Poslovni broj 2 P-1289/2019-24             

 

 

 

                                                                                                                                                                                         

                  

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola                                                   Poslovni broj 2 P-1289/2019-24

                                                                                      

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Općinski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Tamari Došen, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice G.M. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku L.Š., odvjetniku iz P., protiv tuženika P. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku iz OD L. i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 26. svibnja 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, objavljene 9. srpnja 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Utvrđuju se ništetnim odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9*** kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24. rujna 2005. godine, i to:

-u odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu, koja glasi:

„…koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, i…“,

-u odredbi druge rečenice čl. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi:

„U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“,

-u odredbi treće rečenice čl. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi:

„O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita.“,

-u odredbi četvrte rečenice čl. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi:

„Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kada je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci.“,

-u odredbi pete rečenice čl. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi:

„Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.“,

-u odredbi čl. 12.9. Ugovora o kreditu koji glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“, pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II              Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9*** kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 24. rujna 2005. godine, i to:

-u odredbi čl. 1. Ugovora o kreditu koja glasi:

„…u kunama koji odgovara protuvrijednosti…“ i u odredbi istog članka koji glasi: „…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“;

-u odredbi druge rečenice čl. 4. Ugovora o kreditu koja glasi:

„…u CHF…“;

-u odredbi druge rečenice čl. 5. Ugovora o kreditu koja glasi:

„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“;

-u odredbi druge rečenice čl. 6 Ugovora o kreditu koja glasi:

„Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.“;

-u odredbi prve rečenice čl. 7.2. Ugovora o kreditu koja glasi:

„…plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“,pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

 

III              Nalaže se tuženiku P.d.d., Z., OIB: ..., da isplati tužitelju G.M. iz B., OIB: ..., iznos u visini od 19.531,23 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 83,43 kn teku od dana 01.09.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,42 kn teku od dana 01.10.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,20 kn teku od dana 01.11.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 60,48 kn teku od dana 01.12.2007. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,72 kn teku od dana 01.01.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,90 kn teku od dana 01.02.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 130,86 kn teku od dana 01.03.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 129,14 kn teku od dana 01.04.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 127,37 kn teku od dana 01.05.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 125,65 kn teku od dana 01.06.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 123,88 kn teku od dana 01.07.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 122,11 kn teku od dana 01.08.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 120,29 kn teku od dana 01.09.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,47 kn teku od dana 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,98 kn teku od dana 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,70 kn teku od dana 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 168,82 kn teku od dana 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 185,40 kn teku od dana 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 191,55 kn teku od dana 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,16 kn teku od dana 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 166,20 kn teku od dana 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 131,00 kn teku od dana 01.06.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 101,02 kn teku od dana 01.07.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 104,96 kn teku od dana 01.08.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 119,27 kn teku od dana 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 115,29 kn teku od dana 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 97,65 kn teku od dana 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,64 kn teku od dana 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 143,75 kn teku od dana 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 175,74 kn teku od dana 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 164,64 kn teku od dana 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 206,53 kn teku od dana 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 194,64 kn teku od dana 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 212,48 kn teku od dana 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 343,87 kn teku od dana 01.07.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 312,99 kn teku od dana 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 387,68 kn teku od dana 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 360,52 kn teku od dana 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 305,68 kn teku od dana 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 404,71 kn teku od dana 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 528,52 kn teku od dana 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 438,99 kn teku od dana 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 468,09 kn teku od dana 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 423,16 kn teku od dana 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 426,96 kn teku od dana 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 593,16 kn teku od dana 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 601,93 kn teku od dana 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 9.483,63 kn teku od dana 23.07.2011. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi od 14% godišnje za period do 30. lipnja 2011., od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

IV              Nalaže se tuženiku P. d.d., Z., OIB: ..., da naknadi tužitelju G.M. iz B, OIB: ... parnični trošak od 10.000,00 kuna u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena dok se u iznosu od 4.213,00 kuna zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužbom od 12. lipnja 2019. tužitelj navodi da je 24. rujna 2005. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj 9*** za kupnju vozila u iznosu kunske protuvrijednosti 27.055,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50 %, a utvrđuje se Odlukom banke o kreditiranju građana, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano, bez utjecaja druge strane, određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 utvrđeno je da je tuženik pobijedio kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili parametre i metodu izračuna, zbog čega je nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. U odnosu na valutnu klauzulu tuženik je tužitelja propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Od plasmana kredita 24. rujna 2005. kada je srednji tečaj tuženika iznosio 4,783335 kn isti se povećavao što je za posljedicu imalo povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 utvrđeno je da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je uzrokovalo neravnotežu u ugovornom odnosu na štetu potrošača, pa su takve odredbe ništetne.

S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi tužitelj zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao te tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom vještaka podneskom od 1. travnja 2021.

