1

 

                    

          Republika Hrvatska

     Općinski sud u Virovitici

      Stalna služba u Slatini

     Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB:…, iz S., zastupan po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika O. bolnica V., OIB:.. , zastupana po punomoćnici Nataliji Matošina, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. svibnja 2021., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Siniše Prodanovića, odvjetnika iz Virovitice te zamjenice punomoćnice tuženika Martine Belić, zaposlenice tuženika, 9. srpnja 2021. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Nalaže se tuženiku O. bolnici V. iz V., OIB:.., da tužitelju D. L. iz S., OIB:…, isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 51.100,03 kn bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

 

- za srpanj 2015. godine, na iznos od 154,17 kn, od 15.08.2015. godine,

- za travanj 2016. godine, na iznos od 239,78 kn, od 15.05.2016. godine,

- za svibanj 2016. godine, na iznos od 278,99 kn, od 15.06.2016. godine,

- za lipanj 2016. godine, na iznos od 514,93 kn, od 15.07.2016. godine,

- za srpanj 2016. godine, na iznos od 803,33 kn, od 15.08.2016. godine,

- za travanj 2017. godine, na iznos od 483,18 kn, od 15.05.2017. godine,

- za svibanj 2017. godine, na iznos od 345,22 kn, od 15.06.2017. godine,

- za lipanj 2017. godine, na iznos od 395,21 kn, od 15.07.2017. godine,

- za srpanj 2017. godine, na iznos od 750,40 kn, od 15.08.2017. godine,

- za siječanj 2018. godine, na iznos od 320,75 kn, od 15.02.2018. godine,

- za travanj 2018. godine, na iznos od 319,86 kn, od 15.05.2018. godine,

- za svibanj 2018. godine, na iznos od 268,21 kn, od 15.06.2018. godine,

- za lipanj 2018. godine, na iznos od 575,80 kn, od 15.07.2018. godine,

- za srpanj 2018. godine, na iznos od 877,39 kn, od 15.08.2018. godine,

- za listopad 2018. godine, na iznos od 1.893,29 kn, od 15.11.2018. godine,

- za studeni 2018. godine, na iznos od 1.510, 53 kn, od 15.12.2018. godine,

- za prosinac 2018. godine, na iznos od 1.106,91 kn, od 15.01.2019. godine,

- za siječanj 2019. godine, na iznos od 1.610,28 kn, od 15.02.2019. godine,

- za veljaču 2019. godine, na iznos od 1.762,05 kn, od 15.03.2019. godine,

 

 

 

Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 2.054,86 kn, od 15.04.2019. godine,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 1.342,77 kn, od 15.05.2019. godine,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 2.121,44 kn, od 15.06.2019. godine,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 3.269,88 kn, od 15.07.2019. godine,

- za srpanj 2019. godine, na iznos od 3.517,28 kn, od 15.08.2019. godine,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 2.760,32 kn, od 15.09.2019. godine,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 2.780,87 kn, od 15.10.2019. godine,

- za listopad 2019. godine, na iznos od 2.390,54 kn, od 15.11.2019. godine,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 2.622,87 kn, od 15.12.2019. godine,

- za prosinac 2019. godine, na iznos od 2.654,25 kn, od 15.01.2020. godine,

- za siječanj 2020. godine, na iznos od 2.573,39 kn, od 15.02.2020. godine,

- za veljaču 2020. godine, na iznos od 3.808,36 kn, od 15.03.2020. godine,

- za ožujak 2020. godine, na iznos od 3.006,60 kn, od 15.04.2020. godine,

- za travanj 2020. godine, na iznos od 1.280,23 kn, od 15.05.2020. godine,

- za lipanj 2020. godine, na iznos od 454,66 kn od 15.07.2020. godine,

           - za srpanj 2020. godine, na iznos od 251,43 ka, od 15.08.2020. godine, sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

             

II              Nalaže se tuženiku O. bolnici V., OIB: …, da tužitelju D. L., S., OIB:.., plati parnični trošak u iznosu od 9.500,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. srpnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 kn, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi tvrdi da se između istih stranaka, u identičnoj pravnoj stvari pred ovim Sudom vodio postupak pod poslovnim brojem: Pr-9/18, koji je obuhvatio razdoblje od prosinca 2013. godine do rujna 2018. godine. U navedenom postupku donesena je nepravomoćna presuda u korist tužitelja. U vremenskom razdoblju od 1. listopada 2018. do podizanja ove tužbe, tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista te mu je rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima. Zbog takve organizacije rada, tužitelj je u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. U gore naznačenom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-143/13, dalje KU), kojim je tužiteljeva plaća regulirana u članku 47. na način: „Plaću

 

 

Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN-141/12, dalje TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u članku 51. definirana na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama čl. 51., 57. i 59. KU, te u odredbi čl. 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd…). U gore naznačenom razdoblju, od 1. listopada 2018. do podizanja tužbe, tužitelj je kao liječnik specijalist radio u otežanim uvjetima rada, pa mu je prema čl. 86. Zakona o radu (NN-149/09 dalje ZR09) i čl. 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU koji u čl. 57. propisuje da se liječniku specijalistu osnovna plaća uvećava za 25%. Dodatkom II. KU 92/19 (koji je na od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe) propisano je da se liječniku specijalistu zbog posebnih uvjeta rada osnovna plaća uvećava za 28%. U spornom razdoblju tuženik tužitelju dodatak od 25% odnosno 28% zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist, čime je ostvario pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio kao liječnik specijalist. Odredbom čl. 59. KU (koji je na snazi od 01.12.2013. do 30.09.2015.) propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.“ Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 01.10.2015. godine do podizanja ove tužbe) propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.“ Dodatkom II. KU 92/19 (koji je na od 01.09.2019. do podizanja ove tužbe) propisano je da se liječniku specijalistu zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje osnovna plaća uvećava za 16%. Tužitelj je u razdoblju važenja KU, Dodatka I KU 96/15 te Dodatka II KU 92/19 neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik u razdoblju od 01.10.2018. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima doktora medicine i u svakom trenutku rada imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, i to razdoblje od 01. lipnja 2015. godine do podizanja tužbe. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva

 

Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN-141/12) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 1. lipnja 2015. do dana utuženja. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis). Sukladno svemu gore navedenom, tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.06.2015. godine do dana podizanja ove tužbe, i to na način da od 01.10.2018. do podizanja tužbe nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZR/09 (do 07.08.2014.) i pravo iz čl. 94. ZR/14 (od 07.08.2014.), a u svezi sa čl. 57. st. 2. KU; od 01.10.2018. do podizanja tužbe – nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao doktor medicine i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 59. KU, od 01.06.2015. do podizanja tužbe pogrešno je obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama ,čime je povrijedio tužiteljevo prava iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st. 1. TKU, a zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće. Budući da su podaci o rasporedu rada vidljivi samo na rasporedima rada i evidenciji rada, a što je dokumentacija kojom raspolaže samo tuženik kao poslodavac, a tužitelj ne raspolaže svim svojim platnim listama za sporno razdoblje, te je riječ o dokumentaciji koja se može smatrati zajedničkom, tužitelj nije bio u mogućnosti postaviti određen tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem odredbi čl. 186.b st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predložio sudu da donese rješenje kojim će se naloži tuženiku da u spis dostavi tužiteljevu evidenciju rada i platne liste za razdoblje od 1. lipnja 2015. do dana donošenja rješenja. Tužitelja će, sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja na gore specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu, kojom će se naloži tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana.

 

2.              Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 6. svibnja 2021. uredio tužbeni zahtjev te isti specificirao, tako da temeljem činjenične i pravne osnove naveden u tužbi zahtijeva isplatu iznosa od

Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

ukupno 51.100,03  kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, taksativno navedenih u izreci, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u zatraženim bruto iznosima.

 

3.              U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Potvrđuje da je tužitelj zaposlenik tuženika neprekidno u utuženom razdoblju od listopada 2018. godine do zaključno 13. svibnja 2019. godine, na radnom mjestu doktora medicine, specijalizant iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine te na radnom mjestu doktor medicine – specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, neprekidno u utuženom razdoblju od 14. svibnja 2019. do dana podizanja tužbe, odnosno 31. srpnja 2020. Plaća zaposlenika u sustavu zdravstva regulirana je Zakonom o plaćama u javnim službama (NN-27/01 i 39/09), koji odredbom čl. 4. propisuje: "Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža". U naprijed navedenom utuženom razdoblju na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) kojim je u čl. 45. utvrđeno što sve čini plaću i osnovnu plaću te koji su dodaci na plaću. Dodatkom III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-56/20), koji je stupio na snagu i primjenjuje se od 1. travnja 2020. godine, utvrđen je način obračun dodataka na prekovremeni rad, i to: dodataka s osnova posebnih uvjeta rada, dodataka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlja ljudi te dodataka za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno doktora znanosti. Na temelju naprijed navedenog Dodatka III Kolektivnog ugovora, usklađen je i obračun plaće u programu Centralnog obračuna plaće, te su plaće i naknade plaća tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2020. na dalje, obračunate i isplaćene sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Na plaću tužitelja u navedenom razdoblju primjenjivao se i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnom službama (NN-128/17, 47/18 i 123/19) koji je odredbom čl. 50. propisao: "1. Plaću zaposlenika čini osnovna plaća u dodaci na osnovnu plaću. 2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. 3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Osnovica za izračun plaće iz stavka 2. ovoga čl. od 1. studenoga 2017. iznosi 5.421,54 kn, a primjenjuje se počevši s plaćom za mjesec studeni 2017. godine, koja se isplaćuje u mjesecu prosincu 2017. godine. 5. O visini osnovice iz st. 4. ovoga čl. ugovorne strane će svake godine započeti pregovore prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za neredno razdoblje i u slučaju dogovora, osnovicu će ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da je Sporazum u dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentima." Nesporno je da su odredbama čl. 49., 55. i 57. KU-a utvrđeni kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu. Međutim, odredbom čl. 49. st. 1. KU-a utvrđeno je: "Osnovna plaća radniku uvećat će se: - za rad noću 40 %, - za rad subotom 25 %, - za rad nedjeljom 35 %, - za prekovremeni rad 50 %, - za rad u drugoj

