U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz N. G., OIB: …, zastupane po punomoćnici odvjetnici M. T. iz S. B., protiv tuženika I. C. iz N., S. S., OIB: …, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 26. svibnja 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 8. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.               Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Tuženik I. C. iz iz N., S. S., OIB: …, dužan je tužitelju S. Š. iz N. G., OIB: …, na ime naručenog i obavljenog izvoza 100 m3 pilanskih trupaca u ljeto 2015. platiti iznos od 8.762,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući iste od 6. listopada 2018. godine do konačne isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana donošenja sudske odluke do konačne isplate u roku od 15 dana.

 

II.               Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 7.806,52 kune.

 

III.               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 7.550,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama računajući iste od dana donošenja sudske odluke do konačne isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je dana 6. listopada 2018. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi isplate naknade troškova izvlačenja drvnih trupaca iz šume tuženika, pa do mjesta deponiranja izvučene drvne mase. Tužitelj tvrdi da je imao usmeni dogovor sa tuženikom da iz šume tuženika izvuče oko 100 m3 drvnih trupaca, te da iste otkupi za cijenu od 700,00 kuna po m3.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da stranke nisu bile ni u kakvom ugovornom odnosu, te da je vlasnik šume E. p. z. Z. ž. iz S. S.. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Tuženik je osporio i količinu izvučenih drvnih trupaca smatrajući da nije bilo 100 m3, kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na navodno korištenje "labudice" za transport šumskog traktora od N. G. do mjesta sječe.

 

3. Na okolnosti zaključenja ugovora sud je saslušao stranke, te svjedoke Z. J. i B. C.. Na temelju iskaza stranaka, kao i navedenih svjedoka utvrđeno je da su stranke postigle usmeni dogovor o navedenom poslu. Tužitelj je obavio poslove izvlačenja drvnih trupaca iz šume tuženika, te ih je odložio na za to određeno mjesto. Nakon toga došlo je do raskida ovog usmenog sporazuma na način da su izvučena drva prodana drugoj osobi, a ne tužitelju, s tim da je tuženik vratio tužitelju danu kaparu od 500,00 €. O predaji kapare sačinjena je i potvrda (list spisa 6) koju je potpisala supruga tuženika B. C.. O povratu kapare tužitelju sačinjena je druga potvrda 23. srpnja 2015. koju je potpisao tuženik (list spisa 7). Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika s obzirom da je upravo tuženik sudjelovao u zaključenju usmenog sporazuma sa tužiteljem kao i primanju, te vraćanju kapare. E. p. z. Z. ž. iz S. S. nije sudjelovala u zaključenju ovog posla sa tužiteljem, pa stoga nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, ovdje se ne radi o trgovačkom poslu razmjene robe i usluga između trgovačkih društava, već o pogodbi dviju fizičkih osoba, pa je zastarni rok 5 godina. Kako je usmeni sporazum zaključen 2015. godine, a tužba podnesena 6. listopada 2018. to znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina.

 

4. Na okolnost količine izvučene drvne mase saslušan je svjedok M. M. iz Š. J. koja je bila na licu mjesta po pozivu tuženika, te je osobno izdala popratnicu da bi se drva mogla odvesti kupcu. Navedeni svjedok je potvrdio da je na licu mjesta zatekla oko 70 m3 drvne mase, te u blizini iste još oko 30 m3 drveta sa plavim pločicama. Nije sporno da se radi upravo o drvnoj masi koju je izvukao tužitelj iz šume tuženika. Na temelju iskaza ovog svjedoka sud je utvrdio da je izvučeno ukupno drvne mase iz šume tuženika u količini od oko 100 m3 kako to tvrdi tužitelj u tužbi.

 

5. Da bi se utvrdili troškovi izvlačenja drvne mase iz šume tuženika bilo je potrebno provesti vještačenje po vještaku šumarske struke A. R. iz S.. Obavljen je i očevid na licu mjesta kako bi se utvrdilo na koju razdaljinu je trebalo izvući ovu drvnu masu i gdje je ista odložena. Prema navodima tuženika mjesto na kojem su trupci bili odloženi bilo je udaljeno od mjesta izvlačenja 850 m, dok tužitelj tvrdi da je mjesto izvlačenja bilo udaljeno 1000 m. Sud je prihvatio tvrdnju tužitelja da udaljenost izvlačenja drvnih trupaca iznosi 1000 m imajući u vidu da je upravo tuženik bez dogovora sa tužiteljem prodao izvučenu drvnu masu drugoj osobi i tako onemogućio da se na jasan način utvrdi mjesto na kojem su drva bila odložena. U svojem nalazu vještak je utvrdio da za duljinu izvlačenja od 1000 m vrijednost izvlačenja po m2 iznosi 87,62 kune. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka s obzirom da je isti dan na temelju stručnog znanja i iskustva, a niti stranke nisu imale prigovora na nalaz vještaka.

