1                           Poslovni broj Kž-264/2021-6

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-264/2021-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Š., OIB ..., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 88 K-280/2019 od 4. ožujka 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 88 K-280/2019 od 4. ožujka 2021., na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/17, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) opt. D. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, opisano i kažnjivo po čl. 190. st. 2. KZ/11, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

2. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora opt. D. Š. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana uhićenja 25. srpnja 2018. u 19,10 sati do 25. srpnja 2018. u 21,00 sati, a koje vrijeme se izjednačuje  s jednim danom zatvora.

 

3. Na temelju odredbe čl. 69. KZ/11 opt. D. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama.

 

4. Na temelju čl. 69. st. 2. KZ/11 ova sigurnosna mjera izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

 

5. Na temelju čl. 69. st. 3. KZ/11 ova sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje 3 (tri) godine.

 

6.  Na temelju odredbe čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. D. Š. oduzeta je prozirna PVC vrećica sa sadržajem suhe biljne tvari karakteristične za drogu marihuanu, težine 600 grama, privremeno oduzeto po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Službe kriminalističke policije, serijski broj 00106470 od 25. srpnja 2018.

 

7. Na temelju čl. 79. KZ/11 od opt. D. Š. oduzeta je digitalna vaga za precizno mjerenje marke "Velleman" crne boje, privremeno oduzeta po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, Službe kriminalističke policije, serijski broj 00106470 od 25. srpnja 2018.

 

8. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, naloženo je opt. D. Š. da plati trošak kaznenog postupka u iznosu od 4.290,00 (četritisućedvjestodevedeset) kuna u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.

 

9. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

10. Protiv navedene presude žalbu je podnio i opt. D. Š. po branitelju A. B., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11

 

11. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

12. Županijsko državno odvjetništvo u O. je svojim podneskom br. KŽ-DO-210/2021 od 11. svibnja 2021. vratilo spis s razgledavanja.

 

13. Za 9. srpnja 2021. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni državni odvjetnik, opt. D. Š., te branitelj A. B., odvjetnica iz Z. Na sjednicu vijeća nisu pristupili opt. D. Š. te branitelj A. B., odvjetnica iz Z., koji su o sjednici uredno obaviješteni, dok je pristupio uredno obaviješten državni odvjetnik, pa je javna sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika i branitelja A. B., odvjetnice iz Z., na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

14. Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Š. nisu osnovane.

 

15. Iako u žalbi opt. D. Š. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu obrazlažući navedeni žalbeni osnov zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu sugerirajući preocjenu provedenih dokaza, tj. iskaza policijskih službenika J. P., L. G. i A. V. s jedne strane, odnosno obrane opt. D. Š. s druge strane, zbog čega će takvi žalbeni navodi biti razmatrani u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16. Pobijajući, nadalje, prvostupanjsku presudu u okviru iste žalbene osnove iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, smatrajući da se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer da je pretraga skladišta u kojem se nalazila droga marihuana provedena nezakonito, bez naloga suca istrage, pritom zanemaruje da iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (str. 4. spisa) proizlazi kako je opt. D. Š. dragovoljno izručio iz zasebne prostorije skladišta na adresi Preko, Put Martinovih kbr. 2., u vlasništvu firme ..., PVC vrećicu sa sadržajem zelene suhe biljne materije karakteristične za drogu marihuana, težine cca. 600 grama, te jednu digitalnu vagu za precizno mjerenje crne boje, o čemu je sačinjena i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta na ime optuženika (str. 3. spisa), pri čemu je navedenu potvrdu i zapisnik opt. D. Š. potpisao bez primjedbi. Također iz potvrde o ulasku u tuđi dom (bez naloga) proizlazi kako je policijski istražitelj L. G. u skladište na adresi Preko, Put Martinovih kbr. 2., ušao bez naloga na temelju čl. 246. ZKP/08, jer je držatelj stana ili stanar (opt. D. Š.) to tražio, a istu potvrdu vlastoručno je potpisao i sam optuženik (str. 10. spisa). Dakle, policijski su službenici postupali sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima iz čl. 74. ("Narodne novine", br. 70/19), po kojoj odredbi policijski službenik može bez pisanog naloga, između ostaloga, ući i obaviti pregled tuđeg doma i s njim povezanih prostorija, ako držatelj stana ili stanar to traži, a upravo to proizlazi iz potvrde o ulasku u tuđi dom.