                                                                                  Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima." Odredbom čl. 49. st. 6. KU-a utvrđeno je: "Uvećanje plaće iz st. 1. podst. 5. ovog čl. utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14. do 22 sata." Tuženi osporava u cijelosti neutemeljeno tumačenje tužitelja koje se odnosi na obračun dodataka na plaću propisanih odredbama čl. 49., 55. i 57. KU-a na način da se isti dodaci obračunavaju za svaki efektivno odrađen sat od osnovne vrijednosti toga sata. Stipulacija "efektivno odrađen sat" spominje se samo i isključivo u naprijed navedenoj odredbi čl. 49. st. 6. KU-a, odnosno kod obračuna dodataka na rad u drugoj smjeni. Odredbom čl. 57. KU-a propisano je da se liječniku specijalizantu (zdravstvenom radniku bez specijalizacije u bolnici) s osnova posebnih uvjeta rada osnovna plaća uvećava za 16 %. Odredbom čl. 55. KU-a propisano je da se liječniku specijalisti s osnova posebnih uvjeta rada osnovna plaća uvećava za 25 %, odnosno od 1. rujna 2019. godine za 28 %. Tužitelj dalje navodi kako mu u spornom razdoblju, dodatak od 16 %, odnosno dodatak od 25 % (kasnije 28 %) na otežane uvjete rada tuženik nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalizant (zdravstvenom radniku bez specijalizacije u bolnici), a kasnije specijalist na Odjelu za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Tuženik ističe kako se ovdje prvenstveno radi o pravnom pitanju te naglašava da je odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) propisano: "Dežurstvo je oblik rada kada radnik mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovitog radnog vremena ustanove, odnosno vrijeme u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra se radnim vremenom. Ukoliko je dežurstvo određeno unutar redovitog mjesečnog fonda radnih sati, vrijeme provedeno u dežurstvu plaća se kao redovan rad. Vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad. Za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura. Ako u slučaju iz st. 5. ovoga čl. dežura doktor medicine specijalist uži specijalist, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se na osnovnu plaću određenu prema koeficijentu složenosti poslova doktora medicine specijalista užeg specijalista." Vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad. Za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura." Također čl. 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) propisano je: "Pripravnost jest oblik rada kada radnik ne mora biti nazočan u zdravstvenoj ustanovi, ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. Pripravnost je vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. Radnik koji je u pripravnosti obvezan je odazvati se na

 

