1             

Poslovni broj 139 P-6674/19-24

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 139 P-6674/19-24

 

 

U              I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB: …, K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O.d. Ž., B. & A. d.o.o. u Z., protiv tuženika R.A. d.d., OIB …, Z., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u O. d. G. & G. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. J., odvjetničke vježbenice u Z. i zamjenika punomoćnika tuženika A M., odvjetničkog vježbenika u Z., na ročištu za objavu presude 9. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I.                    Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime preplaćene kamate iznos od 4.215,28 kuna sa zateznim kamatama tekućim:

-  na iznos od 49,27 kuna tekućim od 29.11.2007. do isplate,

-  na iznos od 48,34 kuna tekućim od 29.12.2007. do isplate,

-  na iznos od 48,69 kuna tekućim od 31.1.2008. do isplate,

-  na iznos od 48,42 kuna tekućim od 25.2.2008. do isplate,

-  na iznos od 48,87 kuna tekućim od 31.3.2008. do isplate,

-  na iznos od 46,94 kuna tekućim od 28.4.2008. do isplate,

-  na iznos od 71,16 kuna tekućim od 31.5.2008. do isplate,

-  na iznos od 70,12 kuna tekućim od 28.7.2008. do isplate,

-  na iznos od 69,13 kuna tekućim od 29.7.2008. do isplate,

-  na iznos od 68,40 kuna tekućim od 29.8.2008. do isplate,

-  na iznos od 68,17 kuna tekućim od 27.9.2008. do isplate,

-  na iznos od 74,57 kuna tekućim od 29.10.2008. do isplate,

-  na iznos od 68,11 kuna tekućim od 29.11.2008. do isplate,

-  na iznos od 71,05 kuna tekućim od 30.12.2008. do isplate,

-  na iznos od 70,54 kuna tekućim od 30.1.2009. do isplate,

-  na iznos od 70,64 kuna tekućim od 28.2.2009. do isplate,

-  na iznos od 111,41 kuna tekućim od 30.3.2009. do isplate,

-  na iznos od 110,67 kuna tekućim od 29.4.2009. do isplate,

-  na iznos od 106,95 kuna tekućim od 1.6.2009. do isplate,

-  na iznos od 103,79 kuna tekućim od 27.6.2009. do isplate,

-  na iznos od 102,70 kuna tekućim od 28.7.2009. do isplate,

-  na iznos od 101,62 kuna tekućim od 29.8.2009. do isplate,

-  na iznos od 99,84 kuna tekućim od 30.9.2009. do isplate,

-  na iznos od 98,11 kuna tekućim od 30.9.2009. do isplate,

-  na iznos od 96,98 kuna tekućim od 30.11.2009. do isplate,

-  na iznos od 96,10 kuna tekućim od 29.12.2009. do isplate,

-  na iznos od 94,61 kuna tekućim od 2.1.2010. do isplate,

-  na iznos od 93,69 kuna tekućim od 28.2.2010. do isplate,

-  na iznos od 93,83 kuna tekućim od 27.3.2010. do isplate,

-  na iznos od 91,42 kuna tekućim od 30.4.2010. do isplate,

-  na iznos od 90,13 kuna tekućim od 29.5.2010. do isplate,

-  na iznos od 93,88 kuna tekućim od 30.6.2010. do isplate,

-  na iznos od 89,18 kuna tekućim od 28.7.2010. do isplate,

-  na iznos od 91,87 kuna tekućim od 31.8.2010. do isplate,

-  na iznos od 88,50 kuna tekućim od 29.9.2010. do isplate,

-  na iznos od 84,97 kuna tekućim od 27.10.2010. do isplate,

-  na iznos od 85,35 kuna tekućim od 29.10.2010. do isplate,

-  na iznos od 87,01 kuna tekućim od 27.12.2010. do isplate,

-  na iznos od 82,46 kuna tekućim od 31.1.2011. do isplate,

-  na iznos od 81,10 kuna tekućim od 27.2.2011. do isplate,

-  na iznos od 77,55 kuna tekućim od 28.3.2011. do isplate,

-  na iznos od 75,00 kuna tekućim od 26.4.2011. do isplate,

-  na iznos od 77,54 kuna tekućim od 30.5.2011. do isplate,

-  na iznos od 75,76 kuna tekućim od 29.6.2011. do isplate,

-  na iznos od 69,83 kuna tekućim od 31.7.2011. do isplate,

-  na iznos od 65,34 kuna tekućim od 30.8.2011. do isplate,

-  na iznos od 60,68 kuna tekućim od 29.9.2011. do isplate,

-  na iznos od 40,49 kuna tekućim od 31.10.2011. do isplate,

-  na iznos od 38,55 kuna tekućim od 30.11.2011. do isplate,

-  na iznos od 37,10 kuna tekućim od 30.12.2011. do isplate,

-  na iznos od 35,80 kuna tekućim od 31.1.2012. do isplate,

-  na iznos od 33,94 kuna tekućim od 27.2.2012. do isplate,

-  na iznos od 31,73 kuna tekućim od 27.3.2012. do isplate,

-  na iznos od 29,77 kuna tekućim od 24.4.2012. do isplate,

-  na iznos od 27,98 kuna tekućim od 28.5.2012. do isplate,

-  na iznos od 25,79 kuna tekućim od 29.6.2012. do isplate,

-  na iznos od 23,76 kuna tekućim od 31.7.2012. do isplate,

-  na iznos od 21,57 kuna tekućim od 29.8.2012. do isplate,

-  na iznos od 19,29 kuna tekućim od 30.9.2012. do isplate,

-  na iznos od 17,44 kuna tekućim od 31.10.2012. do isplate,

-  na iznos od 15,42 kuna tekućim od 26.11.2012. do isplate,

-  na iznos od 13,12 kuna tekućim od 27.12.2012. do isplate,

-  na iznos od 10,84 kuna tekućim od 28.1.2013. do isplate,

-  na iznos od 8,88 kuna tekućim od 27.2.2013. do isplate,

-  na iznos od 6,68 kuna tekućim od 29.3.2013. do isplate,

-  na iznos od 4,46 kuna tekućim od 29.4.2013. do isplate,

-   na iznos od 2,21 kuna tekućim od 28.5.2013. do isplate i to za razdoblje do

31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem

polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II.                 Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime preplaćene valutne klauzule iznos od 12.969,15 kuna sa zateznim kamatama tekućim:

-  na iznos od 19,21 kuna tekućim od 28.8.2006. do isplate,

-  na iznos od 4,21 kuna tekućim od 29.9.2006. do isplate,

-  na iznos od 43,64 kuna tekućim od 29.10.2008. do isplate,

-  na iznos od 22,16 kuna tekućim od 30.12.2008. do isplate,

-  na iznos od 30,67 kuna tekućim od 30.1.2009. do isplate,

-  na iznos od 57,53 kuna tekućim od 28.2.2009. do isplate,

-  na iznos od 12,79 kuna tekućim od 30.3.2009. do isplate,

-  na iznos od 22,54 kuna tekućim od 29.4.2009. do isplate,

-  na iznos od 4,26 kuna tekućim od 1.6.2009. do isplate,

-  na iznos od 3,59 kuna tekućim od 29.8.2009. do isplate,

-  na iznos od 7,37 kuna tekućim od 30.9.2009. do isplate,

-  na iznos od 18,23 kuna tekućim od 30.11.2009. do isplate,

-  na iznos od 30,11 kuna tekućim od 29.12.2009. do isplate,

-  na iznos od 46,60 kuna tekućim od 2.1.2010. do isplate,

-  na iznos od 50,52 kuna tekućim od 28.2.2010. do isplate,

-  na iznos od 75,38 kuna tekućim od 27.3.2010. do isplate,

-  na iznos od 61,79 kuna tekućim od 30.4.2010. do isplate,

-  na iznos od 82,08 kuna tekućim od 29.5.2010. do isplate,

-  na iznos od 157,33 kuna tekućim od 30.6.2010. do isplate,

-  na iznos od 127,03 kuna tekućim od 28.7.2010. do isplate,

-  na iznos od 193,34 kuna tekućim od 31.8.2010. do isplate,

-  na iznos od 180,71 kuna tekućim od 29.9.2010. do isplate,

-  na iznos od 165,24 kuna tekućim od 27.10.2010. do isplate,

-  na iznos od 206,86 kuna tekućim od 29.11.2010. do isplate,

-  na iznos od 270,20 kuna tekućim od 27.12.2010. do isplate,

-  na iznos od 239,75 kuna tekućim od 31.1.2011. do isplate,

-  na iznos od 260,11 kuna tekućim od 26.2.2011. do isplate,

-  na iznos od 244,66 kuna tekućim od 28.3.2011. do isplate,

-  na iznos od 246,21 kuna tekućim od 26.4.2011. do isplate,

-  na iznos od 340,67 kuna tekućim od 30.5.2011. do isplate,

-  na iznos od 361,45 kuna tekućim od 29.6.2011. do isplate,

-  na iznos od 444,37 kuna tekućim od 31.7.2011. do isplate,

-  na iznos od 406,86 kuna tekućim od 30.8.2011. do isplate,

-  na iznos od 362,53 kuna tekućim od 29.9.2011. do isplate,

-  na iznos od 367,72 kuna tekućim od 31.10.2011. do isplate,

-  na iznos od 366,66 kuna tekućim od 30.11.2011. do isplate,

-  na iznos od 384,11 kuna tekućim od 30.12.2011. do isplate,

-  na iznos od 411,41 kuna tekućim od 31.1.2012. do isplate,

-  na iznos od 417,27 kuna tekućim od 27.2.2012. do isplate,

-  na iznos od 407,48 kuna tekućim od 27.3.2012. do isplate,

-  na iznos od 411,44 kuna tekućim od 24.4.2012. do isplate,

-  na iznos od 425,23 kuna tekućim od 28.5.2012. do isplate,

-  na iznos od 417,42 kuna tekućim od 29.6.2012. do isplate,

-  na iznos od 409,45 kuna tekućim od 31.7.2012. do isplate,

-  na iznos od 411,64 kuna tekućim od 29.8.2012. do isplate,

-  na iznos od 396,92 kuna tekućim od 30.9.2012. do isplate,

-  na iznos od 425,77 kuna tekućim od 31.10.2012. do isplate,

-  na iznos od 430,79 kuna tekućim od 26.11.2012. do isplate,

-  na iznos od 425,00 kuna tekućim od 27.12.2012. do isplate,

-  na iznos od 404,37 kuna tekućim od 28.1.2013. do isplate,

-  na iznos od 433,33 kuna tekućim od 27.2.2013. do isplate,

-  na iznos od 426,52 kuna tekućim od 29.3.2013. do isplate,

-  na iznos od 421,75 kuna tekućim od 29.4.2013. do isplate,