 

2.              Odgovorom tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer je kredit otplaćen, a presuda u tužbi „potrošač“ se odnosi na stambene kredite, a interes za podizanje tužbe postoji samo dok povreda postoji. Ugovorena valutna klauzula je dopuštena čl. 22. Zakona o obveznim odnosima a regulatornim propisima HNB nije dovedena u pitanje. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne podrazumijevaju da se ista ne može mijenjati odnosno da bi cijelo vrijeme trajanja ugovora trebala iznositi početnih 5,50% jer ugovaranje fiksne kamate nije bilo intencija ugovornih strana. Solemnizacijom ugovora stranke prihvaćaju sve odredbe zbog čega u skladu s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-895/2003 nema pretpostavki za ništavost pojedinih odredbi solemniziranog sporazuma. Tuženik ističe prigovor zastare jer je protekao opći rok zastare od pet godina od otplate kredita, tuženikovog stjecanja bez osnove.  

 

3.              U dokaznom postupku je pročitan ugovor o kreditu i provedeno financijsko vještačenje. 

 

3.1.              Člankom 1. ugovora o kreditu broj 9*** od 24. rujna 2005. tužitelju je odobren kredit u protuvrijednosti 27.055,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dana korištenja kredita, člankom 2. utvrđena je namjena kredita, kupnja vozila, člankom 4. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50%, člankom 7. dogovorena je  otplata u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po  srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, a dospijeće je zadnji dan u mjesecu.

 

3.2.              Financijskim vještačenjem provedenim u ožujku 2021. po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo G.Š.M. utvrđena je mjesečna razlika između kamate plaćene prema kreditu i ugovorene kamate od 5,50% od ukupno 872,72 CHF ili 4.169,61 kunu te razlika između plaćenih anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća i iznosa anuiteta po srednjem tečaju na dan korištenja kredita ukupno 15.358,70 kuna, u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do prijevremene otplate kredita, 22. srpnja 2011.

 

4.              Utvrđeno je :

– da je tužitelj s tuženikom 24. rujna 2005. zaključio ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 27.055,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, u mjesečnim anuitetima prema tuženikovom planu otplate u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, koji kredit je otplaćen,

- da je ugovorena promjenjiva redovna kamata od 5,50% godišnje u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana,

- da je u tijeku otplate davatelj kredita mijenjao kamatnu stopu 1. kolovoza 2007. na 6,50%, 1. listopada 2007. na 6,25% i 1. veljače 2008. na 7,20%,

- da razlika između naplaćenog iznosa kamate i kamate po stopi od 5,50% iz početnog otplatnog plana prema tečaju (srednjem tečaju banke na dan dospijeća,  plaćanja) iznosi 4.169,61 kunu,

- da razlika između naplaćenog iznosa anuiteta primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan dospijeća i anuiteta primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan korištenja iz početnog otplatnog plana iznosi 15.358,70 kuna,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da  ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope.

 

5.              Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2.  kojim  se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

 

6.              Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

 

7.              Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je  potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio presudom Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Privredne banke Zagreb d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81.,82.i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

8.              Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je  potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora  nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.studenog 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

 

9.              Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014., stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

 

10.              Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

 

11.              Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018)  uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava. 

 

12.              Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za  rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja. 

 

13.              Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja Odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim. 

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika  doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima

 

14.              U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

Ova tužba je podnesena 12. lipnja 2019. za tražbine dospjele od 1. rujna 2007. do 23. srpnja 2011. Budući da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012. zastara bi nastupila za tražbine dospjele do 04. travnja 2007. pa je prigovor zastare neosnovan.

 

15.              Sporedno potraživanje, zakonska zatezna kamata određena je u skladu s čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke od 9% ("Narodne novine" 1/08., 75/08., 1/09., 76/09., 1/10., 82/10. i 1/11.) odnosno, počevši od 30. lipnja 2011. godine, 7% ("Narodne novine" 74/11.,1/12.,73/12.,1/13.,83/13., 1/14., 80/14. i 1/15.), koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a dosuđena je od dana dospijeća, u skladu s nalazom financijskog vještaka.

 

16.              Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 2.500,00 kuna, nagrada punomoćniku za sastav tužbe, podneska od 28. siječnja i 1. rujna 2020. i 1. travnja 2021., zastupanja na ročištu 20. siječnja i 26. svibnja 2021. po 100 bodova, ukupno 600 bodova, što primjenom Tbr.42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 91/04., 37/05., 59/07.,148/09.,142/12.,103/14. i 118/14.), iznosi 7.500,00 kuna.

Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za zastupanje na ročištu 28. siječnja i 1. rujna 2020. koja su odgođena, a na kojima je predao podneske za koje je nagrada priznata u cijelosti. 

Tužitelj je oslobođen plaćanja pristojbe koja bi prema visini tužbenog zahtjeva iznosila za tužbu 544,00 kuna i presudu 545,00 kuna.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019.)

 

U Puli, 9. srpnja 2021.

 

                                                                                                                                   S u d a c

                                                                                                                        Tamara Došen  

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka odluke. O žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna

1. punomoćniku tužitelja L.Š., odvjetniku iz P.

2.  punomoćnicima tuženika iz OD L.