Broj: Kž 384/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinje kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ratka Šćekića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene B. N., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2018. broj Kv I -137/18 (K-36/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene B. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene B. N. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženice iz razloga u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženoj B. N. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 28. prosinca 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optužena B. N., po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se „prihvati žalba, ukine pobijano rješenje i istražni zatvor okrivljenici, da se istražni zatvor okrivljenici zamijeni mjerama opreza i to zabranom napuštanja mjesta boravišta i obvezom javljanja nadležnoj policijskoj postaji, a podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene B. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje dovoljnog stupnja vjerojatnosti da je počinila kazneno djelo stavljeno joj na teret kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženice, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja da bi optuženica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, a koja je utvrđena potvrđenom optužnicom i dokazima na kojima se ona temelji, nije dovedena u pitanje u ovom trenutku ispitivanja uvjeta za produljenje istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj protupravnog napada oštećenika na optuženicu kao niti stanje njezine svijesti tempore criminis. Naime, kako je već navedeno, za sada postoji dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi optuženica počinila kazneno djelo teškog ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11. iz čega proizlazi da je i prilikom optuženja cijenjena činjenica da je oštećenik napao optuženicu, a što se tiče njezine ubrojivosti prilikom počinjenja djela, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženica, iako je njena ubrojivost bila bitno smanjena, ipak bila ubrojiva.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženica ponoviti kazneno djelo. Naime, iz psihijatrijsko psihologijskog vještačenja proizlazi da uz dijagnozu disocijalnog poremećaja ličnosti kod optuženice postoji i dugogodišnja ovisnost o alkoholu, zbog čega dolazi do gomilanja interpersonalnih konflikata s osobama iz najbližeg kruga, agresivnog i nekontroliranog ponašanja u opitom stanju zbog čega je optužena liječena čak 31 put. Međutim, motivacija za odvikavanje je izostala, optuženica je i na odjelu nabavljala alkohol, a boravke u bolnici koristila je tek za oporavak od akutne intoksikacije. Osim toga, vještaci su utvrdili i da je navedena ovisnost o alkoholu uz akutnu opitost bila odlučujuća kod počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiva te da postoji visoka razina vjerojatnosti da bi optuženica zbog ovisnosti i ubuduće mogla počiniti neko teže kazneno djelo, zbog čega je predloženo i izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11. Kada se uz navedeno uzme u obzir i činjenica ranije prekršajne osuđivanosti optuženice zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste žrtve 2016. te način počinjenja djela prilikom kojeg se optuženica tereti da je iskazala visok stupanj kriminalne volje i upornost u protupravnom postupanju zadavanjem 76 ubodnih i reznih rana žrtvi, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da kod nje postoji opasnost da će boravkom na slobodi počiniti istovrsno ili slično djelo, čime je ispunjen i posebni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

S obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti jednom ili više mjera opreza, a uzimajući u obzir vrstu kaznenog djela i način počinjenja koji se optuženici stavlja na teret, njezin raniji sukob sa zakonom te nalaz i mišljenje vještaka o obilježjima ličnosti optuženice i njene ovisnosti o alkoholu.

Osim toga, uzimajući u obzir kaznu propisanu za kazneno djelo koje se optuženici stavlja na teret uključujući i odredbe o ublažavanju kazne, i ovaj sud je stava da dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženice je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2018.