-   na iznos od 374,91 kuna tekućim od 28.5.2013. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III.               Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 12.297,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

 

IV.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 2. svibnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj …, a kojim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.091,19 CHF, s rokom otplate od 84 mjesečna anuiteta. Za vrijeme trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja. Tužitelj tvrdi da je tuženik povrijedio njegovo potrošačko pravo na način da je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa i to prema jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pregovaralo, pa je takva odredba ništetna. Da je navedeno postupanje tuženika protupravno dokazuje pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke

utemeljene na potpunoj obavijesti. Predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos ugovorene kamate koji iznos će odrediti nakon što tuženik dostavi svu potrebnu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko vještačenje sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na preplaćene mjesečne iznose teku od dana uplata pojedinih anuiteta, kao i da mu isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev procesno nedopušten zbog čega tužbu treba odbaciti, jer je postavljen protivno članku 186. Zakona o parničnom postupku, tj. nije bilo razloga i osnove za podnošenje stupnjevite tužbe. Nadalje navodi da se tužba temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, jer nije utvrđeno da bi odredbe o promjenjivim kamatnim stopama bile ništetne, već je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija. Tvrdi da je sud dužan u svakom konkretnom slučaju ispitati jesu li kumulativno ispunjene opće pretpostavke za ocjenu poštenosti ili nepoštenosti odredaba pojedinačnog ugovora o kreditu. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Promjena kamatne stope posljedica je objektivnih tržišnih okolnosti o čemu postoje javno objavljeni podaci Hrvatske narodne banke. U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala obveza tuženika da ugovori egzaktne parametre i metode izračuna tih parametra koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa s valutnom klauzulom u CHF bili su 6-mjesečni libor za CHF, 3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište i 6- mjesečni trošak regulacije izračuna za obveznu pričuvu banaka koji se mora održavati na računu HNB-a i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Tuženik je koristio ove parametre, jer je kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala na vanjskom financijskom tržištu. Promjene ovih parametra korespondiraju s promjenama kamatnih stopa predmetnog Ugovora o kreditu. Sklapajući Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa je to trebao i očekivati. Također ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

 

3.               Podneskom od 13. svibnja 2020. (stranica 26-37 spisa), a nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, tužitelj je preinačio tužbu na način da tvrdi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula CHF koja je ništetna, a za koju je odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od