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

poziv poslodavca bez odgode i doći na radno mjesto, a najkasnije u roku od jednog sata. Pripravnost radnim danom traje 16 sati, a subotom, nedjeljom i blagdanom 24 sata. Za vrijeme provedeno u pripravnosti radniku pripada naknada za pripravnost. Naknada za pripravnost utvrđuje se u odnosu na osnovnu plaću radnika i iznosi 16 sati radnim danom 4 %, 24 sata subotom, nedjeljom i blagdanom 7 %. Vrijeme koje radnik, kojem je određena pripravnost, provede na radnom mjestu obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom i plaća kao prekovremeni rad. Za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, naknada za pripravnost obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem je radnik pripravan. Ako je u slučaju iz st. 8. ovoga čl. pripravan doktor medicine specijalist uži specijalist, naknada pripravnost obračunava se na osnovnu plaću određenu prema koeficijentu složenosti poslova doktora medicine specijalista užeg specijalista. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla iz pripravnosti u skladu s Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.  Vrijeme koje radnik kojemu je određena pripravnost provede na radnom mjestu obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom i plaća se kao prekovremeni rad. Za radnike kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovoga Ugovora, naknada za pripravnost obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik pripravan." Tužitelj je u utuženom razdoblju, povremeno po  nalogu ravnatelja, obavljao poslove voditelja Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje u zamjeni, tako da mu se navedeno razdoblje, za vrijeme rada u pripravnosti i rada u dežurstvu iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, pripada pravo na obračun naknade za pripravnost i plaće za rad u dežurstvu iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, sukladno koeficijentu radnog mjesta: liječniku specijalizantu (zdravstvenom radniku bez specijalizacije u bolnici) 1,659 odnosno dr. med. specijalist 2,027. Slijedom navedenog tužitelj nema pravo na dodatak na otežane uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno. Na takvu naknadu tužitelj ima pravo prema odredbi čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) i općim propisima radnog prava isključivo za vrijeme redovnog rada, a koja mu je isplaćena i nije predmet ovog spora. Dodatak I KU (NN-96/15) koji je u primjeni od 1. listopada 2015. godine nije mijenjao odredbu  čl. 53. KU (NN-143713). Nije sporno da je odredbom čl. 57. KU (NN-29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) propisano da "zbog iznimne odgovornosti za zdravlja i život ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12 % odnosno od 1. rujna 2019. za 16 % od osnovne plaće. Također nije sporno da je tužitelj cijelo utuženo razdoblje radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je bio odgovoran za zdravlje i život ljudi te da je obavljajući navedene poslove radio kako u redovnom tako i u prekovremenom radu. Međutim, sporan jest  način obračuna navedenih dodataka u prekovremenom radu. Tuženik naglašava da se kao i u prethodnoj točki, radi o pravnom pitanju. Budući da tuženik osporava sve naprijed navedene navode iz tužbe, iz istih razloga smatra neutemeljene navode o pogrešnom obračunu naknade za godišnji odmor i naknade za bolovanje. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi KU-a nesporno proizlazi da se osnovna plaća uvećava u određenom postotku i to na redovnu, osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na ostvarene efektivne sate rada. Stoga je sasvim razvidno kako se istodobnim računanjem dvaju ili više uvećanja, ali na osnovnu plaću, postiže učinak uvećanja plaća, ta se uvećanja i zbrajaju, ali u apsolutnim, paušalnim, fiksnim, iznosima izračunatim od osnovne plaće. Radi se o specifičnom načinu kombiniranja i kumuliranja uvećanja, ali na osnovnu plaću, za istodobna uvećanja temeljem kolektivnog ugovora, upravo kako je u kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva izričito i ugovoreno. Da su ugovorene strane htjele obračun kakav sugerira tužba onda bi ugovorili npr. odredbu kakvu sadrži Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN-42/14) koji je u utuženo vrijeme bio na snazi i koji u čl. 45. predviđa da se za prekovremeni rad plaća uvećava za 50 %. Obzirom da prema čl. 43. istog KU plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i 50 % povećanje na ime prekovremenog rada. Sličnu odredbu sadržavao je i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13) koji u čl. 44. st. 1. predviđa da se prekovremeni rad plaća kao uvećanje osnovne plaće za 50 %, ali u st. 3. posebno predviđa da se državnim službenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje. Dakle iz naprijed navedenih odredbi nedvosmisleno proizlazi da je način uvećanja plaće za vrijeme prekovremenog rada stvar kolektivnih pregovora i ovisi o tome kako je kolektivnim ugovorom za pojedinu djelatnost ispregovarano. Obzirom da odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad, bilo bi u suprotnosti sa voljom ugovornih strana drugačije tumačiti odredbe kolektivnih ugovora o priznavati isplatu preko onoga što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno. Tuženik naglašava da u kolektivnim ugovorima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od 31. ožujka 2020., ne postoji uporište za obračun plaće i naknade plaće kakav potražuje tužitelj. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-143/13 i Dodataka I. NN-96/15), odnosno odredbom čl. 15. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-28/18) osnovano je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje daje obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, prati izvršavanje Kolektivnog ugovora te izvještava obje ugovorne strane o kršenju Kolektivnog ugovora i ono je jedino ovlašteno, odnosno jedino ima pravo tumačiti odredbe Kolektivnog ugovora, stoga je svako drugo tumačenje ili drugačija primjena odredbi nevaljana i nepravilna te se ne može ostaviti da se tumače odredbe Kolektivnog ugovora na način kojim se mijenja njihov sadržaj ili smisao. Slijedom navedenih odredbi Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dalo je vrlo jasan i obvezujući Zaključak: "Zaključak br. 169. (sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane 12. travnja 2017.); Zaključni Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivno ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene." A sukladno tome, Zajedničko povjerenstvo dalo je i vrlo jasan i obvezujući Zaključak kako se obračunava prekovremeni rad. "Zaključak br.  48. (sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, održane 3. ožujka 2014.); Za prekovremeni rad iznad

