Poslovni broj: Gž R-391/2021-2

 

Poslovni broj: Gž R-391/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz S. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. Š., odvjetnik u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-641/2015-81 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.               Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-641/2015-81 od 28. siječnja 2021. u pobijanom dijelu u točkama I., II., V. i VI. njene izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" I./ Utvrđuje se da Odluka tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., o otkazu ugovora o radu od 4. veljače 2015., potvrđena Odlukom od 10. veljače 2015. nije zakonita niti dopuštena te da radni odnos tužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., kod tuženika nije prestao

 

II./ Nalaže se tuženiku P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., da vrati tužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., na rad i u radni odnos na poslove koje je obavljao do trenutka otkazivanja, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužitelj radio prije otkazivanja, njegovoj stručnoj spremi i radom iskustvu u roku od 15 dana."

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

II. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-641/2015-81 od 28. siječnja 2021. u točki III. njene izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I./ Utvrđuje se da Odluka tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., o otkazu ugovora o radu od 4. veljače 2015., potvrđena Odlukom od 10. veljače 2015. nije zakonita niti dopuštena te da radni odnos tužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., kod tuženika nije prestao

 

II./ Nalaže se tuženiku P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., da vrati tužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., na rad i u radni odnos na poslove koje je obavljao do trenutka otkazivanja, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužitelj radio prije otkazivanja, njegovoj stručnoj spremi i radom iskustvu u roku od 15 dana.

 

III./ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., koji glasi.

„ I. Utvrđuje se da je radni odnos tuženika – protutužitelja P. C. d.o.o., Z., MBS: ..., OIB: ... i tužitelja - protutuženika D. B. iz S. S., OIB: ..., prestao dana 26. veljače 2015.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., za vraćanjem na rad i u radni odnos na poslove koje je obavljao do trenutka otkazivanja, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je radio prije otkazivanja, njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kod tuženika – protutužitelja P. C. d.o.o., Z., MBS: ..., OIB: ...

III. Svaka parnična stranka snosi svoje parnične troškove.“

 

IV./ Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja D. B. iz S. S., OIB: ..., koji glasi:

„Utvrđuje se sudski raskid radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom donošenja presude u ovoj pravnoj stvari.

Nalaže se tuženiku P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., da isplati tužitelju D. B. iz S. S., OIB: ..., naknadu štete od 8 ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 336.000,00 kn, sa zateznom kamatom od dana sudskog raskida, u roku od 8 dana.“

 

V./ Nalaže se tuženiku P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., da tužitelju D. B. iz S. S., OIB: ..., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI./ Odbija se zahtjev tuženika P. C. d.o.o., Z., OIB: ..., kojim traži trošak parničnog postupka."

 

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik-protutužitelj (u daljnjem dijelu teksta tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se preinači pobijana presuda u točkama I., II. i V. te odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine pobijana prvostupanjska presuda po točkama I., II., III. i V. te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem, a u slučaju da drugostupanjski sud odluči potvrditi točke I. i II. prvostupanjske presude predlaže se drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama III. i V. njene izreke te prihvatiti tužbeni zahtjev tuženika, podredno ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama III. i V. i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim raspravnim sucem.

 

3.              U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj-protutuženik (u daljem dijelu teksta tužitelj) pobija navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

4.              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

5.              Predmet spora je po glavnom tužbenom zahtjevu:

a) utvrđenje da odluka tuženika o otkazu Ugovora o rada od 4. veljače 2015. koja je potvrđena odlukom od 10. veljače 2015. nije zakonita ni dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao

b) zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad u radni odnos na poslove koje je obavljao do trenutka otkazivanja, a ako to nije moguće na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužitelj radio prije otkazivanja, njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu u roku od 15 dana,

c) podredni predmet spora je i podredni tužbeni zahtjev:

- za utvrđenjem da je raskid radnog odnosa tužitelja kod tuženika raskinut danom donošenja prvostupanjske presude (sudski raskid) i

- isplata tužitelju naknade štete od osam ugovorenih mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 336.000,00 kuna sa kamatom od dana sudskog raskida u roku od 8 dana.