14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od

3.   rujna 2019. utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelju kao korisniku kredita i potrošaču nije obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valutu CHF i koja je zbog toga ništetna. Navedene presude donesene su povodom kolektivne tužbe, pa tužitelj tvrdi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz te parnice u parnicama koje pokreću fizičke osobe. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati preplaćeni iznos redovnih kamata te preplaćeni iznos razlike u valutnom tečaju

sa zakonskim zateznim kamatama koje na preplaćene mjesečne iznose teku od dana uplata pojedinih anuiteta, a koje iznose će precizirati nakon provođenja financijskog vještačenja. Također potražuje naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

4.               Tuženik je na pripremnom ročištu 20. svibnja 2020. istaknuo da je tužitelj u podnesku od 11. svibnja 2021. (podnesak je podnesen 13. svibnja 2021.) utužio i preplaćeni iznos po valutnoj klauzuli, a što nisu činjenični navodi tužbe, pa se protivi preinaci tužbe. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je odredba bila potrošačima jasna i lako uočljiva, ali i razumljiva, jer su tužitelju tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Tužitelju nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

 

5.               Tužitelj je podneskom od 9. ožujka 2021. (stranica 168-172 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje preplaćeni iznos redovnih kamata u iznosu 4.215,28 kuna te preplaćeni iznos razlike u valutnom tečaju u iznosu od 12.969,15 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na preplaćene mjesečne iznose teku od dana uplata pojedinih anuiteta, kao i da mu tuženik isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

 

6.               Tuženik je naveo da je tužitelj podneskom od 9. ožujka 2021. preinačio tužbu na način da je postavio određen tužbeni zahtjev nakon prethodne zloupotrebe instituta stupnjevite tužbe, a na taj način je ujedno promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva.

 

7.               U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj podneskom od 13. svibnja 2020. preinačio tužbu isticanjem drugog tužbenog zahtjeva uz postojeći kojim potražuje isplatu razlike u tečaju CHF, valja reći da se radi o preinaci tužbe u smislu članka

191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP). Sud je dopustio preinaku tužbe (raspravnim rješenjem od 20. svibnja 2020. – stranica

87 spisa) jer je tužba preinačena prije zaključenja prethodnog postupka te je svrsishodno dopustiti preinaku radi konačnog rješenja odnosa između stranka (i u odnosu na kamatu i u odnosu na valutu) te zbog ekonomičnosti budući se jednim vještačenjem mogu utvrditi eventualne pretplate po obje osnove, a sve sukladno članku 190. stavak 1. i 3. ZPP-a.

 

8.               U odnosu na prigovor tuženika nedopuštenosti stupnjevite tužbe i prigovora preinake tužbe postavljanjem određenog tužbenog zahtjeva valja reći da je tužitelj podneskom od 3. ožujka 2021. postavio određeni tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja, dok je tužbeni zahtjev u tužbi bio postavljen u smislu članka 186.b stavak 2. ZPP-a. Dakle, ne radi se o preinaci tužbe, već o postavljanju određenog tužbenog zahtjeva na temelju članka 186.b stavak 4. ZPP-a, a tome se tuženik ne može protiviti. Stoga nisu osnovani prigovori tuženika da je tužitelj trebao prije

vještačenja postaviti određeni tužbeni zahtjev, budući članak 186.b stavak 2. ZPP-a propisuje, između ostaloga, da tužitelj može postaviti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, a koji iznos će odrediti nakon što se provede vještačenje. Osim toga, tužitelj je dopisom od 29. svibnja 2019. (stranica 13- 14 spisa) zatražio od tuženika dostavu dokumentacije na što je tuženik odgovorio dopisom od 11. lipnja 2019. (stranica 100 spisa) na način da tužitelj treba platiti naknadu za dostavu dokumentacije, ali nema dokaza kada je taj dopis tužitelj zaprimio te je tužitelj tužbu podnio 11. lipnja 2019. U svakom slučaju, tuženik je mogao tužitelju dostaviti dokumentaciju i tražiti plaćanje naknade, a uvjetovanjem plaćanja naknade pokazao je da nije imao stvarnu namjeru dokumentaciju dostaviti, već ju je dostavio tek tijekom trajanja ove parnice uz podnesak od 7. listopada 2020. (stranica 127-140 spisa). Kako tužitelj nije raspolagao potrebnom dokumentacijom, to je tužba osnovano podnesena u smislu članka 186.b ZPP-a.