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno čl. 51. st. 1. podst. 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50 % na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka." Dakle, nedvojbeno se iz odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kao i iz obvezujućih tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, može zaključiti da je tuženika obračunavao plaću i dodatke na plaću tužitelja, upravo onako kako je naprijed navedenim kolektivnim ugovorima ugovoreno. U prilog navedenom, tuženik ističe i činjenicu, da je tek 5. svibnja 2020. zaključen Dodatak III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 56/20), kojim se definira način obračuna dodataka na plaću u prekovremenom radu zdravstvenih radnika, u skladu sa pravnim stajalištima Vrhovnog suda od 10. prosinca 2019., a koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., što potvrđuje ranije navode i dokaze da obračun plaće kakav potražuje tužitelj, nikada niti jednim propisom nije bio utvrđen niti kolektivnim ugovorom ugovoren, te je iz navedenih razloga potraživanje tužitelja u cijelosti neutemeljeno. Tuženik ističe i činjenicu da se plaće u javnom sektoru, a tako i u djelatnosti javnog zdravstva, obračunavaju kroz Registar zaposlenih u javnom sektoru (RegZap), na temelju Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., a koji je zaključen između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (Fine) kojoj je navedenim ugovorom povjereno obavljanje poslova uspostave i podrške informatičkog sustava centralnog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima u javnom sektoru. Zaposlenicima javnog zdravstvenog sustava plaće putem Centralnog obračuna plaća (COP) započele su se obračunavati od lipnja 2014. godine, u kojem je obračunata i isplaćena plaća svim radnicima u zdravstvu za mjesec svibanj 2014. godine. Informacijski sustav COP-a je sustav koji omogućuje učinkovito upravljanje proračunskim sredstvima za plaće zaposlenih u javnom sektoru i predstavlja jednu od reformskih mjera i mjera fiskalne konsolidacije Vlade Republike Hrvatske, čija je svrha osigurati uvid u način isplate plaća (koeficijenata, različitih dodataka i sl.) radi jedinstvenosti načina obračuna plaća temeljem istih pravnih propisa, a čiji su korisnici sve institucije koje su korisnici proračuna, odnosno državne i javne službe kojima se rashodi za zaposlene osiguravaju u državnom proračunu, odnosno sve javne službe u smislu Zakona o plaćama u javnim službama (NN-27/01 i 39/09), pa tako i sve zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj na koje se primjenjuje navedeni propis. Tuženik je mišljenja da se u ovom sudskom predmetu radi o sporu oko pravnog pitanja, odnosno različitom pristupu i tumačenju odredbi kolektivnih ugovora koje uređuju pitanje obračuna plaće, dodataka na plaće i naknade plaća. Slijedom navedenog, tuženik osporava u cijelosti navode tužitelja da mu od 1. listopada 2018. do 31. srpnja 2020.: - nije plaćao dodatke na otežane i posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, nije plaćao dodatke na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada te da mu je pogrešno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Iz navedenog razloga tuženik istaknutih tužbeni zahtjev od strane tužitelja smatra neutemeljenim i neosnovanim u cijelosti te predlaže naslovljenom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se odbija kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev od 31. srpnja 2020.

 

 

                                                                                     Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

4.              U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslika priloženih Ugovora o radu od 20. prosinca 2012. i od 17. svibnja 2019., rješenja o plaći tužitelja od 30. rujna 2015., 22. svibnja 2019. i 10. listopada 2019., dopisa Ministarstva zdravlja RH od 5. rujna 2014. te knjigovodstveno-financijskim vještačenjem provedenog od strane Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb.

 

5.              Između stranaka nije sporno da je u utuženom vremenskom razdoblju tužitelj bio neprekidno zaposlen kod tuženika i to, kako je navedeno u odgovoru na tužbu, na najprije na radnom mjestu doktora medicine - specijalizant iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, a kasnije sve do dana podnošenja tužbe na radnom mjestu doktor medicine – specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, te da je uz redovan rad, sukladno utvrđenom raspredu rada, kod tuženika radio i u prekovremenom radu.

 

6.              Nadalje, nije sporno da je u utuženom vremenskom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana odredbama ZR/14 i odredbama KU/18, koji je zaključen 26. ožujka 2018. i na snazi je od 1. ožujka 2018. pa nadalje, kao i odredbama  i koji su na identičan način kao i navedeni KU/18 za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja utvrđivali što sve čini plaću i osnovnu plaću te koji su dodaci na plaću. Nije sporno da tužitelju pripada pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kako to određuju odredbe čl. 94. ZR/94.

 

7.              Sporno je da li je u utuženom vremenskom razdoblju od 1. listopada 2018. do podnošenja tužbe 30. srpnja 2020. tuženik tužitelju pravilno, sukladno odredbama ZR/14 te odredbama KU/18 i TKU/17, obračunao i isplatio sve dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za liječničku odgovornost te da li su tužitelju u vremenskom razdoblju od 1. lipnja 2015. do podnošenja tužbe 30. srpnja 2020. pravilno obračunate i isplaćene sve naknade plaća zbog odsutnost sa rada uslijed korištenja godišnjeg odmora.