 

6.              Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj bio djelatnik tuženika zaposlen na radnom mjestu šefa prodaje za Hrvatsku i voditelja marketinga za kardiovaskularne lijekove u G. za Republiku Hrvatsku, Republiku Bosnu i Hercegovinu i Republiku Sloveniju, a temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da je 4. veljače 2015. tuženik donio odluku o otkazu Ugovora o radu, da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za sudsku zaštitu koju je tuženik odbio, a tužitelj u zakonskom roku zatražio sudsku zaštitu,

- da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove S. & C. M. C. G. and C. C. C. "prodajni trgovački voditelj C. G. – G. I. P. – G. R. F. i C. C. – C. P. – voditelj grupe proizvoda te temeljem punomoći A. R. M. – C. – predstavnik direktora u Hrvatskoj.

- da iz odluke o otkazu Ugovora o radu proizlazi da je ugovor otkazan zbog skrivenog ponašanja tužitelja te da mu se stavlja na teret:

 

a) da iako je obnašao dužnost imenovanog predstavnika direktora, nije obavijestio kolege Poslovne jedinice G. o neplaniranom ekonomskom učinku neplaćenih usluga iz proteklih tri godine vezanih za izložbeni štand,

b) da je samostalno dogovorio sastanak sa dr. P., voditeljem odjela isplata Fonda, a da o tome nije obavijestio člana Uprave tuženika ni izravno nadređenu osobu, kao niti kontaktnu osobu u BiH i voditelja poslovne jedinice H. and V., i to sve na dan koji mu je na njegov zahtjev odobren kao slobodan dan radi potrebe liječničkog pregleda te da je na sastanku bio sa kolegama iz konkurentskog društva M. u kojemu je nekad radio pa je time prouzročio neugodnu situaciju i negativan utjecaj na ugled poslovne grupacije P.,

c) da ga je na sastanku 18. prosinca 2014. nadređena osoba izvijestila o propustima u obavljanju dužnosti pa mu je tuženik opozvao punomoć na temelju koje je bio ovlašten obavljati poslove Imenovanoga predstavnika direktora,

d) da je tužitelj ulazio u poslovni prostor tuženika za vrijeme bolovanja u vrijeme kada su uredi bili zatvoreni: 25.12.2014., 29.12.2014., 6.1.2015., 18.1.2015., 20.1.2014. i 24.1.2015., a da o tome nije izvijestio tuženika, te

e) da je bio zadužen za praćenje provedbe ugovora s dobavljačem C. i izdavanje narudžbi usluga dobavljača što je uredno izvršavao do studenog 2014., da bi nakon toga propustio izdati narudžbu za usluge dobavljača za slijedeće razdoblje koja je trebala uslijediti najkasnije do 1. prosinca 2014., te je nakon upozorenja suradnika potrebnu narudžbu za ugovorene usluge izvršio putem e-maila tek 20. siječnja 2015.

- u obrazloženju Odluke tuženik navodi da su gore opisana postupanja dio brojnih situacija u kojima tužitelj nije uredno izvršavao povjerene mu zadatke niti je istinito, cjelovito i pravovremeno o njima obavještavao nadređene osobe, kao i da je propuštao surađivati s kolegama u drugim poslovnim jedinicama tuženika. Navodi da se čl. 67. t. 4. Pravilnika o radu predviđa kao teška povreda obveza iz radnog odnosa nesavjesno i nepravodobno izvršenje radnog zadatka koja predstavlja razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan ponašanjem radnika te da su čl. 69. st. 3. Pravilnika o radu predviđene kao osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koje predstavljaju razlog za izvanredan otkaz ugovor o radu posebno: neprimjereno ponašanje prema kolegama i strankama u točki 8. te davanje netočnih podataka u točki 10.