 

9.               Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranica 7-

11 spisa), zahtjev tužitelja za dostavu ugovorne dokumentacije (stranica 13-15 spisa), tržišni parametri za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (stranica 25 spisa), dopis tuženika od 11.6.2019. (stranica 100-101 spisa), zahtjev za kredit (stranica 104 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.3.2006. do 30.6.2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (stranica 105-107 spisa), odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa po kreditima (stranica 128-131, 136 spisa), knjigovodstvenu karticu kredita (stranica 132-135 spisa), otplatni plan (stranica 137-140 spisa) i proveo je financijsko vještačenje po vještakinji N. R. (stranica 143-161 spisa).

 

10.           Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

11.           Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati (1) razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi, te razliku između anuiteta po tečaja CHF na dan isplate kredita i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan plaćanja anuiteta za cijelo razdoblje otplate kredita, jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.

 

12.           Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

-          da su tužitelj i tuženik 2. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 16.091,19 CHF (stranica 7-11 spisa),

-          da je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,20%, a koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (članak 2. Ugovora),

-          da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća (članak 7.),

-          da se kredit otplaćuje prema otplatnom planu koji je uručen tužitelju (članak 7. Ugovora),

-          da je kredit u cijelosti otplaćen 31. svibnja 2013.

 

13.           U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu

poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao IV. tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

14.           Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-

2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

 

15.           U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

-          Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

-          Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

-          Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

-          Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od

3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

-          Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje

tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

-          Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

 

16.           Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

 

17.           Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem te dokazni prijedlog tuženika za saslušanje tužitelja i svjedoka: D. K. i S. N.. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. te je ova odluka bila predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020.).

18.           Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

 

19.           Neosnovan je prigovor zastare, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 11. lipnja 2019. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

 

20.           Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji N R.. Vještakinja je u nalazu i mišljenju navela da su stranke ugovorile rok otplate od 84 mjeseca uz redovnu promjenjivu kamatnu stopu od 5,20% godišnje s time da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Vještakinja je mišljenja da razlika mjesečnih uplata koja je proizašla iz promjene visine kamatne stope u odnosu na prvougovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje iznosi 4.215,28 kuna, a da razlika mjesečnih uplata koja je proizašla iz promjene tečaja za CHF iznosi 12.969,17 kuna.

 

21.           Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka, ali prigovara da ovakav izračun ne pridonosi rješenju spora obzirom je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom te prigovara da je vještak utvrđivao samo pozitivne iznose razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule.

 

22.           Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovor tuženika da

ovakav izračun ne pridonosi rješenju spora obzirom je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom je pravne naravi i o njemu je sud iznio svoj stav u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude. Prigovor da je vještak utvrđivao samo pozitivne iznose razlike između anuiteta s osnove valutne klauzule je, također pravne naravi i neosnovan, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada su kamata i tečaj bili niži) ne oduzima od preplaćenog iznosa. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda, a ostalo su prigovori pravne naravi o kojima ocjenu daje sud.

 

23.           Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćenu kamatu u ukupnom iznosu od 4.215,28 kuna i preplaćeni tečaj po kreditu u ukupnom iznosu od 12.969,15 kuna, kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka te točke 7. Ugovora o kreditu. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

 

24.           Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 11.5.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 20.5.2020. (Tbr. 9/2-50 bodova), sastav podneska od 25.8.2020. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 7.9.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastav podneska od 9.3.2021. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 4.6.2021. (Tbr. 8/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 9.6.2021. (Tbr. 9/1-100 bodova), što iznosi 750 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a trošak iznosi 79.375,00 kuna. Također mu je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 2.000,00 kuna, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 400,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu 522,00 kune pa ukupno dosuđen trošak iznosi 12.297,00 kuna.

 

25.           Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

 

26.           Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka

154. stavak 1. ZPP-a.

 

27.              Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. srpnja 2021.

Sutkinja Tihana Cišper

 

Dokument je elektroni ki potpisan: | DN:

| C=HR

TIHANA CI PER

Vrijeme potpisivanja: 09-07-2021

13:11:53

 

|

| O=OP INSKI GRA ANSKI SUD U ZAGREBU

|

| 2.5.4.97=#130D48523031323532313633313137

|

| L=ZAGREB

|

| S=CI PER

|

| G=TIHANA

|

| CN=TIHANA CI PER

|

|

|

|

|

|

|

|

|

|

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

 

DNA:

1.  Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2.  Tuženiku po pun.

Broj zapisa: eb2fd-aa246

Kontrolni broj: 0558a-45bef-1b36c

 

 

 

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=TIHANA CIŠPER, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

 

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

 

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Općinski građanski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.