 

8.              Na temelju provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja utvrđeno je da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio manje dodatke na plaću za posebne uvjete rada i za liječničku odgovornost obračunati u navedenom razdoblju te manje naknade plaća za vrijeme godišnjeg odmora jer su, kako je to vještačenjem utvrđeno, dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za liječničku odgovornost obračunati samo za sate koje je tužitelj odradio u redovnom radu, a ne i za sate odrađene u prekovremenom radu (prekovremeni sati). Naime, u vještačkom nalazu i mišljenju od 22. travnja 2021. Centra za financijska vještačenja Zagreb navedeno je da je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-143/13, 96/15) u čl. 47., odnosno čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-29/18) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-88/13 i 143/13) u čl. 57., kasnije (NN-29/18) u čl. 55., II Dodatak KU (NN-92/19), propisano je da radniku

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. KU i Dodatci istom (NN-88/13, 143/13, 96/15, 92/19) propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću i to za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. u iznosu od 10 %, od 1. listopada 20185. do 31. kolovoza 2019. u iznosu od 12 % te u razdoblju od 1. rujna 2019. u iznosu od 16 % od osnovne plaće. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za razdoblje u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN-92/19) propisuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama regulira da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85 % od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su Obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2020. Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. ožujka 2020. utvrđeno je da dodaci koji su predmet ove tužbe (dodatak na plaću za posebne uvjete rada, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) nisu obračunati na sve odrađene sate, već su obračunati samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Nadalje, iz navedene dokumentacije je razvidno da su tužitelju evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad, ali ne i dodaci koji su predmet ove tužbe. Navedeno se prikazuje na primjeru nasumično odabranog obračuna plaća za veljaču 2019. godine. U veljači 2019. godine tužitelj je odradio ukupno 264 sata, od čega 160 sati u redovnom radnom vremenu, a 104 sata prekovremeno. Iz prikaza na stranici 3 nalaza i mišljenja je razvidno da su dodaci obračunati na 160 sati što odgovara odrađenom broju sati u redovnom radnom vremenu, bez prekovremenih sati. Nadalje po osnovi prekovremenog rada, tuženik je obračunao broj prekovremenih sati i vrijednosti osnovnog sata uvećanog za dodatak za prekovremeni rad bez ostalih dodataka. Iz prikaza na str. 4 nalaza i mišljenja razvidno je da su navedeni dodaci obračunati na ste rada iskazane kao redovni rad, a nisu obračunati na sate koje je tuženik iskazao kao prekovremene sate u platnim listama. U tabeli 1. iskazana je visina potraživanja tužitelja po osnovi: - dodatak za posebne uvjete rada, - dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednosti osnovne plaće. Naime, za svaki mjesec utvrđena je vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu. Slijedom navedenog, visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužitelja jednaka je propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada. U tabeli 1. dat je izračun visine

                                                                                     Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

potraživanja tužitelja po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za utuženo razdoblje, i to za mjesec listopad 2018. godine u iznosu od 1.893,29 kn, za mjesec studeni 2018. godine u iznosu od 1.510,53 kn, za mjesec prosinac 2018. godine u iznosu od 1.106,91 kn, za mjesec siječanj 2019. godine u iznosu od 1.414,16 kn, za mjesec veljaču 2019. u iznosu od 1.762,05 kn, za mjesec ožujak 2019. godine u iznosu od 1.557,17 kn, za mjesec travanj 2019. godine u iznosu od 1.178,31 kn, za mjesec svibanj 2019. godine u iznosu od 1.747,55 kn, za mjesec lipanj 2019. u iznosu od 2.625,99 kn, za mjesec srpanj 2019. godine u iznosu od 2.541,32 kn, za mjesec kolovoz 2019. godine u iznosu od 2.760,32 kn, za mjesec rujan 2019. godine u iznosu od 2.780,87 kn, za mjesec listopad 2019. godine u iznosu od 2.390,54 kn, za mjesec studeni 2019. godine u iznosu od 2.622,87 kn, za mjesec prosinac 2018. godine u iznosu od 2.654,25 kn, za mjesec siječanj 2020. godine u iznosu od 2.128,89 kn, za mjesec veljaču 2020. godine u iznosu od 3.808,36 kn te za mjesec ožujak 2020. godine u iznosu od 2.322,05 kn. U tabeli 2. dat je izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđenja u nalazu. Naime, za mjesec srpanj 2015. godine tužitelju je isplaćena manja plaća u iznosu od 154,17 kn, za mjesec travanj 2016. godine u iznosu od 239,78 kn, za mjesec svibanj 2016. godine u iznosu od 278,99 kn, za mjesec lipanj 2016. godine u iznosu od 514,93 kn, za mjesec srpanj 2016. godine u iznosu od 803,33 kn, za mjesec travanj 2017. godine u iznosu od 483,18 kn, za mjesec svibanj 2017. godine u iznosu od 345,22 kn, za mjesec lipanj 2017. godine u iznosu od 395,21 kn, za mjesec srpanj 2017. godine u iznosu od 750,40 kn, za mjesec siječanj 2018. godine u iznosu od 320,75 kn, za mjesec travanj 2018. godine u iznosu od 319,86 kn, za mjesec svibanj 2018. godine u iznosu od 268,21 kn, za mjesec lipanj 2018. godine u iznosu od 575,80 kn, za mjesec srpanj 2018. godine u iznosu od 877,39 kn, za mjesec siječanj 2019. godine u iznosu od 196,12 kn, za mjesec ožujak 2019. godine u iznosu od 497,69 kn, za mjesec travanj 2019. godine u iznosu od 164,46 kn, za mjesec svibanj 2019. godine u iznosu od 373,89 kn, za mjesec lipanj 2019. godine u iznosu od 643,89 kn za mjesec srpanj 2019. godine u iznosu od 975,96 kn, za mjesec siječanj 2020. godine u iznosu od 444,50 kn, za mjesec ožujak 2020. godine u iznosu od 684,55 kn, za mjesec travanj 2020. godine u iznosu od 1.280,23 kn, za mjesec lipanj 2020. godine u iznosu od 454,66 kn i za mjesec srpanj 2020. godine u iznosu od 251,43 kn. U zaključnom mišljenju istaknuto je da za utuženo razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2020. godine potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka na plaću tužitelja za posebne uvjete rada iznosi 24.397,94 kn, a po osnovi neobračunatih dodataka na plaću tužitelja za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 14.407,49 kn, dok za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2020. za manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja za rad potraživanje tužitelja iznosi 12.294,60 kn, odnosno sveukupno potraživanje iznosi 51.100,03 kn.

