P-1625/2019-38

 

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja P. Krešimira IV br.2.

21300 Makarska                                                                               P-1625/2019-38

                                                                                                                                                                                                                                             

 

              U   I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Makarskoj,  po sucu Marijani Visković, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz P.,  OIB:…, koju zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., protiv tuženika ad.1/ HRVATSKA POŠTA d.d., OIB:87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13., zastupana po punomoćniku M. C., dipl.iur., zaposlenom kod tuženika, i ad.2/ HRVATSKI TELEKOM d.d., OIB:81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21., zastupan po generalnim punomoćnicima I. S. i M. S., odvjetnicima u S., tuženici ad.1/ i ad.2/ kao pravni sljednici Poduzeća P.T.T. Saobraćaj - Split, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave dana 1. lipnja 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Z. A., odvjetnika u M., punomoćnika tuženika ad.1/ M. C., dipl.iur. i punomoćnika tuženika ad.2/ I. S., odvjetnika u S., na ročištu zakazanom radi donošenja i objave odluke dana 8. srpnja 2021. godine,

 

presudio je

 

 

I              Odbija se  tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

 

                "Utvrđuje se da je tužiteljica D. V., OIB:…, P., vlasnica dijela nekretnina položenih u KO P. i to:

 

-dijela k.č. 5592/3 u površini od 15 m2, upisane u zk.ul. 3956, pobliže prikazanog i označenog brojevima 5,6,7,8,9,10 i 20, na Geodetskom snimku izrađenom od strane sudskog vještaka za geodeziju A. R. od 25. studenoga 2020. godine (u daljnjem tekstu: Skica),

-dijela k.č. 5592/2 u površini od 8 m2, upisane u zk.ul. 3814, pobliže prikazanog i označenog slovima 10,11,12,13,14,15,16,17,18,19 i 20, na Skici koja čini sastavni dio ove presude,

 

pa je ovlaštena temeljem ove presude i Prijavnog lista, kojim će se od navedenih dijelova k.č. 5592/2 i k.č. 5592/3 KO P., formirati zasebne katastarske čestice označenog oblika i površine, upisati pravo vlasništva na tim novoformiranim katastarskim česticama u zemljišnoj knjizi i drugim javnim upisnicima u kojima se upisuje pravo vlasništva na nekretninama na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena društvenog vlasništva s pravom korištenja Poduzeća P.T.T. Saobraćaj – Split".

II                Nalaže se tužiteljici D. V., u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku ad.2/ Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 (slovima:pettisućašestodvadesetpeti00/100) Kuna. U odnosu na više zatraženi iznos od 1.875,00 Kuna (razlika između zatraženog 7.500,00 i dosuđenog 5.625,00 Kuna), zahtjev tuženika ad.2/  odbijen je kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

            1.  Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 24. srpnja 2018. godine tužiteljica D. V., ustala je zahtjevom naspram tuženika Hrvatska Pošta d.d. iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe.

                            1.1. Tužitelj u tužbi navodi, da su u zemljišnoj knjizi nekretnine označene kao k.č. 5592/2, zk.ul. 3956 i k.č. 5592/3 zk.ul. 3814, obje KO P., upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja poduzeća P.T.T. Saobraćaj – Split, čiji je pravni sljednik postalo poduzeće HPT – Hrvatska Pošta i telekomunikacije , a koje se 1999. godine razdvojilo na društva Hrvatske telekomunikacije d.d., te ovdašnju tuženu Hrvatsku Poštu d.d. Međutim, da takvo stanje u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju, obzirom je tužiteljica stvarna i isključiva vlasnica dijela predmetnih nekretnina i to dijela k.č. 5592/3 u površini od 15 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima N-G-H-I-J-K-N, na Skici od 28. ožujka 2017. godine, a koji dio zajedno sa k.č.zgr. 741/1 čini sastavni dio stojne kuće tužiteljice u P., anagrafske oznake B. , te dijela k.č. 5592/2 u površini od 13 m2, pobliže prikazanog i označenog slovima B-C-D-E-F-G-N-O-B na Skici od 28. ožujka 2017.g., a koji dio predstavlja dio okućnice uz sjevernu stranu kuće tužiteljice. Tužiteljica navodi, da je to pravo stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga N. V., a podredno i dosjelošću, obzirom da se od trenutka smrti tog svog prednika (6. travnja 1994.godine) nalazi u poštenom posjedu više od 20 godina. Budući da tužiteljica ne raspolaže ispravom podobnom za upis prava vlasništva dijela predmetnih nekretnina, to ustaje ovom tužbom.

