list
22-23 spisa) za koje joj pripada razlika neisplaćenih, a utuženih bruto dodataka i to za
posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razlike
plaće za godišnji odmor u iznosu ukupno bruto 736,59 kn i to po pojedinim mjesecima
kao u tablici obračuna potraživanja tuženika u stupcu "ukupno razlika bruto" i "razlika
GO" na listu 141-142 spisa, tj. kao pod toč. I.. izreke presude.

34. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04,
73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15,
dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak, obračunava, obustavlja i uplaćuje
poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to
prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4.
i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07,
146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik)
predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog
mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.

14. toga Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza
isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada,
kao porez po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine
sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka
isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
pa se na te iznose kamate ne obračunavaju, ali iste tužitelj i ne potražuje (tako i u
presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.).

35. Dakle, na temelju obračuna potraživanja sačinjenog po tuženiku proizlazi da bruto
iznos dodataka za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje
ljudi, sve obračunato na ostvarene prekovremene sate rada, razlika naknade plaće za
godišnji odmor tužitelju za razdoblje od 1. veljače 2016., do 31. ožujka 2020., iznosi

10 Poslovni broj: REF 12: Pr-462/2021-12

bruto 736,59 kn, pa je radi isplate tih iznosa tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao pod
toč. I izreke presude, osim za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na
dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u tim bruto iznosima. Za svaki pojedini
mjesec za razdoblje od 1. veljače 2016., do 31. ožujka 2020., pripadajući iznos tih bruto
dodataka naveden je na listu 141-142 spisa, u stupcima "ukupno razlika bruto" i "razlika
GO", a koji su pobliže označeni pod toč. I. izreke presude, time da na svaki mjesečni
bruto iznos dodatka tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 16. u
mjesecu na dodatke za prethodni mjesec pa do isplate, jer je temeljem čl. 92. st. 2
Zakona o radu (Narodne novine, 93/14, 127/17, 98/19) tuženik bio tužiteljici dužan
plaću (zajedno s pripadajućim dodacima) isplaćivati do 15. u mjesecu za prethodni
mjesec, a sve u vezi čl. 29. st. 1. u vezi st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine, 41/08, 125/11, 78/15).

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155
ZPP. Kako tužiteljica u parnici uspjela u cijelosti, to joj je tuženik u obvezi u cijelosti
nadoknadi parnične troškove. Parnični troškovi tužiteljice sastoje se od (ukupni vps.
736,59 kn) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od
500,00 kn ( tbr. 7 toč. 8),, troškovi pristup na ročištu za objavu presude u iznosu od
250,00 kn, trošak PDV-a u iznosu od 187,50 kn, sveukupno 937,50 kn na koje joj
pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od 9. srpnja 2021. kao dana donošenja ove
presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

37. Svi parnični troškovi odmjereni tužiteljici bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a
potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u granicama postavljenog određenog
zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

38. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 9. srpnja 2021.

Sudac Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga suda, pisano
u tri istovjetna primjerka.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog
povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).