 

9.              Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje jer je dan u skladu s pravilima struke i vještine te utemeljen na vjerodostojnoj dokumentaciji i pravima tužitelja koja proizlaze iz odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. Naime, sud smatra osnovanim navode tužitelja da iz odredbi KU/18 ne proizlazi da dodaci na plaću radniku pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu te da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i dodaci na plaću za ostvarenu redovnu satnicu

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

međusobno isključuju. Prema stavu ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu za prekovremeni rad na sve one dodatke koji se plaćaju i na rad u redovnom radnom vremenu, što je opravdano s obzirom da tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada radi u otežanim uvjetima rada i sa liječničkom odgovornošću za život i zdravlje ljudi. Naime, odredbom čl. 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, odredbom čl. 57. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću, s tim da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10 %, a od 1. listopada 2015. pa nadalje, sukladno odredbi čl. 57. KU/18 taj dodatak iznosi 12 % od osnovne plaće. Odredba čl. 51. st. 1. alineja 4. KU/13, kojom je propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50 % za prekovremeni rad, ne isključuje pravo na povećanje plaće i za prekovremeni rad po osnovi dodataka za rad u otežanim uvjetima rada i za liječničku odgovornost za život i zdravlje ljudi. Naime, citiranu odredbu čl. 51. st. 1. alineja 4. KU/13 treba tumačiti na način da se obračun povećanja od 50 % za prekovremeni rad vrši na osnovnu plaću, čime se ne mijenja osnovna bruto plaća, ukoliko se ne mijenja koeficijent složenosti poslova ili dodatak za minuli rad, i u svakom mjesecu je ista, ali nije ista vrijednost jednog bruto sata osnovne plaće, iz razloga što se tako izračunata bruto plaća dijeli sa redovitim mjesečnim fondom sati u pojedinom mjesecu. Navedeno utvrđenje suda i zauzeti pravni stav temelji se na pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz presude br. Revr-20206/12 od 2. travnja 2014., donesene u postupku u smislu odredbe čl. 392. a st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), povodom podnesene revizije zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojoj presudi je zauzet pravni stav da državnim službenicima i namještenicima pripada pravo na povećanje plaće i za prekovremeni rad po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i za zvanje. Navedeni pravni stav Vrhovnog suda RH nema sumnje da se ima primijeniti i na radnike iz djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja jer to proizlazi iz odredbe čl. 94. ZR/94, kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Istovjetno određuje i odredba čl. 55. KU/18, kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, što je konkretizirano u odredbi čl. 57. KU/18, kojom je propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću od 12 %, dok je odredbom čl. 49. st. 1. alineja 4. KU/18 propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za 50 % za prekovremeni rad, što ne isključuje pravo na povećanje plaće i za prekovremeni rad po osnovi dodataka za rad u otežanim uvjetima rada i za liječničku odgovornost za život i zdravlje ljudi.