                            1.2.  Dana 2. listopada 2018. godine zaprimljen je podnesak tuženika – odgovor na tužbu. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom istaknuo, da je očigledno da je tužiteljica znala i morala znati da je gradila na tuđem zemljištu. Da je nesporna činjenica, da su pravni sljednici poduzeća P.T.T. Saobraćaj Split, ovdje tuženik, te HT – Hrvatske telekomunikacije, sada promijenjenog naziva u Hrvatski Telekom d.d. Zagreb. Na temelju Zakona o razdvajanju Hrvatske Pošte i Telekomunikacija nastala su dva trgovačka društva: HP – Hrvatska Pošta d.d. i HT - Hrvatske Telekomunikacije d.d., te su 28. travnja 2005. godine sačinili Ugovor o diobi nekretnina, čiji su sastavni dijelovi i čestice koje su predmet tužbenog zahtjeva, a na kojima je između ostalih, čestica sagrađena u čijem se prizemlju nalaze prostorije HP – Hrvatske Pošte d.d. i zajednički dijelovi zgrade. Hrvatski Telekom d.d. je svoj dio nekretnine, u naravi dva stana na katu sagrađene zgrade između ostalog i na utuženim česticama, temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 4. rujna 2006.godine, prodao kupcu M. B., a drugi stan kupcu M. A. T., koja je temeljem darovnog ugovora od 2007. godine darovala stan sinu F. T.. Dakle, da na česticama koje su predmet tužbenog zahtjeva upisano je vlasništvo na pravnog prednika tuženika, koji nije jedini stvarno-pravni ovlaštenik, već su stvarno-pravni ovlaštenici i naprijed  navedene  fizičke osobe, te tuženik ističe i prigovor nepotpune pasivne legitimacije. Tuženik predlaže sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

              1.3.  Dana 20. studenog 2018. godine tužiteljica je dostavila podnesak kojim proširuje tužbu i na tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, navodeći da je u ovoj parnici predmet tužbenog zahtjeva fizički određeni dio čestice zemlje, pa da sve pasivno legitimirane osobe imaju status jedinstvenih suparničara. Sukladno navodima iz odgovora na tužbu tuženika Hrvatske Pošte d.d., to tužiteljica proširuje tužbu i u odnosu na Hrvatski Telekom d.d. Dalje, tužiteljica smatra, da navodi tuženika da bi Hrvatski Telekom d.d. svoj dio na toj nekretnini prenio pravnim poslovima na treće osobe, nisu od utjecaja na pasivnu legitimaciju novo označenog tuženika, jer da se radi o obvezno-pravnim odnosima, koji do sada nisu proizveli stvarno-pravne učinke, a niti su ti stjecatelji temeljem navedenih ugovora pokrenuli odgovarajući postupak za upis tog prava u zemljišnu knjigu, odnosno osigurali prvenstveni red upisa ispred mjesta na kojem je po prijedlogu tužiteljice zabilježeno pokretanje ovog postupka.

                            2.  Dopisom od 13. veljače 2020. godine sud je obavijestio M. B. i F. T. o ovoj parnici, te im dostavio primjerke tužbe i priloga. Treće osobe su uredno primile obavijest i dostavljene priloge, a nisu se očitovale, niti stupile i parnicu.

                            2.1. Ovaj sud je dopisom od  28. kolovoza 2019. g. dostavio tužbu tuženiku ad.2/ Hrvatski Telekom d.d. Zagreb.

                            3.  Dana 25. rujna 2019. g. zaprimljen je podnesak tuženika ad.2/, putem punomoćnika, u kojem isti izjavljuje da ne pristaje na proširenje tužbe.