 

6. Kako je utvrđeno da je ukupno izvučeno 100 m3 drvne mase, te da vrijednost izvlačenja za 1 m2 iznosi 87,62 kune, to znači da tužitelju pripada naknada za obavljeni posao izvlačenja drvnih trupaca u ukupnom iznosu od 8.762,00 kuna. Tuženiku pripada pravo naknade za obavljeni posao jer bi iste ove troškove tuženik imao da je osobno izvlačio drvnu masu iz šume. Radi se o stjecanju bez osnove u smislu odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, dalje ZOO). U ovakvim slučajevima rok zastare je 5 godina za tražbinu tužitelja. Iz iskaza tuženika i njegove supruge B. vidljivo je da je istima bilo poznato svo vrijeme da tužitelj vrši navedene radove izvlačenja drvne mase iz šume, te da ove radove ni na koji način nisu pokušali spriječiti. Zbog svega navedenog valjalo je usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva kako je to navedeno u točki 1. izreke.

 

7. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svojem podnesku koji je dostavljen 1. ožujka 2021. (list spisa 84) tako da tužitelj potražuje na ime naknade iznos od 16.558,52 kune. Tužbeni zahtjev tužitelja se odnosi na troškove izvlačenja drvne mase u iznosu od 12.424,52 kune, te na troškove angažiranja kamiona i "labudice" (niskonoseće prikolice) radi prijevoza šumskog traktora na relaciji N. G. – S. S.. Ovaj drugi dio tužbenog zahtjeva u iznosu 4.134,00 kune tužitelj u tijeku postupka nije dokazao iako je teret dokaza na njemu, pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti u smislu odredbi članka 221. a Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj nije predočio bilo kakve dokaze u vezi ovih troškova, pa tako ni račune o plaćanju naknade za korištenje kamiona i "labudice" radi dovoza šumskog traktora na relaciji N. G. – S. S..

 

8.  Kako je tužitelj svojim preciziranim tužbenim zahtjevom potraživao naknadu u ukupnom iznosu od 16.568,52 kuna, a sud mu je dosudio 8.762,00 kuna, to je valjalo odbiti dio prekomjerno postavljenog tužbenog zahtjeva od 7.806,52 kuna kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

 

9. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku. Troškovi se odnose na sastav tužbe, sastav dva podneska, zastupanje na četiri rasprave, sve po 750,00 kuna, sastav podneska od za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe u iznosu od 250,00 kuna, što ukupno iznosi 5.500,00 kuna. Tužitelju su priznati i troškovi vještačenja po šumarskom vještaku i tu u visini od jedne polovine istih, a što iznosi 1.450,00 kuna, te pristojbi na tužbu i presudu po 300,00 kuna. Stoga je tužitelju dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 7.550,00 kuna. Tužitelju je dosuđen cjelokupan parnični trošak odmjeren prema visini usvojenog tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na troškove zastupanja. Sud je imao u vidu činjenicu da tuženik nije osporavao samo visinu tužbenog zahtjeva nego i osnovanost istog i to u cijelosti čime je i prouzročio nastanak parničnih troškova. Što se tiče troškova vještačenja tužitelju je priznata polovina ovih troškova koliko iznosi i uspjeh tužitelja prema konačno određenom tužbenom zahtjevu (list spisa 84), dok je naknada za sudske pristojbe određena prema visini usvojenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju nisu priznati troškovi izbivanja iz kancelarije, te putni trošak za dolazak na očevid od 750,00 kuna imajući u vidu da je tužitelj mogao angažirati punomoćnika sa područja ovog suda.

 

U Kutini, 8. srpnja 2021.

 

S u d a c

 

Draženko Stanušić 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismenim podneskom u 4 primjerka.

 

O tom obavijest

1. O. M. T., S. B.
2. I. C., N., S. S.