 

7.              Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pismeno upozorio tužitelja na krštenje obveze iz radnih odnosa niti da je tuženik tijekom postupka dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati u konkretnoj situaciji u pogledu povrede koje se tužitelju stavljaju na teret, niti to da to proizlazi iz dokaznog postupka.

 

8.              Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje: (citat) "da je tuženik tužitelju trebao omogućiti davanje obrane i da bi se na taj način mogao očitovati o svakoj povredi koja mu se stavlja na teret, a prethodno ga nije ni upozorio na obveze iz radnog odnosa posebno ako se radi o okolnostima iz čl. 67. i 69. Pravilnika o radu tuženika".

 

9.              Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 17/19 - dalje ZR) normirano je  da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

10.              Odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a normirano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovano ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od  poslodavca da to učini, a st. 2. ZR-a da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovano ponašanje radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

11.              Pravilno tuženik u žalbi iznosi da je u obrazloženju odluke o otkazu u točki 3. navedeno da je dana 18. prosinca 2014. nadređena osoba održala sastanak s tužiteljem na kojem ga je izvijestila o propustima u obavljanju povjerenih mu dužnosti i 31. prosinca 2014. otkazao punomoć temeljem kojeg je bio ovlašten obavljati poslove imenovanog predstavnika direktora, stoga je komuniciranje konzumirano postupanju po čl. 119. ZR-a, budući da ga je poslodavac upozorio o propustima u obavljanju njegovih dužnosti. Isto tako, iz odluke o otkazu ne proizlazi da je navod iz točke 3. Odluke o otkazu o sastanku od 18. prosinca 2014. otkazni razlog. Dakle, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan jer se u odluci o otkazu ne navodi da bi tuženik prije otkazivanja postupio u skladu s čl. 119. ZR-a, da je tijekom dokaznog postupka tuženik nije dokazivao okolnosti kojim je bilo opravdano postupiti u skladu s čl. 119. ZR-a, te da Pravilnik o radu tuženika čl. 66. st. 2. Pravilnika proširuje dužnost pozivanja radnika na obranu jer je izričito propisano da je poslodavac, prije redovitog otkazivanje uvjetovano ponašanjem ili radom radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a osobito okolnostima navedenih u čl. 67. i 69. Pravilnika. Prema tome prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik bio dužan prethodno upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa i omogućiti mu iznošenje obrane jer mu stavlja na teret upravo okolnosti iz čl. 67. i 69. Pravilnika kako se to navodi u Ugovoru o otkazu i stoga zaključuje da je odluka o otkazu tužitelja nedopuštena i nezakonita, budući da se radi o povredama koje su takve naravi da se tužitelju trebalo omogućiti davanje obrane i da bi se o svakoj povredi mogao očitovati.

 

12.              Međutim, prema utvrđenju ovog suda Zakon o radu kao uvjet dopuštenosti i zakonitosti odluke o otkazu ne traži da se ove okolnosti navode u odluci o otkazu i ne predstavljaju niti razlog za otkaz, budući da je tuženik u obrazloženju odluke o otkazu u točki 3. naveo okolnosti iz čl. 119. ZR-a, a tuženik je i tijekom postupka dokazivao okolnosti postupanja tuženika prije donošenja odluke o otkazu i to sa Zapisnikom sa sastanka tužitelja i poslodavca od 18. prosinca 2014., pozivom tuženika tužitelju na sastanak za 19. siječnja 2015., zatim da je tužitelj dugotrajno izostajao s posla, dakle tuženik je izgubio povjerenje u tužitelja a postojala je i poslovna potreba za nastavkom uredne organizacije vođenja odlučujućih poslova tuženika.

 

13.              Pozivanje na čl. 66. st. 2. Pravilnika o radu tuženika na koju upire prvostupanjski sud nije opravdano budući da se tuženik na odredbu čl. 66. st. 2. Pravilnika o radu u odluci o otkazu nije niti pozivao niti iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je istu donio temeljem navedene odredbe.