 

17. Shodno navedenom, imajući u vidu da je opt. D. Š. dragovoljno predao drogu, sam otključao skladište u kojem se nalazila marihuana te vagu za precizno mjerenje, neosnovani su žalbeni navodi kako policijskim službenicima optuženik nije dao dopuštenje da izvrše pretragu prostora u kojem je povremeno boravio kao i da je dragovoljno izručio predmet inkriminacije, zbog čega nije riječ o nezakonitim dokazima iz čl. 10. st. 2. ZKP/08. Naime, ne radi se u konkretnom slučaju o pretrazi skladišta već o dragovoljnoj predaji PVC vrećice sa sadržajem zelene suhe biljne materije karakteristične za drogu marihuana, za koju je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi tipa marihuana koja sadrži više od 0,3% THC-a, a navedeno, povrh toga, proizlazi i iz iskaza policijskih službenika PU zadarska, Služba krim. policije, L. G. i J. P., koji je ranije spomenuti zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta te potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta sastavio kao zapisničar J. P., dok je radnju poduzeo pol. službenik L. G.

 

18. Pobijajući, nadalje, presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire kako je opojna droga oduzeta iz prostora kojeg koristi više osoba, da je optuženik tek rutinski legitimiran jer nije uhvaćen pri činjenju kaznenog djela te da nema logike kako bi policijski službenici povezali skladišni prostor s optuženikom, na kojem uopće ne prebiva, kao i da bi im on izručio opojnu drogu i vagu za precizno mjerenje te napose kako nema dokaza u spisu da bi optuženik ostvarivao kontakte s osobama od kojih je navodno kupio opojnu drogu kao ni osoba kojima bi navodno prodavao opojnu drogu.

 

19. Suprotno takvim navodima opt. D. Š., prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja dao jasne, iscrpne i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće. Pri tome je iscrpno analizirao iskaze policijskih službenika L. G., J. P. te A. V., nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. D. L., obranu optuženika, izlažući prvo nesporne, a potom i sporne okolnosti, nakon čega je dao iscrpnu ocjenu provedenih dokaza.

 

20. Naime, iz iskaza svjedoka L. G. i J. P., policijskih službenika, koji su suglasno iskazali, proizlazi kako su obnašali redovitu službu, da su zatekli optuženika o kojem su ranije imali saznanja da je konzument opojne droge, da su ga legitimirali, pitali posjeduje li neke nezakonite predmete, da im je rekao da posjeduje i to na adresi u skladištu gdje povremeno boravi i da će im te predmete dragovoljno izručiti, da su otišli na navedenu adresu te da im je zaista dragovoljno izručio drogu koju su naknadno testirali i vagu, a kada se utvrdilo da se radi o opojnoj drogi istu su oduzeli. Potom, da je mjesto gdje su zatekli optuženika bilo udaljeno nekih 100 metara od predmetnog skladišta, da u skladištu koje je bilo zaključano, a optuženik ga otključao s ključem koji je imao kod sebe, nije bilo drugih osoba, da je dragovoljno potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta bez primjedbi, da je s tim ključem ponovno zaključao skladište, a da je droga bila skrivena u nekom ormariću s vagom, da je optuženik sam otvorio ormarić i predao drogu i vagu. Svjedok J. P. još je dodao da je skladište bilo malo, da je u njemu bio  madrac i ormarić, da je pozvao nadređenog kolegu A. V., izvijestio ga da imaju postupanje prema optuženiku. Osim toga, svjedok A. V. iskazao je da je od policijskog službenika J. P. telefonskim putem obaviješten kako im je optuženik dragovoljno izručio predmete za koje je postojala sumnja da se radi o opojnoj drogi, da u slučaju kada osoba dragovoljno preda drogu ne traže nalog za pretragu već postupaju sukladno odredbi čl. 74. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, i tom prilikom ne rade pretragu prostora, da su nakon što je preliminarnim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi nastavili postupanje po Zakonu o kaznenom postupku, te onda sačinili zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.