 

9.1.              Nadalje, odredba čl. 81. ZR/14 propisuju da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i u naravi koja

                                                                                    Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

predstavljaju naknadu za rad. S obzirom da je odredbom čl. 34. st. 2. KU/18 propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, cijeneći da se prema odredbi čl. 81. ZR/14 u prosječnu plaću u prethodna tri mjeseca uračunavaju sva primanja u novcu i u naravi koja predstavljaju naknadu za rad, što uključuje i povećanje plaće po osnovi dodataka za otežane uvjete rada i za liječničku odgovornost za život i zdravlje ljudi ne samo za redovni rad već i za odrađeni prekovremeni rad, osnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće po osnovi navedenih dodataka i za prekovremeni rad, jer to proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi i citiranih odredbi KU/18, dok iz ostalih odredbi navedenih Kolektivnih ugovora ne proizlazi da dodaci na plaću radniku pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i dodaci na plaću za ostvarenu redovnu satnicu međusobno isključuju.

 

10.              Potrebno je istaknuti da za nastanak i izvršenje obveza tuženika koje proizlaze iz navedenih Kolektivnih ugovora nema nikakvog značaja činjenica što tuženik, kako tvrdi, nema utjecaja na Centralni obračun plaća (COP) koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva i da stoga ne može odgovarati niti snositi odgovornost za eventualne štetne posljedice ugovora kojeg nije potpisao, odnosno pravnog posla kojeg nije sklopio, budući da su potpisnici Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija (Fina). Naime, radi se o ugovoru zaključenog između trećih osoba i nije od nikakvog relevantnog značaja za pravni odnos koji za stranke proizlazi iz ugovora o radu i navedenih Kolektivnih ugovora.

 

12.              S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da se dodaci na plaću za otežane uvjete rada i za liječničku odgovornost za život i zdravlje ljudi tužitelju imaju obračunati ne samo za redovan već i za odrađeni prekovremeni rad te da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca prije odlaska na godišnji odmor, cijeneći da je provedenim knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tuženik tužitelju u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. srpnja 2020. po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada manje obračunao i ispatio iznos od 24.397,94 kn bruto, a po osnovi dodatka na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi za isto vremensko razdoblje manje obračunao i isplatio iznosi 14.407,49 kn bruto, dok je za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 30. rujna 2020. na ime naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora manje obračunao i ispatio iznos od ukupno 12.294,60 kn bruto, odnosno sveukupno tužitelju je na ime dodataka na plaću za otežane uvjete rada i za liječničku odgovornost za život za zdravlje ljudi i na ime naknade plaće za godišnji odmor manje isplaćen iznos od 51.100,03 kn bruto, koliko tužitelj i potražuje u tužbenom zahtjevu specificiranom i uređenom u podnesku od 6. svibnja 2021., sud je tužbeni zahtjev u cijelosti usvojio te presudio kao u st. I izreke.

 

12.1              Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate tekuće od prvog idućeg dana od isteka zadnjeg dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa taksativno navedenih u toč. I izreke, odnosno od 16-og svakog

                                                                                   Poslovni broj: 18 Pr-36/2020-25

 

 

mjeseca utuženog razdoblja pa do isplate. Naime, dospjelost svakog pojedinog iznosa utvrđena je s 15-im danom svakog mjeseca utuženog razdoblja, što je sukladno odredbama čl. 92. st. 4. ZR i čl. 51. st. 1. TKU/17, kojima je određeno da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec najkasnije do petnaestog u idućem mjesecu. Slijedom navedenog tuženik je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) dužan tužitelju na dosuđene mjesečne iznose razlike navedenih dodataka te naknade plaće za godišnji odmor platiti zakonske zatezne kamate, i to počevši od prvog idućeg dana od isteka zadnjeg dana dospjelosti, tj. od svakog 16-og svakog mjeseca utuženog razdoblja jer je na taj dan tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem navedene novčane obveze. Visina stope zakonske zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

 

13.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 9.500,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), 3.000,00 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku na raspravama od 26. listopada i 26. studenog 2020. te 27. svibnja 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 2.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 24. studenog 2020. i 6. svibnja 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 1.500,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te 2.000,00 kn za troškove knjigovodstvenog vještačenja. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 9. srpnja 2021. do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

 

14.              Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 625,00 kn s PDV-om, koji trošak se odnosi na nagradu punomoćnika za pristup na ročište za objavu presude od 9. srpnja 2021., budući da se  radi o trošku koji po uvjerenju ovog suda nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, odredbom čl. 335. st. 6. ZPP određeno je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, što znači da nazočnost stranaka, odnosno njihovih punomoćnika, na ročištu na kojem se objavljuje presuda nije nužna te se i bez njihove nazočnosti to ročište može održati.

U Slatini, 9. srpnja 2021.

                                                                                                          S u d a c :

 

                                                                                                              Josip Bočkai

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.