 

14.              Međutim, pogrešno prvostupanjski sud analizira otkazni razlog izostanka obavještavanja tužitelja o neplaniranom ekonomskom učinku neplaćenih usluga iz protetike.

 

15.               Iz postupka proizlazi da tužitelj kao ovlašteni predstavnik direktorice u Hrvatskoj bila je ona osoba koja je obavljao komunikaciju u predmetnoj pravnoj stvari prema ostalim kolegama i upravo je ta komunikacija bila na njemu, ali tužitelj je to propustio učiniti te su izazvani brojni problemi u komunikaciji tijekom rješavanja problema, te sama činjenica da je nastali problem naknadno riješen nije zasluga tužitelja i to ne umanjuje činjenicu da je tužitelj izvršio propuste tijekom postupka rješavanja problema, jer je tužitelj propustio obavijestiti kolege o neplaniranom ekonomskom učinku neplaćenih usluga iz protekle tri godine vezane za izložbeni štand tuženika. Tužitelj nije obavijestio poslodavca o neočekivanim visokim troškovima vezano za izložbeni štand iz protekle tri godine. Ova situacija je prema navodima poslodavca, narušila odnose između voditelja pojedinih poslovnih jedinica te je prouzročila daljnje nejasnoće.

 

16.               Isto tako i održavanje sastanka tužitelja s poslovnim partnerom tuženika na slobodan dan bez obavještavanja tuženika o sastanku zaista ukazuje na činjenicu da je tužitelj pogrešno smatrao da nije bio dužan o tome obavijestiti nadređene. Za otkazni razlog nije ni relevantno da se radi o neslužbenom sastanku, budući da se sastao sa predstavnicima Međunarodnog bolničkog lanca na poziv zastupnice toga lanca vezano za otvaranje ureda, te je prema utvrđenju ovog suda bez obzira što se radilo o susretima na slobodan dan tužitelja, zbog same činjenice što se radi o sličnim i konkretnim djelatnostima, bio je o tome dužan obavijestiti nadređenu osobu.

Suradnici su doznali da je tužitelj bio na sastanku u Fondu zajedno sa svojim kolegama iz konkurentskog društva M. u kojem je nekada radio, a što je prouzročilo tešku i neugodnu situaciju i negativan utjecaj na ugled poslovne grupacije P.

 

17.              Isto tako neprimjereno ulaženje tužitelja u poslovne prostorije tuženika u vremenskom razdoblju od 25. prosinca 2014. do 24. siječnja 2015. kad se nije odvijala poslovna djelatnost također ukazuje na činjenicu da tužitelj tijekom postupka nije dokazao opravdani razlog za ponoćne posjete uredima jer i prema utvrđenju ovog suda sastavljanje godišnjih izvješća te obavljanje drugih poslova može se obaviti u tijeku radnog vremena, a ne u vrijeme kada u poslovnim prostorijama nije bilo nikoga jer sve poslovne aktivnosti tužitelj dužan izvršiti u svoje radno vrijeme, a niti iz postupka proizlazi s kim bi radio po noći, a nema ni zabilježenih nikakvih radnih učinaka u to vrijeme, niti iz postupka proizlazi da se od tužitelja tražilo takvo postupanje, dakle ulazak u poslovne prostorije tuženika i obavljanje određenog posla.

 

18.              Nadalje je iz ugovora o poslovnoj suradnji između tuženika i C. u čl. 5. st. 2. tog Ugovora navedeno je da je ovlaštena osoba C. izvještavat će o izvršenju usluge voditelja G. te ovu ugovornu odredbu je trebao sud usporediti s opisom poslova tužitelja i njegovom pozicijom u skladu s čl. 2. Dodatka 2. Ugovora o radu tužitelja od 5. veljače 2014. koji je bio voditelj G. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja da nije znao za ugovorni odnos tuženika s dobavljačem tuženika C., a što je uključivalo i izdavanje narudžbi za pojedinu mjesečnu uslugu dobavljača, a tužitelj je propustio izdati narudžbu za usluge za razdoblje najkasnije do studenog 2014., dakle nije izdao narudžbu za usluge dobavljača za slijedeće razdoblje koja je treba uslijediti najkasnije do 1. prosinca 2014., te je nakon upozorenja suradnika potrebnu narudžbu za ugovorne usluge izvršio putem e-maila tek 20. siječnja 2015.