 

21. Pobijajući, nadalje, ožalbenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer iz obrane optuženika proizlazi da navedeno skladište koristi više osoba, za istaći je kako je optuženik iskazao da skladište koristi kafić, pri čemu nije naveo imena osoba koje navedeno skladište koriste za potrebe nekog kafića, kojeg nije označio niti nazivom, pa imajući u vidu da je prema iskazu policijskog službenika J. P. u istom skladišnom prostoru koje je bilo maleno, bio samo madrac i ormarić, i navedena okolnost ne govori u prilog obrani optuženika kako je taj prostor služio kao skladište koji su koristile i neke druge osobe jer bi tada u njemu zacijelo bilo i nekih drugih predmeta (gajbe, ambalaža, boce i sl.).

 

22. Povrh toga, da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita vlasnik skladišta, iz predmeta spisa uopće ne proizlazi da bi takav dokazni prijedlog tijekom postupka od strane obrane bio istaknut, već je istaknut prijedlog za pribavljanjem ZK izvatka prostora skladišta kako bi se utvrdio vlasnik istog. I po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud je s razlogom takav dokazni prijedlog odbio kao odugovlačeći jer, ukoliko je optuženik imao ključ od predmetnog skladišta tada je logično i životno pretpostaviti da zna čije je to skladište i tko ga još, osim njega, koristi.

 

23. Uz navedeno, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda ukazuje i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. D. L., iz kojeg, između ostalog, proizlazi kako je navedena količina droge (562,3 grama) dostatna za više od 1479 pojedinačnih doza, a uzme li se u obzir navod optuženika kako marihuanu koristi 4-5 puta dnevno po 0,5 grama, tada bi ista količina bila dostatna za 249 dana uzimanja. Uz to, uzme li se u obzir kako optuženik tijekom 2018., dakle u vremenu inkriminacije, nije ostvario nikakav dohodak, pravilno je zaključio prvostupanjski sud kako nije imao od kuda nabavljati drogu ako ju ujedno ne prodaje.

 

24. Stoga, u situaciji kada je opt. D. Š. porekao počinjenje kaznenog djela za koje se optužuje, a njegova obrana je ocijenjena neistinitom na temelju izvedenih i prihvaćenih dokaza, prvenstveno iskaza više puta spominjanih policijskih službenika, materijalnih dokaza u spisu u vidu zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika, potvrde o ulasku u tuđi dom, toksikološkog vještačenja te psihijatrijskog vještačenja optuženika, potpuno je i pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon kada je opt. D. Š. proglasio krivim za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

 

25. Državni odvjetnik pobijajući presudu zbog odluke o kazni smatra kako prvostupanjski sud nije dovoljno otegotno cijenio kriminalnu prošlost optuženika koji je unazad deset godina u kriminalnoj zoni za koje je vrijeme čak pet puta pravomoćno osuđivan, od toga jedanput na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro te jedanput na bezuvjetnu kaznu zatvora te da je u količinu droge marihuane koja je od njega oduzeta (562,3 grama) morao investirati značajna novčana sredstva, a čijom bi preprodajom ostvario protupravnu novčanu korist od oko 60.000,00 kuna.

 

26. Pobijajući ožalbenu presudu zbog odluke o kazni, s druge strane, optuženik ističe kako prvostupanjski sud nije cijenio olakotne okolnosti da se uredno odazivao pozivima suda, protek vremena od inkriminacije u kojem živi uredan život, stalno je zaposlen te apstinira od konzumacije opojne droge pod čijim je utjecajem djelo i počinio u stanju smanjene ubrojivosti.

 

27. Suprotno takvim navodima optuženika i državnog odvjetnika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je opt. D. Š. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, ukazuje se primjerenom. Naime, i uz po optuženiku navedene olakotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nije prestroga ima li se u vidu da kako je optuženik do sada pet puta osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, krađe i teške krađe za koja kaznena djela su mu izricane u tri navrata uvjetne osude, a jedanput kazna zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro te jedanput bezuvjetna kazna zatvora uz u dva navrata izricane sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, pri čemu i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema uvjeta za izricanje blaže kaznenopravne sankcije.

 

28. S druge strane, činjenica je da je optuženik ovisnik i da je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem te ovisnosti, da do sada nije činio kaznena djela protiv zdravlja ljudi, zbog čega po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije osnovana žalba državnog odvjetnika, a kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ukazuje se adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini. Navedenom kaznom ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

 

29. Kako dakle, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i opt. D. Š. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 9. srpnja 2021.

 

  Predsjednik vijeća

                                                                         Miroslav Jukić, v.r.