                            4.  Tužiteljica je dana 11. studenog 2019. godine na ročištu izjavila, da je u odnosu na Hrvatski Telekom d.d. pokrenula novu parnicu koja se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P-3649/2019, te na tu okolnost dostavila primjerak tužbe (list 60 spisa), pa je predložila da se ove dvije parnice spoje, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

              5.  Rješenjem pod poslovnim brojem P-1625/2019 od 24. siječnja 2020.g., sud je odlučio na temelju odredbe članka 313. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) spojiti  navedene parnice, te odlučio postupak voditi pod poslovnim brojem P-1625/2019.

              6.  Tuženik ad.2/ Hrvatski Telekom d.d. dostavio je odgovor na tužbu od 23. prosinca 2019. godine, u kojem je izjavio da osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da je na predmetnim nekretninama upisano društveno vlasništvo, pa da je tužiteljica bila dužna pokrenuti spor protiv Republike Hrvatske. Nadalje je istaknuo, kako je tužbeni zahtjev nejasan, nerazumljiv i neprovediv, te da tužiteljica nije dokazala temelj stjecanja predmetnih nekretnina. Stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

                            7.  U dokaznom postupku sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja, te je izveo dokaz pregledom Izvadaka iz zemljišne knjige za KO P. kat.čest. 5592/3 i 5592/2, pregledom skice GEO 7 d.o.o. Split od 28. ožujka 2017.g., pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj iza pok. N. V. od 4. srpnja 1994.g., pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za KO P. kat.čest. 741/1, pregledom presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj pod posl.br. P-3705/17 od 15. lipnja 2018.g., pregledom Potvrde Trgovačkog suda u Splitu posl.br. R3-7075/2017 od 26. rujna 2017.g., pregledom Potvrde Trgovačkog suda u Splitu posl.br. R3-5064/18 od 21. lipnja 2018.g., pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu posl.br. Tt-10/5530-2 od 20. svibnja 2010.g., pregledom Ugovora od 28. travnja 2005.g. zaključenog između HP – Hrvatske Pošte d.d. Zagreb i HT – Hrvatske Telekomunikacije d.d. Zagreb, pregledom ugovora o kupoprodaji stana od 4. rujna 2006.g. između HT – Hrvatske Telekomunikacije d.d. Zagreb, kao prodavatelja i B. M., te T. M. A., kao kupaca, pregledom darovnog ugovora između T. M. A. i F. T., od 25. listopada 2007.g., pregledom Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo HP – Hrvatska Pošta d.d., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. R., pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. R., dipl.ing.geod., saslušanjem svjedoka G. J. i T. V. te pregledom spisa ovog suda pod posl.br. Pu P-2194/2019. Stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza.

                            8.  Tužiteljica i tuženik ad.2/ dostavili su pisani popis troška parničnog postupka.

                9.  Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.             

                10. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva dijela k.č. 5592/3 u površini od 15 m2, upisane u zk.ul. 3956, pobliže prikazanog i označenog brojevima 5,6,7,8,9,10 i 20, na Geodetskom snimku izrađenom od strane sudskog vještaka za geodeziju A. R. od 25. studenoga 2020. godine, te dijela k.č. 5592/2 u površini od 8 m2, upisane u zk.ul. 3814, pobliže prikazanog i označenog brojevima 10,11,12,13,14,15,16,17,18,19 i 20, na navedenoj Skici, te zahtjev za ovlaštenje da tužiteljica temeljem ove presude i Prijavnog lista, kojim će od navedenih dijelova formirati zasebne katastarske čestice, upiše to pravo vlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena društvenog vlasništva s pravom korištenja poduzeća P.T.T. Saobraćaj – Split.

                            10.1. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za KO P. kat.čest. 5592/3 (list 4 spisa) , a što među strankama nije sporno, utvrđeno je da je ista upisana kao voćnjak, površine 132 m2, društveno vlasništvo, te na temelju rješenja N.O. općine M. br. 01-6305/1-1962 od 4. prosinca 1962.g. uknjiženo je pravo korištenja u svrhu izgradnje poštanske zgrade u P. u korist PODUZEĆE P.T.T. SAOBRAČAJA – SPLIT.