 

19.              Iz opisa radnog mjesta tužitelja proizlazi da su kod tužitelja tražene određene vještine, a to je iskazivanje poslovne pronicljivosti, odlučno djelovanje, preuzimanje odgovornosti, nadziranje odgovornosti osoba samosvijest komunikacijske vještine, organizacijske vještine, organizacijski odnosi: izvješća, bliska suradnja s suradnicima; odgovornost za upravljanje, administrativna i financijska pitanja; suradnja sa funkcionalnim službama; zadužen je za usklađivanje zajedno sa ostalim predstavnicima poslovnih jedinica, omogućavanje svakodnevne suradnje između stanaka, vođenje komunikacije, upravljanje završavanjem poslova.

 

20.              Sagledavši ukupnost događaja uslijed ponašanja tužitelja u poslovanju tuženika nastali su problemi i kako to pravilno žalitelj u žalbi navodi koji su se očitovali u organizacijskim propustima, problemima u koordinaciji vodećih poslova posebno između odgovornih osoba tužitelja i direktorice, tužitelja i voditelja marketinga, tužitelja i kolegica te drugih kolega što je sve rezultiralo gubitkom povjerenja tuženika u tužitelja, stoga ovaj sud otkaz promatra u cjelini i na temelju ukupnosti ponašanja tužitelja, da je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja, jer ne radi se o ponašanju tužitelja koje bi prouzročilo prekršaj ili kaznena djela već o propustima o urednom, savjesnom i pravilnom obnašanju poslova koje je tuženik povjerio tužitelju.

 

21.              Iz same odluke o otkazu potpisane od strane ovlaštene osobe nedvojbeno proizlazi izjava da je povjerenje u tuženika ne postoji što je vidljivo i iz zapisnika o godišnjem sastanku ovlaštene osobe s tužiteljem od 18. prosinca te konačno iz iskaza svjedoka koji su potvrdili da je ovlaštena osoba tuženika izgubila povjerenje u tužitelja. Poslodavac je odlučio da je ponašanje tužitelja protivno P. vrijednostima kao i primjerenom ponašanju uopće, te da nastavak radnog odnosa sa radnikom nije prihvatljiv jer bi u protivnom poslovne aktivnosti te integritet poslodavca bili izloženi ozbiljnom riziku.

 

22.              Zbog iznesenog ovaj sud je prihvatio žalbu tuženika kao osnovanu i preinačio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 373. ZPP-a u točki I. i II. njene izreke.

 

23.              Nakon donošenja ove drugostupanjske odluke trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i to prema Tarifnom broju 7/2 kao jednokratna nagrada za cjelokupni postupak sa PDV-om od 2.500,00 kuna kojem iznosu je dodan i trošak žalbenog postupka u iznosu od 500,00 kuna uvećano za 150,00 kuna PDV-a.

 

24.               Odluka o troškovima preinačena je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

25.              Nepobijani dio točka IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.

 

26.              Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika u kojem je odbijen njihov (protu) tužbeni zahtjev za istaći je kako je protutužbeni zahtjev gotovo identičan tužbenom zahtjevu, a kako je ovaj sud prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu u točki I. i II. njene izreke (kao i u odluci o troškovima postupka) i utvrdio da je otkaz nezakonit, ujedno je odbio žalbu tuženika na točku III. (protutužbeni zahtjev) i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki III. njene izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a. Uostalom, i u žalbi tuženik je predložio da se preinači pobijana presuda u točkama I., II. i V. te odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tek podredno da se ukine pod točkama I., II., III. i V. tužbenog zahtjeva.

 

U Splitu, 8. srpnja 2021.