Broj: Kž 397/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu okrivljenog M. M. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. listopada 2018. broj Kov-22/2018 (Kov-21/18) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. M. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.). Nadalje je određeno da taj istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora. Također je riješeno da žalba ne zadržava izvršenje tog rješenja.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni M. M. po branitelju, odvjetniku M. M.₂, „zbog povrede odredbe članka 123. stavka 1. ZKP-a o postojanju osnovane sumnje…” s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a okrivljenika pusti iz istražnog zatvora.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako dostatnog stupnja vjerojatnosti da je okrivljenik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Iz navoda okrivljenikove žalbe proizlazi da se on žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u vidu postojanja osnovane sumnje da je on počinitelj kaznenog djela koje mu se u ovom postupku stavlja na teret. U žalbi u bitnome ističe da se na snimci video-nadzora ne nalazi on, već druga osoba, a uzimajući u obzir da niti biometrijskim vještačenjem nije nedvojbeno utvrđeno da je na snimci upravo okrivljenik. Smatra da je trebala biti provedena dokazna radnja prepoznavanja okrivljenika od strane svjedokinje L. Š. te da se iskaz svjedoka D. Č. ne može uzeti kao vjerodostojan. Ističe da je prilikom pretrage doma okrivljenika pronađen samo donji dio trenerke, ali ne i ostali predmeti koje je imao kao navodni počinitelj predmetnog djela. U vrijeme kaznenog djela okrivljenik se nalazio na drugom mjestu, u caffe baru udaljenom više kilometara od mjesta događaja, gdje je gledao nogometnu utakmicu između Srbije i Brazila u društvu četiri odrasle osobe pa stoga ima alibi da nije bio na mjestu događaja u vrijeme počinjenja djela.

Protivno tim žalbenim navodima, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u prethodnom postupku prikupljeni dokazi, naročito iskazi ispitanih svjedoka, rezultati provedenog biometrijskog vještačenja te predmet oduzet od okrivljenika prilikom pretrage doma, za sada s dovoljnom vjerojatnošću upućuju na okrivljenika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela. Detaljnu analizu svih prikupljenih dokaza iz podnesene optužnice provest će optužno vijeće prilikom prethodnog ispitivanja i odlučivanja o osnovanosti optužnice uzimajući u obzir primjedbe stranaka, dok je pojedine dokazne radnje moguće obaviti i u daljnjem tijeku postupka. Pri tome se ističe da navode o postojanju alibija okrivljenik sada prvi puta ističe u žalbi protiv rješenja kojim mu je produljen istražni zatvor, dok se u prethodnom postupku branio šutnjom.

Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji konkretna i razborito predvidiva bojazan od ponavljanja djela. Naime, okrivljenik je specijalni povratnik, osuđivan na kaznu zatvora od pet godina zbog dva kaznena djela razbojništva pa imajući u vidu da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje istog kaznenog djela, očito je da ranija osuđivanost nije na njega utjecala da svoje ponašanje uskladi sa zakonskim normama, već se njegovo protupravno ponašanje nastavilo. Pored toga, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da okrivljenik ima poremećaj osobnosti antisocijalnih karakteristika uz ovisnost o opijatima i politoksikomaniju te da je on, po ocjeni vještaka, tipični kronični ovisnik kojem je njegovo ovisničko ponašanje isprepleteno s nabavkom novca za psihoaktivna sredstva.

Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da iste predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju konkretnu i razborito predvidivu bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi za sada se ne bi mogla uspješno ostvariti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08., kako to pravilno zaključuje i obrazlaže prvostupanjski sud.

Budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. listopada 2018.