                            10.2.  Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za KO P. kat.čest. 5592/2 (list 5 spisa) , a što među strankama nije sporno, utvrđeno je da je ista upisana kao voćnjak, površine 148 m2, društveno vlasništvo, te na temelju rješenja N.O. općine M. br. 01-6305/1-1962 od 4. prosinca 1962.g. uknjiženo je pravo korištenja u svrhu izgradnje poštanske zgrade u P. u korist PODUZEĆE P.T.T. SAOBRAČAJA – SPLIT.

                            10.3.  Pregledom Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju A. R. utvrđeno je slijedeće: službeno stanje katastarskog plana nije ispravno, tj. nije ažurirano u skladu sa promjenama koje su urađene na temelju arhivskih skica. Obuhvat koji je pokazan od strane pun. tužiteljice predstavlja dio č.zem. 5592/2 KO P. u površini od 8 m2 i označen brojevima od 10 do 20 (u naravi betonski trotoar sa sjeverne i istočne strane, te balkon (lođa) sa istočne strane), zatim dio č.zem. 5592/3 KO P. u površini od 15 m2, označen brojevima 5,6,7,8,9,10 i 20, koji predstavlja dio predmetne zgrade, te dio betonskog trotoara sa istočne strane, označen brojevima 1,3,4,5,6 i 7 površine 3 m2, te dio č.zem. 5591/4 koji predstavlja betonski trotoar površine 1 m2 označen brojevima 1,2 i 3. Vještak je priložio i fotografije predmetnih nekretnina.

                            10.4.  Tužiteljica nije imala primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka. Tužiteljica je podneskom od 8. veljače 2021. godine navela, da uređuje tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka A. R., na način kako glasi u izreci ove presude (list 132 spisa).

                            10.5.  Tuženik ad.1/ Hrvatska Pošta d.d. nije se očitovao na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka.

                            10.6.  Tuženik ad.2/ Hrvatski Telekom d.d. u podnesku od 19. siječnja 2021. godine naveo je, da nema primjedbi na izrađeni Nalaz, jer da je isti napravljen sukladno pravilima struke i objektivno. Dalje, da čest.zem. 5591/4 nije dio tužbenog zahtjeva i nije predmet spora. U odnosu na 5592/2 i 5592/3 tuženik ad.2/ je naveo, da je utvrđeno kako se radi o prilazu i okućnici, te da tužiteljica ne može od tuženika tražiti upis prava vlasništva na nekretninama koje služe za zajedničko korištenje, odnosno prolaz, a niti može tražiti upis prava vlasništva na 15 m2 dijela zgrade, koji je na skici označen brojevima 5,6,7,8,9,10 i 20, kao ni upis dijela nekretnine koji predstavlja balkon (lođu) s istočne strane. Sporan je i legalitet novoizgrađenih, odnosno nadograđenih dijelova nekretnine, o čemu tužiteljica nije dostavila nikakav dokaz.

                            11.  Svjedok G. J., inače nesrodan sa strankama, u svom iskazu je u bitnome naveo, da je već bio saslušan u svojstvu svjedoka u predmetu ovdašnje tužiteljice D. V. za predmet koji se odnosio na kuću. A u odnosu na predmetni dio koji je označen kao dio čest.zem. 5592/2 navodi, da je Pošta prije više od dvadesetak godina sagradila taj kameno-betonski zidić i to mu je poznato jer je tu blizu radio, a od 1967.g. do 1975.g. bio je tajnim Mjesne zajednice u P.. Taj dio je koristio vlasnik kuće, odnosno ranije pok. suprug tužiteljice N. V., kao što su koristili i kuću i nitko drugi osim njih. To je njima ulaz iz kuće, odnosno komunikacija između konobe i kuće, na kojem su držali kantu za smeće i još neke druge stvari. To nikad nije bio prolaz, jer sa zapadne strane Pošte postoji velika ulica i tu se može prolaziti, a kuće sjeverno od ovoga objekta tužiteljice imaju drugi prolaz. Drugi dio nekretnine je aneks kuće i to je isto vlasništvo tužiteljice. Ovaj betonski plato oko kuće i aneksa, betonirao je vlasnik 60-ih godina oko kuće, a oko aneksa kada je taj aneks izgrađen.

