Poslovni broj: II Kž-us-28/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-28/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Đ. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-35/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 17. lipnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Đ. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-35/2021. (Kov-Us-30/2020.) od 17. lipnja 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) broj K-US-232/2019. od 1. srpnja 2020., protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1., počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavak 1. i 2. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenog Đ. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. srpnja 2019. do 18. prosinca 2020. te od 8. veljače 2021. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni Đ. V., po braniteljici odvjetnici L. P.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "istu uvažiti te III-okr. ukinuti istražni zatvor podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP-a".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražnozatvorske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu zbirnim razlozima sadržanim u optužnici bez navođenja konkretnih i individualiziranih činjenica, smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6. Ponovno se ističe da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji i rezultata izvršenih pretraga, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela za koja se okrivljenik tereti. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

 

6.1. S obzirom na opetovane žalbene navode okrivljenog Đ. V. ističe se da u odnosu na kazneno djelo iz točke 4.e optužnice navedena osnovana sumnja konkretnije proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. iz kojih je razvidno da je okrivljenik pratio kretanje oštećenika, da se u svom vozilu s okrivljenim T. S. dogovarao o načinu napada na oštećenika, a da su kasnije odustali od dogovorenog napada jer je okrivljenog Đ. V. snimila nadzorna kamera kraj oštećenikove kuće, da su adresu prebivališta oštećenika, osim okrivljenog Đ. V., nadzirali i okrivljeni T. S., J. D. i S. Ž., da su okrivljeni J. D. i S. Ž. dugogodišnji poznanici što je potvrđeno i pretragama njihovih mobitela, kao i da posjećuju caffe bar u koji dolaze i okrivljeni T. S. i Đ. V. kao i da je pretragama doma okrivljenih J. D. i S. Ž. pronađeno oružje namijenjeno napadu i nanošenju tjelesnih ozljeda. Navedena osnovana sumnja proizlazi i iz iskaza svjedoka D. P. te oštećenog I. K..

 

6.2. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.f osnovana sumnja također proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. prema kojima su okrivljenici znali da je predmetno vozilo ukradeno, da ga je okrivljeni Đ. V. uzeo "pod dug" i planirao dati u dijelove, da je ono bilo sakriveno u garaži u Z., …, da su okrivljeni T. S. i Đ. V. na njega stavili nepripadajuće registarske oznake te za njegovu daljnju predaju angažirali i okrivljenog H. F.. Iz dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka T. K. proizlazi da je predmetno vozilo bilo u vlasništvu N. p. P. j. i da je ukradeno kao i da su ukradene registarske pločice drugog vozila stavljene na to vozilo.

 

6.3. U odnosu na kazneno djelo iz točke 4.g optužnice osnovana sumnja proizlazi iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. prema kojima je dogovaran i proveden način vraćanja duga oštećenog opisan u optužnici, kao i iz iskaza oštećenog D. S. te svjedoka Đ. K., K. S., G. T., J. A., M. B., M. B., G. P., D. K., P. K. i D. P..

 

6.4. Iz rezultata provedenih dokaznih radnji iz članka 332. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. u njihovoj ukupnosti proizlazi i osnovana sumnja da bi okrivljenik Đ. V. počinio i kazneno djelo opisano u točki 3. podnesene optužnice.

 

6.5. Konačnu ocjenu svih tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka u slučaju da optužnica bude potvrđena, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su pobijanim rješenjem samo pobrojani dokazi koje je USKOK naveo u predmetnoj optužnici.

 

7. Opetovani žalbeni navodi da prilikom produljenja istražnog zatvora razlozi za produljenje nisu kvalitativno "jači" ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Đ. V., a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga nisu osnovani takvi navodi žalbe koji upiru na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem se ovaj kazneni predmet nalazi (stadij odlučivanja o potvrđivanju optužnice nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice) i u kojem nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavali primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika. Pri tome osobito imajući na umu sveobuhvatnost razloga iznesenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj ističe identične prigovore kao što je činio u ranijoj žalbi protiv rješenja o produljenju mjere istražnog zatvora tvrdeći da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

8.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja okrivljenik se tereti, a koja su, među ostalim, počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima optužnice, okrivljenik je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja zajedno s okrivljenim T. S. i okrivljenim T. S. koje je bilo osnovano s ciljem stvaranja osjećaja straha i nesigurnosti kod drugih i to fizičkim napadima i nanošenjem teških tjelesnih ozljeda te paljenjem automobila, kao i da se tereti zbog kaznenih djela poticanja na tešku tjelesnu ozljedu u sastavu zločinačkog udruženja, prikrivanja u sastavu zločinačkog udruženja i protupravne naplate u sastavu zločinačkog udruženja.

 

9. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koje opravdano ukazuju na poduzimanje brojnih i složenih radnji da bi udruženje moglo funkcionirati i ostvariti svoj cilj, iz čega se može zaključiti o upornosti i visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Pri tome to ne predstavlja utvrđenje "o krivnji"niti zaključak da je okrivljenik počinio sve ono za što se tereti, jer će to tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja ako dođe do potvrđivanja optužnice.

 

10. Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na okrivljenika nije konkretizirano kao i da se iz samih okolnosti i obilježja počinjenja kaznenih djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika.

 

11. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, odnosno mjerom opreza kako predlaže žalitelj.

 

12. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan su bez značaja kraj svih okolnosti i načina počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika. Uostalom, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

13. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik, propisane kazne (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 12 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

14. Suprotno žalbenim navodima okolnost da je okrivljeniku u razdoblju od skoro 2 mjeseca istražni zatvor bio ukinut i primijenjena mjera opreza, a koje je uredno i izvršavao, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer je ta osnova egzistirala i tada. U tim okolnostima bez značaja su navodi žalitelja da je u razdoblju kad mu je bio ukinut istražni zatvor osigurao zaposlenje u stalnom radnom odnosu.

 

15. Sukladno svemu navedenom nije u pravu okrivljenik kada navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

16. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 9. srpnja 2021.