                            12.  Svjedok T. V., inače kći tužiteljice, u svom iskazu je navela, da su oni kupili ovu kuću od rodbine 1965. godine u istim gabaritima kakva je i danas. Uz kuću je bio i jedan dio betoniran, otprilike širine 1 metra. Kada je Pošta prije 20-ak godina radila cvjetnjak i napravila ovaj kameno-betonski zid, oni su betonirali i ostatak dijela uz taj zid prema njihovoj kući, kako ne bi išla voda i to je bilo u dogovoru. Dakle, da oni nisu ništa na tom dijelu betonirali, već je bio jedan dio betoniran od ranije, a ostatak je betonirala Pošta. Oni su ovaj dio koristili na način da su tu držali kantu, bicikle, šut kada su renovirali kuću. Osim njih, ovim dijelom bi prošli eventualno nečiji gosti, ali nitko drugi od mještana nije prolazio. Aneks je sagrađen devedeset i neke godine, malo prije nego što joj je umro otac i on nije legaliziran, jer tada nisu imali papire. Kameno-betonski zid je suglasno postavljen na granici njihovog vlasništva i vlasništva Pošte.

                            13.  U odnosu na iskaz svjedoka G. J. sud ističe, da ovom svjedoku nije mogao pokloniti vjeru, obzirom da je isti suprotan iskazu tužiteljičine kćeri, kojoj je zasigurno bolje poznato stanje na terenu. Naime, svjedok J. je rekao, da je betonski plato oko kuće  betonirao vlasnik 60-ih godina, dok je tužiteljičina kćer istaknula, da je taj dio betonirala Pošta prije 20-ak godina, kada je radila kameno-betonski zid i cvjetnjak. Dakle, iskaz svjedoka G. J. bi bio nevjerodostojan, pa mu se kao takvom nije moglo pokloniti vjeru.

                            14.  Tužiteljica u tužbi navodi, da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekla nasljedstvom iza smrti svog supruga N. V., koji je umro 6. travnja 1994.g. Podredno dosjelošću, jer da se od trenutka smrti svog supruga nalazi u poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 20 godina.

                            15.  Pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. N. V. (list 7 i 8 spisa) utvrđeno je, da je njegovim nasljednikom na cjelokupnoj imovini proglašena njegova supruga D. V., ovdje tužiteljica. Također je uvidom u navedeno rješenje o nasljeđivanju utvrđeno koja je imovina utvrđena kao imovina ostavitelja, tako da  predmetne nekretnine, niti kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, nisu utvrđene kao njegova ostavinska imovina.

                            16.  Pregledom presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, pod posl.br. P-3705/17 od 15. lipnja 2018.g. utvrđeno je, da se vodio postupak ovdašnje tužiteljice protiv tuženika ad.1/ M. D. i dr., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao k.č. 5593/3, zk.ul. 244 KO P., za koju nekretninu je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu.

                            17.  Tužiteljica je uz tužbu dostavila i skicu izrađenu od strane GEO 7 d.o.o. Split dana 28. ožujka 2017. godine, na kojoj su prikazane i predmetne nekretnine, pa tako lik označen lomnim točkama B-C-D-E-F-G-N-O-B, koji je dio č.zem. 5592/2, površine 13 m2, a koji je u naravi dio prolaza sjeverno od predmetne kuće, te lik označen točkama N-G-H-I-J-K-N, koji je dio č.zem. 5592/3 KO P., površine 15 m2, a koji je u naravi dio predmetne kuće. Kada je sud izašao na lice mjesta i kada je punomoćnik tužiteljice pokazao predmet prijepora, vještak za geodeziju je utvrdio da je dio č.zem. 5592/2 ustvari površine 8 m2 i u naravi je to betonski trotoar sa sjeverne i istočne strane, te balkon (lođa) sa istočne strane, te dio č.zem. 5592/3 u površini od 15 m2, koji predstavlja dio predmetne zgrade. Vještak je dostavio i prijepis Posjedovnog lista br. 584 za KO P., iz kojeg je razvidno da je kao posjednik na česticama oznake 5592/2 i 5592/3 evidentirano Poduzeće PTT Saobraćaja u Split, Gradac, Split. Vještak je dostavio i fotografije predmetnih nekretnina.

                            17.1.  Tužiteljica tijekom cijelog postupka ističe kako je u neprekidnom , samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina  još od 60-ih godina prošlog stoljeća.

              18.  Osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ), te daljnjim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje u tekstu: ZV) je pošten (savjestan) posjed.

              18.1.  Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje, bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

              18.2. U pravu je tužiteljica kada ukazuje da tužiteljica nije dužna dokazati da je njen posjed pošten, te da su tuženici bili dužni dokazati da posjed tužiteljice nije bio pošten. Međutim, u konačnici je utvrđeno, da tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama koje su bile društveno vlasništvo, obzirom da su tuženici u postupku isticali kako se radi o dijelu prolaza kojega je betonirala Pošta, što je tužiteljici i njenim prednicima bilo poznato.

18.3.  Provedenim dokazima nije moglo biti utvrđeno da bi tužiteljica ili njeni prednici, bili pošteni posjednici, kako u smislu odredbe paragrafa 326. OGZ, a s obzirom na sadržaj upisa u zemljišne knjige, tako ni u smislu odredbe članka 72. st.2. ZOVO, odnosno odredbe članka 18. st.3. ZV, prema kojoj odredbi je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu je pripada pravo na posjed, a to poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

              19.   Sud je već naprijed naveo da ne prihvaća iskaz svjedoka G. J..

              20.  U odnosu na iskaz svjedokinje T. V., kćeri tužiteljice, valja navesti, da je ista  navela kako je dio prolaza, odnosno predmetne, nekretnine betonirala Pošta prije 20-ak godina kada je radila cvjetnjak i napravila kameno-betonski zid. Isto tako je navela, da je aneks sagrađen tek devedeset i neke godine, malo prije nego što je umro njezin otac.

              21.  Niti tužiteljica, niti njezini prednici, nisu u katastarskoj evidenciji evidentirani kao posjednici predmetnih nekretnina.

              22.  Prema aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku kat.čest. 5592/3 upisana je u vlastovnici kao društveno vlasništvo, a u teretovnici je upisano  pravo korištenja u svrhu izgradnje poštanske zgrade u P. u korist Poduzeće PTT Saobraćaja Split. Isti takav upis je i za kat.čest. 5592/2.

              23.  S obzirom na vlasništvo nekretnina koje je jasno upisano u zemljišnim knjigama, zaključak ovog suda je, da tužiteljica nije dokazala mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću u odnosu na označene zakonske propise. Ponovno se navodi, da su nekretnine bile u društvenom vlasništvu.

              24.  Kako je i na očevidu na licu mjesta i nakon identifikacije predmetnih nekretnina od strane vještaka utvrđeno, da se radi o prolazu, betonskom trotoaru sa sjeverne i istočne strane zgrade, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice nakon što je proveo sve predložene dokaze.

 

              25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. st. 1. i 2. ZPP, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife).

25.1. Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife je propisano, da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost predmeta spora je 9.000,00 Kuna.

25.2. Tako je tuženiku ad.2/ valjalo priznati: za sastavljanje odgovora na tužbu od 24. prosinca 2019.g. 75 bodova temeljem Tbr.8. t.1. Tarife,  za sastavljanje podneska od 19. siječnja 2021.g. 75 bodova temeljem Tbr.8. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 12. veljače 2020.g., 29. rujna 2020.g., 9. veljače 2021.g. i 1. lipnja 2021.g., svako po  75 bodova, temeljem Tbr.9. t.1. Tarife, dakle ukupno 450 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (10,00 Kuna) daje iznos od 4.500,00 Kuna. Nadalje, tuženiku ad.2/ je valjalo na ime poreza na dodanu vrijednost dosuditi i iznos od 1.125,00 Kuna, pa je tako tuženiku ad.2/ dosuđen ukupan trošak u iznosu od 5.625,00 Kuna. U odnosu na više zatraženi iznos od 1.875,00 Kuna (razlika između zatraženog 7.500,00 i dosuđenog 5.625,00 Kuna), sud je zahtjev tuženika ad.2/ odbio,  jer tuženiku ad.2/ trošak zastupanja na ročištima 17. ožujka 2021.g. i 22. travna 2021.g. nije ni nastao. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.

 

                                          U Makarskoj, 8. srpnja 2021.

                                                                                S U D A C

                                                                                                          Marijana Visković, v.r.